Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-118/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Ortis Commerce d.o.o. u stečaju, Čavle, Kikovica bb, OIB: 27408374267, zastupanog po punomoćniku Nikoli Fanuko, odvjetniku iz Rijeke protiv ovršenika ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ladislavu Radosloviću, odvjetniku iz Rijeke, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 1238/2023-7 od 2. kolovoza 2024., 25. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1238/2023-7 od 2. kolovoza 2024. potvrđuje u točki I. izreke za iznos od 1.343,82 eur.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe ovrhovoditelja preinačuje se navedeno rješenje u preostalom dijelu na način da se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka u iznosu od 248,85 eur odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem u točki I. izreke naloženo je ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku troškove postupka – zastupanja po odvjetniku u iznosu od 1.592,67 eur u roku od 15 dana, dok je točkom II. ovršenik odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka, kao neosnovanim

2. Protiv tog rješenja u točki I. izreke ovrhovoditelj podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st 1. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) u vezi s odredbom čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 150/11, 154/11 -

- dalje OZ). Ističe kako je ovršenik zatražio trošak sastava tri žalbe, ali da iste nisu prihvaćene, a uz to da je o naknadi troškova u odnosu na iste već odlučeno u povodu žalbi. Osim toga, da je pobijano rješenje nejasno jer nije navedeno na koje se radnje odnosi dosuđeni iznos. Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijano rješenje, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi sa čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 19. st. 1. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem rješenja bila počinjena koja od tih bitnih povreda. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ovrhovoditelj sadržano ukazuje u žalbi jer je rješenje moguće ispitati.

6. Sud prvog stupnja donoseći pobijano rješenje utvrđuje da je ovršenik pravovremeno zatražio naknadu troškova postupka, te smatra da su radnje podnošenja žalbi i prijedloga za odgodu ovrhe bile nužne. Stoga pozivom na odredbu čl. 14. st. 5. OZ-a donosi pobijano rješenje dosuđujući ovršeniku troškove u iznosu od 1.592,67 eur, dok u preostalom dijelu zahtjev odbija. Iz sadržaja spisa proizlazi da je navedeni iznos priznat na ime poduzetih radnji i sukladno zahtjevu ovršenika na ime troškova sastava žalbe protiv rješenja o ovrsi od 1. ožujka 2012., prijedloga za odgodu ovrhu te sastava žalbi protiv prvostupanjskih rješenja i to žalbe od 16. studenog 2015. i 20. ožujka 2019.

7. Djelomično je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji se ovrhovoditelj poziva u žalbi.

8. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovršenik protiv rješenja o ovrsi kojim je sukladno prijedlogu ovrhovoditelja određena predložena ovrha radi naplate novčane tražbine protiv ovršenika, isti podnio žalbu 1. ožujka 2012. pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 46. st. 1. toč. 2. i 9. OZ-a u povodu koje je sud prvog stupnja donio rješenje od 3. siječnja 2013. kojim je ovršenika uputio da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga koje je naveo u žalbi (čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ-a). Nadalje, proizlazi da je ovršenik postupajući po navedenom rješenju pokrenuo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i o tome dostavio dokaz u spis, dok je u odnosu na žalbu u preostalom dijelu spis bio dostavljen drugostupanjskom sudu. Međutim, kako je u međuvremenu nad ovrhovoditeljem otvoren stečajni postupak to je spis vraćen sudu prvog stupnja radi donošenja rješenja o prekidu postupka. Stoga proizlazi da je u smislu odredbe čl. 14. st. 5. OZ-a ovrhovoditelj u obvezi naknaditi ovršeniku trošak za tu radnju.

9. Kako je u međuvremenu dostavljena obavijest sudu prvog stupnja da je kod ovrhovoditelja došlo do statusne promjene na način da je raniji ovrhovoditelj preuzet od strane društva Eurostroj Nova d.o.o. Čavle sud prvog stupnja je donio rješenje o nastavku postupka prekinutog rješenjem od 14. veljače 2013. tako da na mjesto ovrhovoditelja stupa njegov univerzalni sljednik Eurostroj Nova d.o.o. Čavle, pa je i za žalbu podnesenu protiv rješenja o ovrsi nakon proteka roka u smislu odredbe čl. 49. OZ-a, s obzirom na izneseno ovršeniku pravilno odmjeren trošak za navedenu radnju.

10. Isto tako i prema mišljenju ovoga suda pravilno je sukladno citiranoj odredbi OZ-a ovršeniku odmjeren i trošak sastava prijedloga za odgodu ovrhe jer je isti podnio uz navode da je pokrenuo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koji je konačno rezultirao donošenjem pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1849/2021 od 26. kolovoza 2022. kojim je ovrha određena rješenjem o ovrsi u predmetnom postupku od 7. veljače 2012. radi namirenja ovrhovoditeljevog novčanog potraživanja prema ovršeniku, proglašena nedopuštenom. Protivno tvrdnjama ovrhovoditelja iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi ovršeniku tijekom postupka već bili odmjereni troškovi za navedene radnje.

11. Međutim, neosnovano je sud prvog stupnja ovršeniku odmjerio trošak sastava žalbe od 20. ožujka 2019. koju je ovršenik podnio protiv rješenja poslovni broj Ovr-4876/2011-38 od 11. ožujka 2019. kojim je odlučeno da se nastavlja postupak i stečajni upravitelj pozvan preuzeti postupak te da rokovi koji su zbog prekida prestali teći započinju u cijelosti iznova, jer je žalba ovršenika protiv tog rješenja odbijena kao neosnovana rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-573/2019-2 od 13. rujna 2019. pa je zahtjev ovršenika u tom dijelu neosnovan.

12. Stoga je pobijano rješenje valjalo potvrditi za iznos od 1.343,82 eur, a u preostalom dijelu zahtjev odbiti kao neosnovan te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a odlučeno kao u izreci.

13. Rješenje suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić