REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-697/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Rađenović, odvjetnik u Jastrebarskom, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1634/2022-4 od 2. studenoga 2022. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-33/2022-47 od 15. srpnja 2022., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1634/2022-4 od 2. studenoga 2022. u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak postupka u daljnjem iznosu od 72,99 EUR, i u tom dijelu rješava:
Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, nadoknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 72,99 EUR (550,00 kuna).
II. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i trošak revizije u iznosu od 62,50 EUR, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troška po istoj osnovi u daljnjem iznosu od 392,12 EUR odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo obvezati tuženicu na naknadu štete tužitelju u iznosu od 35.740,46 kuna (4.743,57 EUR) s pripadajućom zateznom kamatom.
2. Drugostupanjskom je presudom djelomično prihvaćena žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 28.592,36 kuna (3.794,85 EUR) s pripadajućom zateznom kamatom od 7. studenoga 2019. do isplate te je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen, dok je žalba tužitelja djelomično odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu štete u daljnjem iznosu od 7.148,10 kuna (948,71 EUR). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 12.975,19 kuna (1.722,20 EUR).
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2698/2023-2 od 22. studenoga 2023. dopustio tužitelju reviziju protiv odluke o troškovima postupka sadržane u rješenju Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1634/2022-4 od 2. studenoga 2022. u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka, zbog pravnog pitanja koje glasi:
Ima li tužitelj, pri donošenju odluke o trošku, u situaciji kada tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti, zbog čega je provedeno vještačenje koje je predujmio tužitelj, pravo na priznanje (dosudu) tih troškova vještačenja (i pristupa sudskog vještaka) u cijelosti, bez obzira što je tužbenim zahtjevom uspio samo djelomično?
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj podnosi reviziju protiv odluke o parničnom trošku sadržane u drugostupanjskoj presudi pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) pobijajući je u dijelu kojim mu nije dosuđen trošak postupka u daljnjem iznosu od 73,00 EUR po osnovi troškova vještačenja, i to zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se revizija prihvati, a drugostupanjska presuda preinači.
5. Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.
6. Revizija je osnovana.
7. Pobijano je rješenje, inače iz članka 129. stavka 3. ZPP, sukladno odredbi članka 391. stavka 3. ZPP, ispitano samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na njegovu vozilu nastale naletom dabra na vozilo u štetnom događaju od 7. studenoga 2019. Među strankama nije bilo sporno pitanje nastanka štetnog događaja, kao ni pasivna legitimacija tuženice odnosno da tuženica odgovara na temelju police od odgovornosti 087800036869 koju je ugovorio Hrvatski lovački savez. Sporno je, međutim, bilo pitanje odgovornosti za štetni događaj.
9. Sud je prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio da je za štetu nastalu na vozilu tužitelja naletom dabra isključivo odgovoran sam tužitelj. S druge strane, sud drugog stupnja djelomično prihvaća tužbeni zahtjev i dosuđuje tužitelju iznos od 28.592,36 kuna (3.794,85 EUR) s pripadajućom kamatom, a tužbeni zahtjev odbija u preostalom dijelu do iznosa od 35.740,46 kuna (za iznos od 4.743,57 EUR) nakon što je utvrdio da je za nastanak predmetnog štetnog događaja osiguranik tuženice odgovoran za 80%, dok je suodgovornost tužitelja 20%.
10. Odlučujući o parničnom trošku, drugostupanjski sud u primjeni odredbe članka 154. stavka 2. ZPP (na nju se izrijekom ne poziva, ali sadržaj odluke ukazuje da ju primjenjuje), utvrđuje ukupni parnični trošak tužitelja u iznosu od 16.218,98 kuna (2.152,62 EUR) od čega se iznos od 12.187,50 kuna (1.617,55 EUR) odnosi na zastupanje po punomoćniku, iznos od 1.281,48 kuna na sudsku pristojbu, a iznos od 2.750,00 kuna (364,98 EUR) na trošak vještačenja. Kako je tužitelj u postupku uspio u opsegu od 80%, drugostupanjski sud cjelokupno utvrđeni iznos parničnog troška tužitelja umanjuje za 20% što predstavlja uspjeh tuženice i dosuđuje tužitelju iznos od 12.975,19 kuna (1.722,20 EUR).
11. Osnovano tuženik osporava pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, koje konkretno predstavlja odredba članka 154. stavka 2. ZPP, kada je kod djelomičnog uspjeha stranaka u postupku u kojem je bila sporna pravna osnova zahtjeva za naknadu štete, a tužitelj u postupku uspio za 80%, trošak vještačenja kojeg je predujmio tužitelj u ukupnom iznosu od 2.750,00 kuna (364,98 EUR) umanjio za neuspjeh tužitelja u parnici (u opsegu od 20%) odnosno za iznos od 550,00 kuna (72,99 EUR). Naime, takvo je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nepodudarno sa stabilnom i dosljednom praksom revizijskog suda izraženoj o spornom pitanju u brojnim odlukama, poput Rev-994/2021-2 od 14. rujna 2021., Rev- 842/2010-2 od 29. rujna 2010., Rev-868/2004-2 od 10. studenoga 2004., Rev- 1687/2009-2 od 8. travnja 2010. i dr. Ovaj revizijski sud ustraje u toj pravnoj praksi, i odgovara na dopušteno pravno pitanje kako slijedi:
Kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva kroz osporavanje odgovornosti za štetu, trošak vještačenja kojeg je predujmio ili podmirio tužitelj, priznaje se tužitelju u cijelosti jer je taj trošak bio potreban za vođenje parnice bez obzira na uspjeh u parnici.
12. Stoga je valjalo preinačiti drugostupanjsku odluku o trošku u dijelu kojim tužitelju nije dosuđen daljnji iznos parničnog troška u visini od 550,00 kuna (72,99 EUR) po osnovi nedosuđenog troška vještačenja i tužitelju dosuditi i taj iznos, radi čega je riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
13. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška koji se odnosi na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju, revizijski sud ocjenjuje da se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, a obračunat je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa) na čiju primjenu upućuje odredba članka 155. stavka 2. ZPP. Obračun ovog troška izvršen je prema vrijednosti predmeta pobijanog dijela drugostupanjske odluke u visini od 550,00 kuna (72,99 EUR), i to u skladu s Tbr. 10. točka 4. Tarife u vezi s člankom 129. stavkom 3. ZPP. Tako je tužitelju za sastav svake od navedenih parničnih radnji obistinjen trošak od po 12,5 bodova, ukupno po 25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 53. Tarife) daje iznos od 50,00 EUR koji je uvećan za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 48. Tarife) odnosno iznos od 12,50 EUR i čini ukupan iznos troška potrebnog za vođenje ovog dijela postupka u visini od 62,50 EUR. Stoga je taj iznos dosuđen tužitelju, dok je u preostalom dijelu, a u iznosu od 392,12 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troška prijedloga za dopuštenje revizije i revizije odbijen, pa je riješeno kao u točki II. izreke.
13.1. Napominje se da tužitelju nije dosuđen trošak pristojbe prijedloga za dopuštenje revizije i revizije jer sadržaj spisa ne ukazuje da je tužitelj pristojbu platio.
Zagreb, 25. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
