Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Pn-282/2020-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. SČ iz [adresa], Prolaz S [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Matković i Bezjak iz Rijeke, protiv tuženika TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Senka Pilepić i Irena Lerner iz Rijeke, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 11. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja GČ, odvjetničke vježbenice iz Rijeke i punomoćnice tuženika, te objave od 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos u visini od 995,42 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 26. kolovoza 2020. godine pa do isplate, sve po stopi propisana Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/5, 41/08, 125/11, 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos u visini od 995,42 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 26. kolovoza 2020. godine pa do isplate, sve po stopi propisana Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/5, 41/08, 125/11, 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade trošak ovog postupka u iznosu od 2.000,00 u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troška odbija, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je tuženik vlasnik stana i poslovnog prostora na k. č. br. [katastarska čestica] stambenog objekta broj 1,2,3,4 i dvorište [adresa], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je, predstavljajući se kao ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade, dana 15. lipnja 2020. stavio Poziv za sastanak suvlasnika koji dan se ima održati dana 25. lipnja 2020. godine u 16,00 sati s predloženim dnevnim redom. Kao privitak citiranom Pozivu nalazio se dopis od dana 15. lipnja 2020. godine u kojem je tuženik na račun tužitelja iznio niz neistina, a koji dopis je zajedno sa Pozivom ubacio u poštanski sandučić svakog suvlasnika. U citiranom dopisu od dana 15. lipnja 2020. godine tuženik spominje navodne dugove tužitelja koji da su prešli iznos od 1.000.000,00 kn. Ovakve neistine koje je tuženik iznio na račun tužitelja naškodile su ugledu tužitelja i grubo su povrijeđeni njihov ugled i čast. Jednako tako, tuženik navodi kako zgrada "Zagrad" ne vodi niti jedan sudski spor, osim onih sporova sa tužiteljima, za što se naglašava da je opet iznošenje neistinitih navoda u odnosu na tužitelje i čim su također povrijeđeni ugled i čast tužitelja. Tuženik u citiranom dopisu za navodne dugove koji prelaze iznos od 1.000.000,00 kn poziva tužitelje osobno "supružnici LČ", a tužitelji kao fizičke osobe uopće nosu suvlasnici bilo kojeg stana ili poslovnog prostora u kompleksu "Zagrad", već su to društva SILVAN d.o.o. i ZOYA d.o.o. Dakle, tuženik je neistinito iznio podatak u predmetnom dopisu da su tužitelji dužni ikakve iznose i to na ime pričuve, grijanja, hlađenja, sudskih troškova te da njihov dug s navedenim osnova prelazi 1.000.000,00 kuna. Ovakvim postupanjem od strane tuženika narušava ugled i čast tužitelja što uzrokuje narušavanje njihove reputacije u cijelom kompleksu "Zagrad", ne samo od strane suvlasnika zgrade, već se i narušava profesionalni ugled tužitelja, obzirom takve informacije dospijevaju i u "ruke" trećih osoba. Naime, kompleks "Zagrad" ukupno broji 117 suvlasnika te određeni suvlasnici tužitelje u više navrata u zgradi zaustaviti i ispitivali ih jesu li navodi tuženika istiniti te su od istih tražili obrazloženje za tuženikove navode. Ovo prednje je uzrokovalo velike neugodnosti kod tužitelja te su isti netom nakon citiranog dopisa osjećali neugodno i posramljeno kada bi u zgradi susretali druge suvlasnike i doživljavali bi razne neugodne poglede od strane istih, a takav osjećaj nelagodan kod tužitelja je i danas prisutan. Osim naprijed navedenog tuženik je pokazao tužitelju na sastanku suvlasnika održanom dana 25. lipnja 2020. također kao najveće dužnike u zgradi, odnosno da su isti dužni više od 1.000.000,00 kuna zgradi, čime je opetovano povrijeđena čast i ugled tužitelja. U odnosu na iznijeto naglašava se kako je čl. 1045. st. 1 Zakona o obveznim odnosima propisano tko drugome prouzroči štetu, dužan je je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je st. 2. propisano da se predmnijeva obična nepažnja. Iznošenjem neistinitih navoda od strane tuženika tužiteljima je prouzročena neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti, što je jedna od vrsti štete propisane odredbom čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima. Ovakav vid štete predstavlja povredu dostojanstva osobe odnosno povredu osobnosti tužitelja kao skup psihofizičkih osobina. Nadalje valja naglasiti kako je čl. 19. Zakona o obveznim odnosima propisano da je svaka fizička osoba i pravna osoba ima pravo zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i društveno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. U konkretnom slučaju ovakvim postupanjem od strane tuženika tužiteljima je povrijeđeno pravo na ugled, čast, dostojanstvo i privatnost osobnog i obiteljskog života. Tuženik je svojim postupanjem uzrokovao tužiteljima neimovinsku štetu povrijedivši njihovo pravo osobnosti slijedom čega tužiteljima u smislu odredbe čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima pripada novčana naknada. Stoga predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci.

2. Ovdje se napominje da su tužitelji postavili tužbeni zahtjev u valuti kuna, koja je na temelju Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), 1. siječnja 2023. zamijenjena valutom euro prema propisanom tečaju. Stoga je, počev od 1. siječnja 2023., postavljeni zahtjev po samom zakonu postao zahtjev za isplatom novčanog iznosa u valuti euro umjesto zahtjeva za isplatom novčanog iznosa u valuti kuna.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev u cijelosti osporio te ističe kako su navodi tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Tuženik je u vrijeme odašiljanja Poziva suvlasnicima, koji se navodi u tužbi, bio ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade [adresa] u [adresa]. Tužitelji su suvlasnici zgrade. Tuženik se nije predstavljao takvim, već je godinama (od 2014.g.) obavljao navedenu funkciju ovlaštenog predstavnika suvlasnika. Sukladno svojim zakonskim i ugovornim obvezama, tuženik je kao ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade u poštanske sandučiće suvlasnika dostavio Poziv za sastanak suvlasnika, u prilogu kojeg je i Tabelarni prikaz dužnika zgrade. Tabelarni prilaz tužitelji uz tužbu ne dostavljaju, nastojeći time manipulirati činjenicama. Iz istoga-Liste dužnika zgrade je jasno tko su najveći dužnici zgrade-trgovačka društva Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o. u čijoj vlasničkoj strukturi su tužitelji. No, to tužitelji ne dostavljaju sudu u prilogu tužbe, pa se postavlja pitanje, zašto? Nadalje, tuženik u Pozivu ne spominje osobne dugove tužitelja već dugove njihovih trgovačkih društava koji dugovi egzistiraju, postoje, stvarni su i nisu navodni. Tuženik na sastanku suvlasnika nikoga nije prozvao, već je ukazao na financijsko stanje zgrade nazočnim zakonskim zastupnicima trgovačkih društava najvećih dužnika zgrade, a to su tužitelji, te ostalim suvlasnicima. Postavlja se pitanje, obzirom da su dužnici zgrade trgovačka društva, kome bi se tuženik trebao obratiti prema stavu tužitelja? Zgrada [adresa] protiv ostalih suvlasnika ne vodi sudske postupke te je nejasno zašto se tužitelji zbog toga osjećaju loše u vidu povrijeđenog ugleda i časti. Postupci koji su u pogledu pojedinih manjih neplatiša pokrenuti naplaćeni su putem rješenja o ovrsi i nisu se vodile nikakve parnice. Postupanje tuženika, nedvojbeno nema obilježja nanošenja štete ugledu i časti tužitelja, niti je isto usmjereno ka tome. Dakle, radi se isključivo o ispunjavanju preuzetih obveza istoga kao predstavnika suvlasnika. Tuženik ističe da je predmetni poziv suvlasnicima zgrade sačinjen bez isticanja ijednog neistinitog navoda, a sa ciljem da se suvlasnike zgrade izvijesti o alarmantnom financijskom stanju zgrade, a iz razloga neplaćanja određenih suvlasnika zgrade, od kojih su najveći neplatiše tvrtke Silvan doo i Zoya doo, čiji su vlasnici i odgovorne osobe tužitelji, kako se to i navodi. Navodi tužitelja da im se dostavljanjem Poziva naštetilo ugledu i reputaciji su paušalni te iz navoda tužbe ne proizlazi kakvu su to štetu tužitelji navodno pretrpjeli. Također, nije jasno na koji način dopis koji je dostavljen u sandučiće stanara i suvlasnika, može na bilo koji način naštetiti poslovnom ugledu tužitelja. Tuženik ističe da i iz samih navoda tužbe proizlazi da tužitelji zapravo sebe poistovjećuju sa tvrtkama Silvan d.o.o i Zoya d.o.o. Osim toga, tužitelji tijekom postupka nisu osporili činjenicu da dugovanja navedenih pravnih osoba Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o. ne postoje ili da su ih podmirili. Navedeni dugovi predmetnih pravnih osoba egzistiraju do dana podnošenja ovog odgovora na tužbu. Obzirom da sporost pravosuđa, brojni sudski postupci protiv istih su i nadalje u tijeku pred Trgovačkim sudom Rijeka. Činjenica je da je donesena pravomoćna presuda i to presuda posl. br. Povrv-426/15 (koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-2973/2017), te je ista prisilnom naplatom na novčanim sredstvima Zoya d.o.o. i naplaćena u cijelosti, no tek tijekom siječnja 2020. Osim toga dana 28. listopada 2019. donesena je nepravomoćna presuda Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. Povrv-524/2018. Dana 14. travnja 2020. od Trgovačkog suda Rijeka donesena je nepravomoćna presuda protiv Silvan d.o.o. za iznos glavnice potraživanja više od 186.000,00 kuna bez kamata i troškova postupka. Dana 04. rujna 2020. donesena je od Trgovačkog suda Rijeka nepravomoćna presuda posl. br Povrv-526/2018.g. itd. Nadalje, tuženik ističe da su tužitelji vlasnici odnosno osnivači navedenih trgovačkih društva, te zakonski zastupnici. Naime, osnivač trgovačkog društva Zoya doo je ŠČ, tužiteljica, državljanka Rusije, te ĆČ, dok su osobe ovlaštene za zastupanje ĆČ iz [adresa] te BČ, suprug ŽČ. Tvrtka koja je također suvlasnik zgrade - Silvan d.o.o. Rijeka, u vlasništvu je ŽČ tužiteljice, te RČ tužitelja, dok je osoba ovlaštena za zastupanje ŠČ. Budući su tužitelji osnivači, vlasnici udjela u navedenim trgovačkim društvima i zakonski zastupnici istih, to je sasvim jasno da su isti kao takvi odgovorne osobe u tim pravnim osobama, te za račun navedenih pravnih osoba poduzimaju sve pravne radnje. Pravne osobe radnje i volju očituju i obavljaju putem svojih zakonskih zastupnika, ovdje tužitelja. Navedena trgovačka društva su iz osnova pričuve i drugih troškova Stambeno poslovnoj zgradi M.K. Kozulić 1-4 dužna oko milijun kuna. Dakle, činjenično stanje je takvo da su najveći dužnici stambeno poslovnog centra Zagrad pravne osobe Zoya d.o.o. i Silvan d.o.o. Poziv tuženika kao predstavnika suvlasnika, na jasan i nedvosmislen način izvješćuje suvlasnike zgrade, sve sukladno svojoj zakonskoj i ugovornoj obvezi, o trenutnom stanju dugovanja suvlasnika. Stoga, navodi da su tužitelji navodno oklevetani za nešto što se na njih ne odnosi nedvojbeno su neosnovani. U predmetnom Pozivu jasno se navodi da se radi o dugovanjima tvrtki Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o, a tužitelji se jasno i nedvojbeno spominju u kontekstu fizičkih osoba koja su odgovorne u tim pravnim osobama, te kao vlasnici navedenih trgovačkih društava. Nadalje, tuženik ističe da su navodi tužbe paušalni i neosnovani te da tužitelji osobno te tvrtke čiji su isti osnivači i zakonski zastupnici, a nakon što su se protiv tvrtki Silvan doo i Zoya doo pokrenuli postupci radi naplate potraživanja iz osnova režijskih troškova te pričuve, od strane suvlasnika zgrade, pred Trgovačkim sudom u Rijeci te Općinskim sudom u Rijeci, protiv tuženika, te ostalih suvlasnika zgrade pokreću razne sporove, obijesno se parniče, te time opterećuju sudove. U pogledu dugovanja pravnih osoba Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o. i nadalje egzistiraju enormna dugovanja koja suvlasnici teško podnose, te uvećanjem troškova za 10% nastoje premostiti mogućnost da cijeli sustav koji ima zajedničku kotlovnicu bude isključen iz sustava grijanja i hlađenja uslijed neplaćanja trgovačkih društava kojima upravljaju tužitelji. Dio dugovanja koji je prisilnom naplatom naplaćen čini samo jedan mali dio dugovanja tvrtke Zoya d.o.o. Tuženik ističe da je isti na jednak način izvijestio suvlasnike o financijskom stanju zgrade, odnosno o osobama dužnika, a to je vidljivo iz Zapisnika sa sastanka suvlasnika koji je održan dana 18.6.2019.g., te svih prethodnih sastanaka suvlasnika na kojima su isti izvješteni o velikom dugovanjima trgovačkih društava Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o. Nadalje, tuženik ističe da tužba nema osnova obzirom da do povrede prava osobnosti nije niti došlo. Naime, tuženik ni na koji način ne zadire u dostojanstvo i u ugled tužitelja, pa stoga nije nastala nikakva šteta. Sukladno odredbama ZOO-a objekt povrede prava osobnosti je neimovinsko dobro koje se sastoji od ukupnosti onih moralnih vrijednosti čovjeka koje on uživa kao član društva sredine u odnosnu na njegovo poštenje, prošlost i sve moralne vrijednosti. Naknada zbog povrede prava osobnosti se dosuđuju u slučajevima kada događaj izaziva duševnu bol. Dakle, postupanje tuženika nije nezakonito. Tuženik je postupao sukladno zakonu te zaključenom Međuvlasničkom ugovoru. Dužnost mu je i obveza da suvlasnike izvijesti o financijskom stanju zgrade i razlogu takve situacije. Sa druge strane tuženik ni na koji način u svojem postupanju, koje nije protupravno, nije umanjio moralnu i društvenu vrijednost tužitelja, niti se time tuženik bavi. Tuženik je osoba koja je zadužena za funkcioniranje zgrade u cjelini i koja postupa sukladno Međuvlasničkom ugovoru te suvlasnike izvještava o stanju zgrade te problematici sa kojim se zgrada susreće. Tužitelji- gospoda BČ, koji su vlasnici i zakonski zastupnici pravnih osoba Zoya d.o.o. i Silvan d.o.o., ne ispunjavaju svoje zakonske obveze koje proizlaze iz osnova suvlasništva u zgradi te odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Dakle, tuženik nije tužiteljima prouzročio nikakvu štetu. Tuženik je djelovao i obavljao poslove suvlasnika zgrade. Postupci tužitelja kao zakonskih zastupnika trgovačkih društava koje zgradi u kojoj su suvlasnici duguju milijun kuna, najbolje govore o njima samima te se tome nema što dodati, niti se tuženik time bavi. Da se tužitelji doista osjećaju posramljeno i neugodno te da doživljavaju neugodne poglede drugih suvlasnika sasvim je jasno, logično i razumljivo. Međutim to nije zbog Poziva tuženika za sastanak suvlasnika, već uslijed činjenice da trgovačka društva tužitelja duguju zgradi enormne iznose te da svi suvlasnici zgrade (njih 117) već godinama plaćaju račune uvećane za 10% kako se zgrada ne bi isključila iz sustava grijanja-hlađenja, te kako bi time premostili manjak sredstava na računu zgrade. Procjena je da bi se tužitelji zasigurno bolje osjećali u svojem okruženju da njihova trgovačka društva ne duguju milijun kuna zgradi, međutim to ne može biti razlog niti povod ovoj tužbi protiv tuženika. Obzirom da nisu ispunjene pretpostavke koje ZOO predviđa za nastanak odgovornosti za štetu, to ne postoji odgovornost tuženika. Ne postoje osnovni elementi za odštetnu odgovornosti tuženika, odnosno štetna radnja, protupravnost, uzročnost niti šteta. Slijedom navedenog, tuženik drži da je iz navoda odgovora na tužbu razvidno da su navodi tužbe u cijelosti neosnovani, te predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelje na naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Dakle, predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to povrede prava na čast i ugled koju da je prouzročio tuženik time što je u pozivu na sastanak suvlasnika zgrade [adresa] u [adresa] te na sastanku suvlasnika iste zgrade održanom 25. lipnja 2020. tužitelje neistinito označio kao dužnike zgrade za iznos veći od 1.000.000,00 kuna.

5. Sud je proveo dokaze uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 7-33 spisa), Poziv na sastanak suvlasnika zgrade [adresa] u [adresa] od 15. lipnja 2020. s izvješćem predstavnika suvlasnika za 2019. godinu (list 34-39 spisa), dopis tuženika od 29. rujna 2020. (list 40-41 spisa), Zapisnik sa sastanka suvlasnika zgrade [adresa] u [adresa] održanog 25. lipnja 2020. (list 42-47 spisa), Međuvlasnički ugovor od 28. veljače 2010. (list 55-63 spisa) i Dodatak tom Ugovoru od 14. travnja 2014. (list 86-103 spisa), Međuvlasnički ugovor od 23. svibnja 2016. (list 64-85 spisa), Zapisnik sa sastanka suvlasnika od zgrade [adresa] u [adresa] od 18. lipnja 2019. (list 104-107 spisa), Listu dužnika [adresa] do svibnja 2020. (list 108 spisa), izvadak iz sudskog registra za trgovačka društva Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o. (list 110-116 spisa), presude Trgovačkog suda u Rijeci u predmetima tužitelja Graditelj-stan d.o.o. spram tuženika Silvan d.o.o. odnosno Zoya d.o.o (list 117-163 spisa), saslušani su svjedoci JČ, CČ i ČČ te parnične stranke.

6. Sud nije provodio dokaz pribavom podataka od Rumat d.o.o. o dugovanju društvava Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o niti pribavom podataka od Trgovačkog suda u Rijeci o svim predmetima tužitelja Graditelj-stan d.o.o. spram tuženika Silvan d.o.o. odnosno Zoya d.o.o te tužitelja Rumat d.o.o. spram tuženika Silvan d.o.o. odnosno Zoya d.o.o. jer su činjenice duga i dužnika po osnovi pričuve i troškova grijanja i hlađenja u zgradi [adresa] u [adresa] u dovoljnoj mjeri utvrđene na temelju ostalih provedenih dokaza.

7. Uvidom u isprave navedene u prethodnom odlomku obrazloženja ove presude utvrđeno je:

- da je tuženik Dodatkom Međuvlasničkog ugovora od 14. travnja 2014. imenovan predstavnikom suvlasnika zgrade [adresa] u [adresa],

- da je Međuvlasničkim ugovorom od 23. svibnja 2016. (važećem u spornom razdoblju) među suvlasnicima ugovoreno da predstavnik suvlasnika zaključuje ugovor o upravljanju zgradom s upraviteljem, zaključuje ugovor o korištenju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, zastupa suvlasnike prema upravitelju i nadzire njegov rad, zastupa suvlasnike prema trećim osobama u poslovima vezanim za zajedničke dijelove i uređaje zgrade, a koji nisu povjereni upravitelju, saziva sastanke suvlasnika prema vlastitoj ocjeni i na prijedlog upravitelja zgrade ili na zahtjev suvlasnika koji raspolažu suvlasničkim dijelovima najmanje 1/3, daje zahtjeve za izvršenje radova na održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, ovjerava radne naloge izvođača radova te supotpisuje račune za izvršene radove na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i platne naloge, a najmanje jednom godišnje predstavnik suvlasnika dužan je podnijeti pisano izviješće o svojem radu svim suvlasnicima,

- da se prema članku 4. Međuvlasničkog ugovora od 23. svibnja 2016. suvlasnici sastaju najmanje jednom godišnje radi donošenja plana prihoda i rashoda za slijedeće razdoblje, prihvaćanja izviješća o radu te donošenje programa rada za slijedeću godinu, u slučaju potrebe i češće, a sastanke saziva, organizira i vodi predstavnik suvlasnika; obavještavanje se vrši putem oglasne ploče koja se nalazi u svakom ulazu ili putem pisanog poziva svakom suvlasniku,

- da je tuženik u svojstvu predstavnika suvlasnika zgrade [adresa] u [adresa] suvlasnicima zgrade 15. lipnja 2020. uputio Poziv na sastanak suvlasnika zgrade [adresa] u [adresa] koji će se održati 25. lipnja 2020. s dnevnim redom: 1. izvješće o poslovanju zgrade za 2019. godinu te plan prihoda i rashoda zgrade za 2020. godinu, 2. izvješće o izvedenim radovima na sanaciji šetnice, 3. rasprava o inicijativi grupe suvlasnika o promjeni upravitelja i 4. razno,

- da je predmetnom Pozivu priloženo Izvješće predstavnika suvlasnika za 2019. godinu te tabelarni prikaz liste dužnika [adresa] do svibnja 2020.,

- da je u Izvješću predstavnika suvlasnika za 2019. godinu tuženik kao predstavnik suvlasnika, između ostalog, navodi: "...Budući da je zgrada podmirila sve tekuće obveze u 2019. godini i da nema nikakvih kreditnih zaduženja, potraživanje zgrade prema pojedinim suvlasnicima na dan 31. prosinca 2019. predstavlja neto dobit za našu zgradi i to u visini većoj od 1.300.000,00 kuna jer su u priloženoj tabeli iskazani dugovi samo onih suvlasnika koji su u zakašnjenju s plaćanjem svojih obveza 3 ili više mjeseci. Jasno je da već godinama ukazujemo na dugove suvlasnika LČ, koji su vlasnici tvrtki Zoya d.o.o. i Silvan d.o.o. u čijem se sastavu nalaze dvoetažni stan i Fitness centar u našem kompleksu Zagrad. Njihovi dugovi prema nama ostalim suvlasnicima prešli su iznos od 1.000.000,00 kuna. Dužan sam međutim skrenuti pažnju vama suvlasnicima da se pomalo ipak proces naplate potraživanja putem suda prema njima kreće u korist nas ostalih suvlasnika. Pravomoćnom presudom u sudskom procesu protiv tvrtke Zoya d.o.o. za naplatu potraživanja u razdoblju od lipnja 2013 do lipnja 2015 presuđeno je da je ista dužna naknaditi našoj zgradi s osnova duga za pričuvu, grijanje i hlađenje te sudskih troškova i kamata ukupan iznos u visini od 62.573,55 kuna. Spomenuta sredstva naplaćena su u korist računa zgrade. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci od 13. ožujka 2020. tvrtka Zoya dužna je platiti iznos od 2785,95 kuna našoj zgradi s osnova neplaćanja paušala za grijanje odnosno hlađenje za razdoblje siječanj 2017 do zaključno studeni 2017. godine. Predmet se trenutno vodi na drugostupanjskom sudu. Tijekom mjeseca travnja tekuće godine dobili smo prvostupanjsku presudu u sudskom procesu koji se vodi na Trgovačkom sudu u Rijeci, protiv tvrtke SIlvan d.o.o. (u naravi Fitness centar) za neplaćene račune prema zgradi za razdoblje od listopada 2013. do travnja 2015. u visini od 186.261,17 kuna bez sudskih troškova i troškova kamata. Trenutno se predmetni spor nalazi na drugostupanjskom sudu od kojeg očekujemo konačnu presudu. Kao što vidite poštovani suvlasnici, sudski postupci traju neoprostivo dugo ali to je nažalost naša hrvatska realnost. Dužan sam napomenuti da osim sudskih sporova s već spomenutim supružnicima LČ naša zgrada uključujući s današnjim datumom ne vodi niti jedan drugi sudski spor niti se protiv nje vodi bilo kakav sudski spor...",

- da su u tabelarnom prikazu liste dužnika [adresa] do svibnja 2020. kao dužnici navedeni suvlasnici Silvan d.o.o. (iznos duga 1.064.123,95 kuna) i Zoya d.o.o. (iznos duga 43.868,86 kuna) te drugi (Klemenčić d.o.o.. Duboni engeenering, Riviera projekt, Strčić Hrvoje, Smart Service d.o.o., UČ, IČ i ostali suvlasnici), također s naznakom njihovog duga,

- da je u Zapisniku sa sastanka suvlasnika od zgrade [adresa] u [adresa] od 18. lipnja 2019. u bitnom navedeno da se na sastanku raspravljalo o financijskom stanju zgrade te je utvrđeno da zgrada pozitivno poslovala u 2019. godini, zatim se raspravljalo o potrebi sanacije šetnice, potom o novom Međuvlasničkom ugovoru i u tom je dijelu zapisnika (list 5, odlomak treći) navedeno da se primjerak tog novog Međuvlasničkog ugovora "našao u rukama najvećih dužnika prema Zgradi (više od 1.000.000,00 kuna) supružnika LČ",

- da prema izvatku iz zemljišne knjige tužitelji nisu suvlasnici u predmetnoj zgradi, već su suvlasnici trgovačka društva Silvan d.o.o. (88., 89. i 90 suvlasnički udio) i Zoya d.o.o. (98. suvlasnički dio),

- da su prema izvatku iz sudskog registra tužitelji članovi i osnivači društva Silvan d.o.o., u kojem je tužiteljica član uprave, a tuženik prokurist te je tužiteljica član i osnivač društva Zoya d.o.o. u kojem je ista član uprave, a tuženik prokurist,

- te da se pred Trgovačkim sudom u Rijeci u predmetima tužitelja Graditelj-stan d.o.o. spram tuženika Silvan d.o.o. odnosno Zoya d.o.o. vodilo više parnica radi naplate zajedničke pričuve, troškova čišćenja, grijanja i hlađenja te materijalnih troškova.

8. Tužitelji su suglasno iskazali da su u Pozivu na sastanak suvlasnika prozvani da duguju milijun kuna i da su najveći dužnici i da je taj navod "supružnici Bystryakov" ponovljen više puta u Pozivu i da se radi o neistinitom navodu jer oni nemaju nikakvih dugova prema zgradi niti su suvlasnici zgrade. Naveli su i to da je Poziv ubačen u sandučić društava Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o., s time da je tužiteljica iskazala da uz Poziv nije zaprimila tabelarni popis dužnika, a tužitelj je naveo da jest. Iskazali su i to da nisu bili na sastanku, ali da su dva ili tri dana nakon sastanka susreli suvlasnicu ČČ koja im je rekla da je ona bila na sastanku i da je na sastanku bilo govora o tome da su tužitelji većinski dužnici. Zamolili su ju da im da zapisnik sa sastanka, što je ona i učinila, i u zapisniku je pisalo da su supružnicu LČ većinski dužnici. Nije bilo napisano da bi se radilo o dugovima firmi Zoya d.o.o. i Silvan d.o.o.. Tužielj NČ istaknuo je i to da za niti jednog drugog dužnika pravnu osobu nisu naveli tko su vlasnici tih društava niti prokuristi niti je navedeno da bi oni osobno bili dužnici. Nije navedena niti njihova nacionalnost. Tužitelje da je to povrijedilo i razljutilo jer su to neistiniti podaci. Naveo je i da je time narušena njihova čast i ugled, Oni su u toj zgradi od 2006. i poznaju ih skoro svi suvlasnici. Svi novi suvlasnici dolaze se upoznati s njima i tom prilikom pitaju da koji su to problemi. Sad to više nije toliko ali onda kad je u vrijeme kad je bio taj sastanak to se često događalo. Tužiteljica OČ je iskazala da u to vrijeme suvlasnici zgrade i susjedi nisu znali da su tužitelji vlasnici tih društava pa su oni osobno bili prikazani kao dužnici. Tužiteljicu je povrijedilo to što se njezino ime spominjalo u tom kontekstu, osjećala se neugodno. Osjećala se i živčano, što se odražavalo na njezin privatni i poslovni život. Ovim svime je povrijeđen i njezin ugled. Znala je čuti da se nešto priča o njima, njoj iza leđa, od strane nekih suvlasnika. Odnosno, kako su ti suvlasnici pravne osobe to je znala čuti i od njihovih radnika koji tamo rade u tim poslovnim prostorima, primjerice u kafiću, zatim zaposlenici Grawe osiguranja i Croatia osiguranja. Nitko joj nije ništa izravno rekao ali zna da ju se ogovara iza leđa. Iskazala je i da ju oni koju su dugu u zgradi povezuju s fitness centrom koji se nalazi u poslovnom prostoru u vlasništvu SILVAN, a to zbog ovih sporova, ali i kroz komunikaciju sa susjedima, novi vlasnici to ne znaju.

9. Tuženik je iskazao da je on sastavio predmetni dopis-poziv na sastanak, da je prisustvovao sastanku u svojstvu voditelja odnosno predstavnika suvlasnika i sastavio je zapisnik o tom sastanku. Pojasnio je da su tužitelji vlasnici fitness centra površine 1.100,00 m2 i stana, odnosno oni su vlasnici firmi Silvan i Zoya koji imaju taj fitness centar i stan. Tuženik je u dopisu i na sastanku spominjao supružnike NČ jer suvlasnicima ništa ne znači naziv Z i T, ali spomenuo je da se radi o vlasnicima firme. To je dug firme. Dopisu-pozivu na sastanak bila je priložena lista dužnika. Što se tiče tih dugova, kako se radi o velikom suvlasničkom udjelu postoji problem funkcioniranja cijele zgrade, pa je još i u 2018. dogovoreno sa suvlasnicima, sa njih 70 % ili 80%, da će se računi za grijanje i hlađenje uvećavati za 10% kako zgrada zbog ovih dugova ne bi ostala bez grijanja i hlađenja. U zgradi svi znaju da su supružnici NČ vlasnici tih firmi, oni to nisu skrivali. Iz zapisnika sa sastanka je razvidno da su dugovi navedeni kao dugovi firme, a ne njihovi osobno. Zapisnik je sastavljen na sastanku i to što je navedeno u zapisniku je rečeno na tom sastanku. Tuženik je naveo i da na sastanku i pozivu na sastanak nije osobno navodio vlasnike ostalih firmi dužnika navedenih u listi dužnika jer oni nisu ugrožavali egzistenciju zgrade i oni su bili manjinski dužnici. Svim suvlasnicima je bilo važno samo zašto moraju plaćati 10 % veće račune. Ne zna da li su suvlasnici zgrade pokrenuli kakav postupak protiv ovdje tužitelja osobno i nema saznanja o tome da bi ovdje tužitelji imali osobne dugove prema zgradi. Svi dužnici su navedeni u priloženoj listi dužnika. Tuženik je pojasnio i da je u dopisu priloženom pozivu za sastanak naveo „dužan sam napomenuti da osim sudskih sporova s već spomenutim supružnicima NČ naša zgrada uključujući sa današnjim datumom ne vodi niti jedan drugi sudski spor…“, jer su svi sporovi rješavani mirnim putem izvansudski ili su već bili riješeni. Za navod s lista 5, odlomak treći zapisnika, tuženik je naveo time ništa nije krivo rečeno jer su tužitelji vlasnici firmi koje su dužne. Funkciju predstavnika suvlasnika vršio je od 2014. do 2020. te je u tom razdoblju bio dužan podnositi izvješća o financijskom stanju zgrade. To su izvješća koja su priložena u spis. Sva izvješća su dostavljena svim suvlasnicima. Svi suvlasnici su bili upoznati o razlozima uvećanja računa za 10 % jer je prethodno toj odluci bio sazvan sastanak suvlasnika na kojem su bili obavješteni da supružnici G kao vlasnici firmi Silvan i Zoya ne plaćaju račune za grijanje i hlađenje. Suvlasnici nisu bili zadovoljni da moraju plaćati tuđe troškove, ali su se morali sa time pomiriti jer bi ostali bez grijanja i hlađenja. S obzirom na što se sve događalo zadnjih 10 godina ostali suvlasnici znaju da su vlasnici firmi Z i T supružnici NČ. Najveći dužnik zgrade je Silvan d.o.o. koji je do 2020. bio dužan preko milijun kuna. Intencija dopisa je bila sa se suvlasnici zgrade upoznaju sa stanjem u zgradi a ne da se naruši nečije dostojanstvo.

10. Iz iskaza svjedoka JČ, koji je u sporno vrijeme bio prokurist tadašnjeg upravitelja zgrade [adresa] u [adresa], Graditelj stan d.o.o. te svjedokinje CČ, koja je u tom istom razdoblju u tom društvu bila direktor, a ujedno i suvlasnica zgrade, proizlazi da su društva Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o. imali znatne dugove spram zgrade, zbog čega je odlučeno da će suvlasnici plaćati uvećane račune na ime pričuve te troškova grijanja i hlađenja, kako bi omogućili nesmetano funkcioniranje zgrade. Upravitelj zgrade i predstavnik suvlasnika imali su dužnost izvještavanja suvlasnika o financijskom stanju zgrade, što su činili putem sastanaka sa suvlasnicima koji su se održavali bar jednom godišnje. Svjedok JČ iskazao je da su uz poziv na sastanak svakom suvlasniku dostavljeni svi materijali i financijska izvješća, o čemu se i raspravljalo na sastancima. Materijali su suvlasnicima ubačeni u poštanski sandučić. Svi suvlasnici koji su te materijale zaprimili znali su da se radi o dugovima firmi koji su u vlasništvu tužitelja. Oni su navodili imena tužitelja kako bi ostali suvlasnici imali punu informaciju. Njima su osobe tužitelja bile poznate dok primjerice nazivi trgovačkih društava nisu bili vidljivo istaknuti u zgradi. Općepoznato je bilo u zgradi da su supružnici NČ povezani sa tim firmama. To su znali i novi vlasnici zgrade jer su s tom informacijom upoznati kroz dobivene materijale. Oba svjedoka iskazala su da su nazočili sastanku suvlasnika 25. lipnja 2020. i suglasno su naveli da je bilo riječi o predmetnim dugovima i u tom su se kontekstu spominjali i društva Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o. te tužitelji kao vlasnici i odgovorne osobe u tim društvima. Svjedok JČ naveo je da je bilo najviše riječi o dugovima tužitelja, pri čemu su oba svjedoka navela da tužitelji osobno nemaju dugova prema zgradi.

11. Svjedokinja ČČ, vlasnica trgovačkog društvo EM consalting d.o.o., koje je vlasnik poslovnog prostora u zgradi, u bitnom je iskazala da se ne sjeća predmetnog poziva, a da se sa sastanka jedino sjeća teme vezane za promjenu upravitelja zgrade. No, iskazala je da je još prije nego je kupljen poslovni prostor razgovarala s tuženikom i JČ koji ju upoznali sa stanjem u zgradi i između ostalog su joj rekli da jedan rus ima određene dugove prema zgradi. Oni nisu rekli da je on vlasnik kakvog trgovačkog društva, naveli su kao da je on osobno odgovoran za te dugove. Svjedokinja je tek naknadno saznala da su tužitelji vlasnici društava Zoya i Silvan i to nakon što je izvršila uvid u Međuvlasnički ugovor i financijska izvješća.

12. Već je na temelju isprava u spisu nedvojbeno utvrđeno da je tuženik u okviru povjerene mu zadaće Međuvlasničkim ugovorom sazvao sastanak suvlasnika zgrade s dnevnim redom predviđenim člankom 4. Međuvlasničkog ugovora od 23. svibnja 2016., prema kojem se suvlasnici sastaju najmanje jednom godišnje radi donošenja plana prihoda i rashoda za slijedeće razdoblje, prihvaćanja izvješća o radu te donošenje programa rada za slijedeću godinu. Pozivu za sastanak priloženo je i Izvješće predstavnika suvlasnika za 2019. godinu u kojem se spominju tužitelji kao vlasnici tvrtki Zoya d.o.o. i Z d.o.o. u čijem se sastavu nalaze dvoetažni stan i Fitness centar u kompleksu Zagrad, i čije dugovanje prelazi 1.000.000,00 kuna te tabelarni prikaz liste dužnika [adresa] do svibnja 2020. u kojem je prikazan dug društava Zoya d.o.o. i Silvan d.o.o. U zapisniku sa sastanka tužitelji su navedeni kao dužnici prema zgradi.

13. Iz predmetnih isprava nedvojbeno je utvrđeno i to da tužitelji osobno u spornom razdoblju nisu imali nikakvih dugova spram suvlasnika zgrade [adresa] u [adresa] niti su suvlasnici te nekretnine, već su postojali evidentirani dugovi društava Zoya d.o.o. i Silvan d.o.o., čiji su članovi i osnivači tužitelji.

14. Iz iskaza stranaka i svjedoka, koji su suglasni u bitnom dijelu koji će se nastavno iznijeti i koje je sud stoga prihvatio kao istinite, proizlazi da su se imena tužitelja vrlo često spominjala u kontekstu dugova prema zgradi. I sam tuženik te svjedoci - prokurist i direktorica upravitelja zgrade u svojim su iskazima na više mjesta navodili "supružnike NČ" kao dužnike, a tek potom trgovačka društva Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o. čiji da su tužitelji vlasnici. Tako je tuženik naveo da je u dopisu i na sastanku spominjao supružnike NČ jer suvlasnicima ništa ne znači naziv Z i T, a svjedok JČ da su imena tužitelja navodili kako bi ostali suvlasnici imali punu informaciju jer su njima osobe tužitelja bile poznate dok primjerice nazivi trgovačkih društava nisu bili vidljivo istaknuti u zgradi. Takav način postupanja potvrdila je svjedokinja ČČ kojoj su upravo tuženik i svjedok JČ govorili o tužitelju MČ kao dužniku u zgradi, pri čemu je ona tek kasnije saznala da se radi o dugovima društava Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o.

15. Prema tome, iz svih provedenih iskaza proizlazi da je tuženik zaista tužitelje spominjao kao dužnike zgrade [adresa] u [adresa]. Utvrđeno je i to da ih je tuženik navodio i kao vlasnike tvrtki Zoya d.o.o. i Silvan d.o.o. u čijem se sastavu nalaze dvoetažni stan i fitness centar, i ukazivao na činjenicu da se radi o dugovima tih društava, međutim iz samog njegovog iskaza jasno je da je tuženik isticao upravo tužitelje u kontekstu dugova zgrade "jer suvlasnicima ništa ne znači naziv Z i T", iako je znao da tužitelji osobno nemaju nikakvih dugova prema zgradi niti su suvlasnici iste. Točno je da tuženik kao predstavnik suvlasnika u skladu s Međuvlasničkim ugovorom bio dužan izvještavati suvlasnike o financijskom stanju zgrade, međutim u tu je svrhu bilo dovoljno da tuženik suvlasnike izvijesti o dužnicima- pravnim osobama Zoya d.o.o. i Silvan d.o.o., a ne i o članovima, direktorima i prokuristima društva, jer to nije podatak potreban za obavještavanje suvlasnika zgrade niti su ti podaci bili nužni da bi se informacija o dužnicima i dugu upotpunila i razjasnila.

16. Po ocjeni ovog suda, neistinito dovođenje tužitelja u vezu s dugovima spram zgrade predstavlja protupravnu štetnu radnju jer je tim postupkom tuženik zašao u osobnu sferu tužitelja i povrijedio je njihovo pravo na ugled i čast, odnosno povrijedio je njihova prava osobnosti u smislu članka 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO). Time je tužiteljima nastala neimovinska šteta jer prema objektivnoj koncepciji neimovinske štete, kako je ona uređena ZOO-om, tu štetu čini već sama povreda prava osobnosti pod kojim se razumije za fizičke osobe, između ostalog, upravo čast i ugled (članak 19. u vezi s člankom 1046. ZOO-a). No, svaka povreda prava osobnosti – iako je time objektivno nastala neimovinska šteta - ne znači i bezuvjetno oštećenikovo pravo na isplatu pravične novčane naknade. To pravo oštećenik ostvaruje samo ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (članak 1100. stavak 1 ZOO- a). Opće je prihvaćeno načelo da se naknada neimovinske štete za povredu ugleda i časti priznaje samo iznimno i to onda kada je povreda izuzetno teška, tako da je kod oštećenika opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Stoga i novčanu naknadu zbog povrede ugleda i časti treba ograničiti smo na takve izuzetno jake povrede ugleda i časti koje prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda čovjekove osobnosti, izazivajući kod oštećenika osobito intenzivnu duševnu bol (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-277/09 od 29. ožujka 2006.)

17. Tužitelji su iskazali je su zbog ovog događaja bila povrijeđeni i uvrijeđeni, da ih je događaj razljutio i uznemirio.

18. Nema sumnje da je tužiteljima ovaj događaj zaista izazvao nelagodu, ljutnju, frustraciju, uvredu i osjećaj povrijeđenosti o kojima su iskazivali. I iskustveno se može reći da su takve senzacije inherentne događaju u kojem se osobi pripiše određena radnja, ponašanje ili odlika, koja u danoj socijalnoj sredini nema pozitivne konotacije, a takva informacija bude dostupna određenom krugu ljudi, osobito kad ta informacija nije točna. Stoga sud ne dvoji da su tužitelji zaista doživjeli ove osjećaje o kojima su iskazivali.

19. Međutim, utvrđene okolnosti događaja i provedeni dokazi ne daju uporišta za zaključak da je duševna bol tužitelja bila takvog intenziteta i takve trajnosti da opravdava dosuđenje pravične novčane naknade.

20. Ono što je sud ovdje cijenio odlučnim jest što je predmetne netočne informacije tuženik učinio dostupnim isključivo uskom krugu osoba (suvlasnicima zgrade) uz navođenje činjenica iz kojih je bilo moguće zaključiti da se u konačnici radi o dugovima društava Zoya d.o.o. i Silvan d.o.o. (tabelarni prikaz dužnika priložen pozivu, navod u izvješću o stanju zgrade gdje se spominje dug suvlasnika NČ, koji su vlasnici tvrtki Zoya d.o.o. i Silvan d.o.o. u čijem se sastavu nalaze dvoetažni stan i Fitness centar, ali se kasnije u tom kontekstu navode i predmeti koji su vođeni protiv tih društava radi naplate duga). Osobito je važno istaknuti i to da su ti navodi izneseni isključivo i jedino u okviru izvješćivanja suvlasnika o financijskom stanju zgrade. Dakle, iako su tužitelji s jedne strane zaista netočno i neosnovano dovedeni u vezu s dugom trgovačkih društava Zoya d.o.o. i Silvan d.o.o., s druge strane su adresatima tih informacija istovremeno pruženi i točni podaci o odnosu tužitelja s navedenim trgovačkim društvima te činjenici da se zapravo radi o dugu spomenutih pravnih osoba. Stoga se, u ovim specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, po ocjeni ovog suda, ne radi o tako teškoj povredi odnosno ne radi se o izrazito ozbiljnom napadu na čast i ugled tužitelja koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade.

21. Slijedom navedenog, budući da nisu ispunjenje pretpostavke iz članka 1100. stavak 1. ZOO-a, tužbeni zahtjev valjalo je odbiti.

22. Tužitelji, koja su u cijelosti izgubili parnicu, dužni su naknaditi troškove protivnoj strani (članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a), prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) i vrijednosti predmeta spora od 1.990,84 eura, pri čemu u slučaju subjektivne kumulacije, kao što je ovdje slučaj, prilikom odlučivanja o troškovima postupka pretpostavlja se da udjeli suparničara u predmetu spora predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva odnosno vrijednost predmeta spora predstavlja zbroj vrijednosti svih zahtjeva. Dakle, za odluku od trošku mjerodavna je ukupna vrijednost predmeta spora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2752/11-2) određena raspravnim rješenjem od 9. studenoga 2020.

23. Tuženiku su odmjereni sljedeći troškovi:

- za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura (Tbr. 8 t. 1.Tarife)

- sastav podneska od 26.11.22. (obrazloženi podnesak) 200,00 eura (Tbr. 8 t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 8.11.2022. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 7.9.2023. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 28.11.2023. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 28.5.2024. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 16.9.2024. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 11.02.2025. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

Sve navedeno ukupno iznosi 1.600,00 eura, što uvećano za PDV od 25% iznosi 2.000,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 31. ožujka 2022. jer je u njemu iznio dokazne prijedloge koje je mogao iznijeti ili u odgovoru na tužbu ili na pripremnom ročištu, pa se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice, kao ni trošak zastupanja na ročištu od 28. studenoga 2024. jer to ročište nije održano. Troškovi svjedoka i sudske pristojbu na tužbu za tuženika nisu nastali.

24. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Opatiji 25. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP- a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku