Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-161/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. osuđene ČA i 2. osuđene ČAT, zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi 2. osuđene ČAT, podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kv-93/2025 (K-1159/2021) od 25. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 2. osuđene ČAT kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kv-93/2025 (K- 1159/2021) od 25. veljače 2025., na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11 nad 2. osuđenom ĐAT ima se izvršiti kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci i 20 (dvadeset) dana.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela 2. osuđena ĐAT zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, te je predložila da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinači na način da optuženici omogući izvršenje rada za opće dobro umjesto zamjene kaznom zatvora.

3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

4. Žalba 2. osuđene ČAT nije osnovana.

5. Prvenstveno treba naglasiti da iako 2. osuđena ĐAT pobijajući prvostupanjsko rješenje u svojoj žalbi uvodno naznačuje bitne povrede zakona o kaznenom postupku kao i povrede kaznenog zakona, navodima žalbe obrazlaže samo pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Naime, ističe da prvostupanjski sud nije sa dostatnom pažnjom cijenio sve okolnosti osobne prirode koje su dovele do nemogućnosti izvršenja rada za opće dobro. Posebice tako da je tijekom 2023. godine izgubila oba roditelja, da je povremeno izvršavala razne poslove kako bi se mogla uzdržavati, pa zbog toga nije mogla uskladiti rad za opće dobro i rad kojim se uzdržavala. Napominje i da iako joj je rečeno da joj je zadnja prilika da odradi rad za opće dobro bila posljednji ugovor o radu, a što joj je i rečeno prilikom potpisivanja navedenog ugovora, da isti nije mogla odraditi zbog posla. Na kraju svoje žalbe navodi da ima namjeru odraditi rad za opće dobro ističući da nije više činila ista ili slična kaznena djela.

6. Suprotno navedenom prvostupanjski je sud pod točkom 3.1. svoga rješenja naveo sve ono što 2. osuđena ĐAT ponovno ističe u svojoj žalbi kao razlog za neizvršavanje rada za opće dobro, usprkos čemu ispravno zaključuje da su ispunjeni svi potrebni uvjeti za donošenje rješenja o izvršavanju kazne zatvora. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je pravomoćna i izvršna presuda dostavljena Središnjem uredu za zatvorski sustav radi izvršenja rada za opće dobro na slobodi, dok iz izvješća Probacijskog ureda od 15. siječnja 2025. proizlazi da je 2. osuđena ĐAT nakon više poticaja u ZOO Grada Zagreba odradila svega 17 radnih sati i to u razdoblju od 15. travnja 2024. do 20.lipnja 2024., nakon čega joj je zbog nedolaska otkazana suradnja, da bi joj se potom upravo na njezinu molbu pružila prilika i da odradi rad za opće dobro u Centru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek i to ponovno nakon višekratnog pozivanja i poticaja 2. osuđene ČAT. U navedenoj pravnoj osobi 2. osuđena ĐAT je ponovno odradila svega dva sata nakon čega joj je otkazana suradnja. Osim toga u predmetnom izvješću je navedeno, i da je osuđenica u više navrata telefonski kontaktirana, ali se nije odazivala na telefonske pozive, pa se iz ukupnog ponašanja osuđenice zaključuje da je ista nepouzdana u pogledu izvršavanja sankcije.

7. Kako je odredbom članka 55. stavka 6. KZ/11 propisano da rok za izvršenja rada za opće dobro ne može biti kraći od 6 mjeseci, ali niti dulji od dvije godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro, kao i da je iz dosadašnjeg ponašanja 2. osuđene ČAT utvrđeno da je ista izvršenju navedenog pristupila u potpunosti neodgovorno, ne poštujući ono što je prethodno i dogovorila sa pravnim osobama u kojima se obvezala odraditi rad za opće dobro, ispravna je odluka prvostupanjskog suda. Naime, upravo kao što se to i navodi u prvostupanjskom rješenju, odredba članka 55. stavak 8. KZ/11 određuje da će sud odmah donijeti odluku kojom se određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti ako utvrdi da osuđenik istu ne izvršava svojom krivnjom. Međutim, uvažavajući činjenicu da je 2. osuđena ĐAT odredila ukupno 19 sati, ispravno je određeno izvršenje kazne zatvora u odnosu na 2. osuđenu ĐAT u trajanju 7. mjeseci i 20 dana.

8. Kako žalbeni navodi 2. osuđene ČAT ne dovode u sumnju ispravnost, pravilnost i zakonitost zaključaka prvostupanjskog suda, te kako nisu nađene povrede iz članka 494. stavak 4. ZKP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu 2. osuđene ČAT valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac