Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1289/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Ane Gradišek kao članice vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu osobe s duševnim smetnjama ŠMP, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik po službenoj dužnosti Karlo Blažan, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-61/2025-9 od 10. ožujka 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba prisilno smještene osobe ŠMP kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj R1-61/25-9 od 10. ožujka 2025. godine.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja određuje se prisilni smještaj ŠMP u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, u trajanju do 30 dana počevši od 4. ožujka 2025. godine.
2. Protiv tog rješenja žali se prisilno smještena osoba iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 34. st. 8. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine broj 76/14 – dalje: ZZODS), te predlaže da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja, provodeći postupak u smislu odredbe čl. 35. i 36. ZZODS, pravilno utvrdio da su ispunjene pretpostavke za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu ŠMP, temeljem odredbe čl. 27. ZZODS, jer je u pitanju osoba s težim duševnim smetnjama, koja zbog tih smetnji osobno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana u navedenom zakonskom članku, zbog čega joj je prijeko potreban smještaj u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja.
5. Neosnovani su žalbeni navodi da je prisilno smještenoj osobi u postupku povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka, budući da je postupak proveden pravično, u smislu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06), što uključuje načelo da svaka stranka treba imati mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Načelo jednakosti sredstava u smislu pravične ravnoteže među strankama, nužno obuhvaća razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranu. Stoga je sud prvog stupnja, postupajući po izričitim odredbama čl. 35. i 36. ZZODS, proveo kontradiktoran postupak i strankama u postupku dao jednaku mogućnost da izlože činjenice i predlože dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te ni jednu od stranaka nije stavio, suprotno žalbenim navodima, u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu.
6. Sud prvog stupnja je prisilno smještenoj osobi, sukladno čl. 35. st. 1. ZZODS postavio odvjetnika po službenoj dužnosti, s obzirom na to da ga prisilno smještena osoba nije sama izabrala, te ukoliko prisilno smještena osoba nije bila zadovoljna s odvjetnikom po službenoj dužnosti mogla je, u smislu st. 2. istog članaka izabrati drugog odvjetnika.
7. Odlučno u ovom postupku jest, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, da prisilno smještena osoba boluje od bipolarnog afektivnog poremećaja (F31), što predstavlja težu duševnu smetnju, te da se zbog toga liječi zadnjih 4-5 godina, a psihičko stanje joj se ne uspijeva stabilizirati prvenstveno zbog izostanka uvida i kritičnosti, neuzimanja lijekova i nebrige za svoje zdravlje. Aktualno je ponovno manično dekompenzirana, nepredvidivog ponašanja, radnjama koje poduzima ugrožava osobnu ali i sigurnost, zdravlje, pa čak i život osoba u neposrednoj okolini, zbog čega joj je indicirano bolničko liječenje po prijedlogu vještaka u trajanju do 30 dana.
8. Pri tome neosnovano prisilno smještena osoba u žalbi navodi da vještak nije uzeo u obzir mišljenje liječnice kod koje je ona u tretmanu, a koja je zaposlena kod predlagatelja, budući da sud, sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZZODS pismeni nalaz i mišljenje pribavlja od vještaka koji nije zaposlen u psihijatrijskoj bolnici u kojoj se liječi prisilno smještena osoba.
9. Na ročištu održanom 10. ožujka 2025. predstavnica Klinike za psihijatriju dr. Tomislava Markovac Zubčić u cijelosti je ostala kod prijedloga klinike, navodeći da je pacijentica u pogoršanju osnovne bolesti bipolarnog poremećaja, a prema aktualnoj kliničkoj slici i heteropodacima od članova obitelji u maničnoj je dekompenzaciji, povišena, agitirana, verbalno konfliktna, nepredvidljivog ponašanja, potencijalno heteroagresivna, jer joj je u torbi pronađen odvijač ("šrafnciger"), te je aktualno psihotična i postoji mogućnost ugroze sebe i drugih jer je agresivna, nepredvidljivog ponašanja, bez uvida i nekritična u svoje stanje te su liječnici Klinike za psihijatriju mišljenja da je potrebno hospitalno liječenje.
10. Obrazlažući svoj nalaz i mišljenje liječnik vještak ostala je u cijelosti kod datog nalaza, navodeći da je njezino mišljenje dano na temelju kliničkog pregleda i aktualnog psihičkog stanja te heteropodataka koje su dali članovi obitelji.
11. Glede medicinske dokumentacije koju prisilno smještena osoba traži da joj se preda predstavnica Klinike za psihijatriju navela je da prisilno smještenoj osobi nije uručena medicinska dokumentacija s obzirom da je ona zadržana na prisilnom liječenju, te će joj dokumentacija biti predana kada bude otpuštena iz bolnice, a što se tiče posjeta, prisilno smještena osoba se nalazi na zatvorenom odjelu na kojem nisu dozvoljene posjete niti članovima obitelji niti prijateljima, ali su članovi obitelji donijeli stvari koje je pacijentica tražila.
12. Na predmetnom ročištu punomoćnica prisilno smještene osobe izričito je izjavila da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, pa prisilno smještena osoba ne može sada u žalbi s uspjehom prigovarati tom nalazu, tim više što na predmetnom ročištu nije predlagala nikakve nove dokaze radi utvrđenja svojih navoda iz žalbe, nego je navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga.
13. Ocjenjujući nalaz vještaka i dopunu tog nalaza kao i navode predstavnice Klinike za psihijatriju i ovaj sud smatra da je prisilno smještenoj osobi nužno potrebno odrediti prisilni smještaj, budući da boluje od teže duševne smetnje, nekritična je prema bolesti i bez uvida u svoje promijenjeno psihičko stanje, negira svoje psihičke tegobe i nesklona je uzimanju lijekova, a time izravno ugrožava osobnu sigurnost i zdravlje s obzirom da ne vodi brigu o njemu, a u takvom stanju i sigurnost i zdravlje drugih osoba.
14. Stoga žalbeni navodi da prisilno smještena osoba ne ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje i sigurnost, te da ne postoje razlozi za njezinu prisilnu hospitalizaciju, nisu osnovani, jer su u suprotnosti s dokazima u spisu i izričitim navodima vještaka psihijatra i predstavnice Klinike za psihijatriju o ozbiljnosti psihičkog stanja prisilno smještene osobe i potrebi njezinog liječenja u kontroliranim bolničkim uvjetima, pa takvi navodi idu izravno na štetu zdravlja prisilno smještene osobe.
15. Slijedom navedenog sud prvog stupnja pravilno je na temelju odredbe čl. 29. st. 3. ZZODS odredio prisilni smještaj u trajanju do 30 dana, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 43. st. 3. ZZODS odbiti žalbu prisilno smještene osobe kao neosnovanu.
U Zagrebu, 25. ožujka 2025. godine
Predsjednik vijeća:
Željka Rožić Kaleb
