REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1185/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO-GOLDI d.o.o., [adresa], OIB: 30783956815, zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika: ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17,70 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 25. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 3. lipnja 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je 12. lipnja 2023. u prometnoj nezgodi oštećeno motorno vozilo marke MAZDA 6, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika - EN iz [adresa], a koju štetu je u obvezi platiti tuženik kao odgovorni osiguratelj.
Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika, koju isti ima ugovorenu kod tuženika.
Ističe da je tužitelj izvršio popravak navedenog vozila te je oštećenoj EN ispostavio račun br. 147-P01-01 na iznos od 839,88 eura (PDV uključen). Tuženik je izvršio isplatu iznosa od 822,18 eura na koji je procijenio štetu na vozilu, umjesto iznosa od 839,88 eura koliko su iznosili troškovi popravka oštećenog vozila, dok je za preostali iznos do onog iz računa (17,70 eura), navedeno da predstavlja razliku u visini cijene rada limara i lakirera koji oni priznaju i one koje naplaćuje tužitelj. EN je svoju tražbinu u visini od 17,70 eura, ustupila tužitelju.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost, te tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da je u nezgodi oštećeno motorno vozilo, a tuženik osporava odgovornost za štetu, te ističe da tužitelj za svoje činjenične navode ne dostavlja, niti predlaže nikakve dokaza, pa se predlaže sudu da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza.
Osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja navodeći da ne bi trebalo biti sporno da je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Navodi da račun popravka ne odgovara stavkama izvida štete.
3. Podneskom od 2. listopada 2024, koji je sud uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZPP), tužitelj se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu, navodeći, u bitnome, da se generalno protivi svim navodima tuženika iz istih, kao potpuno pravno neosnovanim.
4. Sud je sukladno čl. 220. ZPP-a, izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, ostale predložene dokaze sud nije provodio obzirom iste ne smatra važnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, tužbeni zahtjev utvrđen je u cijelosti osnovanim.
6. Iz dokumentacije u spisu proizlazi, a osobito iz izvida štete tuženika (u kojem je naveden točan datum štetnog događaja-prometne nezgode, zatim oštećenikova registracijska oznaka vozila, vrsta automobila, kao i njezino ime i prezime), kako je EN u prometnoj nezgodi 12. lipnja 2023. oštećeno vozilo, marke MAZDA 6, reg. oznake [registarska oznaka].
Radove popravka vozila izveo je tužitelj. Tužitelj je za popravak vozila oštećenoj EN izdao račun br. 147-P01-01 od 4. srpnja 2023. na iznos od 839,88 eura (PDV uključen).
Iz navedenog proizlazi pasivna legitimacija tuženika i osnova nastanka štete koju je tuženik sukladno polici obveznog osiguranja štetnika prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22), te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) dužan nadoknaditi tužitelju.
7. Vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o ustupanju tražbine kojim je oštećenica EN svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 17,70 eura ustupila tužitelju. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za limarske i lakirerske radove u iznosu od 21,24 eura+PDV po satu (ukupno 2,70 sati rada - koju količinu sati rada navodi i tuženik u izvidu štete), koju je tuženik platio oštećenici, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 17,70 eura. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.
8. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.
9. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenice na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 21. lipnja 2023. proizlazi da je oštećenica RN podnijela zahtjev prije tog dana, no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (20. srpnja 2023.), o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenica i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.
10. U odnosu na osporavanje pasivne legitimacije od strane tuženika, treba navesti da iz poruke e-pošte tuženika od 21. lipnja 2023. i ponuđenog Sporazuma o izvansudskoj nagodbi (koji nije potpisan od oštećenice) od 5. srpnja 2023., proizlazi da tuženik ne spori nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, odgovornost, odnosno osnov štete koju tužbom potražuje tužitelj, niti uzročno posljedičnu vezu između štete i štetnog događaja, već samo cijenu rada sata tužitelja, te je ponudio, i u konačnici isplatio iznos od 822,18 eura, pa je stoga ovaj sud tuženikova osporavanja elemenata odgovornosti za naknadu štete u odgovoru na tužbu, ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka, slijedom čega nije provodio predložene dokaze.
11. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu br. 147-P01-01, odnosno po cijeni radnog sata za limarske i lakirerske radove u iznosu od 21,24 eura+PDV po satu, jer to nije cijena sata rada koju priznaje tuženik, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.
12. Iz računa tužitelja broj br. 147-P01-01 proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila marke MAZDA 6, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo EN iz [adresa], te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 839,88 EUR (PDV uključen), te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 2,7 radnih sati na popravku, upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 21,24 eura+PDV.
13. Iz Cjenika tužitelja, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao sat rada limara/lakirera po cijeni od 21,24 eura+PDV (26,55 eura sa uključenim PDV-om).
14. Nadalje, tužitelj je i oštećenoj EN fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima.
15. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenica mogla slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećenici naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.
16. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.
17. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da u svom poslovanju obračunava na računima PDV svim klijentima kojima pruža usluge.
18. Oštećenica EN je bila dužna platiti i PDV tužitelju radi popravka vozila pa i iznos PDV-a predstavlja štetu koja joj je nastala sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a jer je i za taj iznos umanjena njena imovina.
19. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.
20. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) u visini jedne jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100,00 eura (Tbr. 7. t. 9. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, troška za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 eura (članak 1. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama - ''Narodne novine'' broj 118/18., dalje: ZSP, u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - ''Narodne novine'' broj NN 37/2023., dalje: Uredba te u vezi s odredbom članka 7. ZSP-a) i troška za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eura (Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe).
Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke.
21. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.
U Zagrebu 25. ožujka 2025.
Sudac:
Iva Buljan
Viši sudski savjetnik:
Domagoj Klinžić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1) tužitelju po pun. na roč uz pristojba za presudu
2) tuženiku po pun. na ročištu
3) kal