REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-5219/2019-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BADEL 1862 d.d. vina, alkoholna i bezalkoholna pića, Zagreb, Vlaška 116, OIB 36749512860, kojeg zastupa punomoćnica Petra Jurčić Vujičić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ĆČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marijana Sabljić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-956/2017-10 od 1. kolovoza 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6239/2016-36 od 13. travnja 2017., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku da plati tužitelju iznos 28.790,16 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 01. siječnja 2011. pa do isplate kao i trošak parničnog postupka, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 13. travnja 2017. do isplate.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) uz prijedlog ovome sudu da se revizija prihvatiti i preinači pobijane presude na način da se prihvati tužbeni zahtjev podredno da se pobijane presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije dopuštena.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP koja se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/2019), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako je to primjerice navedeno u točkama 1.-3. ovog stavka.
7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Tužitelj je u reviziji naznačio sljedeća pravna pitanja:
"1. Ako je ugovor iz kojeg proizlaze obveze ugovornih stranaka valjan te je na snazi (nije utvrđen ništavnim, poništen ili raskinut), može li sud utvrditi da ugovor nije obvezujući za jednu od ugovornih strana, tj. da jedna od ugovornih strana, unatoč činjenici da je ugovor na snazi, nije dužna izvršiti svoju ugovornu obvezu iako je druga ugovorna strana svoju obvezu izvršila?
2. Mogu li stranke ugovorom predvidjeti ispunjene obveze koja nije predviđena zakonom u slučajevima kada se ne radi o zakonskim obvezama kogentne naravi te jesu li dužne tu obvezu ispuniti?
3. Smatra li se stjecanje dionica u predmetnom slučaju obvezom koja podliježe plaćanju poreza i prireza?".
9. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja revident se u reviziji pozvao na odluke ovoga suda poslovni broj Rev-2624/2015 od 23. siječnja 2019., Rev-488/2012 od 25. travnja 2017., Rev-1986/2012 od 27. rujna 2016., Rev- 1214/2011-2 od 29. travnja 2015., Rev-2230/2010-2 od 21. ožujka 2012., itd., odluke nižestupanjskih sudova (Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-765/2008-2 od 3. lipnja 2008., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4453/2016-14 od 4. listopada 2018. itd.).
10. Ovaj sud je ocijenio da pitanja naznačena u reviziji nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
11. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik 12. veljače 2007. sklopili Ugovor o prodaji i prijenosu dionica društva Badel 1862 d.d. temeljem kojeg Ugovora je tužitelj prodao, a tuženik kupio 400 redovnih dionica društva, da je tužitelj 27. travnja 2007. uplatio u državni proračun iznos od 24.342,46 kn, na ime tuženika, da cjelokupni iznos zajedno s osnove ugovorenih kamata iznosi 28.790,16 kn, te da je tuženik pozvan namiriti naznačeni iznos, što isti nije učinio.
12. Nižestupanjski sudovi polazeći od utvrđenja da se ne radi o opcijskom ugovoru, već o klasičnom kupoprodajnom ugovoru zaključuju da ne postoji ni obveza plaćanja poreza i prireza na kupljene dionice te da stoga tužitelj ne može iznos uplaćenog poreza i prireza, uvećanog za kamate, potraživati od tuženika, jer je tužitelj učinio izdatak za tuženika koji izdatak tuženik po zakonu uopće nije bio dužan snositi, bez obzira što su stranke tu obvezu ugovorile, pa je time tužitelj kao ugovorna strana koja je sastavila ugovor, nametnuo tuženiku obvezu koja nije utemeljena na pozitivnim propisima.
13. Naime, o postavljenim pitanjima Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je shvaćanje u presudi poslovni broj Rev-746/2021-4 od 9. travnja 2024., a koje glasi:
"Sukladno čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. U suprotnom sudionik iz obveznog odnosa koji postupa suprotno načelu savjesnosti i poštenja ne može se pozivati na pravo koje bi za istog proizlazilo iz samoga zakona.
U predmetnom slučaju tužitelj je, ugovarajući obvezu plaćanja poreza i prireza na predmetno stjecanje dionica, nametnuo izdatak koji niti tužitelj niti tuženik sukladno zakonu nisu bili dužni učiniti. Ispunivši ugovorom preuzetu obvezu na plaćanje poreza, koja nije utemeljena na konkretnim zakonskim odredbama, tužitelj je ujedno i osoba koja u eventualnom zasebnom postupku prema trećoj osobi ima pravo potraživati povrat plaćenog bez osnove.
Nadalje, sukladno odredbi čl. 1119. ZOO tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.
Iz navedene odredbe, argumentum a contrario, proizlazi da osoba koja učini izdatak za drugoga, što ovaj po zakonu nije bio dužan učiniti, nema pravo zahtijeva naknadu od njega.
Kako je tužitelj plaćajući porez i prirez na predmetno stjecanje dionica učinio izdatak koji tuženik po zakonu nije bio dužan učiniti, isti nema pravo od tuženika zahtijevati naknadu istog.".
14. S obzirom da je pobijana odluka podudarna pravnom shvaćanju u navedenoj odluci revizijskog suda, ne radi se o važnim pitanjima u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, pa je valjalo reviziju kao nedopuštenu odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.
Zagreb, 25. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
