REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1714/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Zoranu Šariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] i svi zastupani po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB:92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u izreci pod točkom III. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-10457/2023-53 od 26. srpnja 2024., 25. ožujka 2025.,

r i j e š i o je

I. Prihvaća se, kao djelomično osnovana žalba tužitelja i preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u izreci pod točkom III. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-10457/2023-53 od 26. srpnja 2024. na način da ono u tom dijelu, sada preinačeno, glasi:

„ III. Nalaže se tuženiku da pored već priznatih troškova postupka u iznosu od 2.310,03 eura, solidarno naknadi tužiteljima i daljnje troškove postupka u iznosu od 485,27 eura, sa zateznim kamatama koje teku od 26. srpnja 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan odbija.“

II. Nalaže se tuženiku solidarno naknaditi tužiteljima troškove žalbenog postupka u iznosu od 98,44 eura sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu ovih troškova, kao neosnovan odbija.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. i II. izreke, kao osnovan prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i tuženiku je naloženo solidarno isplatiti tužiteljima iznos od 6.924,78 eura i troškove postupka u iznosu od 2.310,03 eura, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u izreci navedene presude, dok je u točki III. izreke, kao neosnovan odbijen preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, a u točki IV. izreke, kao neosnovan odbijen je u cijelosti i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka

2. Protiv odbijajućeg dijela rješenja o troškovima postupka sadržanog u izreci pod točkom III. navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da tuženiku naloži solidarno naknaditi im i daljnje troškove postupka u iznosu od 1.156,61 eura uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Obzirom na samo žalbu tužitelja, u ovom dijelu postupka sporna je odluka suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka i to njezinom odbijajućem dijelu ( točka III. izreke).

6.1. Naime, sud prvog stupnja je u točki II. izreke navedene presude suda prvog stupnja obvezao tuženika solidarno naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 2.310,03 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u točki III. izreke zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, kao neosnovan odbio, uz zaključak, u bitnome, da bi tužiteljima u ovom postupku pripadalo pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 2.762,50 eura, uvećano za troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 103,52 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura te troškove vještačenja od 199,08 eura, ali kako su prema njihovim zahtjevima za naknadu troškova postupka ( troškovnicima) od 2. veljače 2023. i 25. lipnja 2024. zahtijevali naknadu troškova postupka u iznosu od 1.941,07 eura to da im je sukladno navedenim zahtjevima valjalo priznati navedene troškove, uvećane za navedene troškove sudskih pristojbi i troškova financijskog vještačenja, dok je u točki III. izreke u preostalom dijelu njihov zahtjev za naknadu troškova postupka, kao neosnovan odbio. Pri tome je sud prvog stupnja njihov zahtjev za naknadu troškova postupka odbio i u dijelu u kojem su zahtijevali naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav njihovih podneska od 10. ožujka 2021. i 2. veljače 2023.

7. Ispitujući pobijano rješenje samo u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 381. u vezi odredbe 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje, zbog pogrešne primijene materijalnog prava nije u cijelosti zakonito i pravilno.

7.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem prethodno navedenih zakonskih odredbi, radi čega ovaj sud drugog stupnja zaključuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Međutim, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, koje niti sami žalitelji ne čine spornim, sud prvog stupnja je odlučujući o pravu tužitelja na zahtijevane troškove postupka, djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. U ovom dijelu postupka, obzirom na žalbene razloge žalitelja, više nije sporno da tužitelji nemaju osnovano pravo na naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav njihovih podnesaka od 10. ožujka 2021. i 2. veljače 2023.

9.1.Sporno je, imaju li tužitelji osnovano pravo zahtijevati naknadu troškova postupka prema njihovim zahtjevima od 2. veljače 2023. i 25. lipnja 2024. ( troškovnicima) u iznosu većem od, u ovom postupku, priznatog i imaju li osnovano pravo zahtijevati naknadu troškova postupka koji se odnosi na sastav njihove žalbe podnijete protiv presude suda prvog stupnja poslovni broj: P-1668/2020-32 od 17. ožujka 2023., obzirom na činjenicu da je u tom žalbenom postupku u cijelosti uspio i da je rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Gž-1142/2023-2 od 17.listopada 2023. odlučeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci, a što je po shvaćanju žalitelja, sud prvog stupnja propustio učiniti.

10. Na temelju odredbe čl. 164. st. 1. ZPP propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok je u stavku 2. ovog članka propisano da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

11. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i činjenična utvrđenja koja proizlaze iz ovog spisa, sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilnom primjenom ovih zakonskih odredbi, u ovom postupku, nije odlučivao o troškovima tužitelja koji se odnose na troškove žalbenog postupka koji je prethodio ovom aktualnom, bez obzira što su tužitelji u žalbi podnesenoj protiv presude suda prvog stupnja poslovni broj: P-1668/2020-32 od 17. ožujka 2023., zahtijevali naknadu tih troškova i bez obzira što je rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Gž- 1142/2023-2 od 17.listopada 2023., kao osnovana prihvaćenja njihova žalba i odlučeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci budući su tužitelji na ročištu za glavnu raspravu od 25.lipnja 2024. ( list 354-357 spisa) jasno odredili svoj zahtjev za naknadu troškova postupka prema njihovom zahtjevu od 2. veljače 2023., uvećan za trošak pristupa na navedeno ročište u iznos od 258,81 eura i troškove PDV-a. Dakle, takvim svojim konačno postavljenim zahtjevom za naknadu troškova postupka na ročištu za glavnu raspravu od 25.lipnja 2024. jasno su i određeno naveli troškove za koje traži naknadu ( čl. 164. st. 2. ZPP), te su time, zapravo povukli svoj zahtjev za naknadu troškova prethodno navedenog žalbenog postupka i sud prvog stupnja nije ni trebao odlučivati o tim troškovima, a niti je u odnosu na te troškove donijeti dopunsko rješenje, radi čega je u ovom dijelu žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

12. Međutim, odlučujući o preostalom zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka prema njihovim zahtjevima od 2. veljače 2023. i 25. lipnja 2024. ( troškovnicima) sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

12.1. Naime, obzirom i na žalbene navode žalitelja, u ovom dijelu postupka više nije sporno da bi tužiteljima, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa), pripadalo pravo na naknadu troškova postupka koji se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova na temelju odredbe Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa),trošak sastava podnesaka od 24. srpnja 2020., 22. kolovoza 2021. 19. srpnja 2022. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), troškova zastupanja na ročištima održanim 17. svibnja 2021., 11. travnja 2022., 2. veljače 2023. i 25. lipnja 2024. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife) te troškova zastupanja na ročištu održanom 18. ožujka 2021. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife ), odnosno ukupno 850 bodova što prema vrijednost boda od 2,00 eura ( Tbr. 54. Tarife) iznosi ukupno 1.700,00 eura, odnosno ovo uvećano za troškove PDV-a u iznosu od 425,00 eura ( Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.125,00 eura i što sve uvećano za 30% zbog zastupanja četiri tužitelja (Tbr. 40/1 Tarife) iznosi 2.762,50 eura, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, te da im pripada pravo i na naknadu troškova postupka koji se odnose na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 103,52 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura te troškove vještačenja od 199,08 eura, pa bi posljedično tome tužiteljima u ovom postupku, obzirom na ovako nesporno utvrđeno činjenično stanje, pripadalo pravo na naknadu troškova u iznosu od 3.31,46 eura.

12.2. Cijeneći sadržaj zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka od 2. veljače 2023. i 25. lipnja 2024. ( troškovnicima), dakle onih u odnosu na koje je sud prvog stupnja i ocjenjivao pravo tužitelja na naknadu troškova postupka ( one troškove postupka koje sud prvog stupnja smatra osnovanima - točka 12.1. ovog obrazloženja, odnosno dijela obrazloženja iz točke 37. prvostupanjske odluke), proizlazi da su tužitelji u ovom postupku zahtijevali naknadu troškova postupka u iznosu od 1.941,07 eura kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, ali su pri tome na sve troškove postupka zahtijevali i troškove PDV-a, kao i troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu te troškove plaćenog predujma. Međutim, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja je odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka koji su oni doista i zahtijevali u ovom postupku prema navedenim zahtjevima i koje sud prvog stupnja smatra osnovanim ( iznos od 1.941,07 eura) propustio obračunati troškove PDV-a ( Tbr. 46. Tarife) na ovaj iznos od 1.941,07 eura što iznosi 485,27 eura, pa posljedično tome, a zajedno sa troškovima postupka koji se odnose na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 103,52 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura te troškove vještačenja od 199,08 eura ( što nije sporno) tužiteljima u ovom postupku pripada pravo na ukupne troškove postupka u iznosu od 2.795,30 eura. Posljedično tome, kako je sud prvog stupnja tužiteljima priznao pravo na naknadu ukupnih troškova postupka od 2.310.03 eura, a pripada im pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 2.795,30 eura, to je valjalo kao djelomično osnovanu prihvatiti žalbu tužitelja i tuženika obvezati, da im pored već priznatih troškova postupka u iznosu od 2.310,03 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom naknadi solidarno i daljnje troškove postupka u iznosu od 485,27 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika, valjalo kao neosnovan odbiti.

13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. točke 2. i 3. ZPP riješeno je kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

14. Obzirom da su tužitelji djelomično uspjeli sa svojom žalbom i da su zahtijevali naknadu troškova postupka na ime troškova sastava žalbe u iznosu od 187,50 eura, uvećano za troškove PDV-a u iznosu od 46,88 eura odnosno ukupno 234,38 eura i da je omjer njihova uspjeha 42%, to im je u tom omjeru valjalo i priznati troškove ovog žalbenog u iznosu od 98,44 eura, pa je posljedično tome na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP i odredbi Tbr.10/4 i Tbr. 46. Tarife valjalo riješiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.

U Puli – Pola 25. ožujka 2025.

S u d a c:

Zoran Šarić