REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5799/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja ZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa odvjetnik Davor Drugović iz Zagreba, protiv tuženika Slobodne Države Bavarske iz Njemačke, Muenchen, OIB 38825333345, koje zastupa odvjetnik Eugen Zadravec iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 10. veljače 2025. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 25. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ZE kojim zahtijeva utvrđenje da se ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-958/2022 od 11. travnja 2022. godine na pokretninama, cjelokupnoj imovini ovršenika, a radi naplate iznosa od 15.293,25 eur proglašava nedopuštenom.

II Nalaže se tužitelju ZE naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku Slobodnoj državi Bavarskoj u svoti od 2.000,00 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 2. studenog 2022. godine tvrdi da je zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-958/22 od 21. listopada 2022. godine upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u istom predmetu rješenjem do 11. travnja 2022. godine te se poziva na odredbu čl.50.st.1., točka 5,7 i 11. Ovršnog zakona. Naime, ovrha je određena na osnovi presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-3415/07 i Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kž- 355/09 te je prva presuda postala ovršna 28. srpnja 2010. godine u dijelu imovinskopravnog zahtijeva, dočim je prijedlog za ovrhu ovog suda poslovni broj Ovr- 958/2022 podnesen 25. ožujka 2022. godine te se nadalje poziva na odredbu čl.231.Zakona o obveznim odnosima, kao i odredbe čl.81.st.1. i čl.82.st.1. u svezi s odredbomčl.285.st.1. i 5. Kaznenog zakona, smatrajući da je nastupila zastara kaznenog progona, a tim i zastara zahtijeva za naknadu štete, koja je počela teći 1. svibnja 2007. godine te kako je ukupan rok zastare 12 godina, onda je 2019. godine nastupila zastara kaznenog progona i zahtjeva za naknadu štete tj. apsolutna zastara za naplatu 115.227,00 kn jer je ispravljen prijedlog za ovrhu tuženik podnio 7. travnja 2022. godine tj. izvan roka. Također se poziva na odredbu čl.233. Zakona o obveznim odnosima, a isto tako i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3234/08 od 27. veljače2013. godine u postupku između istih stranaka, a iz koje proizlazi da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika zbog kršenja autorskih i imovinskih prava, jer su već bila prestala u trenutku podnošenja te tužbe i autorsko djelo postaje javno dobro te ga svatko može koristiti bez posebnog odobrenja i zahtijeva kao u tužbi tj. utvrđenje da se ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-958/2022 od 11. travnja 2022. godine na pokretninama, cjelokupnoj imovini ovršenika, a radi naplate iznosa od 15.293,25 eur proglašava nedopuštenom te zahtjeva i naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 10. siječnja 2024. godine se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, smatra da se odredba čl.231. Zakona o obveznim odnosima ne primjenjuje na ovu pravnu stvar, kao ni odredba čl.233. istog Zakona, smatra da se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3234/08 ne primjenjuje na ovaj slučaj, poziva se pak na odredbu čl.241. i čl.245.st.1, 4, 5, i 6. Zakona o obveznim odnosima kao i odredbu čl.241. Zakona o obveznim odnosima te nabraja postupke u kojime je tražio ovrhu i kako su ti postupci dovršeni te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda poslovni broj KO-3415/07, Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kž-355/09, presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3234/08, prijedlog za ovrhu od 3. rujna 2011. godine s rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-1706/11 Općinskog građanskog suda u Zagrebu, dopis Financijske agencije, zahtjev za izravnom naplatom, izvadak broj 151 Zagrebačke banke d.d. s uplatnicama, dopis od 26. svibnja 2020, 4. lipnja 2020. i 25. rujna 2020. godine s uplatnicama, dopise od 5.listopad a2020, 28. listopada 2020, ispis elektronskog dopisivanja, zapisnik od 9. rujna 2008. u spisu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-3415/07 kao i od 28. rujna 2008. godine u istom postupku , zahtjeve za izravnom naplatom koje je priložio tuženik od 1. travnja 2021. i 16. ožujka 2021. godine, uvid u ovosudne spise poslovno brojevi Ovr-958/22, Ovr-728/03, Ovr-3207/19, Ovr-2582/16, Ovr-7172/16 i Ovrpl-1706/11, s tim što je u zapisniku od 10. veljače 2025. pogrješno navedeno da je priložen ovosudni spis poslovni broj Ovr-712/16, a treba pisati Ovr-7172/16, nije preslušan tužitelj , koji predloženi dokaz sud ocjenjuje nepotrebnim jer je predložen o činjenicama donošenja kaznenih presuda, što se dokazuje ispravama.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Uvidom u zaključak od 21. listopada 2022. godine ovosudnog spisa poslovni broj Ovr-958/22 je utvrđeno da je tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja da je ovrha određena rješenjem o ovrsi isti poslovni broj od 11. travnja 2022. godine nedopuštena i to zbog razloga propisanih odredbom čl.50.st.1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona te stoga nisu ocjenjivani činjenični navodi u tužbi o nedopuštenosti ovrhe po odredbi čl.50.st.1. točka 5. Ovršnog zakona (NN 112/12- 114/22).

6. Nije prijeporno da je ovršna isprava u ovosudnom postupku poslovni broj Ovr-958/22 upravo presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO- 3415/07 od 29. rujna 2008. godine koja je ovršna 28. srpnja 2010. godine, a koja je potvrđena u imovinsko pravnom dijelu presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kž-355/09 od 11. svibnja 2010. godine, kao i da je tom prvostupanjskom presudom tužitelj proglašen krivim što je 28. lipnja 2004. do 1. svibnja 2007. godine kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva Croatia knjiga d.o.o. u nakani pribavljanja znatne nepripadne materijalne dobiti protivno odredbi čl.18. i čl.20. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima bez odobrenja Slobodne države Bavarske raznim pravnim osobama prodao 372 primjerka knjige IE Mein Kampf, tvrdi uvez ukupne vrijednosti 71.891,00 kn , 372 primjerka knjige IE Mein Kampf, meki uvez, ukupne vrijednosti 35.956,00 kn te 37 primjeraka knjige IE, Mein Kampf na njemačkom jeziku ukupne vrijednosti 7.380,00 kn, prethodno prevedenih tiskanih i objavljenih od strane navedenog trgovačkog društva tijekom 1999. godine, 2002. i 2003. godine za koje vrijeme je odgovorna osoba istoga bio pokojni ČE, na koji način si je pribavio nepripadnu i materijalnu dobit u ukupnom iznosu od 115.227,00 kn za koji iznos je oštetio Slobodnu državu Bavarsku, dakle bez odobrenja drugog nositelja autorskog prava osnovno osobe koja je ovlaštena dati odobrenje, kada je odobrenje prema odredbama zakona potrebno, stavio u promet autorsko djelo, a počinjenjem kaznenog djela je pribavljena znatna imovinska korist, za počinitelje postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi, čim je počinio kazneno djelo protiv imovine nedozvoljenom uporabom autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača opisano u čl.230.st.1. i 5. Kaznenog zakona, kažnjivo po čl.230.st.5. Kaznenog zakona te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine, uvjetno na tri godine te je Slobodnoj državi Bavarskoj dosuđen imovinsko pravni zahtjev u iznosu do 115.227,0 kn koji iznos je dužan naknaditi okrivljeni.

7. Sada je prijeporno je li ispunjena pretpostavka iz odredbe čl.50.st.1. točka 11. Ovršnog zakona tj. je li nastupila zastara tražbine tuženikove prema toj presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-3415/07.

8. Ovdje treba primijeniti odredbu čl.233.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), kao i odredbu čl.230.st.1. Kaznenog zakona (NN 110/97-57/11), prama kojoj ej propisana za navedeno kazneno djelo kazna zatvora do tri godine, a po stavku 5. iste potonje zakonske odredbe je propisana kazna zatvora do 5 godina.

9. Na osnovi odredbe čl.21.st.1., pod točka 6. Kaznenog zakona, zastara izvršenja kazne je u tom slučaju 5 godina, a odredbom čl.23.st.5. Kaznenog zakona, apsolutna zastara izvršenja kazne onda iznosi 10 godina, te kako je ta kaznena presuda postala ovršna 28. srpnja 2010, apsolutna zastara nastupa 28. srpnja 2020. godine.

10. Odredbe čl.19.i čl.21. Kaznenog zakona o zastarijevanju kaznenog progona se ne primjenjuju, jer je ovdje riječ o izvršenju kazne po pravomoćnoj presudi tj. o prihvaćanu imovinskopravnog zahtjeva tuženikova.

11. Sve ako se i primjenjuju odredbe čl.19.st.1. podstavak 6. i čl.21.st.6. Kaznenog zakona, relativna zastara iznosi 10 godina, za ovo kazneno djelo , a apsolutna zastara je 20 godina, rok za zastarijevanje kaznenog progona je još duži od onoga za zastarijevanje izvršenja kazne.

12. Uvidom u ovosudni spis Ovrpl-1706/11 je utvrđeno da je započeo podnošenjem prijedloga 7. ožujka 2011., obustavljen eje rješenjem do 4. listopada 2012., koje je pravomoćno 1. ožujka 2013. godine.

13. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj Ovr-2582/16 je utvrđeno da je započeo zapravo 23. kolovoza 2012. podnošenjem prijedloga u ovosudnom spisu poslovni broj Ovr-525/13 te je iz njega izdvojen prijedlog podnesen 7. ožujka 2011. godine iz ovosudnog spisa poslovni broj Ovrpl-1706/11 u ovosudni spis poslovni broj Ovr-525/13 po sudskoj naredbi od 5. veljače 2013. godine te je odbijen prijedlog radi ovrhe rješenjem do 16. lipnja 2016. godine, koje je pravomoćno 5. srpnja 2016. godine.

14. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj Ovr-7172/16 je utvrđeno da je započeo 7. ožujka 2011. godine, po prijedlogu tuženikovom od 23. lipnja 2016. godine u ovosudnom postupku poslovni broj Ovrpl-1706/11 te je izdvojen taj podnesak sudskom naredbom od 4. srpnja 2016. godine, a rješenjem do 26. ožujka 2018. je utvrđeno da je taj prijedlog povučen, koje rješenje je pravomoćno 12. lipnja 2018. godine.

15. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj Ovr-3207/19 je utvrđeno da je započeo prijedlogom od 30. rujna 2019, koji je odbačen rješenjem do 2. prosinca 2019. godine, koje je pravomoćno 15. siječnja 2020. godine.

16. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj Ovr-728/23 je utvrđeno da je započeo prijedlogom od 25. ožujka 2022. godine tako da je izdvojen podnesak od 8. ožujka 2023. iz ovosudnog spisa poslovni broj Ovr-958/22, a dovršen je rješenjem o povlačenju prijedloga od 15. ožujka 2024. godine te je to rješenje pravomoćno 30. ožujka 2024. godine.

17. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj Ovr-958/22 je utvrđeno da je započeo prijedlogom od 25. ožujka 2022. a obustavljen je rješenjem do 27. veljače 2024. godine.

18. Nadalje ovdje treba primijeniti odredbe čl.40.st.3. i čl.73. Ovršnog zakona.

19. Dakle, tuženik je prijedlog za ovrhu u ovosudnom postupku Ovrpl-1706/11 podnio 7. ožujka 2011. godine tj. tijekom zastarnog roka od 10 godina te po odredbi čl.241. Zakona o obveznim odnosima je tako prekinuo taj zastarni rok, a nadalje po odredbi čl.245.st.1., 3. i 5. istog Zakona počinje teći zastara iznova i to od 1. ožujka 2013. godine kada je pravomoćno obustavljen taj podnesak.

20. Zatim je već ranije tuženik podnio prijedlog za promjenu sredstava ovrhe 23. kolovoza 2012. godine upravo u tom ovosudnom postupku poslovni broj Ovrpl- 1706/11, koji prijedlog je izdvojen u ovosudni postupak poslovni broj Ovr-2582/16, koji je pravomoćno odbijen 5. srpnja 2016. godine.

21. Također je u ovosudnom postupku poslovni br. Ovrpl-1706/11 tuženik podnio prijedlog radi promjene sredstava ovrhe 23. lipnja 2016. godine koji je izdvojen u ovosudni postupak poslovni broj Ovr-7127/16 koji je pravomoćno povučen 12. lipnja 2018. godine.

22. Nastavno je tuženik podnio prijedlog poslovni broj Ovr-728/23 dne 25. ožujka 2022. godine, pravomoćno dovršen 15. ožujka 2024. godine i konačno je podnio prijedlog u ovosudnom postupku poslovni broj Ovr-958/22 koji je tad i započeo, neovisno o tomu što je isti ispravio podneskom od 7. travnja 2022. po zaključku od 4. travnja 2022. godine te je taj potonji postupak obustavljen 27. veljače 2024. godine.

23. Tako sud ocjenjuje da je u svakom postupku tuženik podnosio prijedloge tijekom zastarnog roka od 10 godina i to pravodobno ga prekidajući navedenim prijedlozima za ovrhu pa je zastara ponovno počela teći iznova od dana pravomoćnog dovršetka tih postupaka a to se isto odnosi na zastaru izvršenja kazne pa i zastare kaznenog progona.

24. Sve i kad se primjeni odredba čl.242.st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, ovosudni postupak poslovni broj Ovrpl-1706/11 je pravomoćno obustavljen rješenjem do 4. listopada 2012, pravomoćno 1. ožujka 2013. godine, zato jer je upravo tuženik kao ovrhovoditelj obavijestio sud da ovršenik tj. tužitelj nije više u radnom odnosu, zbog čega je sud utvrdio da je ovrha na predloženom predmetu ovrhe postala nemoguća te je onda od 1. ožujka 2013. godine zastarni rok od 10 godina počinje teći iznova i završava 1. ožujka 2023. godine, dakle prije nego li je u ovosudnom postupku poslovni broj Ovr-958/2022 dne 25. ožujka 2022. godine podnesen novi prijedlog za ovrhu pa tako i da tuženik nije pokrenuo postupke Ovr- 2582/16, Ovr-7127/16 i Ovr-728/23 te Ovr-3207/19 koji su pravomoćno odbijeni tj. povučeni ili odbačeni, opet bi od 1. ožujka 2013. godine do 25. ožujka 2022. godine tuženik mogao podnijeti ovaj potonji prijedlog.

25. Stoga nije osnovan tužiteljev navod o nastupanju pretpostavki iz odredbe čl.50.st.1. točka 11. Ovršnog zakona.

26. Sada je prijeporno je li nastupila pretpostavka propisana odredbom čl.50.st.1. točka 7. Ovršnog zakona.

27. Kako je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-3415/07 dosuđen tuženiku imovinskopravni zahtjev do 115.227,00 kn, to bi tuženik bio ovlašten predložiti ovrhu ovosudnom postupku poslovni broj Ovr- 958/22 na osnovi te presude kao ovršne isprave po odredbi čl.25.st.1. i 3. Ovršnog zakona i to protiv tužitelja kao ovršenika.

28. Tužitelj se u ovom dijelu poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3234/08 od 27. veljače 2013. godine između Slobodne države Bavarske kao tužitelja i Croatia knjige d.o.o. kao tuženika, kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika radi prestanka tiskanja, objave i prodaje knjige Mein Kampf pa i ubuduće te poduzima slične radnje kojima vrijeđa ovdje tuženikovo autorsko pravo i uništi sve primjerke te knjige u njegovu posjedu, koji su stavljeni na tržište ili namijenjeni stavljanju na tržištu, a sve to stoga jer je po odredbi čl.8. Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 74/99), izmijenjena odredba čl.81. Osnovnog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima tako da rok za zaštitu autorskih prava traje 70 godina te su tuženikova autorska imovinska prava glede knjige Mein Kampf prestala 1. siječnja 1996. godine pa izdavanjem tog dijela u Hrvatskoj 2002. godine na njemačkom jeziku, a 2003. godine na hrvatskom jeziku tamo tuženik Croatia knjiga d.o.o. nije prekršio autorska imovinska prava, jer su ona već tada bila prestala.

29. U presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-3415/07 pak sud se u obrazloženju poziva na odredbe čl.18. i čl.20. te čl.99. Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima te zaključuje da je rok od 70 godina za zaštitu tog prava, računajući od autorove neprijeporne smrti 29. travnja 1945. godine te da je ovdje tužitelj kazneno djelo počinio unutar tog roka u vremenu od 28. lipnja 2004. do 1. svibnja 2007. godine zaključuje da bi taj rok od 70 godina istjecao 2015. godine tj. da je ovdje tužitelj počinio to kazneno djelo dok je trajala zaštita autorskog prava.

30. No, sud nije vezan tom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, jer se parnica vodila između ovdje tuženika kao tamo tužitelja i treće osobe kao tuženika, neovisno što je ovdje tužitelj bio i direktor te treće osobe,a isto tako sud nije vezan niti obrazloženjem te presude, kao što nije vezan ni obrazloženjem presude kojom je tužitelj proglašen krivim za navedeno kazneno djelo.

31. Ovdje je riječ o tomu da je tuženik ovlašten po navedenoj presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-3415/07 zahtijevati ovrhu u ovosudnom postupku poslovni broj Ovr-958/22 i to protiv tužitelja kao ovršenika po istoj presudi u tom kaznenom postupku, koja pravomoćna presuda ničim tj. ni jednom sudskom odlukom nije izmijenjena na bilo koji način predviđen Zakonom o kaznenom postupku, a to svakako ne može učiniti ni ova presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, slijedom čega sud ocjenjuje da nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl.50.st.1. točka 7. Ovršnog zakona.

32. Sve kad bi se uzelo da se tužiteljevo pozivanje na ovu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske odnosi na odredbu čl.50. st.1. točka 11. Ovršnog zakona tj. da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom tj. presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko- 3415/07 tj. da je tuženikovo autorsko pravo prestalo 1. siječnja 1996. godine, treba reći da ovdje nije riječ o ovršnom postupku tj. postupcima radi zaštite autorskih prava, a to nije ni ova parnica, već je riječ o dopuštenosti ovrhe radi naplate tražbine tuženikove po pravomoćnoj navedenoj presudi u kaznenom postupku, koja je ovršna isprava pa ne bi ovaj razlog bio odlučan ni za primjenu navedene zakonske odredbe.

33. Slijedom toga je tužbeni zahtjev odbijen.

34. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tuženiku dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za odgovor na tužbu, jedan podnesak i dva ročišta po 250 bodova, što je 1.000 bodova ili 2.000,00 eur.

U Zagrebu, dana 25. ožujka 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka