Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4630/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja i protutuženika ZM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukadin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukadin i partneri j.t.d. iz Zagreb, protiv tuženice i protutužiteljice RM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Z [adresa], koju zastupa punomoćnica Patricia Milas, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6347/2018-89 P-4653/2024 od 1. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6347/2018-89 P- 4653/2024 od 1. kolovoza 2024. u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev i u točki VI. izreke.

II. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6347/2018-89 P- 4653/2024 od 1. kolovoza 2024. u točkama I., III., V. i VI. izreke.

III. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6347/2018-89 P-4653/2024 od 1. kolovoza 2024. i točki II. izreke i sudi:

„Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren od strane Općinskog suda u Zagrebu pod brojem R1-2159/02 od 26.03.2003. godine koji su sklopili LM sa jedne strane kao primatelj uzdržavanja i RM sa druge strane kao davatelj uzdržavanja, a kojim je primatelj uzdržavanja ustupio primateljici uzdržavanja vlasništvo nad nekretninom označenom kao kč. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA BR. 17, R ukupne površine 306 m2, 29. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-29) stan na IX (devetom) katu, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 59.65 čm koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, a koja je upisana u zk. uložak broj: [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno knjižni odjel, u daljnjem 1/2 dijelu.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6347/2018-89 P-4653/2024 od 1. kolovoza 2024. u dijelu točke IV. izreke kojim je suđeno:

"Utvrđuje se da je tužitelj ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnik ½ dijela nekretnine označene kao čk.br. 4061 VALICA površine 233 m2, DVORIŠTE površine 167 m2, KUĆA KBR. 33/A površine 66 m2, sveukupne površine 233 m2, a koja nekretnina je upisana u zk.uložak.br. 907 KO: 337269, MALINSKA-DUBAŠNICA, kod Općinski sud u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel Krk, dok je u ostalom dijelu ½ predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu roditelja stranaka IM i ĆM."

II. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesene žalbe.

III. Odbija se zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesene žalbe.

IV. Odbija se zahtjev tuženice- protutužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren od strane Općinskog suda u Zagrebu pod brojem R1-2159/02 od 26.03.2003. godine koji su sklopili LM sa jedne strane kao primatelj uzdržavanja i RM sa druge strane kao davatelj uzdržavanja, a kojim je primatelj uzdržavanja ustupio primateljici uzdržavanja vlasništvo nad nekretninom označenom kao kč. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA BR. 17, R ukupne površine 306 m2, 29. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-29) stan na IX (devetom) katu, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 59.65 čm koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, a koja je upisana u zk. uložak broj: [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno knjižni odjel u ½ dijelu (doprinos ĆM u stjecanju zajedničke imovine).

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren od strane Općinskog suda u Zagrebu pod brojem R1 2159/02 od 26.03.2003. godine koji su sklopili LM sa jedne strane kao primatelj uzdržavanja i RM sa druge strane kao davatelj uzdržavanja, a kojim je primatelj uzdržavanja ustupio primateljici uzdržavanja vlasništvo nad nekretninom označenom kao kč. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA BR. 17, R ukupne površine 306 m2, 29. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-29) stan na IX (devetom) katu, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 59.65 čm koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, a koja je upisana u zk. uložak broj: [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno knjižni odjel preko omjera ½.

III. Nalaže se brisanje vlasništva tužene, RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na nekretnini opisanoj kao kč. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA BR. 17, R ukupne površine 306 m2, 29. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-29) stan na IX (devetom) katu, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 59.65 čm koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, a koja je upisana u zk. uložak broj: [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno knjižni odjel, te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnik nekretnine označene kao čk.br. 4061 VALICA površine 233 m2, DVORIŠTE površine 167 m2, KUĆA KBR. 33/A površine 66 m2, sveukupne površine 233 m2, a koja nekretnina je upisana u zk.uložak.br. 907 KO: 337269, MALINSKA DUBAŠNICA, kod Općinski sud u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel [adresa] u 10/12 dijela, dok je u ostalom djelu određuje upis suvlasništva ĆM, [adresa], i LM, [adresa] svakog u 1/12 dijela." te sudi:

"Utvrđuje se da je tužitelj ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnik ½ dijela nekretnine označene kao čk.br. 4061 VALICA površine 233 m2, DVORIŠTE površine 167 m2, KUĆA KBR. 33/A površine 66 m2, sveukupne površine 233 m2, a koja nekretnina je upisana u zk.uložak.br. 907 KO: 337269, MALINSKA-DUBAŠNICA, kod Općinski sud u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel [adresa], dok je u ostalom dijelu ½ predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu roditelja stranaka IM i ĆM."

