Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-280/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Aleksandru Crnkoviću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 5, protiv tuženika ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivi Zlatić, odvjetnici u Karlovcu, radi raskida ugovora i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 16. srpnja 2024.godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Aleksandra Crnkovića, odvjetnika iz Zagreba, i punomoćnice tuženika Ive Zlatić, odvjetnice iz Karlovca, po objavi 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o nalogu kupnje optičkog pomagala za vatreno oružje sklopljen u svibnju 2019. između tužitelja NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.393,59 eur / 10.500,00 kuna[1] (tisućutristodevedesettri eura i pedeset devet centi / desettisućapetsto kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od 15.05.2019. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.454,63 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao nalogodavac sklopio s tuženikom kao nalogoprimcem u svibnju 2019. Ugovor o nalogu u usmenom obliku, temeljem kojeg je ovlastio tuženika da u njegovo ime i za njegov račun kupi optičko pomagalo za vatreno oružje. Za tu potrebu predao mu je novac u iznosu od 10.500,00 kn, a tuženik se kako dalje navodi obvezao navedeni posao obaviti bez naknade. Tužitelj pobliže iznosi da je prema prethodno navedenom nalogu tuženik trebao kupiti od društva Kingswood Shoot Ltd, [adresa], optičko pomagalo za vatreno oružje, što je međutim propustio učiniti do dana podnošenja tužbe, a po tužitelju to znači da nije ispunio svoju ugovornu obvezu, niti je do dana podnošenja tužbe vratio tužitelju iznos od 10.500,00 kn. Stoga se, kako dalje obrazlaže, obratio tuženiku putem svog punomoćnika sa zahtjevom za povrat novca, s time da je sam zahtjev tuženiku poslan 01.03.2022. godine i tuženik ga je zaprimio 03.03.2022. No, tuženik je putem svog punomoćnika odgovorio tužitelju da mu nema namjeru vratiti predani novac, pa obzirom na takvo stanje tužitelj rezimira da je s tuženikom sklopio ugovor o nalogu iz čl. 763. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), te mu za potrebe izvršenja posla predao novac u iznosu od 10.500,00 kn radi kupnje optičkih pomagala. Tuženik se, nasuprot tome, obvezao kupiti navedenu stvar i predati ju tužitelju bez naknade, pa je prema članku 765. st. 1. ZOO-a tuženik bio dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno dobrog domaćina ostajući u granicama naloga, kako dalje ističe, te u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi. No, tuženik je to propustio učiniti, te je prema članku 768. ZOO-a bio dužan položiti račun o obavljenom poslu i bez odugovlačenja predati nalogodavcu sve što je primio na temelju obavljanja povjerenih mu poslova. Međutim, tuženik nije ni to učinio, pa po tužitelju sukladno čl. 770. ZOO-a, snosi odgovornost za korištenje tužiteljevog novca. Tužitelj se nadalje u odnosu na vrijeme ispunjenja poziva na odredbu čl. 173. st. 3. ZOO-a koja propisuje; ukoliko rok nije određen ugovorom ni zakonom, a cilj posla t.j. narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može odmah zahtijevati ispunjenje obveze. Slijedom naprijed navedenog, a budući tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu iz ugovora o nalogu i tužitelju vratio predani novac za obavljanje predmetnog posla, to tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da je raskinut Ugovor o nalogu koji je sklopio s tuženikom, kako navodi u točki I. tužbenog zahtjeva i u točki II. tuženiku naložiti da mu isplati navedeni iznos povjerenog novca, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od trenutka mogućnosti ispunjenja ugovora o nalogu, t.j. od 15. svibnja 2019., kako naznačuje u tužbenom zahtjevu u tužbi, pa do isplate. Uz to potražuje troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom na troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode iz tužbe, odnosno iste ne priznaje u odnosu na pravni posao o kojem govori tužitelj, pa opisuje da su tužitelj i on bili prijatelji, aktivni lovci i članovi Lovačkog društva Lisica iz Skakavca, koji su se poznali najmanje 4 godine. Potom pobliže navodi kako je dana 12. svibnja 2019.g. poslao tužitelju putem Whats App fotografiju optičkog pomagala odnosno snajpera tipa Swarovski Z8I2-16x50, kojeg je htio kupiti putem interneta za cijenu od 1.400,00 eura i uz taj oglas drugu optiku ZEISS Victory V8 1,5-14X50, koja se prodavala od prodavatelja Kingswood Shoot Ltd sa sjedištem u [adresa] u [adresa] za id. iznos od 1.400,00 eura. Naime, pokazao je tužitelju i tražio od njega savjet koji snajper da kupi jer se dvoumio između dvije vrste, a tužitelj je u poruci odgovorio da kupi oba optička pomagala t.j. snajpera, jer da će on uzeti jedan a tužitelj drugi. Tako su se putem poruka dogovorili da će tuženik kupiti jedan snajper od 1.400,00 eura za tužitelja, a drugi za isti iznos od 1.400,00 eura za sebe, te je tužitelj u dva navrata tražio od njega da mu kupi ovo optičko pomagalo. Tuženik nastavlja da je nakon toga kontaktirao prodavatelja i javio mu se prodavač po imenu UĐU kao zaposlenik Kingswood Shoot Ltd, te su kao način plaćanja dogovorili međunarodno plaćanje na račun prodavatelja, a kao način isporuke da se izvrši dostava putem dostavne službe iz [adresa] na adresu tuženika u [adresa]. Međutim, nakon što je sve to dogovorio i u Erste banci d.d. ispitao uvjete plaćanje te istog dana 14.05.2019.g. uplatio ukupni iznos od 2.620,00 eura, pri čemu mu je tužitelj tog istog dana dao u gotovini iznos od 10.500,00 kuna za svoje optičko pomagalo, odmah je kontaktirao prodavatelja UĐU., ali mu se ovaj više nije javljao. Potom je putem e-maila 20.05.2019.g. kontaktirao Erste&Steiermarkische bank d.d. radi pokušaja povrata uplaćenih sredstava, jer je zaključio da je žrtva kibernetičke prijevare, a Erste banka d.d. mu je odgovorila da je zatražila povrat sredstava, te tuženika uputila na Centar za mirenje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, kojoj se tuženik također obratio. Vezano uz navode tužitelja o prirodi pravnog posla kako ga predstavlja tužitelj, tuženik osporava da bi se radilo o sklapanju pravnog posla u vidu ugovora o naloga i očituje se da su stranke sklopile usmeni ugovor o zajedničkoj kupnji optičkih pomagala putem interneta, s time da je tuženik osobno izvršio uplatu kupoprodajne cijene u ime tužitelja i za sebe, a kasniji događaj upućuju na kibernetičku prijevaru. Zbog toga je dana 20.09.2019.g. tuženik podnio kaznenu prijavu u Policijskoj upravi Karlovac, te je pred Općinskim državnim odvjetništvom u Karlovcu u tijeku istražni postupak protiv TĐ. U tom je postupku državno odvjetništvo dana 07.02.2022.g. uputilo Ujedinjenom kraljevstvu zamolbu za pravnu pomoć kako bi se ispitao (naprijed navedeni) osumnjičenik za kojeg se smatra da se lažno predstavio tuženiku kao UĐU. Tuženik uz to tvrdi da je tužitelja izvijestio o podnošenju kaznene prijave radi kibernetičke prijevare i da su obojica oštećeni za novčane iznose za koje su htjeli kupiti optičko pomagalo. Stoga, slijedom navedenog zaključuje da na njegovoj strani nema ni u jednom trenutku obilježja postupanja o kojem govori tužitelj i da se ne radi o usmenom nalogu već o zajedničkoj kupnji u kojoj su dakle obje stranke oštećene. Tuženik se stoga u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže nakon provedenog postupka isti odbiti kao neosnovan uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Zahtjev za povrat novca koji je tužitelj poslao tuženiku prije pokretanja ovog postupka s dokazom o primitku istog od strane tuženika, u nalog o plaćanju sudske pristojbe, u preslike priloženih izvoda i dokaza iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu br. Kmp-DO-4/22, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu tuženika uz priloženu e-mail korespondenciju s prodavateljem, Erste bank d.d., Centrom za mirenje i HGK-om, kao i priložene preslike iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu Kmp- DO-4/2022 i dr. dokaze priložene uz odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 15.09.2022. i 23.02.2023., iskaz tužitelja i tuženika osobno, te iskaz svjedoka OĐ saslušanog na ročištu od 16.07.2024.godine.

4. U ovom predmetu sporno je u pitanju dogovora između stranki o kakvom pravnom poslu se radi i ukoliko se radi o pravnom poslu o kojem tužitelj govori, je li došlo do raskida ugovora o nalogu, uslijed kojeg bi tuženik trebao platiti t.j. vratiti mu predani iznos od 10.500,00 kn koji mu je tužitelju dao radi kupovine optičkog uređaja. Sada se radi o iznosu od 1.393,59 eur-a obzirom je od 01. siječnja 2023. eur uveden kao službena valuta Republike Hrvatske. U svakom slučaju nedvojbeno je da je isti iznos tužitelj dao tuženiku, kako bi ga tuženik kupio za tužitelja predmetni optički uređaj te je taj novac, po navodu tuženika, uplaćen istog dana kada je Tuženik dogovorio sa zaposlenikom tvrtke Kingswood Shoot Ltd, po imenu UĐU, način plaćanja (međunarodno plaćanje na račun prodavatelja) i isporuku kupljenih stvari (putem dostavne službe iz [adresa] na adresu tuženika u [adresa]. Pri tom tuženik navodi da je taj iznos od 10.500,00 kuna, koji mu je tužitelj dao u gotovini za svoje optičko pomagalo, uplatio dakle u Erste banci d.d. s time da ukupno na ime kupovine 2 optička uređaja uplatio ukupni iznos od 2.620,00 eura.

5. Članak 763. Zakona o obveznim odnosima određuje da se (1) ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, s time da (2) nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. Prema članku 765. obveza je nalogoprimca izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi.“ (2) Kad nalogoprimac smatra da bi izvršenje naloga po dobivenim uputama bilo od štete za nalogodavca, dužan je skrenuti na to njegovu pozornost i tražiti nove upute od nalogodavca a ako nalogodavac nije dao određene upute o poslu koji treba obaviti, nalogoprimac je dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca, postupiti kao dobar gospodarstvenik odnosno dobar domaćin. Ako je nalog bez naknade, dužan je postupiti kako bi u istim okolnostima postupio u vlastitoj stvari. Članak 766. određuje (1) da od dobivenog naloga i uputa nalogoprimac može odstupiti samo sa suglasnošću nalogodavca, a kad mu zbog kratkoće vremena ili iz kakva drugog uzroka nije moguće tražiti suglasnost nalogodavca, može odstupiti od naloga i uputa samo ako je po procjeni svih okolnosti mogao osnovano smatrati da to zahtijevaju interesi nalogodavca. (2) Ako nalogoprimac prekorači granice naloga ili odstupi od dobivenih uputa izvan slučaja predviđenog u stavku 1. ovoga članka, neće se smatrati nalogoprimcem, već poslovođom bez naloga, osim ako nalogodavac naknadno odobri ono što je uradio. Nalogoprimac je dužan izvršiti nalog osobno (1), odnosno (2) može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je nalogodavac to dopustio ili ako je na to primoran okolnostima. (3) U tim slučajevima odgovara samo za izbor zamjenika i za upute koje mu je dao, a u (4) ostalim slučajevima odgovara za rad zamjenika te za slučajnu propast ili oštećenje stvari koji bi se dogodili kod zamjenika, te (5) nalogodavac može u svakom slučaju zahtijevati neposredno od zamjenika ispunjenje obveze iz naloga. Potom je člankom 768. određeno da je dužan položiti račun o obavljenom poslu, te predati nalogodavcu bez odugovlačenja sve što je primio na temelju obavljanja povjerenih mu poslova, bez obzira je li ono što je primio za nalogodavca bilo dugovano ili ne.

6. Tijekom postupka, na okolnosti iz predmeta postupka, saslušane su stranke u i predloženi svjedok od strane tuženika, te je izvršen uvid u sve ostale dokaze u spisu. U pogledu iskaza stranaka vidljivo je da su iste potvrdile ono što su sukladno iznijele u tužbi odnosno odgovoru na tužbu i svojim daljnjim očitovanjima u postupku.

7. Tužitelj se tako očitovao o upoznavanju i druženju s tuženikom u Udruzi LD Lisica, te opisao tuženika kao mladog lovca koji je bio u fazi nabavke opreme. Stoga ga je znao nazvati (tužitelja) i pitati za savjet kod nabave određene opreme, a tužitelj bi mu rekao svoje mišljenje. Tuženik mu je tako nakon nekoga vremena govorio o dva optička uređaja, pa su razgovarali o tim uređajima, a onda je, tuženik „ponudio“, kako navodi, da bi mu mogao nabaviti jedan od tih uređaja. Tužitelj je pristao da mu tuženik nabavi uređaj o kojem su razgovarali, obzirom si je i sam trebao kupiti takav uređaj. No, tuženik je kako dalje ističe rekao da nema novca za kupovinu uređaja, te su se dogovorili da će to isfinancirati tužitelj i dati mu novac za kupnju jednog uređaja. Zajedno su otišli u banku i podigao je novac te već u banci dao na ruke tuženiku iznos od 10.500,00 kn. Nisu posebno definirali rok isporuke navedenoga uređaja, ali se kako dalje navodi govorilo da bi taj uređaj trebao biti preuzet i tuženiku uručen u roku 10 dana. To se međutim nije dogodilo, a tuženik mu se nije ni javljao pa ga je tužitelj nazvao i pitao o tome. Tuženik mu je davao odgovore u smislu da su ga prevarili, da mu se više nitko ne javlja na telefon i da je izgubio kontakt s prodavateljem, kojega je inače pronašao na internetu. Radilo se navodno o prodavatelju E-GUN-u, kako navodi tužitelj, koji je takve uređaje prodavao preko oglasa, odnosno uređaju Svarovski Z8 od 2 do 16 x 50 LM koji služi za dnevnu upotrebu i predstavlja neku vrstu optičkog dnevnog nišana. Potom opisuje da je takvo stanje potrajalo još neko vrijeme, pa mu se tuženik žalio da ima financijskih problema i da još uvijek nije nabavio dogovoreni uređaj, a onda su se jednom prilikom susreli na Petrol pumpi. Tužitelj navodi da je tuženik i dalje odgađao konkretno se očitovati o nabavi tog uređaja i zavlačio je, te mu govorio da postupak još uvijek traje i da će nabaviti taj uređaj. No, ni to se nije dogodilo, pa su se u daljnjem vremenu sreli kod FĐ, kolege iz udruge, te je tom prilikom tuženik pokazao kolegi FĐ i tužitelju „taj uređaj, hvaleći se zapravo da ga ima“. To je tužitelju bilo čudno jer je svoj novac dao u poštenoj namjeri i ističe da bi on u situaciji ukoliko bi nekog oštetio najprije namirio tu osobu, a tek onda sebi ostavio uređaj. Naime, doslovno navodi: „Vidio sam dakle da me tuženik nije ozbiljno shvatio i da se neodgovorno ponio, pa je na kraju došlo do pokretanja ovog postupka u kojemu dakle tražim da mi isplati, ili iznos kojim sam mu dao, ili da mi nabavi uređaj kako smo se dogovorili.“

7.1. Na upit svojeg pun. tužitelj odgovara da mu je tuženik rekao kako cijena navedenoga uređaja iznosi 10.500,00 kn a osobno nije imao saznanja da taj uređaj zapravo manje košta. Nadalje odgovara da je od tuženika već ranije nabavljao nešto od opreme potrebne za lov, tj. od njega je nabavio opremu za psa i to ležaljke, povodce i sl., a kupio je i bakse te još neke sitnije stvari, a takvo kupovanje proteklo je uredno. Na upit pun. tuženika odgovara da je s tuženikom ĐĐ komunicirao usmenim putem tj. putem telefona, te WhatsApp porukama, s time da ukazuje na poruku u kojoj je sadržano: "ajde uzmi obadvije, ja ću jednu" u smislu već prethodno navedenoga dogovora da će uzeti jedan uređaj od tuženika (ĐĐ). Na daljnji upit odgovara da se tuženiku javio nakon jedno dva tri tjedna tj. nazvao tuženika, jer mu se tuženik nije javljao do tada, a niti mu je isporučivao navedeni uređaj, te je tuženiku tada savjetovao da otiđe na policiju jer je prevaren. Inicijativu pak za daljnje postupanje je ostavio tuženiku jer je, kako navodi, s tuženikom dogovarao taj posao pa je na tuženiku bila odgovornost da riješi nastali problem, a njemu - tužitelju isporuči uređaj za koji mu je dakle tužitelj dao novac.

8. Tuženik je u svom iskazu potvrdio da je doista bio mladi lovac, kako je naveo tužitelj, te da je u svibnju 2019. našao na E-GUN-u oglase i optiku koja mu se sviđala, pa je u svezi tih ciljnika tražio savjet od tužitelja i slao mu poruke na WhatsApp vezano uz odluku koji od tih ciljnika da uzme. Tužitelj mu je rekao da je svejedno koji će od tih ciljnika odabrati, jer je i sam procijenio da se radi o dobrim uređajima, te ga savjetovao da kupi oba takva uređaja. Naime, rekao je da jedan uređaj može kupiti za njega, a jedan za sebe, s time je tuženiku prepustio odluku koji od uređaja će odabrati sebi a koji ciljnik kupiti tužitelju. Tuženik nadalje potvrđuje i kako je točno, što je već naveo, da su otišli u banku i da mu je tužitelj dao novac, koji je on uplatio na ime prodavatelja Kings Wood Shoot Limited iz [adresa]. Štoviše, na internetu je provjerio tu firmu i vidio da je sve referentno, odnosno gledao je reference, a ističe i da je ta firma još uvijek registrirana te kao takva postoji. Tom prilikom je imao usmeni kontakt s njima t.j. prodavateljem, te zna da je novac koji mu je predao tužitelj kao i onaj kojeg je on (tuženik) osigurao iz svojih sredstava proknjižen u roku do 3 dana. Pri tom iznosi da je sama cijena bila nešto manja, ali je od tužitelja tražio (nešto više) t.j. da mu dade 10.500,00 kn, jer je trebalo platiti dodatne naknade kod prijenosa sredstava i još neke druge radnje. Dodatno izrijekom iznosi da je „jednaku visinu novca uplatio i on na navedeni račun, te očekivao povrat informacije vezano uz isporuku navedenih uređaja“. Nakon toga doslovno opisuje: „Prodavatelj je trebao dostaviti navedene ciljnike na moju adresu, jer je po uplati novca odmah poslao dokaz na e-mail adresu dućana. Nakon toga dobio je povratnu informaciju u vidu zahvale na uplati te je očekivao isporuku, ali nije dobio potvrdnu informaciju da je novac zaprimljen te je u dogledno vrijeme zvao prodavatelja ali se nitko nije javljao. Nakon toga je išao u banku stopirati uplatu na ime prodavatelja i povratiti ta sredstva, te su mi u banci rekli da će oni sada kontaktirati banku te firme kako bi se mogla stopirati transakcija. Od toga je prošlo nekoliko dana pa mu je povratno javljeno da ne mogu ništa stopirati da se banka javila kako je njihova stranka zadovoljna i da je preuzela novac. Onda su me uputili u Centar za potraživanja sredstava, vezano uz Poreznu upravu možda oni nešto mogu napraviti, kontaktirao sam njih mailom i telefonskim putem. Nakon toga sam se opet čuo s UĐ i uopće sam njega izvještavao da postoje problemi u svezi navedene narudžbe te me je i on upućivao da odem u policiju te sam ja doista bio u policiji i prijavio slučaj i u ODO-u podnoseći prijavu protiv navedenog prodavatelja. Napominjem da mi je i tužitelj rekao da se osobno obratim policiji jer sam ja i čak rekao tužitelju hoće li ići sa mnom u policiju, a on me uputio da otiđem sam. Kako nije bilo rješenja tužitelj me nakon određenog vremena počeo zvati da mu ili vratim novac ili ipak osiguram isporuku dogovorenog uređaja, a ja sam mu uglavnom davao informaciju o ovim radnjama koje sam poduzimao i govorio da je postupak u tijeku, mada je on i dalje inzistirao da mu povratim novac.“

8.1. Tuženik uz to napominje da je spor uglavnom ostao neriješen do danas, te postupak kod policije i ODO-a još uvijek traje, a vezano uz navod tužitelja da ga je vidio kod FĐ s takvim sličnim uređajem očituje se da je imao „neku ušteđevinu“ i kupio takav uređaj kod jednog čovjeka u Sloveniji za vrijeme dok postupak o nabavki ovih uređaja još uvijek nije bio riješen. Na upit svog pun. pobliže se očituje t.j. opetuje da je u firmi prodavatelja kontaktirao osobu po imenu ĐĐU, i to telefonski i putem maila, te tu osobu zvao telefonom nakon što je uplatio novac u banci. Po uplati je bilo sve u redu i navedena osoba je zahvalila na uplati, kako dalje navodi, ali kada je novac trebao sjesti u firmi tada se prestala javljati, pa je (tuženik) poduzeo sve ove mjere koje je naveo. Nadalje se očituje kako je od ODO-a informiran da je utvrđen identitet spomenute osobe u [adresa], ali nema daljnjih saznanja o tome. Također odgovara da prilikom pokazivanja uređaja kojeg je kupio u Sloveniji, tužitelj nije imao nikakvih pitanja prema njemu- tuženiku, a na upit pun. tužitelja odgovara kako ne zna točno koliko je iznosila cijena uređaja u eurima, kojeg je nabavljao za sebe i tužitelja. Ne sjeća se ni je li bila ista cijena za oba uređaja, a na upit je li se radilo o iznosu od 1.400,00 eura za svaki uređaj, koja informacija je bila prezentirana tužitelju, odgovara, mislim da je. Uz to se očituje i kako ne zna koliko je trebala iznositi poštarina, ali dodaje da je u svakom slučaju zbog iste tražio nešto veći novac od tužitelja. No, ističe da ni u kojem slučaju nije imao namjeru iskoristiti tužitelja, niti razliku od 400,00 kuna upotrijebiti za sebe već za naknade koje je trebalo platiti vezano uz slanje novca i podizanje paketa. Nadalje odgovara da ne zna ni koliko je iznosila naknada za doznaku novaca iz Hrvatske od 2.620,00 eura, pa pun. tuženika navodi kako je napisano da se radilo o naknadi od 195,32 kune. Tuženik nastavno iznosi da u mail-ovima ne piše iznos naknade za dostavu koju je navodno trebalo platiti kuriru prilikom uručenja.

8.2. Nadalje odgovara da je u policiji naveo samo sebe kao oštećenika, jer je tužitelj tražio da tuženik obavlja sve u svoje ima i za svoj račun. Dodatno odgovara da iz tog razloga nije u prepisci s Centrom ni drugim adresatima tj. tijelima govorio o tome da se ne radi samo i isključivo o njegovom novcu već i novcu tužitelja, a na dodatni upit svog pun. još se očituje kako da je svjedok kojeg je predložio saslušati u ovom postupku imao saznanja o svemu što se događalo, jer je on - tuženik s njim razgovarao o tome. Posebno dodaje i kako je osobno bio "u komi" nakon što je shvatio da bi se doista moglo raditi o prevari, ali takvu informaciju nije (o)davao ni supruzi ni članovima obitelji.

9. O potonjem sukladno se očitovao i svjedok ŽĐ, a njegova saznanja potječu od tuženika s kojim je bio, prijatelj i u odnosu kumstva te se družio s tuženikom i bili su međusobno dobri. Pobliže navodi da znaju gotovo sve jedan o drugom, te mu je poznato da se U upoznao s UĐ i zajedno s njim bio u lovu, a obojica su sudjelovala i u nekim zajedničkim akcijama. Opisuje da je U bio zainteresiran za lov, pa je od tužitelja znao tražiti savjete u vezi uređaja i opreme „jer je i sam htio imati dobre stvari koje mogu poslužiti u lovu“, kako navodi. Nadalje doslovno navodi: „U jednoj od tih situacija je UĐ tražio da tuženiku i njemu naruči optike, viša klasa i veća cijena te je U prihvatio takav prijedlog jer je vještiji i bolje se snalazi na web narudžbama, te mi je poznato da je tužitelj dao tuženiku oko 10.000,00 kuna da mu ovaj također naruči tu optiku koju su odabrali preko web trgovine. Navodno je kod naručivanja sve izgledalo uredno i pouzdano te je U naručio navedeni uređaj za sebe i za tužitelja i platio navedenoj tvrtki za narudžbu navedenih uređaja, koji međutim nikada nisu poslani na adresu kupca. Tako su zapravo izgubili sredstva i tužitelj i tuženik. Znam samo da tuženik stalno kupuje i prodaje optike i mislim da si nije mogao priuštiti ništa od takvih uređaja i u toj vrijednosti, a moguće si je U uzeo nekakav drugi uređaj. Napominjem da sam i ja lovac ali me takve stvari ne interesiraju i nisam ni u jednom lovačkom društvu, a lovac sam postao preko tuženika jer mi je predložio da položimo lovački ispit koji je bio u to vrijeme povoljno polagati. Dakle, vezano uz ovaj poslovni odnos koji je išao preko tuženika znam da je bilo sve u redu između tuženika i dobavljača dok novac nije sjeo na račun dobavljača, a nakon toga se dobavljač prestao javljati, iako ga je U više puta zvao.“

