REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ob-34/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužiteljice DŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vesna Jurički, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženog ĆŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje mlt. CŠ iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i mlt. PŠ iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica ĐŠ, djelatnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-380/2022-48 od 21. siječnja 2025., dana 25. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u cijelosti potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-380/2022-48 od 21. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je slijedeće:

„I. Nalaže se ocu ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi za uzdržavanje mlt. CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečni novčani iznos od 229,60 eura, a za mlt. PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečni novčani iznos od 195,16 eura, počev od dana donošenja privremene mjere 21. siječnja 2025. pa nadalje sve dok za navedeno budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do 15. -og u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na tekući račun majke DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] otvoren kod Erste bank, IBAN [broj bankovnog računa].

II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do donošenja drugačije sudske odluke, odnosno pravomoćnog okončanja ovog postupka.

III. Žalba ne odgađa provedbu ovrhe.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik. Ističe da je rješenje donijeto bez prethodne rasprave o prijedlogu tužiteljice na koji način mu je uskraćena mogućnost očitovanja o navodima koji su sadržani u obrazloženju rješenja; da je sud propustio uzeti u obzir dokaze kojima ukazuje na postojanje svojih kreditnih obveza, a također da je podnio zahtjev da se mlt. djeca njemu dodijele na da skrb i stanovanje, o kom zahtjevu još nije odlučeno; da je sud propustio utvrditi njegove prihode i imovno stanje u trenutku odlučivanja o prijedlogu tužiteljice; da sud nije pravilno utvrdio da li je on radno sposoban; da je određenim iznosom uzdržavanja dovedena u pitanje njegova osobna egzistencija; da je sud pogrešno zaključio da nije doprinosio uzdržavanju zajedničke mlt. djece - u tom pravcu ukazuje na sadržaj podneska od 18. rujna 2024. i navode iznijete na istom ročištu kao i činjenicu da je bio spreman podmirivati troškove dječjeg vrtića za kćer PŠ; da on uredno snosi sve troškove koje djeca imaju prilikom boravka s njim; da sud prilikom donošenja predmetne odluke nije uzeo u obzir odredbu članka 314. stavak 3. točka 1. Obiteljskog zakona.

Žalbeni je prijedlog pobijano rješenje djelomično preinačiti.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.- pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. U svom odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica se istoj u cijelosti protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmetnim rješenjem, po prijedlogu tužiteljice i majke mlt. djece, određena je privremena mjera kojom je tuženiku, ocu mlt. djece, naloženo doprinositi njihovom uzdržavanju ukupnim iznosom od 424,76 eur, odnosno iznosom od 229,60 eur svakomjesečno na ime uzdržavanja mlt. CŠ te iznosom od 195,16 eur svakomjeseno na ime uzdržavanja mlt. PŠ, sve to s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja privremene mjere, odnosno od 21. siječnja 2025. pa nadalje sve dok za navedeno budu postojali zakonski razlozi, koji iznos je dužan plaćati na tekući račun majke i zakonske zastupnice DŠ.

5.1. Predmetno je rješenje prvostupanjski sud donio pozivom na odredbu članka 538. i članka 539. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje: ObZ), obzirom je utvrdio da se radi o mjeri koju je bilo nužno donijeti tijekom postupka koji se u predmetnom slučaju između ovdje parničnih stranaka u pravcu ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na zajedničku mlt. djecu; da je pravomoćnom privremenom mjeru koja je u predmetu donijeta 27. listopada 2023. određeno da će mlt. djeca stanovati s majkom, time da je istodobno uređeno odvijanje osobnih odnosa mlt. djece s roditeljem s kojim ne žive – ocem; da tuženik ne doprinosi uzdržavanju zajedničke mlt. djece; da je tuženik zaposlen pa posljedično i radno sposoban, pa da je stoga dužan a i u mogućnosti doprinositi uzdržavanju mlt. djece iznosom koji je pobliže određen točkom I. izreke predmetnog rješenja, a koji iznos predstavlja minimalni iznos uzdržavanja koji je dužan doprinositi roditelj s kojim djeca ne žive a koji je propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 49/2024.).

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tom dodatno, temeljem odredbe članka 365. ZPP, po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito. Činjenice bitne za odluku o predloženoj i određenoj mjeri u dovoljnoj su mjeri pravilno utvrđene a i materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

6.1. Predmetnu privremenu mjeru tužiteljica je predložila svojim podneskom zaprimljenim kod ovoga suda dana 10. svibnja 2024., koji prijedlog je dostavljen tuženiku na očitovanje, on se na prijedlog tužiteljice očitovao podneskom od 28. svibnja 2025., a u pravcu raspravljanja predložene mjere zakazano je i ročište za dan 18. lipnja 2025. Dakle, ne može se prihvatiti žalbeni navod tuženika da mu je onemogućeno da sudjeluje u postupku koji je prethodio donošenju pobijanoga rješenja.

6.2. Nadalje, u smislu odredbe članka 531. stavak 1. ObZ sud može o privremenoj mjeri radi uzdržavanja djeteta odlučiti i bez rasprave, a prema odredbi članka 539. stavak 1. toga Zakona u postupcima u kojima odlučuje o uzdržavanju djeteta sud je dužan žurno postupati, a ako okolnosti zahtijevaju i neovisno o tome da li se tuženik o tome mogao izjasniti, rješenjem o privremenoj mjeri naložiti tuženiku da plaća zakonski minimum uzdržavanja za dijete.

6.3. Dakle, prilikom donošenja predmete privremene mjere, sud nije bio dužan detaljno utvrđivati sve činjenice vezane za potrebe zajedničke mlt. djece kao i okolnosti o kojima ovisi mogućnost tuženika doprinositi uzdržavanju - radi se o okolnostima koje će se detaljno morati raspraviti u tijelu postupka obzirom na zahtjev koji je istaknut u tužbi.

6.4. Međutim, neovisno o navedenome, u predmetnom slučaju te okolnosti sud je ipak u dovoljnoj mjeri raspravio, jer je o svojim primanjima (zaposlen je s plaćom oko 1.000,00 eur) i imovinskim prilikama (nema vrjednijih pokretnina ili nekretnina a živi u kući svoje majke) iskazivao u svojstvu parnične stranke sam tuženik na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano dana 18. lipnja 2024., a o potrebama zajedničke mlt. djece iskazivala je majka (troškovi vrtića za mlt. PŠ, a za oba djeteta uobičajeni troškovi koji „otpadaju“ na djecu životne dobi kao što su mlt. djeca) na istom ročištu, a sve te okolnosti sud je imao u vidu prilikom donošenja predmetnog rješenja. Dakle, ne može se prihvatiti žalbeni navod tuženika da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.

6.5. Obzirom da je tuženik nesporno zaposlen, sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da je i radno sposoban, suprotno nije dokazano, a teret dokaza te činjenice „leži“ na tuženiku.

7. Odredbom članka 529. ObZ propisani su posebni postupci osiguranja radi određivanja: 1. privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom i 2. privremene mjere radi uzdržavanja. Privremene mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu se odrediti prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava, kao i za njegova trajanja (stavak 2.).

7.1. Odredbom članka 358. stavak 1. ObZ propisano je da se privremena mjera radi uzdržavanja, ako tim Zakonom nije drugačije određeno, može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.

8. Obzirom je učinjeno vjerojatnim postojanje obveze tuženika da uzdržava zajedničku mlt. djecu koja sada žive s majkom, te da je privremena mjera predložena u korist djece, uz utvrđenu činjenicu da je tuženik zaposlen s primanjima u visini od oko 1.000,00 eur, da je radno sposoban - suprotno nije dokazano, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odredio privremenu mjeru radi uzdržavanja kao u pobijanom rješenju pod točkom I izreke (članak 529. stavak 1. točka 2. ObZ) s trajanjem kao pod točkom II izreke.

9. Prvostupanjski sud je odredio obvezu uzdržavanja za mlt. CŠ (rođenog **.**.2017.) u iznosu od 229,60 eur, a za mlt. PŠ u iznosu od 195,60 eur (rođena **.**.2021.). Zakonski minimum za uzdržavanje propisan je Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, prema kojoj je propisani minimalni iznos za dijete u dobi do 6 godina u iznosu od 195,16 eura a za dijete u dobi od 7 do 12 godina u iznosu od plaće 229,60 eur, a upravo te iznose je sud naložio tuženiku plaćati na ime uzdržavanja zajedničke mlt. djece. Obzirom se radi minimalnim novčanim iznosima koje je tuženik dužan plaćati na ime uzdržavanja djece, po stavu ovoga suda nisu postojali uvjeti za primjenom odredbe članka 314. stavka 3. ObZ, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu dužnog iznosa uzdržavanja.

9.1. Pritom, u odnosu na žalbene navode tuženika valja navesti da djeca imaju prednost pred drugim obvezama, pa tako i pred obvezom otplate kredita, te je primarna dužnost roditelja uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti, što znači i ulagati i pojačani napor, pa makar i na štetu svog vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti. Tuženik je osoba rođena 1990., tijekom postupka niti je tvrdio niti je dokazao da je radno nesposoban i da svojim radom ne može ostvariti prihode za svoje uzdržavanje, kao i uzdržavanje svoje mlt. djece. Tuženik je kao roditelj je dužan i dodatno raditi da bi podmirio potrebe djece, koje su kako je to prethodno rečeno, dominantne potrebe.

9.2. Činjenica da je tuženik podmirivao troškove koje su djeca imala za vrijeme dok su boravila kod njega ili s njim, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost predmetne odluke. Roditelj s kojim dijete ne živi dužan je doprinositi njegovom uzdržavanju određenim novčanim iznosom, a sve preko toga je dobrovoljno i u interesu djece.

10. Obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te temeljem, odredbe članka 380. stavka 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Puli-Pola 25. ožujka 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić