Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-474/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antun Maričić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika: 1. GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Sanja Gligić Rubes, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanja Gligić Rubes & Kristina Stepinac Terzić u Velikoj Gorici, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-312/2020-32 od 5. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-312/2020-32 od 5. lipnja 2023.

II. Odbacuje se dopuna žalbe tužitelja zaprimljena 24. listopada 2023. kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zbog čega da je postojeća uknjižba prava vlasništva pogrešna pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu svoga prava vlasništva predmetnih nekretnina za cijelo uz istodobni izbris toga prava sa imena upisanih tuženika. Pod točkom II. izreke odlučeno je o troškovima postupka na način da je naloženo tužitelju da naknadi tuženicima parnični trošak u iznosu od 1.231,63 EUR/9.279,69 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana, dok je dopuna žalbe nepravovremena.

5. Prvenstveno je istaći da iako se u predmetnom slučaju žalba podnosi (i) zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, tužitelj niti sadržajem žalbe ne ukazuje koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi ostvarenom, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredba parničnog postupka na koje se pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP.

6. Stoga žalba iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

7. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zbog čega da je postojeća uknjižba prava vlasništva pogrešna pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu svoga prava vlasništva predmetnih nekretnina za cijelo uz istodobni izbris toga prava sa imena upisanih tuženika.

9. U činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da je vlasništvo utuženih nekretnina stekao nasljeđivanjem svojeg oca ĆC, a ovaj pak sa svojim sunasljednicima nasljeđivanjem oca TC, a on nasljeđivanjem majke HCO i oca GCO.

10. Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio je da su tuženici upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetnih nekretnina, a koji upis je postignut na temelju rješenja toga suda broj Z-3048/15 (Z-9645/12, RZ-123/14, Z-1511/15) od 28. travnja 2015., uz istovremeni izbris toga prava sa imena HCO. GCO, rođ. H, te da je istim rješenjem odbačen kao nepravodoban prigovor ovdje tužitelja i isti upućen da svoja navodna prava glede predmetnih nekretnina ostvaruje u parnici. Nadalje, da su predmetne nekretnine prema podacima katastarskog operata upisane kao posjed ovdje 1. i 2. tuženice, te NC, svake za 1/3 dijela, a koji upis je izvršen na temelju „provedbe diobe zajednice“ 1965. uz istovremeno brisanje potonje navedenih i ĐC pok. HC svakoga za ¼ dijela, a koji su kao suposjednici navedenih nekretnina upisani od revizije posjeda 1954. Također, da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju jedinstveni kompleks ograđen od susjednih nekretnina suhozidom, da je pismenom naslovljenim „u [adresa] dana **.**.1901.“ HCO raspoređena nekretnina zv. „Kremik“ bez navođenja njezine katastarske oznake, dok predmetom pismena naslovljenog „[adresa] dne 10. lipnja 1913.“ nisu bile parcele označene nazivom „Kremik“, na predjelu kojeg naziva su raspoređene predmetne nekretnine ili katastarskim oznakama predmetnih nekretnina. Dalje, da je sukladno Diobenom ugovoru sklopljenom 11. ožujka 1963. između ĐC i maloljetnih mu sestara NC (prednice 3. i 4. tuženika), GC i IC (1. i 2. tuženica) zemlja zv. „Kremik“ ostala u cijelosti „dičini“, da rješenjem o nasljeđivanju tog suda broj O-465/99 od 27. siječnja 2000. u ostavinu iza pok. oca tužitelja, ĆC, nisu utvrđene predmetne nekretnine, da su rješenjima o nasljeđivanju Kotarskog suda u Šibeniku broj O-437/60 od 14. listopada 1960. donesenim iza smrti ŽC pok. ĐC, zatim broj O-109/81 od 4. lipnja 1981. donesenim iza smrti JC, broj O-634/94 od 14. listopada 1994. donesenim iza smrti AC i broj O-229/97 od 21. svibnja 1997. donesenim iza smrti KC nasljednicima imenovanih ostavitelja na jednake dijelove proglašene ovdje 1. i 2. tuženice i NC – prednica 3. i 4. tuženika, da su rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Ranke Spevec u [adresa] broj O-452/07 od 1. listopada 2007. u ostavinu iza RC utvrđene i predmetne nekretnine kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja, a njegovim nasljednicima proglašeni ovdje 3. i 4. tuženici, svaki za ½ dijela, te da je presudom toga suda broj P-1164/15 od 15. siječnja 2016., potvrđenom odlukom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-832/16 od 20. rujna 2017., kao neosnovan odbijen zahtjev brisovne tužbe kojeg je podnio ovdje tužitelj, pa kako je u ovoj parnici riječ o tužbi radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe to da nema objektivnog identiteta između ovih parnica zbog čega nije osnovan prigovor presuđene stvari kojeg su istakli tuženici.

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica, te ocjenom iskaza saslušanih tužitelja, 1 i 4. tuženica te svjedoka ZC, prvostupanjski sud ocjenjuje kako tužitelj nije dokazao tvrdnje isticane u tužbi i tijekom postupka da bi predmetne nekretnine predstavljale obiteljske nekretnine koje su duži niz generacija prenošene „ s koljena na koljeno“, te koje bi se kontinuirano nalazile u vlasničkom posjedu njega i njegovih pravnih prednika, odnosno koje bi tijekom jednog razdoblja od strane njegovog prednika bile do opoziva dane na korištenje predniku tužiteljica (ispravno: tuženika), a da se iz materijalnih dokaza dostavljenih po tužitelju u dokazne svrhe ne može zaključiti o utemeljenosti tvrdnji tužitelja – pismena „u [adresa] dana 17. ožujka 1901.“ i „[adresa] dne 10. lipnja 1913.“, iz kojih nije moguće zaključiti da bi predmetom istih bile predmetne nekretnine, odnosno rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-465/99 kojim u ostavinu iza oca tužitelja ĆC nisu niti utvrđene predmetne nekretnine, pa da tužitelj nije dokazao da bi ove nekretnine stekao nasljeđivanjem oca, a ovaj pak nasljeđivanjem sa svojim sunasljednicima oca TC, a on nasljeđivanjem majke HCO i oca GCO, niti je dokazao pravni slijed od ranije zemljišnoknjižne suvlasnice (ispravno: vlasnice) konačno do njega. Nasuprot tome, tuženici su upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina na temelju rezultata zemljišnoknjižnog pojedinačnog ispravnog postupka u kojem je odbačen tužiteljev prigovor, a tuženici i njihovi prednici su kontinuirano od revizije posjeda 1954. upisani kao suposjednici ovih nekretnina, te se u Diobenom ugovoru od 11. ožujka 1963. i rješenju o nasljeđivanju broj O-452/07 spominju ove nekretnine bilo po nazivu, bilo po katastarskim oznakama, a ujedno je na temelju iskaza svjedoka ZC utvrđeno da su se predmetne nekretnine nalazile u neometanom posjedu prednika tuženika – oca, odnosno djeda ŽC, dok iz ničim argumentiranog iskaza tužitelja proizlazi da bi isti tek u nekoliko navrata pristupao na prijeporne parcele, tako da nije dokazana ni tvrdnja da bi se predmetne nekretnine nalazile u posjedu njega i njegovih prednika.

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je teret dokaza u ovoj parnici bio na tužitelju, te da isti tijekom postupka nije dokazao valjani zakonski osnov stjecanja predmetnih nekretnina koji bi se s uspjehom mogao suprotstaviti postojećem upisu prava suvlasništva glede predmetnih nekretnina na imenima tuženika.

13. Na pravilnost zaključka suda prvog stupnja ne utječu ni žalbeni navodi tužitelja da je uredio prilaz (pješački put) do predmetnih nekretnina prije pokretanja postupka iz čega da je razvidno da tuženici nisu dolazili ni koristili predmetne nekretnine, kada je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su tuženici upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina na temelju rezultata zemljišnoknjižnog pojedinačnog ispravnog postupka vođenog pred istim sudom pod brojem Z-9645/12, u kojem je ujedno odbačen tužiteljev prigovor i isti upućen svoja prava ostvariti u parnici, te da je presudom toga suda broj P-1164/15 od 15. siječnja 2016., potvrđenom odlukom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-832/16 od 20. rujna 2017., odbijen kao neosnovan njegov tužbeni zahtjev brisovne tužbe. Pritom je ukazati da prema pravilu prihvaćanja presuđene stvari kao istinite, sud se ne može upuštati u ispitivanje činjenica koje su poslužile kao osnova za donošenje pravomoćne odluke u nekom drugom postupku u kojem je o pravnom odnosu stranaka odlučeno kao o glavnom pitanju, već treba uzeti da su te činjenice pravilno utvrđene i da su „istiniti“ odnosi koji iz njih proizlaze.

14. Neosnovano tužitelj prigovara i ocjeni prvostupanjskog suda njegovog iskaza, jer je sud prvog stupnja iskaz tužitelja skupa s ostalim izvedenim dokazima cijenio u smislu odredbe članka 8. ZPP i potom pravilno zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja, primjenom pravila o teretu dokazivanja, nije osnovan, dok tužitelj žalbenim navodima ovu ocjenu izvedenih dokaza ničim nije doveo u sumnju, pri čemu je napomenuti da je prvostupanjski sud izveo sve predložene dokaze (list 71 spisa).

14.1. Žalbeni se navodi tužitelja u bitnom svode na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i činjeničnih utvrđenja tog suda utemeljenih na ocjeni izvedenih dokaza, ali ne sadrže argumentirane ni vjerodostojne tvrdnje koje bi činjeničnu podlogu na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju.

14.2. Po ocjeni ovog suda, u opisanim okolnostima, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer je odbijanje tužbenog zahtjeva rezultat pravilne primjene materijalnog prava.

15. Kako dakle, ovaj sud nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

16. Budući da tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tužitelja kojom se pobija odluka o parničnom trošku ukazuje neosnovanom.

17. Dopunu žalbe tužitelja koja je zaprimljena 24. listopada 2024., valjalo je kao nepravovremenu odbaciti temeljem odredbe članka 367. stavak 1. u svezi članka 358. ZPP, jer je pobijana presuda tužitelju dostavljena 17. kolovoza 2023., te je rok za podnošenje žalbe svakako istekao ranije, pa je o toj dopuni žalbe valjalo odlučiti kao u točci II. izreke ove odluke.

U Šibeniku, 25. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić