Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-242/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marini Konrad, odvjetnici u OD Rački i kolege j.t.d., Zagreb, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatski branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 22. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenice punom. tužitelja HK, odvjetničke vježbenice u OD Rožman & Oredić iz Karlovca, te zz. tuženika RK, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, po objavi 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju PK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 8. svibnja 2014.g. do 1. lipnja 2016.g. iznos od 577,04 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-za srpanj 2014. iznos od 484,60 kn/ 64,32 EUR s kamatama od 15.08.2014.do isplate

-za kolovoz 2014. iznos od 699,90 kn/ 92,89 EUR s kamatama od 15.09.2014. do isplate

-za rujan 2014. iznos od 74,23 kn/ 9,85 EUR s kamatama od 15.10.2014. do isplate -za prosinac 2014. iznos od 639,03 kn/84,81 EUR s kamatama od 15.01.2015. do isplate

-za siječanj 2015. iznos od 296,93 kn/39,41 EUR s kamatama od 15.02.2015. do isplate

-za srpanj 2015. iznos od 1.168,84 kn/155,13 EUR s kamatama od 15.08.2015. do isplate

-za prosinac 2015. iznos od 584,42 kn/77,57 EUR s kamatama od 15.01.2016. do isplate

-za siječanj 2016. iznos od 400,05 kn /53,10 EUR s kamatama od 15.02.2016. do isplate

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita od odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja za dio potraživanja neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (vojne vježbe, obuka, operacije potpore u miru, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarenje i požarnu dužnost za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011.g. do 1. lipnja 2016.g. u iznosu od 2.817,59 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

III. Odbacuje se tuženi zahtjev za dio potraživanja neisplaćene razlike naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 1. rujna 2011.g. do 7. svibnja 2014.g. a u ukupnom iznosu od 222,69 eur, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose (-za prosinac 2011. iznos od 3,75 EUR s kamatama počev od 15.01.2012. do isplate, -za siječanj 2012. iznos od 2,00 EUR s kamatama od 15.02.2012. do isplate, -za prosinac 2012. iznos od 67,93 EUR s kamatama od 15.01.2013. do isplate, -za siječanj 2013. iznos od 108,09 EUR s kamatama od 15.02.2013. do isplate, -za veljaču 2013. iznos od 40,88 EUR s kamatama od 15.03.2013. do isplate).

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto razlike plaće iz točke I. ove presude.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 530,89 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika Ministarstva obrane, Zagreb, Trg kralja P. Krešimira IV br.1, kao pripadnik Hrvatske kopnene vojske (HKoV), Gardijska oklopno-mehanizirana brigada, na poslovima djelatne vojne osobe, na dužnosti zapovjednika desetine, s ustrojbenim činom narednik te mjestom službe u Našicama. Nadalje navodi da je u vremenskom razdoblju od 01.rujna 2011. nadalje kontinuirano obavljao službene poslove i zadaće prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinske radove na terenu, obuke, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu). Obavljao je i stražarsku službu te dužnost požarnu dužnost, a uz to koristio godišnji odmor i tako ostvarivao pravo na uvećani iznos plaće, dodatke na plaću, jubilarnu nagradu i naknadu plaće za godišnji odmor koju mu tuženik MORH nije isplaćivao. Stoga smatra da je s osnove vojne službe u Oružanim snagama RH uskraćen u svojim materijalnim pravima za mjesečni iznos od 1.000,00 kn bruto, ili u posljednjih 57 mjeseci za ukupno iznos od 57.000,00 kn bruto, pa isti iznos potražuje u tužbi kao glavno potraživanje, sve uz naknadu troška postupka uz zakonsku zateznu kamatu na glavno potraživanje i trošak postupka. U podnesku od 10.ožujka 2017. (list 71-73 spisa) tužitelj povlači tužbeni zahtjev za dio potraživanja koji se odnosi na naknadu neisplaćene jubilarne nagrade pa na ime razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, na terenu (vojne vježbe, obuka, operacije potpore u miru, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), te za stražarenje i obavljanje požarne dužnosti za utuženo razdoblje od 01.rujna 2011. do 01.lipnja 2016. potražuje ukupno iznos od 40.000,00 kn bruto. Na ime razlike plaće za godišnji odmor potražuje ukupno 17.000,00 kn, sve to uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Nakon izrade nalaza financijsko knjigovodstvenog vještaka u podnesku od 14.siječnja 2021. (list 179-182 spisa) precizira tužbeni zahtjev potražujući prema prvoj varijanti izračuna u Nalazu i mišljenju vještaka od 01. prosinca 2020. isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad i dr. u ukupnom iznosu od 22.814,51 kn, a na ime razlike plaće za godišnji odmor potražuje isplatu razlike naknade u ukupnom iznosu od 11.234,70 kn, uz zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće, s time da precizira zakonsku zateznu kamatu na glavno potraživanje i troškove postupka.

1.1. U ponovljenom postupku, a nakon što je u ovoj pravnoj stvari po reviziji tužitelja ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-3295/2021-2 od 25. travnja 2022. u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki III. i IV. izreke koji se odnosi na razliku plaće za godišnji odmor i troškove postupka, i presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-388/2016-24 od 14. rujna 2021. u dijelu točke III. i IV. izreke koji se odnosi na razliku plaće za godišnji odmor i troškove postupka, tužitelj je potraživao isplatu preostalog neisplaćenog iznosa razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad s dodacima u utuženom razdoblju od 1. rujna 2011.g. do 1. lipnja 2016.g. i za ukupni iznos od 2.817,59 eur bruto, te je potraživao neplaćenu razliku naknade plaće za godišnji odmor u istom razdoblju od 01. rujna 2011. do 1.lipnja 2016. u ukupnom iznosu od 799,73 eur, koji mu dakle nisu dosuđeni po ranijoj presudi, sve uz zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom na troškove. Uz to je u podnesku od 16.siječnja 2025. kojim je precizirao preostalo potraživanje, određeno naveo stopu zakonske zatezne kamate koja se primjenjivala u razdoblju do djelomično ukidne odluke, te kamatu koja se primjenjuje nakon uvođenja Eur-a kao službene valute u RH od 1. siječnja 2023.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio osnovi i tužbenom zahtjevu te istaknuo da su se na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, koji je lex specialis za djelatne vojne osobe. Tuženik je posebno upućivao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima iste činjenične i pravne osnove br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je izneseno stajalište da glede pitanja koja uređuju propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propisi o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima. Nadalje, tuženik je naveo da je u predmetnom slučaju potrebno razlikovati dva vremenska razdoblja; i to prvo od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. kada se primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, kao i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, koji su stupili na snagu 01.listopada 2009.g. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koju je tužitelj ostvario i koja su isplaćena u navedenom razdoblju. U pitanju drugog razdoblja tuženik je isticao da je dana 26.lipnja 2013.g. stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 139. stavkom 1 id. Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, s time da se dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, a dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6 istog članka propisano je da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena tuženik je isticao kako je člankom 153. Zakona propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Također je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. Nastavno je naveo da su upravo, temeljem navedenih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama RH, doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada; i to dakle Odlukom o rasporedu radnog vremena i naprijed navedenim Pravilnikom koji su stupili na snagu 01.lipnja 2014.g. Točkom IV Odluke iz 2014. također je propisano da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego da ista ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014.g. Slijedom toga, a kako su navedeni Pravilnik i Odluka iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH, to po tuženiku imaju prednost pred propisima o državnim službenicima i namještenicima te općim propisima o radu odnosno Kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima.

2.1. Uz to se tuženik očitovao u odnosu na naknadu plaću za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i u odnosu na Božićnicu, iako potonje potraživanje tužitelj nije naveo u tužbi naknadu, niti je istu naknadu vještak posebno obračunao. Tuženik je također podredno iznio prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 07.kolovoza 2011.godine, ali takav prigovor nije bio od značaja jer označeni period nije bio u utuženom razdoblje, već je u tužbi označeno utuženo razdoblje od 1.rujna 2011. do podnošenja tužbe odnosno kasnije je precizirano do 1.lipnja 2016.god. Slijedom navedenog, tuženik je dakle predlagao odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu troška postupka njemu - tuženiku. Pri tom je pobliže glede potraživanja naknade plaće za vrijeme korištenja u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, tuženik naveo da su uvjeti i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja kao djelatne vojne osobe, bili regulirani Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (zasigurno se odnosi na Pravilnik objavljen u NN 140/02, NN 68/11). Člankom 4. navedenog Pravilnika bilo je propisano da se djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25.lipnja 1011.god. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđene neradne dane, pripada naknada plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Slijedom toga je tuženik isticao da je tužitelju isplatio sve što mu je temeljem zakona i drugih pozitivnih propisa bio dužan isplatiti u utuženom razdoblju. Nadalje je tuženik isticao da je 26.lipnja 2013.g. stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama, koji u čl. 142. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Temeljem tog zakona donesen je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, (evidentno se misli na id. Pravilnik objavljen u NN 54/14), kojim je također propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a redovnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (čl. 4. st. 2 i 3). Kako je Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske lex specialis u odnosu na Zakona o radu, a upravo je na temelju id. Zakona o službi u OSRH donesen spomenuti podzakonski propis koji uređuje uvjete i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, tuženik je završno isticao da isti ima prednost u odnosu na opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njim, te da tužitelju ne pripada pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca za razdoblje nakon stupanja na snagu posebnih propisa kojima je uređeno to pravo za djelatne vojne osobe. Vezano za Božićnicu tuženik je naveo da je i taj dio zahtjeva neosnovan, jer da se kako navodi Božićnica sukladno Dodacima I. i II. Kolektivnog ugovora ne isplaćuje djelatnicima Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske od 2012.godine nadalje. Podredno je još istaknuo prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 07.kolovoza 2011. i slijedom navedenog predlagao odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška prouzročenog troška parničnog postupka njemu - tuženiku.

2.2. U ponovljenom postupku tuženik se i dalje protivio predmetnom potraživanju tužitelja i potraživao troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u uvid u zahtjev za mirno rješenje spora i odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu na id. zahtjev na listu 4-6 spisa, u Odluku o rasporedu MORH-a, Oružane snage Republike Hrvatske, HKoV-a, Gardijska oklopno- mehanizirana brigada od 23.svibnja 2014., u Sudsku praksu koje je tuženik donio na ročištu od 14.4.2021. te uvid u Troškovnik tužitelja pridonesen prije završnog ročišta te Troškovnik tuženika predan na završnom ročištu prije djelomično ukinute odluke. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu od 6.10.2016. i 25.11.2016. s dokumentacijom u privitku, podnesak tuženika od 6.12.2016. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 10.3.2017., podnesak tuženika od 26.10.2017. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 27.12.2017., Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D & S d.o.o. od 1.12.2020., podnesak tužitelja od 14.1.2021. s prilozima u privitku, podnesak tuženika od 27.1.2021. i podnesak tužitelja od 16.01. 2025.godine.

4. Tužitelj je uz tužbu pridonio Odluku o rasporedu izdanu od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH-a), Oružane snage Republike Hrvatske (OSRH-a), Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), Gardijska oklopno- mehanizirana brigada, od 23.svibnja 2014. na listu 7 spisa, iz koje je razvidno da je tužitelj JK u razdoblju od 1.6.2014. do 31.05.2018., bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu HKoV-a, Gardijsko oklopno mehanizirane brigade, 1. mehanizirana bojna „Sokolovi“, Satnija za vatrenu potporu, 2.minobacački vod, 2. Desetina, na ustrojbeno mjesto zapovjednika desetine, s ustrojbenim činom narednika i mjestom službe u Našicama. Prema id. rješenju je također vidljivo da je i do tada tužitelj bio raspoređen u istu ustrojbenu jedinicu i na isto ustrojbeno mjesto zapovjednika desetine, s time da je u ranijem vremenu navedeno „zapovjednik desetine – prvi dočasnik veze“. Ujedno su mu navedenim rješenjem određene sastavnice za plaću prema osobnom činu narednika i ustrojbenom činu narednika, uz dodatak A, A03 15%, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Pri tom je navedeno da radni staž na dan 01.06.2014. iznosi 19-10-7, što znači 19 godina 10 mjeseci i 7 dana, a sukladan je raspored i radni angažman bio vidljiv i iz drugih priloženih dokaza u spisu.

5. Obzirom se tuženik protivio tužbi i osporavao potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva, tijekom postupka na prijedlog tužitelja bilo je potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje i isto je provedeno po stalnom sudskom vještaku D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Karlovac, Kralja Tomislava 10a, prvenstveno radi utvrđenja osnovanosti visine potraživanja u tužbi i postavljenom tužbenom zahtjeva, a time neizravno i osnove potraživanje jer ako se ne utvrdi postojanje razlike plaće u određenoj visini, nema ni osnove za podnošenje tužbe. Međutim, provedeno vještačenje pokazalo je postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini i to bez obzira koje kriterije je vještak primijenio.

6. Navedeni vještak je nakon uvida u spis i dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja u spisu u Nalazu i mišljenju od 01.prosinca 2020.g. dao pregled zadataka i propisa koje je primijenio prilikom vještačenja, te je prikazao na koji je način izradio vještvo i utvrdio postojanje određene razlike plaće zbog neizvršenih isplata predmetne razlike plaće uslijed rada dužeg od redovnog radnog vremena t.j. neisplate pripadajućih dodataka za takav tužiteljev rad. To je dokumentirao izračunom određene razlike plaće, s time da je u dijelu točke 2. cit. Nalaza na listu 3 vještva, list 155 spisa pobliže naveo o dodatno dostavljenoj dokumenta i nadalje isticao kako je iz dostavljenih obračuna plaće tužitelja t.j. kartica djelatnika vidljivo da tužitelju nije obračunat prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, noću i u smjenama. Stoga je plaće sadržane u analitici t.j. obračunima sačinjenima po tuženiku rekapitulirao po vrsti i mjesecima, a potom prezentirao u tablici 1 na listu 4 vještva, list 156 spisa. Također je obrazložio da je sate rada obračunavao tužitelju prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće NN 118/09, te Zakonu o radu NN 49/09 i 93/14. Pobliže je naveo da se prema cit. Pravilniku dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određivao u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025 za vojnu osobu, koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili u drugi zakonom utvrđeni neradni dan. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripadao je pak dnevni dodatak koji se određivao u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025, a utvrđivao se na temelju mjesečne evidencije radnoga vremena u kojoj se prikazuje ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi. Nadalje je obrazložio da je u priloženim evidencijama označeno koliko je dana tužitelj proveo u radu na straži i primjerice naveo da je tuženik obračunao tužitelju za 7 dana koje je proveo u studenome 2011.g. na straži t.j. stražarskom osiguranju, stražarski dodatak u iznosu od 894,05 kn. Uz to je dodao kako je iz obračunskih lista vidljivo da je tužitelju isplaćivan dodatak za stražarsko osiguranja i dežurstva propisan prethodno navedenim Pravilnikom.

7. Pri tom treba istaknuti, kao što već naprijed navedeno, da je povodom revizije ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-3295/2021-2 od 25. travnja 2022. u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki III. i IV. izreke koji se odnosi na razliku plaće za godišnji odmor i troškove postupka, i presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-388/2016-24 od 14. rujna 2021. u dijelu točke III. i IV. izreke koji se odnosi na razliku plaće za godišnji odmor i troškove postupka, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Dakle, samo je djelomično ukinuta prvostupanjska odluka u dijelu koji se odnosi na neisplaćenu razliku plaće za godišnji odmor za razdoblje od 08. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja, što znači da presuda nije ukinuta i u dijelu koji se odnosi na potraživanje neisplaćene razlike plaće za prekovremeni rad s dodacima na plaću, kao i u dijelu naknade plaće u razdoblju do 08.svibnja 2014. što tužitelj također potražuje u ponovljenom postupku. Dakle, unatoč tome tužitelj u ponovljenom postupku ponovno uključuje i taj dio potraživanja u točki I. i II. tužbenog zahtjeva i to u dijelu u kojem nije uspio u ranije provedenom postupku do djelomično ukinute presude, iako je u tom dijelu i za takvo potraživanje već donesena pravomoćna presuda. Slijedom toga, a imajući u vidu da je za potonji dio potraživanja već donesena pravomoćna odluka, u odnosu na taj dio potraživanja valjalo je donijeti odluku kao u točki II. i III. izreke ove presude te odbaciti tužbeni zahtjev za taj dio a kako je to i navedeno u točki II. i III. izreke ove odluke.

8. Stoga nije potrebno pobliže analizirati taj dio potraživanja, osim u dijelu koji se tiče utvrđivanja neisplaćene razlike plaće za godišnji odmor. Naime, obračun neisplaćene razlike plaće za godišnji odmor u razdoblju od 01.rujna 2011.god. do 07.svibnja 2014.god. vještak je izradio u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca. Pri tom je koristio podatke o godišnjem odmoru iz prethodnih obračuna (u dvije varijante), na način da je prikazao kolika je naknada trebala biti isplaćena u prethodna tri mjeseca, sve to temeljem obračunskih lista tužitelja i prema Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 140/02, NN 68/11, čl. 4. st. 2 i st. 3. Satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se računa razlika vještak utvrdio je tako da je prosječnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca, ili mu je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor, podijelio s fondom sati tog mjeseca.

9. Obračun neisplaćene razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 08.svibnja 2014. do 01.lipnja 2016. računao je na temelju satnice koja je utvrđena na način da se plaća ostvarena u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje u novcu ili naravi, podijelio s fondom sati tog istog mjeseca. Ukoliko je tužitelj u mjesecu u kojem je bio na godišnjem odmoru, bio i na bolovanju, sate rada provedene na bolovanju a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora, preračunao je na redovan rad (po satnici redovnog rada), uvećano za dodatke koje bi primio da je radio redovno.

10. Pri tom je vještak u odnosu na ovu naknadu (plaće za godišnji odmor) pobliže ukazivao na odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, koji je objavljen u NN 54/14 i stupio na snagu 08.05.2014.godine, a u kojima je sadržano da tužitelju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu. S tim u vezi isticao je da ukoliko bi se takva odredba primjenjivala i tumačila na način da se naknada za godišnji odmor u navedenom periodu obračunava kao i redovan rad, dakle bez ikakvih dodataka (dodatka za vojnu službu), tada tužitelj ne bi u razdoblju od 08.svibnja 2014.g. pa nadalje ostvario razliku plaće za godišnji odmor, t.j. ne bi bilo neisplaćenih naknada.

11. Obzirom na takve kriterije vještak je obračun razlike naknade plaće za neplaćene sate rada prikazao u dvije varijante, s time da u prvoj varijanti prekovremeni rad s dodacima, a koji je također uključio u id. izračun, nije umanjivao za iskorištene slobodne dane, dok je u drugoj varijanti izračunate dodatke za prekovremeni rad umanjio za iskorištene slobodne dane.

12. Prema takvom izračunu vještak je u prvoj varijanti našao da bi tužitelju MK za prekovremeni rad, rad noću te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 01.rujna 2011. do 1.lipnja 2016. pripadala razlika plaće s osnova id. dodataka u sveukupnom iznosu od 34.156,49 kn, od čega 11.341,98 kn za godišnji odmor. Također je našao da je tuženik za utuženo razdoblje isplatio tužitelju razliku plaće za godišnji odmor u iznosu od 107,28 kn, pa kada je taj iznos odbio od prethodno utvrđene razlike plaće, našao je da bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju preostali iznos od sveukupno 34.049,21 kn, i to na ime razlike naknade za godišnji odmor ukupno 11.234,70 kn, a na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, ukupni iznos od 28.814,51 kn, po mjesecima kako je prikazao u rekapitulaciji varijante 1.

13. Prema izračunu u drugoj varijanti našao je da bi tužitelju MK za prekovremeni rad s dodacima za rad subotom i nedjeljom, te na ime korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 01.rujna 2011. do 1.lipnja 2016.g. trebalo sveukupno isplatiti dodatke na plaću u visini od 11.104,88 kn, od čega 9.520,14 kn za godišnji odmor. Kako je dakle tuženik isplatio tužitelju za utuženo razdoblje razliku naknade za godišnji odmor u iznosu od 104,80 kn, po odbijanju tog iznosa od utvrđenih razlika našao je da bi tužitelju trebalo isplatiti sveukupnu razliku plaće u iznosu od 10.997,60 kn, od čega od 9.412,86 kn za godišnji odmor, a za prekovremeni rad s dodacima za rad subotom i nedjeljom, ukupni iznos od 1.584,75 kn, što je u nalazu prikazao po mjesecima u rekapitulaciji varijante 2.

14. Nakon nalaza vještaka očitovanje su dale obje stranke, s time da je tužitelj smatrao ispravnim prihvatiti prvu varijantu izračuna iz nalaza vještaka koja ne umanjuje prekovremeni rad za iskorištene slobodne dane, a u tome je ustrajao i u ovom ponovljenom postupku. U odnosu na drugu varijantu je opetovano prigovarao da tuženik nije dostavio, a time ni vodio evidenciju iz koje bi bilo točno vidljivo po kojoj su osnovi dodijeljeni slobodni dani, pa da nije bilo moguće ni utvrditi je li tužitelj uopće koristio slobodne dane. Stoga u uvjetima u kojima tuženik nije dostavio tražene podatke od strane vještaka ni vodio traženu evidenciju, te ne posjeduje evidenciju o korištenju slobodnih dana, po tužitelju proizlazi da tužitelj nije mogao koristiti slobodne dane ostvarene za prekovremeni rad na terenu i da nije mogao raditi u preraspodijeljenom radnom vremenu, pa je izračun iz druge varijante smatrao nepotrebnim i neosnovanim, sve kako je već ranije istaknuo u podnesku od 14.siječnja 2021., list 179 - 231 spisa, te sada u ponovljenom postupku u podnesku od 16.siječnja 2025.godine. Ujedno je u postupku do ukidne odluke precizirao tužbeni zahtjev na način kako je navedeno u uvodnom dijelu obrazloženja, potražujući na ime razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad i dr. ukupni iznos od 22.814,51 kn, a na ime razlike plaće za godišnji odmor ukupni iznos od 11.234,70 kn, sve uz zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Sada u ponovljenom postupku potražuje i dalje preostali neisplaćeni iznos razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad s dodacima za cijelo utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 2.817,59 eur bruto i preostali neplaćeni iznos razlike plaće za godišnji odmor u ukupnom iznosu od 799,73 eur, sve prema prvoj varijanti izračuna iz nalaza vještaka koji mu dakle nisu dosuđeni po ranijoj presudi, i dalje uz zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom na troškove.

15. Tuženik je pak indirektno smatrao ispravnim prihvatiti drugu varijantu koja umanjuje prekovremeni rad za iskorištene slobodne dane, pri čemu se posebno pozvao na stav izražen u odluci Županijskog suda u Splitu broj Gž R-717/18. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Revr-1861/14 od 13 prosinca 2016. i Rev-4995/19 od 11.veljače 2020. Uz to je, uz druge opaske sadržane u podnesku od 27.siječnja 2021.godine na listu 233-234 spisa, napose ustrajao da tužitelju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

16. No, sada u ponovljenom postupku prihvaća se sukladno sudskoj praksi izraženoj u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao opravdano samo ono potraživanje iz preciziranog tužbenog zahtjeva koje se slijedom obrazloženog odnosi na nedosuđenu razliku plaće za godišnji odmor u periodu od 08.svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja, i to prema izračunu i u iznosima koji su za taj period jednaki u prvoj i drugoj varijanti nalaza vještaka.

17. Inače je u pogledu izračuna koji se odnosi na uvažavanje ili neuvažavanje iskorištenih slobodnih dana utvrđeno osnovanim prihvatiti izračun koji umanjuje izračunatu naknadu za iskorištene slobodne dane. To iz razloga kako je već ranije navedeno u djelomično pravomoćnoj odluci, jer iz nalaza vještaka neosporno proizlazi i razvidno je da je tužitelj koristio određene slobodne dana, obzirom je vještak nesumnjivo našao da su određeni slobodni dani iskorišteni izvan onih slobodnih dana korištenih po osnovi stražarskog osiguranja i dežurstva. Iako se uvijek nisu navodili razlozi korištenja, neosporno je dakle da je tužitelj koristio slobodne dane, ne samo nakon straže i dežurstava, već i nakon prekovremenog rada. U protivnom, tužitelj je mogao i morao osobno dokazati da je druge slobodne dane koristio po drugim osnovama i iz drugih opravdanih razloga, za koje nije bila eksplicitno potrebna vjerodostojna evidencija poslodavca o radnom vremenu (i izostancima tužitelja) u smislu članka 135. st. 4. Zakona o radu, NN 93/14, 17/17. Korištenje slobodnih dana proizlazi iz priložene dokumentacije i nalaza vještaka, te je dakle neosporno da su određeni slobodni dani korišteni ne samo nakon straže i dežurstva, nego i nakon prekovremenog rada s dodacima koji također ulaze u izračun razlike plaće za godišnji odmor, s time da tužitelj osobno ne dokazuje da je određene slobodne dane koristio primjerice za preseljenje ili kao dobrovoljni davatelj krvi odnosno iz dr. razloga za koje bi trebao posjedovati ili posjeduje dokaze. Tužitelj je kao dobrovoljni davatelj krvi mogao pridonijeti knjižicu koju posjeduje svaki dobrovoljni davatelj krvi, a iz koje je bi bilo razvidno kada je sve davao krv, kako bi se izuzeli slobodni dani koje je koristio s te osnove. Također je za druge slučajeve mogao pridonijeti rješenje ili dr. dokaz o korištenju slobodnih dana po drugom osnovu različitom od spomenutih, pa nepridonošenje takvih dokaza nije razlog da se ne umanji izračunata naknada razlike plaće. Stoga je teret dokaza o korištenju slobodnih dana mimo straže, dežurstva ili prekovremenog rada, bio upravo na tužitelju koji je dakle mogao i morao dokazati da je izvjesne slobodne dane koristio po drugoj osnovi, izvan straže i dežurstva, kako se naknada za ostvareni prekovremeni rad ili rad po dr. osnovama, a koja dakle ulazi u izračun predmetne dosuđene razlike plaće, ne bi umanjivala za iskorištene slobodne dane. Uz to treba reći da tijekom postupka nije negirano korištenje slobodnih dana, već je od strane tužitelja samo isticano da tuženik nije dostavio precizne evidencije i podatke za cijelo utuženo razdoblje da je tužitelj koristio slobodne dane u smislu preraspodijele radnog vremena. Ipak, takva okolnost ne otklanja činjenicu korištenja slobodnih dana i tužitelj ne može s uspjehom prigovarati utvrđenoj činjenici korištenja slobodnih dana nakon izvršenog prekovremenog rada, pored slobodnih dana koje je dakle koristio nakon odrađenih straža i dežurstava. Uostalom, takvo njegovo pravo proizlazi iz naprijed navedenih propisa, koje je poslodavac morao poštivati i evidentno poštivao kada je tužitelju davao slobodne dane nakon ostvarenog prekovremenog rada. U tom smislu može se ujedno reći da bi svako drugačije utvrđenje značilo neopravdano presuđenje u korist tužitelja i stjecanje dvostruke zarade za isti rad. Pri tom se napominje da je Županijski sud u Karlovcu u presudi broj Gž-772/12-2 od 30 svibnja 2012. koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1520/12-2 od 03.studenog 2016., iskazao da je u slučaju kad su u tabeli o korištenju radnog vremena navedeni slobodni dani koje je tužitelj iskoristio, na tužitelju dužnost da pruži dokaze da su mu ti slobodni dani dodijeljeni po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi prekovremenog rada. Slijedom toga je potrebo kao ispravnu prihvatiti varijantu izračuna iz nalaza vještaka koja dakle umanjuje ostvarenu razliku naknade plaće za iskorištene slobodne dane, ali u dosudi preostale neisplaćene naknade za godišnji odmor u razdoblju od 08.svibnja 2014. nadalje do kraja utuženog razdoblja ne postoji razlika u izračunu id. naknade plaće u prvoj i drugoj varijanti, pa isto u ovom stadiju postupka nije bilo od meritorne važnosti. No, od meritorne važnosti je bilo da su primijenjeni propisi kako slijedi.

18. U odnosu na ostvarenu razliku naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, utvrđuje se sukladno odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o radu, NN 93/2014, da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

19. U razdoblju od 8. svibnja 2014.g. nadalje primjenjivao se Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika, Narodne novine broj 54/14, koji u čl. 4. st. 2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a u st. 3. istog članka propisano je da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 118/09 koja je stupila na snagu 1.listopada 2009.g. te Odluka o izmjeni ove Odluke, Narodne novine broj 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012.g., nadalje Odluka o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014.g., zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015.g., Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine br. 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015., te još objavljene id. Odluke u NN 106/17, 39/18 i 46/18. Također se primjenjuju odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora NN 70/18.

20. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, Narodne novine broj 104/13., 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16., 112/17, u članku 14. navedeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna 3 mjeseca.

21. Izmjenom članka 4. stavak 2 i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14, navedeno je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme u skladu s Odlukom o rasporedu iz 2014. (NN 54/14).

22. Uvažavajući zaključke Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora, naknada koja je trebala biti isplaćena za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunata je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka na način kao da je radio u redovnom radnom vremenu; s time da je u izračun prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunato primanje u novcu i naravi koje predstavlja naknadu za rad t.j. u ovom slučaju dodatak za vojnu službu.

23. Naime, odluka o razlici naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora temelji se na podacima o korištenju godišnjih odmora iz obračunskih lista tužitelja, te primjeni odredbi Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14 i 70/18.

24. Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 73/13, dalje: ZSOS), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., u članku 142. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

25. Dakle, na temelju Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14 i 70/18, Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 66/14., koja je stupila na snagu 1. 6. 2014., te Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine 23/15. i 84/15, tužitelju su dosuđene izračunate razlike naknade plaće za godišnji odmor prema izračunu iz Nalaza i mišljenja uredujućeg financijsko- knjigovodstvenog vještaka, tim više što je potonjim izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 70/18, propisano da se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora može odrediti i u većem iznosu od prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Kako se dakle prema čl. 81. Zakona o radu, Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, kod određivanja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimaju u obzir prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), imajući u vidu čl. 9. st. 3. ZR, kao i to da je čl. 142. ZSOS, te čl. 4. st. 2. Pravilnika, dana mogućnost da se djelatnim vojnim osobama naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odredi i u većem iznosu od prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, usvojen je slijedom navedenog tužbeni zahtjev do visine iz točke I. izreke i donesena je odluka kao u točki I. izreke ove presude.

26. Slijedom navedenog, tužitelju je u točki I. Izreke presude dosuđena preostala neisplaćena razlike plaće za godišnji odmor prema izračunu iz Nalaza vještak, koja mu dakle nije dosuđena za razdoblje od 08. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja, dok je u ostalom dijelu valjalo odbaciti tužbeni zahtjev u odnosu na preostali (nesuđeni) dio potraživanja iz ranije presude. Isti se dakle odnosi na prekovremeni rad s dodacima za razdoblje od 1. rujna 2011.g. do 1. lipnja 2016.g. u iznosu od 2.817,59 EUR bruto i neisplaćenu razliku plaće za godišnji odmor u razdoblju od 1. rujna 2011.g. do 7. svibnja 2014.g. u ukupnom iznosu od 222,69 eur, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pa je dakle u tom dijelu donesena odluka kao u točki II. i III. izreke presude. U točki I. izreke presude tužitelju je dosuđeno preostalo potraživanje nakade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 8.svibnja 2014. do 1.lipnja 2016.godine u ukupnom iznosu od 577,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

27. Na dosuđeni iznos priznata je kamata prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa, i to od 15. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kakav je sadržan u dosuđenim iznosima naknade plaće. U tom dijelu je međutim tužitelj propustio pravilno precizirati tužbeni zahtjev u ponovljenog postupka, a što bi bilo opravdano jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14. i članka 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Kako tužitelj u tom dijelu nije naznačio da se ne treba obračunavati id. zatezna kamata, to je u tom dijelu bilo potrebno umanjiti dosuđene iznose za dakle naprijed navedenu kamatu na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev i donijeti odluku kao u točki IV. izreke presude.

28. Glede roka za ispunjenje činidbe odnosno plaćanja dosuđenog iznosa mjerodavna je odredba članka 328. stavka 2. i 3. ZPP-a, prema kojoj rok iznosi 15 dana, a počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje, jer je članak 436. ZPP-a kojim je bio propisan rok od osam dana za izvršenje činidbe u parnicama iz radnih odnosa, brisan odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.). Stoga je i u odnosu na troškove primijenjen isti rok izvršenja.

29. Tužitelj je obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev uspio s osnovom i postavljenim tužbenim zahtjevom u određenoj visini, imajući u vidu već pravomoćno dosuđene iznose kao i iznose koje su mu dosuđeni u ovom ponovljenom postupku. Stoga su mu troškovi odmjereni sukladno čl. 154. ZPP-a razmjerno uspjehu u postupku, a imajući dakle u vidu ukupan uspjeh u postupku s osnovom i visinom potraživanja. Sukladno navedenoj odredbi, to znači da najprije treba utvrditi postotak uspjeha svake stranke u parnici, te od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, a nakon toga utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u većoj mjeri i toj stranci odmjeriti naknadu troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. U kontekstu navedenog, to znači da je tužitelj glede osnove u postupku do djelomično ukidne odluke uspio cijelosti odnosno na razini od 100%, a u ponovljenom postupku na razini od 50%, što znači da je imajući u vidu osnov uspio ukupno na razini od 75% (100+50 : 2). Glede visine u odnosu na ukupno postavljeni tužbeni zahtjeva uspio je na razini 30-tak%, dok je analogno tome tuženik uspio s osnovom 25% i s visinom 65%. Prema tome uspjeh stranaka je podjednak pa tužitelju nije posebno dosuđen trošak za sastav podnesaka i zastupanje na ročištima već samo trošak za provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 530,89 eur (4.000,00 kn) kao u točki V. izreke sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki V. izreke.

U Karlovcu 25. ožujka 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po punom. iz OD Rački i Kolege iz Zagreba.

2. Tuženiku po zz. ODO u Karlovcu na br. P-DO-267/2016.