Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-253/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Miru Glavašu i dr., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Glavaš & Šutalo u Vinkovcima, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, zastupanog po punomoćnicima Sanji Porobija i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-586/2019-31 od 17. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e

Preinačava se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 586/2019-31 od 17. rujna 2020. u pobijanom dijelu iz točke 3. i 4. izreke te u dijelu iz toč. 5. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"3. Utvrđuju se ništetnim odredbe članka 23. c) koja glasi:

"Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate."

članka 23. j) koja glasi:

"Na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći Uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. Potpisom ovoga Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njihovu primjenu te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovoga Ugovora uručen primjerka istih. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovoga Ugovora.",

članka 23. k) koja glasi:

"Potpisom ovoga Ugovora korisnik kredita potvrđuje da je upoznata uvjetima kredita/depozita i efektivnom kamatnom stopom/realnom godišnjom kamatnom stopom, te da mu je uručena otplatna tablica. EKS/RGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit kao i promjene zakonske regulative kojom se definira izračun EKS-a/RGKS-..."

te članka 23. l) koja glasi:

"Ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom Ugovoru služe poslovne knjige Kreditora i ostala dokazna sredstva s kojima Kreditor raspolaže."

4. Nalaže se tuženoj Zagrebačka banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, da tužitelju SV iz [adresa], J. [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 10.525,86 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 138,99 kuna počevši do 1.veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 142,17 kuna počevši od 1.ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 138,66 kuna počevši od 1.travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 137,55 kuna počevši od 1.svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 137,60 kuna počevši od 1.lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 138,05 kuna počevši od 1.srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 136,99 kuna počevši od 1.kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 137,02 kuna počevši od 1.rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 144,33 kuna počevši od 1.listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 144,56 kuna počevši od 1.studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 145,82 kuna počevši od 1.prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 153,17 kuna počevši do 1.siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 151,97 kuna počevši do 1.veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 148,43 kuna počevši od 1.ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 149,82 kuna počevši od 1.travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 149,85 kuna počevši od 1.svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 147,41 kuna počevši od 1.lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 261,74 kuna počevši od 1.srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 258,10 kuna počevši od 1.kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 260,85 kuna počevši od 1.rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 258,95 kuna počevši od 1.listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 262,38 kuna počevši od 1.studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 260,60 kuna počevši od 1.prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 267,42 kuna počevši do 1. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 269,09 kuna počevši do 1.veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 273,42 kuna počevši od 1.ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 280,46 kuna počevši od 1.travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 280,87 kuna počevši od 1.svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 289,81 kuna počevši od 1.lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 292,41 kuna počevši od 1.srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 302,76 kuna počevši od 1.kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 293,90 kuna počevši od 1.rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 297,05 kuna počevši od 1.listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 296,16 kuna počevši od 1.studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 320,36 kuna počevši od 1.prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 309,73 kuna počevši do 1. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 307,59 kuna počevši do 1.veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 317,09 kuna počevši od 1.ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 307,39 kuna počevši od 1.travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 323,00 kuna počevši od 1.svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 110,75 kuna počevši od 1.lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 47,36 kuna počevši od 1.srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 48,72 kuna počevši od 1.kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 45,52 kuna počevši od 1.rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 44,63 kuna počevši od 1.listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 45,21 kuna počevši od 1.studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 45,15 kuna počevši od 1.prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 46,43 kuna počevši do 1. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 46,67 kuna počevši do 1.veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 46,28 kuna počevši od 1.ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 46,29 kuna počevši od 1.travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 46,73 kuna počevši od 1.svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 46,66 kuna počevši od 1.lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 46,35 kuna počevši od 1.srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 46,21 kuna počevši od 1.kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 45,45 kuna počevši od 1.rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 46,37 kuna počevši od 1.listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 46,54 kuna počevši od 1.studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 46,30 kuna počevši od 1.prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 45,40 kuna počevši do 1. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 46,31 kuna počevši do 1.veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 46,32 kuna počevši od 1.ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 45,82 kuna počevši od 1.travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 44,87 kuna počevši od 1.svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 44,84 kuna počevši od 1.lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 45,20 kuna počevši od 1.srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 45,58 kuna počevši od 1.kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 46,14 kuna počevši od 1.rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 45,85 kuna počevši od 1.listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 46,05 kuna počevši od 1.studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 46,30 kuna počevši od 1.prosinca 2013. do isplate

uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to po kamatnoj stopi u visini od 15% godišnje do 31.7.2007., a na dalje u visini eskontne stope HNB- a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31.7.2015. te na dalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena.

5. Nalaže se tuženoj Zagrebačka banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473 da tužitelju SV iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 48.958,63 sa zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 1.280,00 kuna počevši do 1. kolovoz 2005. do isplate,

- na iznos od 10,25 kuna počevši do 1. kolovoz 2006. do isplate,

- na iznos od 12,69 kuna počevši od 1.rujna 2006. do isplate,

- na iznos od 18,69 kuna počevši od 1. listopada 2006. do isplate,

- na iznos od 2,54 kuna počevši od 1.studenog 2006. do isplate,

- na iznos od 7,53 kuna počevši od 1.prosinca 2006. do isplate,

- na iznos od 21,27 kuna počevši do 1. siječnja 2007. do isplate,

- na iznos od 23,36 kuna počevši do 1.veljače 2007. do isplate,

- na iznos od 20,54 kuna počevši od 1.ožujka 2007. do isplate,

- na iznos od 24,36 kuna počevši od 1.travnja 2007. do isplate,

- na iznos od 61,60 kuna počevši od 1.svibnja 2007. do isplate,

- na iznos od 71,97 kuna počevši od 1.lipnja 2007. do isplate,

- na iznos od 80,45 kuna počevši od 1.srpnja 2007. do isplate,

- na iznos od 73,85 kuna počevši od 1.kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 65,72 kuna počevši od 1.rujna 2007. do isplate,

- na iznos od 87,77 kuna počevši od 1.listopada 2007. do isplate,

- na iznos od 58,94 kuna počevši od 1.studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 83,91 kuna počevši od 1.prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 78,31 kuna počevši do 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 40,74 kuna počevši do 1.veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 146,55 kuna počevši od 1.ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 141,91 kuna počevši od 1.travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 101,30 kuna počevši od 1.svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 108,09 kuna počevši od 1.lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 90,93 kuna počevši od 1.srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 82,46 kuna počevši od 1.kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 100,05 kuna počevši od 1.rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 101,61 kuna počevši od 1.listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 278,86 kuna počevši od 1.studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 147,33 kuna počevši od 1.prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 284,60 kuna počevši do 1. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 305,42 kuna počevši do 1.veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 318,85 kuna počevši od 1.ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 293,08 kuna počevši od 1.travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 290,54 kuna počevši od 1.svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 256,15 kuna počevši od 1.lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 142,14 kuna počevši od 1.srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 237,65 kuna počevši od 1.kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 254,72 kuna počevši od 1.rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 229,58 kuna počevši od 1.listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 245,39 kuna počevši od 1.studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 238,88 kuna počevši od 1.prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 289,65 kuna počevši do 1. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 322,12 kuna počevši do 1.veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 306,58 kuna počevši od 1.ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 329,16 kuna počevši od 1.travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 396,30 kuna počevši od 1.svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 412,42 kuna počevši od 1.lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 471,47 kuna počevši od 1.srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 446,48 kuna počevši od 1.kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 615,54 kuna počevši od 1.rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 525,80 kuna počevši od 1.listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 546,89 kuna počevši od 1.studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 611,41 kuna počevši od 1.prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 507,37 kuna počevši do 1. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 444,02 kuna počevši do 1.veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 444,12 kuna počevši od 1.ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 402,83 kuna počevši od 1.travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 454,09 kuna počevši od 1.svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 796,14 kuna počevši od 1.lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 997,90 kuna počevši od 1.srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 1.074,82kuna počevši od 1.kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 845,30 kuna počevši od 1.rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 767,91 kuna počevši od 1.listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 772,56 kuna počevši od 1.studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 783,42 kuna počevši od 1.prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 849,69 kuna počevši do 1. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 869,77 kuna počevši do 1.veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 848,02 kuna počevši od 1.ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 844,68 kuna počevši od 1.travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 855,46 kuna počevši od 1.svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 875,02 kuna počevši od 1.lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 851,01 kuna počevši od 1.srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 844,43 kuna počevši od 1.kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 785,54 kuna počevši od 1.rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 836,05 kuna počevši od 1.listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 859,82 kuna počevši od 1.studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 844,16 kuna počevši od 1.prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 825,97 kuna počevši do 1. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 818,48 kuna počevši do 1.veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 811,68 kuna počevši od 1.ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 859,67 kuna počevši od 1.travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 790,75 kuna počevši od 1.svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 779,36 kuna počevši od 1.lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 785,85 kuna počevši od 1.srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 778,28 kuna počevši od 1.kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 803,27 kuna počevši od 1.rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 820,11 kuna počevši od 1.listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 827,96 kuna počevši od 1.studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 856,52 kuna počevši od 1.prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 873,76 kuna počevši do 1. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 433,54 kuna počevši do 1.veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 448,37 kuna počevši od 1.ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 435,45 kuna počevši od 1.travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 416,93 kuna počevši od 1.svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 439,70 kuna počevši od 1.lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 434,16 kuna počevši od 1.srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 444,71 kuna počevši od 1.kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 447,41 kuna počevši od 1.rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 458,73 kuna počevši od 1.listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 474,97 kuna počevši od 1.studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 478,02 kuna počevši od 1.prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 480,41 kuna počevši do 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 479,19 kuna počevši do 1.veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 479,19 kuna počevši od 1.ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 479,19 kuna počevši od 1.travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 479,19 kuna počevši od 1.svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 479,19 kuna počevši od 1.lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 479,19 kuna počevši od 1.srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 479,19 kuna počevši od 1.kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 479,19 kuna počevši od 1.rujna 2015. do isplate,

r i j e š i o j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-586/2019-31 od 17. rujna 2020. u pobijanom dijelu iz točke 1. i 2. izreke te u dijelu iz toč. 5. izreke kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 15.170,00 kuna i u tim se dijelovima predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-586/19-31 od 17. rujna 2020. su utvrđeni ništetnima dijelovi odredaba čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu br. 3205015253 od 21. lipnja 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste i kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u Chf u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj Chf na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o namjenskom kreditu te da isti čl. 2. i čl. 7. ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke na ugovorne strane, kao u toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude.

1.2. U toč. 3. izreke prvostupanjske presude utvrđene su ništetnim slijedeće odredbe ugovora o kreditu: čl. 23.c) koja glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.", čl. 23.j) koja glasi: "Na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći Uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. Potpisom ovoga Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njihovu primjenu te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovoga Ugovora uručen primjerka istih. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovoga Ugovora.", čl. 23.k) koja glasi: "Potpisom ovoga Ugovora korisnik kredita potvrđuje da je upoznata uvjetima kredita/depozita i efektivnom kamatnom stopom/ realnom godišnjom kamatnom stopom, te da mu je uručena otplatna tablica. EKS/RGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit kao i promjene zakonske regulative kojom se definira izračun EKS-a/RGKS-…" i čl. 23.l) koja glasi: "Ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom Ugovoru služe poslovne knjige Kreditora i ostala dokazna sredstva s kojima Kreditor raspolaže."

1.3. Tuženiku je naloženo da tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 10.525,86 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka od svakog prvog u mjesecu od veljače 2008. do prosinca 2013. pa do isplate, kao u toč. 4. izreke prvostupanjske presude.

1.4. Tuženiku je naloženo da tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 48.958,63 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka od svakog prvog u mjesecu od kolovoza 2005. do rujna 2015. pa do isplate, kao u toč. 5. izreke prvostupanjske presude.

1.5. Ujedno je u toč. 5. izreke presude suda prvog stupnja tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 15.170,00 kuna.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. rujna 2020. do isplate i uz naknadu troška sastava žalbe a podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na daljnje postupanje s odgovarajućom uputom.

3. Žalba je osnovana.

4. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. U dijelu odluka iz toč. 1. i 2. izreke presude suda prvog stupnja ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP na koju u sadržaju svoje žalbe osnovano ukazuje tuženik i to stoga što su u tom dijelu izostali razlozi za odluku po kojoj zbog ništetnosti navedenih pojedinih dijelova odredba čl. 2. i čl. 7. predmetnog ugovora o kreditu isti članci ugovora u cjelini ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

5.2. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio odluku iz toč. 3. izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03).

5.3. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je i u odlukama iz toč. 4. i 5. izreke presude suda prvog stupnja.

6.1. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka dana 21. lipnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu br. 3205015253 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 75.420,00 Chf s obvezom otplate u mjesečnim anuitetima od po 395,13 Chf u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za Chf na dan plaćanja i uz ugovorenu kamatu od 4,50 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom tuženika.

6.2. Nadalje je utvrđeno da su stranke dana 27. siječnja 2016. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu br. 3205015253/01 temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

7.1. Kada je primjenom čl. 503.c ZPP pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu br.3205015253 od 21. lipnja 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika u dijelu ugovorene promjenjive kamatne stope u skladu s Odlukama tuženika i valutne klauzule u Chf, prvostupanjski je sud ujedno utvrdio da isti članci Ugovora o kreditu ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane. Osnovano je tuženik u žalbi ukazao da odredbe čl. 2. i čl. 7. predmetnog ugovora imaju širi sadržaj od onog koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu prema Odlukama tuženika i na valutnu klauzulu u Chf te da nisu navedeni razlozi za utvrđenje kako te odredbe u cjelini ne proizvode pravni učinak.

7.2. Budući da su izostali razlozi na kojima je prvostupanjski sud utemeljio zaključak da odredbe čl. 2. i čl. 7. istog ugovora nemaju nikakav pravni učinak u cjelini svoga sadržaja, u dijelu odluka iz toč. 1. i 2. izreke prvostupanjska se presuda ne može ispitati.

7.3. Slijedom navedenog i primjenom čl. 369. st. 1. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP odlučeno je kao u stavku I izreke rješenja.

8.1. Tužitelj se ne može s uspjehom pozivati na primjenu čl. 502.c ZPP u pogledu zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredba predmetnog Ugovora o kreditu od 21. lipnja 2005. iz čl. 23.c. o pravu na prijevremenu otplatu kredita i naknadu za tu otplatu, zatim iz čl. 23.j. o primjeni Općih uvjeta poslovanja tuženika, iz čl. 23.k. o tome da potpisom ugovora potvrđuje da je upoznat s uvjetima kredita/depozita i efektivnom kamatnom stopom/realnom godišnjom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica i dr. i iz čl. 23.l. o pristanku na to da kao dokaz o visini bilo koje tražbine služe poslovne knjige tuženika i ostala dokazna sredstva s kojima tuženik raspolaže.

8.2. Kako je prethodno navedeno, direktni se učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava primjenom čl. 503.c. ZPP odnosi na odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika kao kreditora i o valutnoj klauzuli u Chf.

8.3. Iako se temeljem čl. 81. st. 2. mjerodavnog ZZP/03 smatra da se o unaprijed sastavljenim spornim odredbama čl. 23.c., čl. 23.j., čl. 23.k. i čl. 23.l. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo jer tuženik ne dokazuje suprotno, to ne podrazumijeva da su se ujedno ostvarile i pretpostavke nepoštenosti ugovornih odredbi. Stoga zaključak suda prvog stupnja o nepoštenosti tih odredbi i njihovoj posljedičnoj ništetnosti nije moguće prihvatiti.

8.4. Naime, da bi se određene ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo mogle smatrati nepoštenima i posljedično ništetima, potrebno je da one suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03). Teret dokaza ovih činjenica je na onome tko se na ništetnost poziva, dakle na tužitelju.

8.5. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja.

8.6. U okolnostima predmetnog slučaja u kojem tužitelj, suprotno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP nije naveo činjenice ni ponudio dokaze za osnovanost zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredaba čl. 23.c., čl. 23.j., čl. 23.k. i čl. 23.l. Ugovora o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke za primjenu čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1. ZZP/03.

8.7. Stoga se odluka iz toč. 3. izreke presude suda prvog stupnja temelji na izvođenju nepravilnog zaključka o tome da odredbe Ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo iz čl. 23.c., čl. 23.j., čl. 23.k. i čl. 23.l. suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8.8. Slijedom navedenog i primjenom čl. 373. toč. 2 u vezi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP te u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 valjalo je preinačiti odluku iz toč. 3. prvostupanjske presude i odlučiti kao u izreci ove presude.

9.1. U odnosu na odluke iz toč. 4. i 5. presude suda prvog stupnja u kojima je uz zakonske zatezne kamate naložena isplata iznosa od 10.525,86 kuna s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 48.958,63 kuna s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf valja reći kako zbog između stranaka sklopljenog Dodatka ugovoru od 27. siječnja 2016. obveza isplate razlike po osnovi tih ništetnih odredbi ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

9.2. Iako su stranke suglasnošću volja zaključile Dodatak ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

9.3. Kada je naložio isplatu iznosa od 10.525,86 kuna s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početni otplatni plan i iznosa od 48.958,63 kuna s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf u odnosu na početni tečaj, prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, koji zaključak je u suprotnosti sa Dodatkom ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.

10.1. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

10.2. Zbog odredbi čl. 19.a-19.e. ZPK koje su zaključenjem Dodatka tom ugovoru od 27. siječnja 2016. sukladno odredbi čl. 19.a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

11. Razmatranjem sadržaja tužiteljevih zahtjeva za isplatu iznosa koji predstavljaju razliku između otplaćenih anuiteta u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj Chf u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu br. 3205015253 od 21. lipnja 2005. uočava se kako tužitelj te zahtjeve obrazlaže tvrdnjama o pravu na restituciju i o pravu na obeštećenje. Važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111. -čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. - čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

12.1. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora od 27. siječnja 2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.:

Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

12.2. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 21. lipnja 2005. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora iz 2005. jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka govoru 2015. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

12.3. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka ugovora od 27. siječnja 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

12.4. Obzirom da učinak Dodatka ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate na dan 30. rujna 2015. obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu 21. lipnja 2005. na dalje, tužitelj je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u čl. 8. i 9. Dodatka ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz čl. 8. i 9. Dodatka ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj CHf jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.

12.5. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Dodatka ugovora o kreditu od 27. siječnja 2016. obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s primjenom valutne klauzule u valuti euro i pripadajuće kamatne stope. Odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj Chf i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu od 21. lipnja 2005. zamijenjeni su odredbama Dodataka tom ugovoru od 27. siječnja 2016. s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj i početnu kamatnu stopu kao u toč. 4. i 5. izreke prvostupanjske presude. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

13.1. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

13.2. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

13.3. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu AV protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

14.1. U odnosu na tvrdnje tužitelja iznesene tijekom prvostupanjskog postupka kako je Dodatak ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. tužitelju nametnut kao jedini izbor u odnosu na održanje Ugovora o kreditu iz 2005. i kako je zaključen bez da se o njemu pregovaralo, na način "uzmi ili ostavi" s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Dodataka ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22.).

14.2. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se Dodatku ugovora o kreditu od 27. siječnja 2016. takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi. Kao što je tužitelj tijekom postupka i naveo, ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

15.1. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka od 27. siječnja 2016. U okolnostima predmetnog slučaja u kojima tužitelj ne osporava pravilnost izračuna konverzije i ne dokazuje suprotno, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka od 27. siječnja 2016. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je tužiteljevim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak od 27. siječnja 2016.

15.2. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. kojim je po pristanku tužitelja izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljeve zahtjeve za povrat isplaćenog čini neosnovanima.

16.1. Povodom zahtjeva za obeštećenje uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije naveo činjenice ni ponudio dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi on kao dužnik u predmetom ugovoru o kreditu od 21. lipnja 2005. i Dodatku ugovora od 27. siječnja 2016. imao pravo na naknadu štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njegov zahtjev za obeštećenje čini neosnovanim.

16.2. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljevih navoda ne proizlazi da se tužitelj poziva na to da mu je zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 21. lipnja 2005. nastala određena šteta i ne navodi da bi bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

17. Stoga je u odnosu na odluke iz toč. 3. i 4. prvostupanjske presude odlučeno kao u izreci ove presude primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP.

18. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u dijelu toč. 5. izreke prvostupanjske presude valjalo je ukinuti primjenom čl. 166. st. 3. ZPP, kao u stavku I izreke rješenja.

19. O zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je kao u stavku II izreke rješenja, primjenom čl. 166. st. 3. ZPP.

20. U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud, uz razmatranje ostalih žalbenih navoda, otkloniti nedostatke na koje je ukazano i uz iznošenje odgovarajućih razloga ponovo odlučiti o preostalim zahtjevima iz toč. 1. i 2. osporene presude te ovisno o uspjehu stranaka u sporu odlučiti o zahtjevima za naknadu parničnog troška.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte