REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1123/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić, u pravnoj stvari tužitelja Hep – Toplinarstvo d.o.o. (OIB: 15907062900) sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: 52634238587) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude i rješenja poslovni broj: Povrv-3010/2021-18 od 8. ožujka 2024. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3010/2021-18 od 8. ožujka 2024

II. Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3010/2021-18 od 8. ožujka 2024. u odluci o troškovima postupka sadržano u točkama II. i III. izreke tog rješenja.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-2261/21 od 1. travnja 2021., u dijelu kojim je tuženici naloženo tužitelju isplatiti iznos od 5,00 eura na ime zakonskih zateznih kamata koje su na iznos od 0,23 eura tekle od 13. ožujka do 10. studenog 2021. i na iznos od 34,83 eura od 26. veljače 2020. do 10. studenog 2021., u roku od 8 dana.

1.2. Rješenjem prvostupanjskog suda ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-2261/21 od 1. travnja 2021., u dijelu koji se odnosi na glavnicu u visini od 35,06 eura te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena. O troškovima parničnog postupka odlučeno je na način da je tuženica dužna naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 29,86 eura u roku od 15 dana, dok je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka odbijen o čemu je odlučeno u točkama II. i III. izreke tog rješenja.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu i rješenje u točkama II. i III. izreke pobija tuženica, zbog apsolutne bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i to zbog početka tijeka zastarnog roka. Navodi kako je u postupku riječ o tražbini za isporuku plina za siječanj 2020. koji je dospio na naplatu 25. veljače 2020. pa da je zastara protekla 25. veljače 2021., dok je tužitelj ovršni prijedlog podnio 12. ožujka 2021. po proteku jednogodišnjeg zastarnog roka. Ukazuje da u ovom postupku nema mjesta primjeni odredbama ZPP o prethodnom obraćanju nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora iz odredbe članka 186.a ZPP, budući da se tražbina prisilno ostvaruje po odredbama Ovršnog zakona, ovršnim prijedlogom na temelju vjerodostojne isprave, a ne tužbom, pa da tužitelj nije mogao prekinuti zastaru podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora 7. listopada 2020., već podnošenjem ovršnog prijedloga javnom bilježniku 12. ožujka 2021. kada je zastarni rok već protekao.

2.1. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude i rješenja u točki II. i III. izreke na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev odnosno ukine platni nalog uz naknadu troška tuženici ili podredno da se ukine presuda i rješenje te predmet vrati na ponovljeni postupak, te postavlja zahtjev za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 62,50 eura.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu navodeći da su pobijana presuda i rješenje pravilni i na zakonu osnovani, da je prvostupanjski sud cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti ispravno utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti. Predlaže da se odbije žalba tuženice i potvrdi predmetna presuda i rješenje.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet je spora bio zahtjev tužitelja za isplatu troška pružene komunalne usluge opskrbe plinom za stambeni prostor na adresi u [adresa], za siječanj 2020., u iznosu od 264,16 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos 262,44 kuna od 26. veljače 2020. do isplate kao i na iznos od 1,72 kune od 13. ožujka 2021. do isplate, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 279,95 kuna.

5.1. Kako je tuženica 10. studenog 2021. isplatila glavnicu u cijelosti (264,16 kuna) a tužitelj potom povukao taj dio prijedloga za ovrhu, predmet je postupka još samo zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 26. veljače 2020. i 13. ožujka 2021. do isplate 10. studenog 2021., u apsolutnom iznosu od 5,00 eura.

6. Prvostupanjskom je presudom održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-2261/2021 od 1. travnja 2021. u dijelu kojim je tuženici naloženo tužitelju isplatiti iznos od 5,00 eura na ime zakonskih zateznih kamata koje su na iznos od 0,23 eura tekle od 13. ožujka 2021. do 10. studenog 2021. i na iznos od 34,83 eura od 26. veljače 2020. do 10. studenog 2021., dok je prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-2261/2021 od 1. travnja 2021. u dijelu koji se odnosi na iznos od 35,06 eura (glavnica) te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena, a točkom II. naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 29,86 eura dok je zahtjev tuženice odbijen (točka III. izreke rješenja), uz obrazloženje da je tuženica 10. studenog 2021., a nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, platila glavnicu potraživanja, čime je na posredan način priznala postojanje duga. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, prvostupanjski sud utvrđuje da je prijedlog za ovrhu tužitelja podnesen javnom bilježniku 12. svibnja 2021., a tražbina od kojih je dospjela 25. veljače 2020., dok se tužitelj 7. listopada 2020. obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora temeljem članka 186.a ZPP, slijedom čega je kao neosnovan odbijen prigovor zastare istaknut po tuženici, jer je zastarijevanje prekinuto podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora, temeljem odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO).

6.1. U ovom je predmetu, s obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 35,06 eura, riječ o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.a ZPP.

6.2. Prema odredbi članka 467. stavcima 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovog Zakona.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama dopuštenih razloga zbog kojih ih pobija tuženica pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba paničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. u vezi s člancima 445.a, 457., 460. i 467. ZPP), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da su prvostupanjska presuda i rješenje u cijelosti zakoniti i pravilni pa tuženičina žalba slijedom toga neosnovana.

8. Ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje se pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s odredbom članka 457. ZPP, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, dok se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjska presuda ne može pobijati jer se radi o sporu male vrijednosti (članak 467. ZPP).

9. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Predmet je ovog žalbenog postupka stoga samo pitanje je li osnovan prigovor zastare za tražbinu koja je dospjela na naplatu 25. veljače 2020., odnosno još samo za zatezne kamate s obzirom na to da je tuženica 10. studenog 2021. platila glavnicu u iznosu od 262,44 kuna i iznos od 1,72 kuna na ime zateznih kamata (ukupno 264,16 kuna).

10.1. Odredbom članka 232. stavka 1. ZOO propisano je da zastarijevaju za jednu godinu tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.

11. Imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju za isporučenu toplinsku energiju za stambeni prostor-stan, a kako to i proizlazi iz računa tužitelja, pravilno prvostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz odredbe članak 232. stavka 1. ZOO. Također, pravilno prvostupanjski sud smatra da je tužitelj podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora došlo do prekida zastare.

11.1. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 7. listopada 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu.

11.2. Imajući u vidu odredbu članka 241. ZOO kojom je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja ili osiguranja tražbine kao i činjenicu da se tužitelj prije pokretanja ovršnog postupka obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora 7. listopada 2020., treba smatrati da je tada došlo do prekida zastare.

11.3. Tuženica je u ovoj pravnoj stvari dužnik, ali ujedno i nadležno tijelo kojem se vjerovnici obraćaju radi mirnog rješenja spora, a koje obraćanje se može uzeti kao poduzimanje vjerovnikove radnje protiv dužnika pred nadležnim tijelom radi utvrđivanja i ostvarenja tražbine. Kod toga kao važno također treba istaknuti da je tužitelj, iako to nije trebao, podnio 7. listopada 2020. zahtjev za mirno rješenje spora tuženici, a tuženica jednostavno nije reagirala i odgovorila na takav zahtjev, iako je mogla obavijestiti tužitelja da uopće neće postupati po tom zahtjevu jer nije potreban u ovršnom postupku, koje stajalište je tuženica zastupala tijekom postupka. Na taj način proizlazi, kada se i ne bi prihvatilo da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora zastara prekinuta, da je tuženica svojim postupanjem na neki način dovela tužitelja u zabludu da će rješavati o njegovom zahtjevu za mirno rješenje spora. Tuženica je kao osoba javnog prava dužna postupati u obveznim odnosima prema načelu savjesnosti i poštenja i zabrane zlouporabe prava, a sve sukladno odredbi članaka 4. i 6. ZOO. Stoga je u ovoj pravnoj stvari podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora tuženici od strane tužitelja došlo do prekida zastarijevanja prema odredbi članka 241. ZOO te nije nastupila zastara potraživanja tužitelja ( tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-242/2023-3 od 21. ožujka 2023.,) pa je u tom pogledu žalba tuženice neosnovana.

12. Ovaj drugostupanjski sud stoga ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim tuženičin prigovor zastare i još u preostalom dijelu (u pogledu zateznih kamata i troškova postupka) održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a o razlozima takve odluke dao je i valjano obrazloženje.

13. Prvostupanjska je presuda stoga u cijelosti pravilna i zakonita pa je tuženičinu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. u vezi s člancima 445.a, 457., 460. i 467. ZPP.

14. Također, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP pravilno odlučio o troškovima postupka u točkama II. i III. izreke rješenja pa je stoga valjalo žalbu tuženice protiv pobijanog dijela rješenja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

15. Kako tuženica nije postigla bilo kakav žalbeni uspjeh niti je ona stranka koja u ovom postupku ima pravo na naknadu troškova postupka, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe.

15.1. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.

16. Iz svih je navedenih razloga odlučeno kao u izreci.

U Puli 25. ožujka 2025.

Sudac

Marija Sošić