REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] R 5
Poslovni broj: Us I-571/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljica 1. RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Boris Jukić, odvjetnik u Zagrebu, Cesarčeva 5, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, OIB: 90017522601, radi komunalnog doprinosa, 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363-03/22-01/17, URBROJ: 2163-18-09/3-23-02 od 28. veljače 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadom troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općine Medulin, Upravnog odjela za komunalnu izgradnju i održavanje KLASA: UP/I-944-09/13-02/0132, URBROJ: 2163-27-03-6-22-32 od 15. veljače 2022., donesenim u ponovnom postupku, mijenjaju se točka 1.1. i 1.2. izreke rješenja o komunalnom doprinosu KLASA: UP/I-944-09/13-02/0132, URBROJ: 2168/02-03/4-17-11 od 7. ožujka 2017. na način da su investitori komunalni doprinos iz točke 1. izreke dužni platiti na način da je 1. tužiteljica RA dužna platiti iznos od 15.681,90 kuna u roku od godine dana od izvršnosti izmjene rješenja i 2. tužiteljica MA dužna je platiti iznos od 15.681,90 kuna u roku od godine dana od izvršnosti izmjene rješenja, dok je u ostalim dijelovima rješenje nepromijenjeno.
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljice su izjavile žalbu koju je tuženik osporenim rješenjem KLASA: UP/II-363-03/22-01/17, URBROJ: 2163-18-09/3-23-02 od 28. veljače 2023. odbio kao neosnovanu.
3. Tužiteljice su protiv tuženika pravodobno podnijele tužbu ovom Sudu kojom osporavaju zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u prvom redu ističu prigovor zastare prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa te s tim u svezi pojašnjavaju da predmetno zastarjelo potraživanje proizlazi iz postupka legalizacije u kojem su tužiteljice sudjelovale kao investitori i u kojem je rješenje o izvedenom stanju, kojim je postupak ozakonjenja okončan, postalo pravomoćno 23. srpnja 2013. Nadalje navode da je komunalni doprinos novčano javno davanje namijenjeno plaćanju komunalne infrastrukture te da se na pitanje zastare primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona. Pozivaju se na odredbu članka 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje: Opći porezni zakon), koja propisuje šestogodišnji zastarni rok. Osporavaju tuženikovo tumačenje da ne postoji rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Predlažu da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovoga spora i upravnog postupka pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Dodatno navodi da je obveza plaćanja komunalnog doprinosa već utvrđena.
5. Među strankama ovoga spora nije sporno da je rješenjem o izvedenom stanju Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenju i gradnju KLASA: UP/I-361- 05/11-06/158, URBROJ: 2163/1-18-06/9-13-10 od 10. lipnja 2013. ozakonjena nezakonito izgrađena jednostavna zgrada na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno ni da je nadležno upravno tijelo dostavilo prvostupanjskom tijelu potonje navedeno rješenje o izvedenom stanju od 10. lipnja 2013. radi obračuna komunalnog doprinosa te da je predmetni postupak utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa pokrenut po službenoj dužnosti. Međutim, sporna je primjena materijalnog prava odnosno je li nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa.
6. Budući da pravno relevantne činjenice među strankama nisu sporne, a stranke nisu u tužbi i odgovoru na tužbu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je na temelju odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.
7. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. .
8. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Odredbom članka 23. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu) propisano je da su komunalni doprinosi novčana javna davanja koja se plaćaju za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona.
9.1. Sukladno odredbi stavka 3. istoga članka komunalni doprinos plaća vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor.
10. Prema odredbi članka 2. stavku 3. Općeg poreznog zakona drugim javnim davanjima smatraju se carine, pristojbe, doprinosi, naknade za koncesije, novčane kazne za porezne prekršaje i sva davanja čije je utvrđivanje i/ili naplata i/ili nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela.
10.1. Sukladno odredbi stavka 8. istog članka odredbe ovoga Zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju se i na druga javna davanja (u daljnjem tekstu: porezi) propisana ovim Zakonom, ako ovim Zakonom ili posebnim propisima nije uređeno drugačije.
11. U prvom redu valja navesti da prema shvaćanju ovoga Suda komunalni doprinos ima sva obilježja javnog davanja budući da se radi o davanju u novcu kojeg su na temelju zakona obveznici plaćanja komunalnog doprinosa dužni platiti jedinici lokalne samouprave, a koja taj doprinos koristi za financiranje utvrđenih javnih izdataka, konkretno za gradnju komunalne infrastrukture.
11.1. Stoga, kako se na javna davanja sukladno citiranoj odredbi članka 2. stavku 8. Općeg poreznog zakona primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona, to se i na pitanje zastare komunalnog doprinosa kao oblika javnog davanja primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona. Ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024.
12. Nadalje, sukladno odredbi članka 108. stavku 1. Općeg poreznog zakona pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
12.1. Sukladno odredbi stavka 2. istoga članka zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza.
12.2. Prema odredbi članka 22. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, dalje: Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama) podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
13. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi sljedeće:
- rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-944-09/13-02/0132, URBROJ: 2168/02-03/03-15-2 od 21. travnja 2015. tužiteljicama je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa,
- rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/15-02/37, URBROJ: 2163/1-18-09/2-15-2 od 11. rujna 2015. poništeno je navedeno prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen na ponovni postupak,
- u ponovnom postupku rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-944-09/13- 02/0132, URBROJ: 2168/02-03/4-17-11 od 7. ožujka 2017. u točki 1. izreke tužiteljicama je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 31.363,80 kuna, dok je u točkama 1.1. i 1.2. određen način plaćanja utvrđene obveze komunalnog doprinosa i to posebno za 1. tužiteljicu RA i posebno za 2. tužiteljicu MA,
- rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/17-02/70, URBROJ: 2163/1-18-09/2-17-3 od 1. rujna 2017. poništene su točke 1.1. i 1.2. prvostupanjskog rješenja te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena,
- rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-944-09/13-02/0132, URBROJ: 2168/02-03/4-17-15 od 19. rujna 2017. u točki 1. izreke tužiteljicama je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, a točkom 2. izreke utvrđeno je da su tužiteljice podmirile dio dugovanja u iznosu od 29.000,00 kn od ukupnog iznosa od 31.363,80 kuna pa da su dužne podmiriti preostali dio dugovanja u ukupnom iznosu od 2.363,80 kuna te je točkama 2.1. i 2.2. određen pojedinačni iznos koje su tužiteljice dužne podmiriti,
- rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/17-02/70, URBROJ: 2163/1-18-09/2-17-2 od 22. studenog 2017. poništene su točke 1.1. i 1.2. prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-944-09/13-02/0132, URBROJ: 2168/02-03/4-17-11 od 7. ožujka 2017. te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena,
- potom je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/17-02/70, URBROJ: 2163/1-18-
09/2-20-06 od 4. ožujka 2020. poništeno potonje navedeno rješenje tuženika od 22. studenog 2017. te je odbijena žalba tužiteljica,
- zatim je presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-279/2021-12 od 2. studenog 2021. poništeno potonje navedeno rješenje tuženika od 4. ožujka 2020. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak,
- tuženik je u izvršenju navedene presude ovoga Suda rješenjem KLASA: UP/II-363- 03/17-02/70, URBROJ: 2163/1-1809/2-21-16 od 11. studenog 2021. poništio rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-944-09/13-02/0132, URBROJ: 2168/02-03/4-17- 15 od 19. rujna 2017. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, koje tijelo je u ponovnom postupku donijelo rješenje KLASA: UP/I-944-09/13-02/0132, URBROJ: 2163-27-03-6-22-32 od 15. veljače 2022., kojim su mijenjane točke 1.1. i 1.2. izreke rješenja o komunalnom doprinosu KLASA: UP/I-944-09/13-02/0132, URBROJ: 2168/02-03/4-17-11 od 7. ožujka 2017. na način pobliže naveden u izreci tog rješenja.
14. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju je obveza plaćanja komunalnog doprinosa tužiteljicama je utvrđena točkom 1. izreke prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-944-09/13-02/0132, URBROJ: 2168/02-03/4-17-11 od 7. ožujka 2017. i to u iznosu od 31.363,80 kuna.
15. Nadalje, iz stanja spisa slijedi da se u tijeku upravnog postupka, a nakon što je potonje navedenim prvostupanjskim rješenjem od 7. ožujka 2017. u točki 1. izreke tužiteljicama utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, utvrđivao i način plaćanja predmetne obveze budući da su tužiteljice postavile zahtjev za obročnom otplatom komunalnog doprinosa. O istaknutom zahtjevu tužiteljica nadležno prvostupanjsko tijelo u tijeku postupka nije odlučilo pravilnom primjenom materijalnog prava budući da je točkama 1.1. i 1.2. izreke prvostupanjskog rješenja od 7. ožujka 2017. odredilo način plaćanja utvrđene obveze komunalnog doprinosa bez uvažavanja postavljenog zahtjeva tužiteljica, zbog čega su točke 1.1. i 1.2. izreke prvostupanjskog rješenja od 7. ožujka 2017. poništene i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Prvostupanjsko tijelo je o postavljenom zahtjevu tužiteljica u svezi obročne otplate predmetne obveze naposljetku odlučilo prvostupanjskim rješenjem od 15. veljače 2022.
16. Nadalje, tužiteljice smatraju da je nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa. Iz stanja spisa proizlazi da je zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa počela teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, odnosno 1. siječnja 2014. s obzirom da je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno 23. srpnja 2013.
17. Stoga, budući da zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa zastarijeva za 6 godina, te da je obveza plaćanja komunalnog doprinosa tužiteljicama utvrđena točkom 1. izreke prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-944- 09/13-02/0132, URBROJ: 2168/02-03/4-17-11 od 7. ožujka 2017., obveza je utvrđena unutar zastarnog roka, dok su u nastavku postupka upravna tijela odlučivala o zahtjevu za obročnu otplatu, stoga je prigovor tužiteljica neosnovan.
18. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga valjalo na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
19. Tužiteljice su postavile zahtjev za naknadu troškova spora. Međutim, budući da tužiteljice nisu uspjele u ovom sporu, to tužiteljicama ne pripada pravo na naknadu troškova spora u skladu s odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljica za naknadu troškova spora.
U Rijeci 25. ožujka 2025.
Sudac
Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužiteljica Borisu Jukiću, Cesarčeva 5, Zagreb
- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Riva 8,
Pula