V. Odbija se tuženik i protutužitelj sa protutužbenim zahtjevom koji glasi: "1. Utvrđuje se ništavim Darovni ugovor od 28. studenog 1995. godine, sklopljen između ĆM iz [adresa], kao darovateljice i ZM iz [adresa], kao daroprimatelja, u dijelu kojim je ĆM iz [adresa], kao darovateljica raspolagala s 2/5 dijela nekretnina, z. k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u [adresa], površine 471 m2 i z. k. č. br. [katastarska čestica], gospodarske zgrade i dvor u [adresa], površine 680 m2, sve upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te se određuje brisanje prava vlasništva na 2/5 dijela nekretnina, z. k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u [adresa], površine 471 m2 i z. k. č. br. [katastarska čestica], gospodarske zgrade i dvor u [adresa], površine 680 m2, sve upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], s imena tužitelja-protutuženika ZM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], što je tužitelj-protutuženik dužan trpjeti temeljem ove presude, a Općinskom sudu u Varaždinu, Zemljišnoknjižnom odjelu u Ludbregu se nalaže, da na 2/5 dijela nekretnina, z. k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u [adresa], površine 471 m2 i z. k. č. br. [katastarska čestica], gospodarske zgrade i dvor u [adresa], površine 680 m2, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uspostavi stanje koje je bilo prije podnošenja prijedloga u zemljišnoknjižnom predmetu, br. Z-1320/95 i provedbe rješenja o dozvoli uknjižbe temeljenog na Darovnom ugovoru od 28. studenog 1995. godine.

2. Utvrđuje se da bračnu stečevinu i ostavinku imovinu iza pokojnog LM iz [adresa], čini i 2/5 (slovima: dvije petine) dijela nekretnina, z. k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u [adresa], površine 471 m2 i z. k. č. br. [katastarska čestica], gospodarske zgrade i dvor u [adresa], površine 680 m2, sve upisano i z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], iako je na tim dijelovima nekretnina pravo vlasništva, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižnog odjela u Ludbregu, na dan donošenja ove presude upisano na ime i prezime tužitelja - protutuženika.

3. Tužitelj - protutuženik dužan je tuženici - protutužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka nastale podnošenjem ove protutužbe, u roku 15. dana, od dana donošenja presude, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama prema čl. 29. ZOO a, počam od dana donošenja presude, pa do isplate."

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak.“

2. Tužitelj-protutuženik je podnio žalbu protiv dijela ove presude u točki II., u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev te u točki VI. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 781,25 eura.

3. Tuženica-protutužiteljica u odgovoru na žalbu osporava navode tužitelja- protuuženika i predlaže žalbu tužitelja-protutuženika odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od ukupno 1.251,44 eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

4. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu je podnijela tuženica- protutužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužielja-protutuženika, usvojiti protutužbeni zathjev i naložiti tužitelju- protutuženiku da naknadi zatražene troškove tuženici-protutužiteljici. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 1.251,44 eura.

4.1. Iako tuženica-protutužiteljica u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženica-protutužiteljica pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, odbijen protutužbeni zahtjev te odlučeno o troškovima postupka, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP uzeo da tuženica-protutužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu i to u točki I. izreke, u točki III. izreke, dijelu točke IV. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te u točkama V. i VI. izreke

5. U ovom predmetu tužitelj ZM je podnio tužbu protiv tužene RM kojom traži, prema tužbenom zahtjevu istaknutom u podnesku od 31. siječnja 2024.:

 utvrđenje ništavosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su 26. ožujka 2003. sklopili sada pok. LM kao primatelj uzdržavanja i tužena kao davateljica uzdržavanja, a predmet kojeg ugovora su stan u [adresa] i kuća na [adresa],

 brisanje upisanog vlasništva tuženice na stanu u [adresa] te uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja,

 utvrđenje prava vlasništva na kući u [adresa] u korist tužitelja u 10/12 dijela te ĆM i LM, svakog u 1/12 dijela,

5.1. Tužitelj istaknute zahtjeve temelji, u bitnome, na tvrdnjama:

- da je otac stranaka, LM, Ugovorom o doživotnom uzdržavanju raspolagao imovnom koja nije bila u njegovom vlasništvu,

- da LM u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio sposoban za rasuđivanje,

- da je pobuda za sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila da se tužitelja isključi iz ostavine, pa se stoga radi o nedopuštenoj pobudi kao razlogu ništavosti,

- da je tužitelj platio kupovninu za nekretninu na [adresa].

6. Tužena je tijekom postupka, u podnesku od 25. studenoga 2016. podnijela protutužbu u kojoj je istaknula protutužbene zahtjeve kojima traži :

 utvrđenje ništavosti Darovnog ugovora koji su 28. studenoga 1995. sklopili sada pok. ĆM kao darovateljica i tužitelj-protutuženik ZM kao daroprimac, u dijelu kojim je darovateljica raspolagala s 2/5 dijela kuće u [adresa], brisanje prava suvlasništva s imena tužitelja-protutuženika, što je tužitelj- protutuženik dužan trpjeti temeljem ove presude, te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu uspostavu stanja koje je bilo prije provedbe rješenja o dozvoli uknjižbe na temelju Darovnog ugovora,

 utvrđenje da bračnu stečevinu i ostavinsku imovinu iza pok. LM čini 2/5 dijela kuće u [adresa].

6.1. Tužena istaknute zahtjeve u protutužbi temelji, u bitnome, na tvrdnjama:

- da je majka stranaka ĆM naslijedila 1/5 dijela nekretnine u [adresa],

- da je ĆM tijekom trajanja braka sa LM **.**.1976. sklopila kupoprodajni ugovor kojim je od ostalih suvlasnika kupila 4/5 dijela nekretnine u [adresa],

- da 4/5 dijela te nekretnine predstavlja bračnu stečevinu ĆM i LM, svakog u 2/5 dijela, jer je taj dio stečen zajedničkim radom bračnih drugova za vrijeme trajanja njihovog braka.

7. U ovom postupku nije sporno:

- da su ĆM i LM roditelji stranaka,

- da je ĆM umrla **.**.2001. te su u ostavinskom postupku kao njezini zakonski nasljednici utvrđeni suprug LM te djeca RM i ZM koji su stanke u ovom postupku,

- da je u ostavinskom postupku iza pok. ĆM, nasljednik LM upućen pokrenuti parnicu radi utvrđivanja činjenice da je vlasnik u cijelosti stana u [adresa] i nekretnine na [adresa], a koju parnicu LM nije pokrenuo,

- da je LM **.**.2002. sačinio pismenu oporuku kojom je univerzalnom nasljednicom imenovao RM,

- da su LM kao primatelj uzdržavanja i RM kao davateljica uzdržavanja sklopili 26. ožujka 2003. Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a predmet kojeg su stan u [adresa] i ½ dijela nekretnine na [adresa], te je RM nakon smrti LM upisana kao vlasnica tih nekretnina,

- da je LM umro **.**.2003.,

- da je 9. veljače 1989. između KM kao prodavatelja i LM kao kupca sklopljen Ugovor o kupnji ½ dijela nekretnine na [adresa], te je na temelju tog ugovora LM upisan kao suvlasnik te nekretnine u ½ dijela,

- da je 28. lipnja 1993. sklopljen Ugovor o otkupu stana u [adresa], te je na temelju tog ugovora LM upisan kao vlasnik tog stana u cijelosti,

- da su **.**.1995. ĆM i ZM sklopili Darovni ugovor, a predmet kojeg je nekretnina u [adresa] te je na temelju tog ugovora ZM upisan kao vlasnik te nekretnine,

- da je ĆM naslijedila 1/5 dijela nekretnina u [adresa],

- da je ĆM ugovorom od 10. studenoga 1976. kupila 4/5 dijela nekretnina u [adresa].

8. Prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je LM imao stanarsko pravo na stanu u [adresa] u [adresa] te je taj stan zamijenio za predmetni stan u [adresa] u kojem je stanovao sa suprugom ĆM i djecom ZM i R, strankama u ovom postupku,

- da je predmetni stan u [adresa] otkupljen tijekom trajanja bračne zajednice LM i

ĆM iz njihove zajedničke imovine,

- da je nekretnina na [adresa] kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice LM i ĆM,

- da su u razdoblju od 9. veljače do 14. veljače 1989. vidljive isplate na štetnoj knjižici tužitelja,

- da je kaparu za kupnju nekretnine na [adresa] platio tužitelj,

- da je pretežiti novca za isplatu nekretnine na [adresa] ostvaren pozajmnicama LM i tužitelja,

- da je kupovnina za 4/5 dijela nekretnine u [adresa] plaćena iz zajedničke imovine roditelja stranaka.

9. Na temelju nespornih činjenice te navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio u odnosu na stan u [adresa], da isti predstavlja zajedničku imovinu LM i ĆM, jer je stečen njihovim zajedničkim radom odnosno imovinom koja potječe iz zajedničkog rada, pri čemu su njihovi suvlasnički dijelovi podjednaki, pa je zaključio da je LM, nakon smrti ĆM, mogao raspolagati samo svojim udjelom u toj imovinu i to u omjeru 1/2 dijela, zbog čega je Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništav u dijelu kojim je LM raspolagao stanom u [adresa] preko ½ dijela.

9.1. U odnosu na nekretninu na [adresa], polazeći od utvrđenja da je ista kupljena za vrijeme braka LM i ĆM, prvostupanjski sud je zaključio da ista predstavlja zajedničko vlasništvo odnosno imovinu roditelja stranaka, svakog u 1/4 dijela odnosno ukupno 2/4 dijela (budući da je LM bio upisan kao suvlasnik u 1/2 dijela te nekretnine), dok je u ostalom dijelu (2/4 dijela) ta nekretnina suvlasništvo tužitelja. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da je LM Ugovorom o doživotnom uzdržavanju mogao valjano raspolagati samo svojim dijelom u omjeru od 1/4 dijela, zbog čega je taj ugovor u tom dijelu ništav. Sud utvrđenje da je tužitelj suvlasnik te nekretnine u 1/2 (2/4) dijela obrazlaže navodeći da tužitelj takvo svoje pravo „…crpi temeljem materijalnih ulaganja i rada u predmetnu nekretninu kao i temeljem činjenice da je kuća na [adresa] kupljena dijelom njegovim novcem…“ te ocjenjujući da je tužitelj izvodio radove na nekretnini na [adresa] i to kako osobnim radom tako i materijalnim sredstvima.

9.2. Sud je protutužbeni zahtjev odbio polazeći od utvrđenja da je 4/5 dijela nekretnine u [adresa] kupljeno zajedničkim novcem roditelja stranaka, zbog čega u tom dijelu ta nekretnina predstavlja njihovu zajedničku imovinu. Nadalje je sud zaključio da je otac stranaka LM znao za raspolaganje ĆM i sklapanje Darovnog ugovora s tužiteljem, a čemu se LM nije protivio, pa se po ocjeni prvostupanjskog suda radilo o njegovoj suglasnosti za raspolaganje nekretninom u [adresa], zbog čega Darovni ugovor sklopljen između majke stranaka ĆM i tužitelja ZM nije ništav.

9.3. Na temelju čl. 154. st. 2. ZPP sud je odlučio o troškovima postupka kao u točki VI. izreke.

10. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru razloga navedenih u žalbi, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

12. Žalba tužitelja-protutuženika je djelomično osnovana.

13. Žalba tuženice-protutužiteljice je djelomično osnovana.

14. Tužitelj-protutuženik u odnosu na pobijanu točku II. izreke osnovano ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer da sud nije primijenio odredbu čl. 53. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022).

14.1. Odredbom čl. 53. ZOO propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu pravovaljanost (st. 1), ali (st.2.) ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

14.2. U konkretnom slučaju tuženica-protutužiteljica je u iskazu navela da je inicijativu za sklapanje tog ugovora dao otac stranaka i da je motiv tog ugovora bio da se potvrdi ranije sačinjena oporuka te da se njezinog brata, ovdje tužitelja, eliminira iz svega onoga što je posjedovao otac. Prema tako danom iskazu, osnovna pobuda pok. LM je bila da se tuženicu-protutužiteljicu osigura od njezinog brata kao zakonskog nasljednika pok. LM, a da je tuženica- protutužiteljica za takvu pobudu nedvojbeno znala. Stoga u kontekstu tako danog iskaza te imajuću u vidu citiranu zakonsku odredbu, znači da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen s osnovnom namjerom rješavanja imovinskopravnih odnosa tuženice-protutužiteljice kao jedne od zakonskih nasljednika pok. LM u odnosu na njegovog drugog zakonskog nasljednika, ovdje tužitelja-protutuženika, a ne radi doživotnog uzdržavanja sada pok. LM.

14.3. Stoga se u takvim okolnostima konkretnog slučaja radi se o nedopuštenoj pobudi za koju su znale obje ugovorne stranke predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a što takav ugovor čini protivnim moralu, a time i ništenim u smislu čl. 103. ZOO.

15. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke i u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvatiti.

16. U odnosu na pobijani dio točke IV. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva tužitelja u 10/12 dijela nekretnine na [adresa], valja poći od činjenica na kojima tužitelj temelji takav zahtjev, a to je da je tužitelj platio cijenu za kupnju te nekretnine.

16.1. Prema odredbama čl. 20. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“ broj 53/1991 – dalje: ZOVO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kupnji nekretnine na [adresa] od 9. veljače 1989., vlasništvo se stječe po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem (st. 1,). te se stječe i odlukom državnog organa, na način i pod uvjetima određenim zakonom (čl. 2.)

16.2. Nesporno je da su ugovorne stranke tog kupoprodajnog ugovora bili KM kao prodavatelj i LM kao kupac i da se LM na temelju takvog valjanog pravnog posla, čiju valjanost stranke ne dovode u sumnju, upisao kao vlasnik nekretnine koja je predmet tog ugovora.

16.3. Tužitelj nije ugovorna stranka tog ugovora, pa tvrdnjom da je platio kupovninu iz tog ugovora, bez obzira je li u ovom postupku takva tvrdnja dokazana ili nije, plaćanjem kupoprodajne cijene iz ugovora u kojem tužitelj nije stranka tog ugovora, tužitelj ne može steći (su)vlasništvo nekretnine koja je bila predmetom tog ugovora, jer plaćanje kupoprodajne cijene od strane osobe koja nije ugovorna stranka nije zakonom predviđen temelj za stjecanje vlasništva.

16.4. Stoga je na temelju čl. 368. st. 2. ZPP u tom dijelu valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje suvlasništva na nekretnini na [adresa].

17. Tužena-protutužiteljica u žalbi neosnovano ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da se prvostupanjska presuda u točki I. izreke ne može ispitati, jer izreka u tom dijelu proturječi razlozima presude, odnosno navedeni razlozi su proturječni, pri čemu ističući ovaj žalbeni razlog tužena-protutužiteljica ustraje na tvrdnji da je između roditelja stranaka postojao dogovor o podjeli njihove imovine na način da će stan u [adresa] dobiti tuženica-protutužiteljica, a kuću u [adresa] tužitelj-protutužitelj.

17.1. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da je u ovom postupku utvrđeno da se kod sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju radilo o nedopuštenoj pobudi za koju su znale obje ugovorne stranke, te je nedopuštena pobuda razlog pravne nevaljanosti tog ugovora, zbog čega su navodi kojima tuženica-protutužiteljica ukazuje na postojanje obiteljskog dogovora oko podjele imovine roditelja stranka te u vezi toga isticanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, neosnovani.

18. Tuženica-protutužiteljica u žalbi navodi da je izreka pobijane presude u točki III. nerazumljiva budući da je u točki I. izreke utvrđena ništetnost Ugovora o doživotnom uzdržavanju samo u dijelu koji se odnosi na 1/2 dijela stana u [adresa], dok se u točki III. nalaže brisanje prava vlasništva tuženice-protutužiteljice u cijelosti.

18.1. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da je ovom odlukom preinačena pobijana presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji se odnosi na 1/2 dijela stana u [adresa] na način da je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen, pa su slijedom navedenog neosnovani žalbeni navodi koje tuženica-protutužiteljica ističe u odnosu na točku III. izreke.

19. Tuženica-protutužiteljica u odnosu na izreku pobijane presude u točki IV. navodi da je sud odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva tužitelja u 10/12 dijela te LM i ĆM svakog u 1/12 dijela, a potom ponovno odlučio o takvom zahtjevu na način da je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva tužitelja u 1/2 dijela te da preostali dio od 1/2 dijela predstavlja zajedničku imovinu roditelja stranaka LM i ĆM, pa takvim navodima tuženica-protutužiteljica sadržajno osnovano ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 2. toč. 12. ZPP, zbog čega je na temelju čl. 369. st. 5. ZPP valjalo u tom dijelu kojim je prekoračen tužbeni zahtjev, prvostupanjsku presudu ukinuti.

20. Na žalbene navode tuženice-protutužiteljica u vezi nekretnine na [adresa], a koji se odnose na utvrđivanje načina isplate kapare i kupoprodajne cijene te stjecanja sredstava za kupnju nekretnine kao i izvođenja radova na toj nekretnini, u kontekstu kojih navoda tuženica-protutužiteljica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP, ovaj sud upućuje na točku 16. ovog obrazloženja u vezi nemogućnosti da tužitelj stekne suvlasništvo te nekretnine plaćanjem kupoprodajne cijene, zbog čega su žalbeni navodi u navedenom dijelu neosnovani.

21. Osporavajući prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev, tuženica-protutužiteljica sadržajno ističe žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, osporavajući utvrđenje da je postojala suglasnost pok. LM da ĆM raspolaže Darovnim ugovorom s dijelom nekretnine u [adresa] koji predstavlja zajedničku imovinu LM i ĆM.

21.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, pri čemu tuženica-protutužiteljica ponavlja u žalbi navode da je između roditelja postojao dogovor o podjeli imovine na način da će tuženica dobiti stan u [adresa], a tužitelj kuću u [adresa], valja reći da je iskaz stranaka suglasan u dijelu da je između roditelja stranaka postojao dogovor da nekretnina u [adresa] pripadne tužitelju te da je otac LM znao za sklapanje Darovnog ugovora od 28. studenoga 1995. Osim toga iz spisa proizlazi da se otac stranaka sklapanju ugovora ni na koji način nije protivio, jer je smatrao da se radi o imovini njegove supruge ĆM, pa u tom smislu nije nakon smrti ĆM, oporučno raspolagao niti je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s tuženicom-protutužiteljicom bio dio nekretnine u [adresa] koji predstavlja zajedničku imovinu njega i supruge ĆM, pa sve te okolnosti predstavljaju ponašanje LM iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o postojanju njegove suglasnosti za sklapanje Darovnog ugovora od 28. studenoga 1995., pa tako i o postojanju suglasnosti za raspolaganje dijela koji se odnosi na njegov udio u stjecanju nekretnine u [adresa] kao zajedničke imovine njega i supruge ĆM.

22. U odnosu na žalbene navode tuženice-protutužiteljice da je prvostupanjski sud odbijajući protutužbeni zahtjev nepravilno primijenio odredbu čl. 89. Zakona o nasljeđivanju, jer „…se onemogućava pravilno uračunavanje dara u nasljedne dijelove tužitelja-protutuženika…“, valja odgovoriti da iz stanja spisa ne proizlazi da bi tuženica-protutužiteljica isticala bila kakve odlučne činjenice u vezi primjene čl. 89. ZN i uračunavanja darova zakonskom nasljedniku, zbog čega takvim citiranim žalbenim navodima tuženica-protutužiteljica ukazuje na nove činjenice, koje ovaj sud, sukladno čl. 352. st. 1. ZPP nije ovlašten razmatrati, pa tako niti u tom dijelu preispitivati pravilnost primjene materijalnog prava.

23. Tužitelj-protutuženik u žalbi ne navodi nikakve razloge u pogledu odluke o troškovima postupka sadržanoj u točki VI. pobijane presude, dok tuženica- protutužiteljica pogrešno ukazuje na vrijednost predmeta spora iz tužbe odnosno iz protutužbe, jer je prvostupanjski sud pravilno o troškovima postupka odlučio na način da svaka stranka snosi svoj trošak, pri čemu valja reći da iako se sud odlučujući o troškovima postupak pogrešno pozvao na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, pravilnom primjenom čl. 154. st. 4. ZPP valjalo je jednako odlučiti o troškovima postupka.

23.1. Prvostupanjska presuda je djelomično preinačena i djelomično ukinuta, te imajući u vidu da je prvostupanjski sud u točkama I. i II. izreke pobijane presude odlučivao (samo) o ništavosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji se odnosi na stan u [adresa], a da je tužitelj istaknuo tužbeni zahtjev i za ništavost tog ugovora koji se odnosi i na nekretninu na [adresa], a o kojem dijelu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud nije odlučio, a tužitelj-protutuženik nije pravodobno podnio prijedlog za donošenja dopunske presude u tom dijelu, to se prema odredbi čl. 339. st. 2. ZOO smatra da je tužba u tom dijelu povučena, zbog čega imajući u vidi sve navedeno, uspjeh stranaka nije promijenjen, pa je valjalo odbiti žalbe stranaka protiv prvostupanjske presude u točki VI. izreke i presudu u tom dijelu potvrditi.

24. S obzirom na to da su stranke sa podnesenim žalbama uspjele u neznatnom dijelu, valjalo je na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl.154. st. 5. ZPP odlučiti kao u točkama II. i III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

25. Zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban.

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić