Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-438/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OTP banka d.d. Split, OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg po punomoći zastupa Merima Ibrahimović odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić u Puli, Dobrilina 9, protiv tuženika 1. RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. BĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje po punomoći zastupa Goran Jukopila odvjetnik u Puli, Veronska 7, radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovingo, poslovni broj: P-1980/2019-17 od 14. travnja 2022., u sjednici održanoj dana 25. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovingo, poslovni broj: P-1980/2019-17 od 14. travnja 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da Ugovor o darovanju sklopljen 16. svibnja 2017. između prvotužene kao darovateljice i drugotuženice kao obdarenice, na kojem su potpisi ovjereni kod javnog bilježnika Rina Zujića u [adresa] broj Ov-3219/17 i Ov-3225/17 od 17. svibnja 2017. glede nekretnine označene kao ½ dijela 10.suvlasnički dio 1/14 dijela kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] etažno vlasništvo E-10 1. poseban dio zgrade koji se sastoji od troiposobnog stana većeg sl. A na katu + potkrovlje, koji se sastoji od ulaznog predprostora, sanitarnog čvora, blagovaonice, kuhinje, garderobe – hodnika, kupaonice, dvije spavaće sobe i terase na katu, te dnevne sobe, hodnika, dvije spavaće sobe i dvije terase na potkrovlju, te drvarnice u suterenu sa pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade TIP-a 882 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tražbine tužitelja prema prvotuženoj u iznosu od 641.470,83 kn s zateznom kamatom od 2. rujna 2019. do isplate, a na iznos od 142.766,31 kn sa zateznom kamatom od 12. studenoga 2007. do isplate, te za iznos od 100.533,69 kn, da je drugotuženica dužna trpjeti da tužitelj svoje potraživanje prema prvotuženici namiri prodajom navedene nekretnine (točka I.1.2. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženicama u roku od 15 dana naknadi troškove postupka od 33.455,40 kn (točka II. izreke), a odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno, predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove sastava žalbe od 13.812,50 kn i sudske pristojbe presude od 5.000,00 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Osnovano tužitelj ističe u žabi da je donošenjem prvostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje dužnikovih pravnih radnji - ugovora o darovanju od 16. svibnja 2017. sklopljen između prvotuženice kao darovateljice (bake) i drugotuženice kao obdarenice (unuke), predmetom kojeg je ½ suvlasničkog dijela etažnog vlasništva (posebnog dijela E-10) koji je uspostavljen na suvlasničkom dijelu zgrade položene na kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], utemeljen na tvrdnji da je ugovor sklopljen na štetu tužitelja jer prvo tuženica zbog te pravne radnje nema dovoljno sredstava za ispunjenje dospjele tražbine koju ima prema njoj u iznosu od 884.770,03 kn s zateznom kamatom koja na jedan dio teče od 2007.

7. Tužba je podnesena po osnovi čl. 66. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje; ZOO) prema kojoj svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

8. Nesporno je u postupku:

- da je presudom prvostupanjskog suda broj P-3167/2003-52 od 12. studenog 2007. potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-687/2009-5 od 20. prosinca 2010. naloženo ovdje tužitelju da isplati prvotuženici iznos od 393.844,90 kn uz zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 06. listopada 2006. do isplate, i istom presudom naloženo ovdje prvotuženici (tamo tužiteljici) da naknadi parnični trošak tuženici (ovdje tužitelju) u iznosu od 142.766,31 kn;

- da je po drugoj osnovi, pravomoćnom rješenju prvostupanjskog suda broj P-76/2010 od 12. ožujka 2010. i rješenju Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1538/2010-2 od 16. studenoga 2010. kojima je naloženo ovdje prvotuženici da isplati tužitelju dug na ime parničnog troška u iznosu od 13.144,00 kuna uz zakonske zatezne kamate od 17. studenog 2010. određena predložena ovrha na mirovini prvotuženice rješenjem o ovrsi pod posl. br. Ovr-69/2011-2 i odredio ovršni trošak u iznosu od 1.742,30 kuna;

- da je između tražbina stranaka došlo do prijeboja izjavom ovdje tužitelja od 02. ožujka 2011. godine, kojim je ovdje tužiteljica prebila dio tražbine s osnova presude posl. br. P-3167/2003-52 od 12. studenog 2007. i s osnove rješenja broj Ovr-69/2018 od 08. veljače 2011. iznosom kojeg je prvotuženici bila dužna isplatiti temeljem navedene presude u ukupnom iznosu od 224.373,07 kn, nakon čega je preostao iznos duga ovdje tužitelja prema prvotuženici u iznosu od 417.097,76 kn koji je i uplaćen u korist računa punomoćnika prvotuženice;

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 1009/2011-2 od 19. lipnja 2019. prihvaćena revizija tuženice ovdje tužitelja i preinačene naprijed navedena presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 20. prosinca 2010. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda od 12. studenog 2007. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te je isti odbijen za dosuđeni iznos od 393.844,90 kn zajedno sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, te je naloženo ovdje prvotuženici da naknadi parnični trošak tužitelju iz toga postupka od 100.533,69 kuna;

- da je tužitelj, za tražbinu iz ovog postupka, podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI 14. listopada 2019. po računu prvotuženice na temelju naprijed navedene pravomoćne i ovršne odluke broj P-3167/2003 od 12. studenog 2007. i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1009/2011 od 19. lipnja 2019.,

- da je mirovina prvotuženice opterećena obustavom u korist drugog vjerovnika, a koja obustava traje već šest godina i to mjesečnim iznosima od cca. 1.600,00 kn što je na godišnjoj razini cca. 19.200,00 kn, a kroz 6 godina to odgovara iznosu od 115.200,00 kn, kojim iznosom se smanjuje njezino dugovanje prema vjerovniku, tom vjerovniku (MIRNA d.d.) s kojom je pravomoćno dovršen istovjetan postupak posl. br. P- 1306/2017. Naime, presudom ovoga suda posl. br. P-1306/2017-15 od 06. srpnja 2018. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja MIRNA d.d. [adresa] radi pobijanja pravnih radnji protiv tuženica iz ovoga postupka uz FĐ i to u odnosu Ugovora o darovanju FĐ i ovoga Ugovora o darovanju drugotuženici, a ista potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-489/2018-2 od 10. listopada 2019.,

- da je ugovor o darovanju proveden u zemljišnoj knjizi, slijedom čega je prvotuženica ostala upisana suvlasnicom posebnog dijela u ½ a u drugoj polovici dijela upisano je suvlasništvo drugo tuženice.

9. Prvostupanjski sud, polazeći od navedenih nespornih činjenica, kao i da je:

- suvlasnički dio prvo tuženice od ½ dijela ostao slobodan i nakon sklapanja ugovora o darovanju, a da tužiteljica neovisno od toga nije pokrenula ovršni postupak radi namirenja svoje tražbine na tom suvlasničkom dijelu nekretnine,

- da je prvo tuženica isti dan kada je sklopljen predmetni ugovor o darovanju darovala sinu FĐ kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a koji ugovor o darovanju nije pobijala, a pobija predmetni kojim je raspolagano u odnosu na jedini stan prvotuženice u kojemu pored nje stanuju i dva sina od kojih je u odnosu na sina R utvrđena invalidnost od 80% a sina B 50%,

- da je prvotuženica suvlasnica kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u odnosu na koji suvlasnički dio tužitelj također nije pokrenuo ovršni postupak radi namirenja predmetne tražbine, niti je tužitelj predlagao uvid u zemljišnoknjižni izvadak za tu nekretninu radi utvrđivanja njene vrijednosti, zaključuje da tužitelj protivno svojoj obvezi nije dokazao ni stvarnu ali ni vjerojatnu nemogućnost naplate tražbine na imovini koju prvotuženica ima, pa utvrđujući da prvo tuženica ima dovoljno sredstava u vidu druge polovice predmetnog stana i ½ i ½ kč. br. [katastarska čestica] u odnosu na koje utvrđuje da je vrijednost 1/2 stana neupitna a tužitelj nije podnio dokaze za utvrđivanje ½ vrijednosti te druge nekretnine, utvrđujući i da poduzimanjem radnje darovanja ½ predmetnog stana prvotuženica nije imala namjeru onemogućit namirenje predmetne tražbine već na neki način zbrinuti svoje ozbiljno bolesne potomke i urediti imovinske odnose u obitelji, zbog čega ocjenjuje neosnovanost zahtjeva time što nisu ispunjene sve kumulativno potrebne pretpostavke za pobijanje ugovora o darovanju u smislu čl. 66. st. 1. i 2. ZOO.

10. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje u žalbi da nije jasno na temelju kojih je to dokaza, jer to ne proizlazi iz razloga prvostupanjske presude, sud utvrdio da prvotuženica ima dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine, pa kada je na tom utvrđenju izveo zaključak o solventnosti prvo tuženice na kojem je utemeljio odluku o neosnovanosti zahtjeva i izrekom presude odbio zahtjev tužitelja, time je izreka presude proturječna razlozima presude, zbog čega je pobijana presuda opterećena nedostacima uslijed kojih se ne može ispitati.

11. Sukladno navedenom, ostvaren ja istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, slijedom čega je, osnovanu žalbu tužitelja valjalo prihvatiti ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, kako bi isti sud otklonio ukazane nedostatke, te je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

12. Pored toga, tijekom nove glavne rasprave, prvostupanjski sud će imati u vidu i ostale osnovane žalbene navode tužitelja kada ističe da nije on dužan dokazivati koja je procijenjena vrijednost predmetnog stana već je dužan dokazati ispunjenje općih pretpostavki za pobijanje predmetnog ugovora o darovanju, te da tužitelj nije dužan niti dokazivati znanje odnosno namjeru dužnika da pravnom radnjom nanosi štetu vjerovniku.

13. Naime, prilikom razmatranja imovinskog stanja prvotuženice, prvostupanjski sud ispušta iz vida da je tužitelj u ovom postupku dužan učiniti vjerojatnom nemogućnost naplate tražbine (insolventnost svog dužnika) odnosno prouzročenje štete od strane dužnika, a na dužniku je teret dokazivanja njegove solventnosti odnosno činjenice da unatoč poduzetoj pravnoj radnji ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine koju ima prema svom vjerovniku, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-2173/2016 od 8. lipnja 2020.

14. Nadalje, imajući u vidu da odredba čl. 67. st. 3. ZOO propisuje da se kod besplatnih raspolaganja (kao u ovom slučaju) i s njima izjednačenih pravnih poslova smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili mogli biti nepoznato, neodlučno je utvrđenje prvostupanjskog suda, kako to tužitelj ističe u žalbi, da poduzetom pravnom radnjom prvotuženica nije imala namjeru onemogućit namirenje predmetne tražbine već na neki način zbrinuti svoje ozbiljno bolesne potomke i urediti imovinske odnose u obitelji.

15. Ujedno, kako je zbog ukidanja odluke o glavnoj stvari, za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu o čemu ovisi odluka o naknadi parničnog troška, valjalo je ukinuti i prvostupanjsku odluku o naknadi troškova postupka, dok je odluka iz točke II. izreke utemeljena na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Šibeniku 25. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Goran Stošić