9.1. Na upit pun. tuženika, svjedok odgovara, da je za ono što je ranije naveo u iskazu i konstatirano kod upita već odgovorio, a to je da je tužitelj pokušavao ishoditi t.j. povratiti novac od tuženika i pri tom „nije bio ni malo ugodan“. Svjedok u tom smislu pobliže iznosi „da je tuženik dosta samouvjeren i ne da se uplašiti", pa svjedok zaključuje da se doista radilo o neugodnoj situaciji, tim više što je „tužitelj bio u policiji i znade metode zastrašivanja te ponašanja prema trećim osobama“. Svjedok nema konkretnih saznanja na koji se to način tužitelj ponašao prema tuženiku; da li mu je prijetio i slično, ali je iz razgovora s tuženikom shvatio da tužiteljevo ponašanje prema tuženiku nije bilo ni malo pristojno i ugodno. Na daljnji upit svjedok odgovara da je tuženik odmah obavijestio tužitelja, kada se dogodila takva situacija da mu se dobavljač ne javlja i rekao je tužitelju da ide na policiju radi prijavljivanja tog slučaja, što je i učinio. Također iznosi da je tuženik (U) kasnije istražujući vezano uz tog dobavljača saznao da je dobavljač „izmanipulirao“ više ljudi, te svjedok zna da se vodi „nekakav postupak protiv navedene tvrtke koja je varala ljude“ i potvrđuje da tuženik nije nikada dobio svoj novac natrag, kao i da je ista firma svojevremeno postojala a sada više ne postoji. Inače, svjedok opisuje tuženika kao poštenu i iskrenu osobu pa drži da je tuženik postupao s dobrim namjerama, obzirom svjedok nema iskustva ni saznanja da bi tuženik ma i u jednoj situaciji imao namjeru prevariti ili oštetiti nekoga. Na dodatni upit pun. tužitelja svjedok još opetuje da mu se tuženik požalio, jer tužitelj u nekim situacijama prema njemu (tuženiku) nije bilo nimalo "ugodan", te mu je tuženik proslijedio neke od poruka koje je dobio od tužitelja, u smislu prijetnje da će mu doći doma, te je već i to po mišljenju svjedoka djelovalo kao narušavanje slobode i sigurnosti tuženika. Nastavno ističe da je zbog toga tuženik bio uplašen, što inače nije njegova osobina. Štoviše, čak mu je tuženik prosljeđivao poruke koje je dobivao od tužitelja „da znade ako se tuženiku nešto dogodi da je (to) moguće zbog prijetnje tužitelja. Svjedok iznosi i kako je inače dolazilo kod tuženika dosta ljudi jer je imao leglo pasa i bavio se s time. Na upit pun. tuženika a u svezi poruka, potvrdio je da se radilo o porukama koje su, što je konstatirano u zapisniku s ročišta na kojem je saslušan, priložene na listu 48-52 spisa, te je na upit pun. tužitelja odgovorio da prijetnju dolaska tužitelja u "dom" tuženika nije konkretno vidio u pismovnoj poruci, već mu je to tužitelj rekao kad su se usmeno čuli, a sve se to događalo prije 5 godina pa ne zna točno što je sve rečeno. Međutim, siguran je da tužitelj nije postupao normalno prema tuženiku, a što je dakle zaključio iz Marijevih reakcija jer ga do tada nije još vidio takvoga.

9.2. Uz to se svjedok konkretno očituje da se po njegovom mišljenju „tuženik ipak ne bavi prodajom i preprodajom stvari za pse u smislu povodaca, ležajki, povodaca i sl., te ne zna da li je tuženik nekome drugome prodao optiku ili neke od tih stvari.“ Svjedok uz to ima saznanja da je ponuda za kupnju optičkih instrumenata, za koju su bili zainteresirani tužitelj i tuženi, bila vrlo povoljna jer se radilo o velikom popustu te su jedan i drugi htjeli kupiti navedeni uređaj. Na upit ima li saznanja da je uređaj koji tuženik danas koristi identičan onome koji je naručen kod spomenutog dobavljača, svjedok odgovara da ne zna i nema saznanja o tome, a ne zna ni koju pušku i optiku tuženik koristi, već samo može reći kako mu je tuženik rekao da je našao optiku istoga proizvođača ali daleko jeftiniju.

10. Nakon ovakvih iskaza stranaka i saslušanog svjedoka, te uvida u druge dokaze u spisu, a napose uvid u presliku pribavljenog spisa ODO-a u [adresa], broj Kmp-DO-4/2022, za utvrditi je da je u predmetnom slučaju tuženik u dogovoru s tužiteljem preuzeo obvezu obaviti posao kupovine dva uređaja u svoje ime i za svoj račun, a time i na svoju odgovornost, jer to proizlazi iz iskaza tužitelja, s time da štoviše iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj dao novac tuženiku za oba uređaja, jer kako navodi (tuženik) „nije imao novaca“ da si sam kupio takav uređaj. Ipak, sama takva okolnost je li dao novac za samo svoj uređaj ili je dao t.j. predujmio novac za oba uređaja, nije po ocijeni suda od meritornog značaja u uvjetima nesporno i nedvojbeno utvrđene činjenice da je tužitelj dao tuženiku iznos od 10.500,00 kn (za kupnju dakle bilo svog ili oba predmetna uređaja), koji iznos je potom tuženik uplatio prodavatelju prilikom nabave id. uređaja. Nadalje, iako su se tužitelj i tuženik dogovorili o kupnji navedenih uređaja, nesporno je da je sve poslove vezane uz kupnju i radnje plaćanja i isporuke kupljenih stvari obavljao tuženik u svojstvu neke vrste nalogoprimca, jer je dakle preuzeo obvezu izvršiti posao kupnje navedenog uređaja za tužitelja, te je u tom pravnom poslu istupao samo u svoje ime i za svoj račun. Time je gledajući ostvarene pravne poslove svakako nastao dvostruki pravni odnos; jedan unutarnji između tuženika i tužitelja, a drugi vanjski između tuženika i prodavatelja. Tuženik je prema tome u odnosu s tužiteljem preuzeo obvezu da njem nabavi jedan optički uređaj i nastupao je dakle u ulozi nalogoprimca, koji u svoje ime obavlja posao za tužitelja (a evidentno i za sebe), pa otuda onda proizlazi i njegova odgovornost prema tužitelju da za njega kupi i da mu preda dogovorenu stvar, a kad već istu stvar nije nabavio i isporučio tužitelju u određenom razumnom vremenu, a niti je tužitelju vratio novac koji mu je ovaj dao za nabavu id. stvari, onda je na tuženiku odgovornost i obveza da tužitelju vrati isporučeni novac, imajući u vidu da je tužitelj iskazao tuženiku raskid ugovora za tako (ne)obavljeni posao. To, bez obzira na okolnosti koje su u međuvremenu nastupile, a koje se tiču pokretanja postupka kod ODO-a, koje pa tuženik iznosi u smislu svojeg opravdanja za neizvršeni dio svoje obveze te u smislu nepostojanja njegove odgovornosti za takvo postupanje i izostanak izvršenja svoje obveze u nastalom pravnom poslu. Tužitelj je dakle nastavno izjavio zapravo dao tuženiku jednostrani otkaz ugovora zbog neizvršenja obveze i zatražio je od tuženika povrat novca kojeg mu je predao što ima pravo i što je zapravo konstatirano u točki I. izreke, t.j. utvrđen je raskid ugovora, a nastavno tome tužitelj ima pravo na povrat novca od tuženika koji se obvezao kupiti i predati tužitelju dogovorenu stvar. Kako međutim nije kupio i predao tu stvar, a niti je tužitelju vratio novac koji je od njega primio, u uvjetima u kojima je dakle tužitelj izvršio svoj dio obveze, utvrđuje se da tuženik nije izvršio svoju obvezu koju je preuzeo, pa je obzirom da je takvu svoju obvezu izvršavao isključivo u svoje ime i za svoj račun, usvojen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja te udovoljeno potraživanju tužitelja, pa je donesena odluka kao točki I. i II. izreke ove presude.

11. Kako je tužitelj uspio u postupku to mu je dosuđen trošak postupka za sastav tužbe i podnesaka od 15.09.2022. i 23.02.2023.., te za zastupanje na ročištu od 06.02.2024. i 16.07.2024., sve u iznosu od po 200,00 eur-a. Za prvo ročište održano 19.01.2023. na kojem se samo procesno raspravljalo dosuđen mu je iznos od 100,00 eura t.j. 50% tražene naknade. Ukupno je za navedene radnje tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 eura t.j. računajući pripadajući PDV iznos od 1.375,00 eur, a tom iznosu je još pridodan trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 eur, koliko je tužitelj stvarno platio sudsku pristojbu za tužbu, kao i zatraženi iznos sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 eura. Slijedom toga, tužitelju je ukupno dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.454,63 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u točki III. izreke ove odluke.

U Karlovcu 25. ožujka 2025.

Sudac

Vesna Gračan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. Aleksandru Crnkoviću, odvjetniku u Zagrebu.

2. Tuženiku po pun. Ivi Zlatić, odvjetnici iz Karlovca.