Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-192/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ABC, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-25/2025.-11 od 4. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ABC kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Sisku broj K-25/2025.-11 od 4. veljače 2025. optuženi ABC proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude, te je na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. listopada 2024. pa nadalje.
2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog ABC oduzet je mobilni uređaj marke "Xiaomi", model "Redmi", nepoznatih IMEI brojeva s umetnutom [broj SIM kartice] s vidljivim oštećenjima zaslona i kamere, privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Postaje granične policije Gvozd s ispostavom Bojna, serijskog broja [serijski broj] od 17. listopada 2024. te će se isti po pravomoćnosti uništiti.
3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog ABC oduzet je mobilni uređaj marke "Samsung", tip Galaxy A05, IMEI 1 broja [IMEI broj], IMEI 2 broja [IMEI broj] s umetnutom [broj SIM kartice], privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Postaje granične policije Gvozd s ispostavom Bojna, serijskog broja [serijski broj] od 17. listopada 2024. i postaje vlasništvo Republike Hrvatske te se povjerava na upravljanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
4. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog ABC oduzeto je osobno vozilo marke "Opel Astra", sive boje na kojem se nalaze [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], privremeno oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Postaje granične policije Gvozd s ispostavom Bojna, serijskog broja [serijski broj] od 17. listopada 2024. i postaje vlasništvo Republike Hrvatske te se povjerava na upravljanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
5. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP), optuženi ABC je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.
6. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu kao osnovanu i preinači pobijanu presudu. Žalbu je podnio i optuženi ABC putem branitelja Josipa Dizdara, odvjetnika u Sisku, zbog odluke o izrečenoj kazni zatvora s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da optuženiku ublaži zatvorsku kaznu.
7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
9. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
10. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik u bitnome navodi da se izrečenom kaznom neće ostvariti svrha kažnjavanja, da je prvostupanjski sud propustio kao sporednu izreći i novčanu kaznu uslijed počinjenja kaznenog djela iz koristoljublja. Smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti i propustio adekvatno cijeniti objektivnu težinu kaznenog djela kroz propisanu kaznu zatvora i motiviranost koristoljubljem, kao i brojnost ovakvih kaznenih djela koja čine stranci. Priznanje optuženika ne bi trebalo cijeniti kao olakotnu okolnost jer mu je u interesu da ga se osudi na što blažu kaznu pa se stoga ni izraženo kajanje ne može shvatiti u toj mjeri olakšavajućom okolnošću, dok sud uopće nije cijenio okolnost da je optuženik zaustavljen od strane policijskih službenika izašao iz vozila i pokušao pobjeći.
11. Optuženik u žalbi ukazuje na niz olakotnih okolnosti, posebno činjenicu da je optuženik od samog početka priznao počinjenje kaznenog djela, svoj stav nije mijenjao, i time je pokazao svijest o ozbiljnosti svojih protupravnih radnji. Odrastao je i živi sam s majkom koja je bolesna i u teškim socijalnim prilikama što je od utjecaja na počinjenje kaznenog djela, a počinjenjem djela nije ostvario novčanu korist. Smatra da bi se i uvjetnom osudom poslala uvjerljiva poruka ostalim članovima zajednice o pogibeljnosti opisanog ponašanja.
12. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11., prvostupanjski sud ih je ispravno utvrdio imajući u vidu jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjena i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.
13. Osnovano je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio činjenicu da je neosuđivan, priznao je počinjenje kaznenog djela te time znatno pridonio bržem okončanju postupka, zbog počinjenog djela je izrazio kajanje, dok je kao otegotno cijenio činjenicu da je riječ o kaznenom djelu kojim se ugrožava sigurnost Republike Hrvatske, njezinih građana i njihove imovine jer se kod osoba koje ilegalno ulaze u Republiku Hrvatsku ne vrši kontrola od strane policije, nije moguće utvrditi kuda se one stvarno kreću i koje su njihove stvarne namjere te okolnost da je stupanj krivnje kod optuženika maksimalan.
14. Kada se istaknute činjenice, posebno visok stupanj krivnje optuženika, odnosno činjenica je postupao s izravnom namjerom prvog stupnja, svjestan protupravnosti svog ponašanja, a nije upitna ubrojivost, dovedu u vezu sa izuzetnom opasnošću ovakvih kaznenih djela kojim mogu biti ugroženi ljudski životi, da značajan broj stranaca dolazi u Hrvatsku iz jednog jedinog razloga, da bi se sudjelovanjem u prijevozu ilegalnih migranata materijalno okoristili, kao i da je optuženik, očito držeći da se radi o lukrativnom poslu s iznimnom zaradom, kakvu ne može ostvariti redovnim radom, došao u Hrvatsku s isključivim ciljem da preveze migrante, a imajući u vidu da je za inkriminirano kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, tada se kazna zatvora u trajanju jedne godine, što je u visini zakonski propisanog minimuma za ovo kazneno djelo, ukazuje primjerenom svim istaknutim okolnostima te će se takvom kaznom sigurno ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako u sprečavanju optuženika u daljnjem činjenju kaznenih djela, tako i u pogledu generalne prevencije, odnosno ukazivanju ostalim građanima, ne samo domaćim državljanima, nego i strancima, na neprihvatljivost i nedopustivost ovakvog ili sličnog ponašanja i utjecati na njih da ne čine ovakva i slična kaznena djela.
15. Točno je da prvostupanjski sud nije posebno kao otegotnu činjenicu cijenio bijeg optuženika s mjesta zaustavljanja po policijskim službenicima postaje granične policije Gvozd s ispostavom Bojna, što doista njegovom djelu daje teži karakter, međutim, optuženik je pokazao kritičan stav prema takvom ponašanju pa priznao kazneno djelo i pokajao se, tako da pokušaj bijega nije okolnost koja bi utjecala na visinu izrečene kazne. Isto tako, prvostupanjski sud nije kao olakotnu okolnost cijenio osobne prilike optuženika i to odrastanje uz majku koja je sada bolesna, kao i činjenicu da optuženik počinjenjem djela, iako motiviran koristoljubljem, nije ostvario zaradu, da se je trebao materijalno okoristiti tek po obavljenom prijevozu, Stoga, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, nije bilo nužno optuženiku izreći i sporednu novčanu kaznu. Zatvorska kazna u trajanju jedne godine dostatna je za postizanje svrhe kažnjavanja, dok nekom težom kaznom za koju se zalaže državni odvjetnik ili blažom za koju se zalaže optuženik, ista ne bi bila ostvarena.
16. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
17. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci, odnosno žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 25. ožujka 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Koraljka Bumči
