REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4944/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja ĆP, OIB [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], obrt za termoizolaciju vozila, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Šimunov, odvjetnica u Zadru, protiv tuženika BARTOLO TRADE d.o.o., OIB 53911291579, Split, Ulica Matice Hrvatske 21, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Pavasović, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-368/2022-42 od 7. studenog 2024., 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-368/2022-42 od 7. studenog 2024. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Splitu presudom poslovni broj Povrv-368/2022-42 od 7. studenog 2024. ukinuo je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1387/2022 kojeg je 18. veljače 2022. donio mr. sc. Vlado Madunić, javni bilježnik u Splitu, kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.579,40 EUR sa zateznim kamatama od 20. svibnja 2021. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR sa zateznim kamatama od 18. veljače 2022. do isplate po istoj stopi te je odbio tužbeni zahtjev (točka I. izreke). Točkom II. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.947,59 EUR. Točkom III. izreke odbio je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 398,50 EUR.

2. Protiv dijela ove presude tužitelj je podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je pobija u točkama I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR i sudske pristojbe po nalogu suda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a.

6. Prvenstveno je potrebno navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR (članak 502. stavak 1. ZPP-a), a u kojim sporovima se žalba ne može izjaviti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 1. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a), a zbog čega nisu razmatrani žalbeni navodi koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u vidu iznesenih žalbenih navoda.

7. Predmet spora je isplata iznosa od 1.579,40 EUR s osnove preostalog neplaćenog dijela naknade za radove termoizolacije na tuženikovom dostavnom vozilu. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornom činjenicu da su stranke sklopile ugovor o djelu i da je tuženik kao naručitelj djelomično ispunio svoju obvezu plativši 28. svibnja 2021. dio ugovorene naknade i to iznos od 1.592,67 EUR. Utvrdio je kako je između stranaka sporno postoji li tuženikova obveza plaćanja preostalog neplaćenog dijela naknade s obzirom na tuženikov prigovor da su tužiteljevi radovi izvršeni s nedostacima.

8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je nedostatak u debljini ugrađenog materijala XPS za izolaciju skriveni nedostatak jer se on u smislu odredbe članka 605. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) nije mogao otkriti uobičajenim pregledom budući da je debljinu izolacije tuženik mogao tek naknadno utvrditi.

9. Utvrdivši nespornom činjenicu da je o tome nedostatku, kao i o nedostatku koji se manifestirao prodorom vlage u pod vozila, obavijestio tužitelja u zakonskim propisanim rokovima te imajući u vidu odredbu članka 606. stavka 2. ZOO-a, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik kao naručitelj koji je na vrijeme obavijestio tužitelja kao izvođača o nedostacima izvršenog djela može i nakon isteka rokova za ostvarivanje prava koje ima u slučaju postojanja nedostataka protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade, istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade, što je tuženik konkretno i učinio.

10. Primijenivši odredbu članka 611. ZOO-a prema kojoj se naknada snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom, prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja doc. dr. sc. Nikše Čatipovića, vještaka za strojarstvo, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila, utvrdio da je vrijednost obavljenih radova izolacije vozila tuženika između 1.600,00 i 1.800,00 EUR, a da trošak popravka poda vozila iznosi 800,00 EUR. Utvrdivši da je vrijednost djela s nedostatkom između 800,00 i 1.000,00 EUR te uzimajući u obzir prezentirani raspon vrijednosti djela s nedostatkom koja je manja od do sada plaćenog iznosa od 1.592,67 EUR, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik ne duguje tužitelju utuženi iznos s osnove ostatka neplaćene naknade za izvedene radove.

11. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da u presudi nema uopće razloga, odnosno da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a da se navedeni razlozi ne mogu odnositi na predmet spora i da su ujedno proturječni izreci presude, dok u odnosu na odlučne činjenice postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, a na koji način je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Navodi da se jedina razlika od atestne dokumentacije i ugrađenog materijala očituje samo na krovu vozila jer je umjesto 60 mm ugrađen materijal u debljini od 30 mm, a što bi imalo utjecaja samo u odnosu na eventualno djelomično smanjenje cijene, a ne na odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe da je tuženik ugradio u vozilo neadekvatan rashladni uređaj, a ne da se radi o neadekvatno ugrađenoj izolaciji od strane tužitelja. Uz to navodi i da se cijeli tovarni prostor pa tako i debljina izolacije prilagodila kolicima za prijevoz kako bi tuženik nesmetano mogao obavljati svoju djelatnost. Navodi i da je do oštećenja poda moglo doći zbog primjerice pretovara vozila i neadekvatnog održavanja. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka navodi da su tuženiku priznati troškovi po radnji u iznosu od 250,00 EUR iako je navedenim tarifnim odredbama propisana visina radnje od 100,00 bodova, što umnoženo s visinom boda iznosi 200,00 EUR. Ističe i da je tuženiku neosnovano priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, a koji trošak nije nužan za vođenje postupka.

12. Donošenjem presude u pobijanom dijelu nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva ni proturječna sama sebi i razlozima presude. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima zastupnika po zakonu stranaka i samih tih isprava i zapisnika.

13. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tužitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. O tome presuda sadrži jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

14. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima prvostupanjski sud je na temelju činjeničnog stanja, koje ovaj sud nije ovlašten ispitivati u ovom sporu male vrijednosti, pravilno zaključio da je tužitelj radove na postavljanju izolacije na tuženikovom dostavnom vozilu izvršio s nedostatkom koji se očitovao u debljini ugrađenog materijala XPS za izolaciju.

15. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja doc. dr. ŽP, koji je pregledom predmetnog vozila utvrdio da debljine izolacija koje je tužitelj ovjerio u atestnoj dokumentaciji ne odgovaraju izvedenom stanju jer su izvedene puno tanje, kao ni plastifikacija niti izolacija protiv vlage, da u teretni prostor tuženikovog vozila nije postavljena dovoljna debljina izolacije koja bi omogućila učinkovito održavanje temperature teretnog dijela vozila podobne za prijevoz cvijeća, da je uzrok ulaska vlage u pod vozila pogrešna izvedba radova, točnije pogrešna izolacija jer je korišten silikon na spojevima bočnih stijenki i poda umjesto da je sve plastificirano do odgovarajuće visine, a što vrijedi i za spojeve bočnih stijenki od kojih su neke spajane samo silikonom dok druge nisu uopće izolirane, da je u slučaju ugradnje traka za kolica i korištenja kolica visine 1,90 m u teretnom prostoru predmetnog vozila debljina izolacije poda, isto tako i krova, mogla biti minimalno za 5 centimetara deblja od trenutno ugrađene čime se ne bi narušila funkcionalnost teretnog prostora te uzimajući u obzir vještakovo mišljenje da kod svakog rashladnog sustava gdje postoji rashladni uređaj i termo izolacija, kao i u predmetnom slučaju, debljina ugrađene izolacije ima najveći utjecaj na funkcionalnost samog uređaja te da u ukupnu debljinu izolacije ulazi ne samo debljina izolacijskog materijala tj. XPS-a, kao materijala koji pruža najveću izolaciju, nego i podkonstrukcija te završna obloga, pravilno utvrdio da je tužitelj predmetne radove izvršio s nedostatkom koji se očituju u debljini izolacije, kao i u njenoj izvedbi, koji predstavljaju skrivene nedostatke jer se oni nisu mogli otkriti uobičajenim pregledom zbog postavljene zaštitne folije. O tim činjenicama presuda sadrži jasne i valjane razloge koji nisu u suprotnosti s navedenim nalazom i mišljenjem vještaka.

16. Budući da je o tim skrivenim nedostacima tuženik nesporno pravodobno obavijestio tužitelja i tražio da taj nedostatak otkloni, sve u smislu odredbe članaka 605. i 610. ZOO-a, što tužitelj nije učinio, prvostupanjski sud je pravilno primjenom odredbe članka 606. stavka 2. i članka 611. ZOO-a zaključio da tuženik ima pravo na sniženje naknade za izvršene radove. Uzevši u obzir nespornu činjenicu da je tuženik za obavljene radove tužitelju već platio naknadu u iznosu od 1.592,67 EUR, prvostupanjski sud je uzevši u obzir da vrijednost djela s nedostatkom prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi između 800,00 i 1.000,00 EUR, pravilno zaključio da tužitelj zbog osnovanosti tuženikovog zahtjeva za sniženje cijene zbog nedostatka izvršenih radova, nema pravo tražiti ostatak naknade za izvršene radove. Stoga je pravilno ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

17. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, tužitelj neosnovano ukazuje da trošak poduzetih radnji tuženika u punoj vrijednosti ne iznosi 250,00 EUR, već 200,00 EUR. To iz razloga jer vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari iznosi 1.579,40 EUR zbog čega tuženik prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) ima pravo na naknadu troška u visini od 100 bodova što uvećano za vrijednost boda u visini od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i poreza na dodanu vrijednost u visini od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi upravo 250,00 EUR, kako je to tuženiku za obavljene pojedine radnje priznao i prvostupanjski sud.

18. Tužitelj neosnovano ukazuje da tuženik nema pravo na troškove zastupanja na ročištu za objavu presude. Naime, troškovi zastupanja na ročištu za objavu presude su parnični troškovi čiju naknadu može osnovano zahtijevati stranka koja je uspjela u parnici budući da se radi o troškovima učinjenim u povodu postupka (tako i npr. u presudi ovog suda poslovni broj Pž-4405/2020 od 15. srpnja 2022.).

19. Slijedom svega navedenog, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost presude u pobijanom dijelu zbog čega je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u tom dijelu.

Zagreb, 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Nevenka Marković