Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4708/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice u pravnoj stvari tužitelja HB /OIB [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Andreju Iliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Večernjeg lista d.o.o. /OIB 39618704213/, Zagreb, Oreškovićeva 6/H, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3142/2022-124 od 12. srpnja 2024., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3142/2022-124 od 12. srpnja 2024. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev preko iznosa od 4.000,00 eura do iznosa od 13.000,00 eura (za iznos od 9.000,00 eura) i zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 21. rujna 2005. do 12. srpnja 2024., kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, sve s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3142/2022-124 od 12. srpnja 2024. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2024. do isplate i u stavku II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 12. srpnja 2024. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.250,00 eura.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 13.000,00 eura/97.948,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate kao i nadoknaditi mu parnični trošak, u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.250,00 eura, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezino ukidanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete radi povrede ugleda i časti zbog objave fotografije i naslova uz istu, na naslovnoj stranici dnevnog lista Večernji list od 24. i 25. lipnja 2005. - dvobroj i članka na trećoj stranici s citatima za koje se tvrdi da potječu iz dnevnika tužitelja, koju štetu potražuje od nakladnika dnevnog lista (čl. 21. i 22. Zakona o medijima /"Narodne novine", broj 59/04, dalje ZM-a/ u svezi s čl. 200. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - u daljnjem tekstu: ZOO-a/); za isplatu zatezne kamate radi kašnjenja u isplati (čl. 277. st. 1. ZOO-a) te za naknadu parničnih troškova (čl. 154. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/23 - u daljnjem tekstu: OT/).

6. Pobijanom presudom i postupkom koji je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP- a), kao niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi upire tužitelj.

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama, utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali je iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio presudu, posljedično čemu je pogrešno primijenio materijalno pravo na način da je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev (čl. 356. ZPP-a).

8. Odredbom čl. 21. st. 4. propisani su preduvjeti koji moraju biti ispunjeni a da nakladnik ne bi bio odgovaran za štetu koju informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome i to, između ostaloga, ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, a na koji ekskulpacioni razlog se tuženik poziva u odgovoru na tužbu i tijekom postupka.

9. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tuženog zahtjeva iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

- da je iz preslike predmetnog izdanja Večernjeg lista od 24. i 25. lipnja 2005. razvidno da je na naslovnici velikim tiskanim slovima stavljen naslov "Dnevnik monstruma iz Brezovice"; da su uz naslov navedeni citati: "Kada sam ga lizao, tijelo mi je mirisalo na jagode" i "Više nema cimera, pa će sada biti lakše"; da se ispod naslova nalazi podnaslov "JB napokon smjenjuje FB Str. 2. i 3.", a sve je opremljeno fotografijom tužitelja;

- da se preko stranice 2. i 3. Večernjeg lista nalazi naslov velikim tiskanim slovima "Kaptol smjenjuje FB", autora HBJ,

- da je predmetni tekst opremljen fotografijama FB i nadbiskupa JB, a uz fotografiju FB su izvučena četiri citata iz dnevnika: "Tako je uzak, a najljepša guza na svijetu. Bilo je teško, vrištao je, ali bit će lakše idući put",

"Tako je sladak, gotovo bih ga mogao pojesti. Sve će biti dobro. Više nema cimera, pa će biti lakše",

"Ljubio sam i lizao njegovo tijelo, imalo je okus po jagodi. Mislio sam da ću ga smlaviti koliko sam bio u njemu",

"I on mene voli, kao i ja njega. Osim toga, seks je fantastičan";

- da sporni članak započinje citatima: "...Ljubio sam i lizao njegovo tijelo, imalo je okus po jagodi. Mislio sam da ću ga smlaviti koliko sam bio u njemu..." i da je to tek jedan o citata iz dnevnika GB, nekadašnjeg kuhara iz Brezovice kojima raspolaže Večernji list;

- da nadalje u članku stoji da je Večernji list otkrio još dva zlostavljača: kuhara GB, koji je zlostavljanja opisivao u dnevniku….s time da se u tekstu naglašava kako je upravo otkriće dnevnika GB bio jedan od ključnih dokaza za smjenu FB;

- da je tužitelj u svom iskazu danom na ročištu 13. svibnja 2014. izjavio da je 1996. i 1997. pisao dnevnik i da nikada nije napisao tekst, koji je kao citat iz njegovog dnevnika objavljen u Večernjem listu, s time da potvrđuje da je u to vrijeme radio u Caritasovom centru u Brezovici kao kuhar;

- da je tužitelj iskazivao o okolnostima koje su prethodile objavi naslovnice Večernjeg lista i spornog članka na način da iskazuje da je osam dana prije objave izašao u dvorište po novine i vidio s druge strane ceste čovjeka koji ga fotografira, čemu se tužitelj usprotivio, dok je uz ogradu stajao drugi čovjek, koji se predstavio kao JBJ, novinar Večernjeg lista, koji mu je počeo postavljati neka pitanja u vezi dnevnika, na što je tužitelj rekao da ne želi ništa iskazivati te da su netočni bilo kakvi navodi o seksualnom zlostavljanju djece;

- da u predmetno vrijeme, koje je prethodilo objavi spornog članka, protiv tužitelja nije vođen nikakav postupak, već protiv domara Doma Brezovica;

- da tužitelj iskazuje da mu je dnevnik oduzet u sklopu postupka, koji se vodio protiv njega, što je bilo 21. srpnja 2005. odnosno nakon objave spornog članka (što potvrđuje i sadržaj potvrde o privremenom oduzimanju predmeta);

- da tužitelj pojašnjava da su u dnevniku opisivani seksualni odnosi između njega i njegove kolegice ŽB, koja je u tom vrijeme (1997.) imala 25 godina, a on 18 te su oboje radili u Domu;

- da tužitelj detaljno opisuje kakve je reperkusije na njegov život, kako tada, tako i u godinama koje su uslijedile, imali objava spornog članka i naslovnica Večernjeg lista i to na način da ga se predstavilo kao monstruma i zlostavljača, a da on živi u "crkvenom" mjestu pa je godinama zajedno sa svojom obitelji bio stigmatiziran; da ne može "iznajmiti sobe ljudima koji dolaze u taj kraj jer se navodi da je on silovatelj iz Brezovice"; da prima kontinuirane prijetnje u odnosu na sebe i svoju obitelj, radi čega se višekratno obraćao za pomoć policiji i isto prijavljivao; da dan danas osjeća posljedice zbog objave njegove slike prije 19 godina, gdje su ga fotografski napravili da stvarno izgleda kao monstrum, što je bilo usmjereno na njegovu difamaciju i blaćenje ugleda, sve to iz razloga da se poveća prodaja tiskanog izdanja Večernjeg lista, koji je u tim godinama bio jako čitan;

- da je posebice za tužitelja bilo teško podnijeti činjenicu da se 2005. objavljuje događaji koji su se navodno dogodili 1997., kada je bio mladić od 18 godina, a da to što se objavljuje nije provjereno te da tužitelja nitko nikada nije pitao da li je ono što je objavljeno istina (iskazuje istovjetno kao u kaznenom spisu da je puno toga što je bilježio u dnevnik bilo plod njegove mašte);

- da tužitelj iskazuje na okolnost svog zdravstvenog stanja i to na način da i dan danas pije lijek "Normabel"; da je imao problema s nesanicom, glavoboljama, dezorijentiranošću u vremenu i prostoru, mokrenjem u krevet, znalo mu je pozliti te se i dalje liječi kod dr. O;

- da autor članka saslušani svjedok JBJ iskazuje da mu je "konkretan dnevnik iz kojeg su izvađeni citati koji su objavljeni dala jedna časna sestra, to je bila kopija dnevnika, a dnevnik je nađen u Brezovici, kada su se pospremale sobe, da je sa tužiteljem dugo sjedio u jednom kafiću u [adresa], ali od tužitelja ništa nije uspio doznati, da ga je pitao da li su citati koji su objavljeni u predmetnom članku citati iz njegovog dnevnika, da mu on nije ništa odgovorio, odnosno pričao je najviše i isključivo o H, da su, kada je zajedno sa fotoreporterom došao u [adresa] ispred kuće tužitelja, tužitelj i ukućani vikali na njih, prijetili im, da bi na kraju tužitelj pristao otići s novinarom i fotoreporterom na piće, da nije dobio niti jedan odgovor na postavljeno pitanje, da je fotokopiju dnevnika dobio na uvid, a citate koji su objavljeni zapisao je u jednu bilježnicu, da je časna sestra koja mu je dala fotokopiju dnevnika na uvid rekla da su i na fotokopiji otisci njezinih prstiju te da ne smije izgubiti posao, jer nema gdje drugdje raditi tako da nije mogao niti zadržati tu kopiju dnevnika, a niti fotografirati jer nije imao fotoaparat kod sebe, da je u dnevniku bilo hrpa toga napisana, da je pokušavao saznati detalje i istražiti da li je stvarno postojao dnevnik kako navode časna sestra i ta druga osoba i čiji je to dnevnik, a poduzeo je apsolutno sve da bi provjerio istinitost napisanog u članku, da je pokušavao doći do gospođe FB i nije uspijevao da pretpostavlja da je tužitelju u [adresa] pokazao prepisane citate iz dnevnika, da mu tužitelj na to ništa nije odgovorio, pričao je o H, o knjizi koju će objaviti, o odlascima na koncerte i to koncerte J; tužitelj im nije dozvolio da ga fotografiraju, da misli da su ga potajno snimili na kavi, a kada mu se daje na uvid fotografija odgovara da je slika gdje tužitelj stoji ispred kuće (a ne u kafiću), da u tekstu piše da Večernji list raspolaže dnevnikom iz razloga što je on dnevnik imao na uvid";

- da iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 21. srpnja 2005. na temelju čl. 218. st. 8. Zakona o kaznenom postupku i čl. 43. st. 1. Zakona o policiji od FB privremeno oduzet predmet 1. bilježnica, A5 formata, tvrdoga uveza, plavo bijele boje, na čijoj je prvoj unutarnjoj strani na desnom listu rukom napisano: "DNEVNIK 1997. godina", a u donjem desnom kutu nalazi se čitljiv vlastoručni potpis "GB", a u istom je rukom ispisano - zabilješke od 1. siječnja '97. do 07. lipnja 1997.;

- da iz preslike istoga, koja prileži spisu, proizlazi da je tužitelj svakodnevno unosio šture, gotovo telegrafske opise radnji koje je obavljao iz dana u dan (bio na poslu, spavao, tuširao se, gledao TV, čitao knjigu, slušao muziku, razgovarao sa tetom, mamom, i sl.);

- da dnevnik ne sadrži tekst objavljen na naslovnici Večernjeg lista od 24. i 25. lipnja 2005. uz naslov "Dnevnik monstruma iz Brezovice" i to "Kada sam ga lizao, tijelo mi je mirisalo na jagode" i "Više nema cimera, pa će sada biti lakše", kao niti četiri citata na stranicama 2. i. 3., kako je naprijed navedeno;

- da je tužitelj presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-237/08 od 30. studenoga 2009., koja je postala pravomoćna 31. ožujka 2010. proglašen krivim da je s umišljajem započeo, ali nije dovršio da žensku osobu, s kojom ne živi u bračnoj zajednici, upotrebom sile prinudi na obljubu, čime je počinio krivično djelo protiv dostojanstva ličnosti i morala-silovanje u pokušaju i to u odnosu na zaposlenicu Doma Brezovica ŽB;

- da se u obrazloženju navedene presude navode citati iz dnevnika tužitelja, gdje je tužitelj zapisivao da je imao seksualne odnose s osobama muškog i ženskog spola, ali nisu nađeni citati, koji su objavljeni u spornom članku.

10. Sloboda izražavanja (čl. 38. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske /Narodne novine, broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14., u daljnjem tekstu: Ustav/), čl. 10. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda /"Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., u daljnjem tekstu: EKZLJP- a/) je jedan od preduvjeta napretka svakog demokratskog društva i može se odnositi i na informacije koje vrijeđaju, šokiraju ili postavljaju pitanja, ali se tim i takvim informacijama ne smiju prekoračiti postavljene granice zajamčene istim pravom.

11. Odredbom čl. 38. st. 1. i 2. Ustava i čl. 10. EKZLJP-a jamči se pravo sloboda izražavanja (osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa) koje obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice (čl. 10. st. 1. EKZLJP-a), koje može, kad ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnost i odgovornost, biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni, između ostalog i radi zaštite ugleda ili prava drugih (čl. 10. st. 2. EKZLJP-a).

12. Nadalje, svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti u koje spadaju čast i ugled, što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja, dok je u isto vrijeme riječ i o konvencijskom pravu (čl. 8. st. 1. EKLJP-a).

13. Imajući u vidu navedeno te procjenjujući suprotstavljene interese (s jedne strane slobodu izražavanja, a s druge strane zaštitu prava osobnosti), ovaj sud ne nalazi dostatno opravdanje za objavu spornog članka, odnosno za opravdavanje činjenice da su u Večernjem listu objavljene neistinite informacije o sadržaju tužiteljevog dnevnika uz navođenje citata :

"Tako je uzak, a najljepša guza na svijetu. Bilo je teško, vrištao je, ali bit će lakše idući put",

"Tako je sladak, gotovo bih ga mogao pojesti. Sve će biti dobro. Više nema cimera, pa će biti lakše",

"Ljubio sam i lizao njegovo tijelo, imalo je okus po jagodi. Mislio sam da ću ga smlaviti koliko sam bio u njemu",

"I on mene voli, kao i ja njega. Osim toga, seks je fantastičan" budući da se ti citati ne nalaze u spornom dnevniku,

pri čemu je naslovnica uređena krajnje senzacionalistički s naslovom "Dnevnik monstruma iz Brezovice" i s očitim ciljem da se kod čitatelja stvori krajnje negativan i odbojan dojam prema osobi tužitelja, pa da bi takvo postupanje bilo opravdano činjenicom da, kako to obrazlaže sud prvog stupnja:

"u situaciji kad iz predmetnog dnevnika doista proizlaze navodi o neprimjernim radnjama na štetu djece i to neovisno o činjenici da konkretni citati u predmetnom dnevniku nisu pronađeni i da su pritom nastradali najranjiviji u društvu, djeca koja traže sigurnost i ljubav, da su prošle godine dok je zlostavljanje otkriveno (od pisanja dnevnika 1997. do inspekcije u domu 2005. o čemu su pisali mediji), predmetne utužene citate sud prvenstveno sagledava u kontekstu dodatnog pritiska na nadbiskupa JB da svoju neslužbenu odluku o smjeni FB formalno i objavi. Sagledavajući predmetni članak i citate koji su uz njega navedeni u puno širem kontekstu od pukog utvrđenja istinitosti ili neistinitosti utuženih citata, ovaj sud drži da navodi iz dnevnika tužitelja o neprimjerenim radnjama na štetu djece, premda ne tako slikoviti kao objavljeni citati, nisu ništa manje šokantni i zastrašujući od objavljenih citata, a ono što je u bitnom utvrđeno jest činjenica da navodi o neprimjernim radnjama na štetu djece postoje i da su isti počinjeni i zabilježeni od strane tužitelja."

14. Naime, kako to uostalom u svom iskazu potvrđuje i autor članka, s čime se zaključno slaže i sud prvog stupnja i isto navodi u obrazloženju pobijen presude, neistiniti citati, odnosno tekst koji ne postoji u spornom Dnevniku, obrada naslovnice, kao i stranica 2. i. 3. Večernjeg lista, služili su prvenstveno tome da se postigne senzacionalizam, veća tiraža te da se izvrši pritisak na nadbiskupa JB da donese odluku o smjeni FB, pri čemu se iz iskaza autora članka ne može zaključiti da je isti poduzeo sve potrebne mjere da bi provjerio istinitost informacija koje je sadržavao sporni članak (navodi da od tužitelja nije dobio odgovor na niti jedno pitanje, da je tužitelj gotovo čitavo vrijeme pričao o H i odlasku na njezin koncert, indirektno priznaje da nije imao pristanak da u dvorištu kuće fotografira tužitelja, navodi da je citate iz dnevnika pisao u bilježnicu, a utvrđeno je da ti citati nisu potekli iz dnevnika), uostalom opremanje i uređivanje teksta na način da su navodno citirani dijelovi Dnevnika bi imalo za svrhu da se kod čitatelja stvoriti dojam da je autor članka imao dnevnik u svom posjedu te iz istoga prepisivao dijelove teksta koje citira u članku, a što nije točno, sve to neovisno o tome da li je tužitelj 1997., kada je imao 18 godina, opisivao i unosio u dnevnik okolnosti vezano uz spolne odnose s muškim i ženskim spolom, jer je i odnosu na isto procesuiran jedino događaj od 26. travnja 1997., kada je tužitelj počinio djelo silovanja u pokušaju u odnosu na ŽB, zaposlenicu Doma Brezovica, a ne štićenicu tog doma.

15. Također je za dodati da je pri objavi naslovnice i citata u spornom članku trebalo voditi računa o tome da se takvim senzacionalističkim naslovima, koji nisu bili potkrijepljeni konkretnim dokazima, razmatrajući njihov sadržaj, stavlja u nezavidan i neugodan položaj i same štićenike Doma Brezovica, koji su, protekom osam godina od kada dnevnik datira, mogli također trpjeti nepoželjne posljedice i konotacije takve objave, radi čega je i iste bilo potrebno zaštiti od takvih mogućih posljedica.

16. S obzirom na navedeno te prihvaćajući kao istinit i životan iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi kakve je posljedice na život njega i njegove obitelji, kao i njegovo duševno zdravlje imala objava spornog članka, kao i činjenicu da prema mišljenju ovoga suda tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacionih razloga propisanih odredbom čl. 21. st. 4. ZM-a, u kojem slučaju nakladnik ne bi bio dužan naknaditi štetu koja je za tužitelja nastala informacijom objavljenom u mediju, pravilnom primjenom materijalnog prava, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, valjalo je naložiti tuženiku da tužitelju naknadi nematerijalnu štetu radi povrede ugleda i časti u za to primjerenom iznosu od 4.000,00 eura (čl. 200. ZOO-a), na koji iznos tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate (čl. 277. ZOO-a), s obzirom da se radi o šteti nastaloj prije 1. siječnja 2006., kada je stupio na snagu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, u daljnjem tekstu: ZOO-a/05), do kojeg trenutka je o visini štete sud odlučivao trenutkom presuđenja te je u tom času obveza tuženika postala odrediva i isti je tada pao u zakašnjenje s njezinim ispunjenjem.

17. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (čl. 154. st. 2. ZPP-a), imajući pri tome u vidu kako omjer uspjeha tužitelja u sporu, tako i činjenicu da je tužitelj na ročištu 4. travnja 2024. djelomično povukao tužbu za iznos od 20.000,00 eura, slijedom čega bi tuženik ostvario pravo na naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva i to u visini razlike tarifnih razreda određenih OT.

18. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac