Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-241/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Enveru Vučetiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika: 1. AEO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. FEO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika AEOL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Hrvoju Zdilaru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-1669/2021- 32 od 25. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-1669/2021-32 od 25. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu, na ime najamnine za njegov suvlasnički dio stana, prvotuženica AEO isplati 7.465,66 Eur, a isto toliko i drugotuženik FEO, i to sa zateznim kamatama (toč. I izreke), te je tužitelju naloženo naknaditi tuženicima troškove postupka u iznosu od 1.875,00 Eur (toč. II izreke).

2. Tužitelj presudu pobija iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP). Predlaže ukinuti ju i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženici i umješač osporavaju žalbene navode tužitelja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da mu svaki od tuženika isplati po 7.465,66 Eur, na ime korištenja stana kojeg su stranke suvlasnici, ali ga isključivo koriste tuženici, a tužitelj je u tom onemogućen.

6. Ispitujući pobijanu presudu granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 13. ZPP, te bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP na koje upire tužitelj kao ni koju drugu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj u smislu odredaba čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Pogrešno tužitelj smatra da sudska savjetnica, sukladno odredbama čl. 13. ZPP nije bila ovlaštena voditi postupak i donijeti presudu u ovoj pravnoj stvari jer da vrijednost predmeta spora iznosi 14.913,32 Eur.

7.1. Naime, odredbama čl. 37. st. 2. ZPP propisano je: Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva, slijedom koje odredbe vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari, u pogledu svakog tuženika iznosi po 7.465,66 Eur, a ne predstavlja zbroj tih iznosa.

7.2. Stoga, kako je odredbama čl. 13. st. 3. ZPP propisano da su sudski savjetnici u parničnom postupku ovlašteni provoditi postupak i predlagati sucu odluku u sporovima za isplatu novčane tražbine, ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 13.270,00 eura, žalbeni navodi tužitelja da su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 13. st. 3. ZPP nisu osnovani.

8. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da mu je onemogućeno raspravljanje, dakle da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, jer sud nije proveo financijsko vještačenje koje je predložio.

8.1. Iz stanja spisa predmeta i prvostupanjske presude proizlazi:

- da je povodom prijedloga tužitelja za provođenjem građevinskog vještačenja na okolnost visine najamnine predmetne nekretnine, rješenjem suda posl.br. P- 1669/2021-22 od 17. svibnja 2023. tužitelj pozvan, u roku od 15 dana, predujmiti trošak od 398,17 Eur, u kojem je rješenju upozoren na posljedice iz čl. 153. st. 3. ZPP, odnosno da će sud odustati od izvođenja dokaza ako taj iznos ne uplati u roku koji je sud odredio;

- da je po prijedlogu tužitelja, rješenjem suda od 15. rujna 2023. rok za uplatu produljen za daljnjih 8 dana, koje je rješenje uručeno punomoćniku tužitelja istog dana;

- da tužitelj predujam nije uplatio u ostavljenom roku a ni do ročišta za glavnu raspravu 10. siječnja 2024., na kojem je ročištu izjavio kako ostaje kod svih navoda, nema daljnjih dokaznih prijedloga i predlaže zaključiti glavnu raspravu, nakon čega je glavna rasprava zaključena;

- da je tužitelj 11. siječnja 2024., u spis dostavio potvrdu o uplati predujma vještačenja iz koje proizlazi da je izvršena 10. siječnja 2024. u 17,26 sati;

- da prvostupanjski sud u presudi navodi kako tužitelj u produljenom roku, a ni do zaključenja glavne rasprave nije uplatio predujam za izvođenje dokaza vještačenjem, radi čega je zaključio glavnu raspravu bez provođenja tog dokaza, o čemu nije donio raspravno ili izvanraspravno rješenje u smislu odredaba čl. 153. st. 3. ZPP, te odbija tužbeni zahtjev jer su tuženici osporili visinu tužbenog zahtjeva, a tužitelj visinu nije dokazao.

9. Slijedom navedenog, budući je tužitelj na ročištu izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga i predlaže zaključiti raspravljanje iz čega proizlazi da je odustao, odnosno povukao prijedlog radi provođenja vještačenja, to je neosnovano njegovo pozivanje na sudsku praksu priloženu žalbi prema kojoj sud može izvesti predloženi dokaz iako predujam nije plaćen, a tek potom naložiti stranci plaćanje, a nevažno je i što je predujam platio nakon zaključenja ročišta za glavnu raspravu.

9.2. Isto tako nisu od utjecaja navodi kako nije imao jasnu uputu glede predujma vještačenja, unatoč čemu je za navesti kako je nalog suda jasan i sadrži sve potrebne podatke, a pored toga da je od donošenja rješenja o uplati predujma (17.5.2023.) do ročišta na kojem je glavna rasprava zaključena (10.1.2024.) prošlo gotovo osam mjeseci, u kojem je roku mogao zatražiti pojašnjenje eventualnih nejasnoća.

10. Stoga kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost prvostupanjske presude, to je temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP, žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena kao u izreci.

U Šibeniku, 25. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić