REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-299/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici BĐ, Krešimir Bagić i Matteo Manarin, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pn-441/2021-28 od 8. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pn-441/2021-28 od 8. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime imovinske štete iznos od 3.102,58 EUR/23.376,39 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po propisanoj kamatnoj stopi, tekućom od 24. kolovoza 2021. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, dok je točkom II. naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u visini od 2.576,06 eura/19.409,32 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom od 8. prosinca 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Iako prvostupanjski sud pravilno citira zakonske odredbe Zakona o lovstvu, Zakona o cestama i Zakona o obveznim odnosima, koji se maju primijeniti u ovoj pravnoj stvari, pogrešno ih primjenjuje cijeneći činjenično stanje utvrđeno u provedenom dokaznom postupku. U ovoj pravnoj stvari ima se primijeniti odredba članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/2018., 32/2019. i 32/2020. – dalje: ZL) prema kojoj za štetu zbog naleta vozila na divljač odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Predmetni štetni događaj dogodio se 17. kolovoza 2021. kada je lovoovlaštenik bio u vremenu lovostaja i nije provodio lov, a prema Pravilniku o lovostaju, članak 4. razdoblje lovostaja za divljač srnu traje od 1. listopada do 15. travnja. Navedena odredba, kao i odredba članka 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/2011., 22/2013., 54/2013., 148/2013. i 92/2014. – dalje: ZC) reguliraju događaj naleta motornog vozila na divljač na cesti i propisuju odgovornost po principu krivnje pa nema govora o objektivnoj odgovornosti lovoovlaštenika. Nelogičan je zaključak suda da je lovoovlaštenik objektivno odgovoran za štetu u vrijeme kada ne provodi lov u odnosu na odgovornost i krivnju kada provodi lov. Slijedom navedenog, tuženik kao osiguratelj lovoovlaštenika prema specijalnom propisu, odredbi članka 80. stavka 6. ZL-a za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara isključivo ako se utvrdi da je šteta nastala na njegovom lovištu zbog provođenja lova, a kako se lov nije vršio jer je u vrijeme predmetne nezgode bio lovostaj, nema odgovornosti lovoovlaštenika, tako ni tuženika. Predlaže preinačenje presude odbijanjem tužbenog zahtjeva i obvezivanjem tužitelja da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove. Budući da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda, pogrešna je i odluka o parničnim troškovima, to tim više što je prvostupanjski sud primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja nije bila na snazi („Narodne novine“ broj 138/2023.). Do stupanja na snagu te Tarife parnični trošak trebalo je odmjeriti prema vrijednosti boda od 1,33 eura/10,00 kuna, a tek od stupanja na snagu Izmjene Tarife (1. studenog 2022.) prema vrijednosti boda od 2,00 eura. Zabranjena je retroaktivna primjena odredbe podzakonskog propisa u smislu odredbe članka 90. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže preinačenje presude i odluke o parničnim troškovima uvažavajući zabranu retroaktivne Tarife. Tužitelju ne može biti dosuđena niti zatezna kamata na parnični trošak tekuća od dana donošenja pobijane presude, cijeneći odredbu članka 328. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP)

. Odluka o troškovima je

pogrešna. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i obvezivanje tužitelja na naknadu prouzročenih parničnih troškova.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traži naknadu imovinske štete na svom vozilu u iznosu od 3.102,56 eura, koja mu je nastala 17. kolovoza 2021. kada je, prilikom vožnje državnom cestom D-501 Krasica-Hreljin-Jadranovo (D8 Krasica: Čvor Oštrovica – (A6-Jadranovo) – D8), Općina Bakar, na području prije naselja Hreljin, vozilom marke Suzuki Vitara reg. ozn. [registarska oznaka] naletio na divljač (srnu) koja je istrčala na kolnik s njegove desne strane.

6. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 3.102,58 eura sa zateznom kamatom od 24. kolovoza 2021. do isplate po propisanoj stopi, uz zaključak kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti opća pravila o odgovornosti za štetu sadržana u odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO), ona koja se tiču odgovornosti za štetu od opasne stvari, odredbe članka 1045., 1063., 1064. i 1066. ZOO-a, jer je do štete došlo od opasne stvari (srne koja je iznenadno istrčala ispred vozila tužitelja) za koju odgovara lovoovlaštenik, a za njega tuženik kao njegov osiguratelj.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

8. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da se 17. kolovoza 2021. na kolniku državne ceste u području mjesta Hreljin prema sjeverozapadu u 15:50 sati dogodila prometna nezgoda naletom vozila tužitelja na divljač, srnu;

- da je naletom na vozilo tužitelja nastala šteta, a srna je pobjegla s mjesta nezgode, pri čemu su djelatnici policije uz prisustvo lovnika Lovačkog društva Srndać iz Hreljina, TĐ, utvrdili kako je divlja životinja, srna, istrčala na kolnik s lijeve na desnu stranu iz šumskog predjela, udarila u vozilo zbog čega je na vozilu nastala materijalna šteta na prednjem braniku, poklopcu motora, prednjoj maski, desnom kutnom svjetlu, prednje desnoj maglenki, prednjem desnom blatobranu, s time da je na oštećenim dijelovima pronađena i dlaka životinjskog podrijetla;

- da je znak "divljač na cesti" s dopunskom pločom: 2000 m, postavljen oko 3 km ispred mjesta nesreće, a da je ograničenje brzine na tom dijelu ceste 50 km/h;

- da lovištem koje se nalazi uz državnu cestu na kojoj se dogodila prometna nezgoda upravlja lovačko društvo Srndać Hreljin, osigurano kod tuženika, zbog čega tuženik odgovara za štetu koju je prouzročila srna na koju je naletjelo vozilo tužitelja (da je Lovačko društvo Srndać Hreljin u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, zbog čega tuženik odgovara tužitelju za nastalu štetu na njegovom vozilu primjenom odredaba članaka 964. i 965. ZOO-a);

- da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 24. kolovoza 2021. te da je tuženik ocijenio odštetni zahtjev tužitelja neosnovanim;

- da je procjenu štete na vozilu vršio procjenitelj iz Euroherca, a da je vozilo popravljano u više navrata, većim dijelom u listopadu 2021.;

- da se prema nalazu i mišljenju vještaka se tužitelj kretao brzinom od oko 55 km/h, a srna se pojavila u vidokrugu tužitelja na oko 3,5 metra ispred mjesta naleta ili oko 0,5 sekundi prije naleta, kada je osobno vozilo bilo udaljeno oko 7,7 metara ispred mjesta naleta, a tada je nesreća bila izbježiva (pretrčavanjem srne preko desne trake) za brzine osobnog vozila manje od 31 km/h, dok je za ograničenu brzinu od 50 km/h nesreća bila neizbježiva, s time da je na osobnom vozilu tužitelja Suzuki Vitara 1,62

WD/16 reg. ozn. [registarska oznaka] visina štete iznosila oko 3.102,58 eura;

- da je svjedok ĐĐ, lovnik lovačkog društva, s obzirom na pronađene dlake na mjestu puknute plastike na vozilu utvrdio da se radi o srnećoj divljači, što tvrdi i tužitelj u svom iskazu, iako divljač nije zatečena na licu mjesta.

9. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da proizlazi iz savjesno izvedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, njihove pravilne i argumentirane ocjene.

10. Budući da se štetni događaj dogodio 17. kolovoza 2021., prvostupanjski sud pravilno kao lex specialis primjenjuje ZL-u koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, odredbu članka 76. stavka 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi (ovdje odredbe članka 1045., 1063. i 1067. ZOO-a) ako taj zakon ne propisuje drugačije.

10.1. Tuženik u žalbi ukazuje na odredbu članka 80. stavka 6. alineje 2. ZL-a kojom je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Kako je u vrijeme štetnog događaja bio lovostaj, smatra da lovoovlaštenik nije odgovoran za predmetnu štetu, kao i da je pitanje njegove odgovornosti trebalo razriješiti primjenom citirane odredbe koja je lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a o objektivnoj odgovornosti.

10.2. Međutim, pravilno prvostupanjski sud primjenjuje odredbe ZOO-a jer to što odredbom članka 80. stavka 6. ZL-a nije propisano po kojem se kriteriju odgovara za štetu u slučaju kada ona nije posljedica provođenja lova, ne znači da su tom odredbom derogirane odredbe članka 1045., 1063. i 1067. ZOO-a koje reguliraju štetu po principu uzročnosti, na što izričito upućuje spomenuta odredba članka 76. stavka 2. ZL-a. O tome je stav iznio i Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., a kojom je odbijen prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe članka 80. stavka 6. ZL- a, pri čemu Ustavni sud to obrazlaže na sljedeći način: "14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takvo rješenje u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti tu odgovornost na građane, već će odštetnu odgovornost za štetu od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača."

10.3. Slijedom navedenog, prema odredbi članka 80. stavka 6. ZL-a za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima, izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač, kada se nije provodio lov (a takav je predmetni slučaj), za ocjenu odgovornosti za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a u smislu odredbe članka 76. stavka 2. ZL-a. Kako je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, u slučaju kada je do štete došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredaba članaka 1045., 1063. i 1064. ZOO-a, dok se prema odredbama članka 1067. stavaka 2. i 3. ZOO- a može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (koje okolnosti tuženik nije dokazao).

11. Objektivna odgovornost lovoovlaštenika prema pravilima odgovornosti za opasnu stvar nije derogirana ni odredbom članka 50. stavka 1. ZC-a koja propisuje da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a ni stavka 2. tog članka da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koje gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Stoga ni tvrdnje tuženika da se za štetu na vozilu uslijed naleta na divljač na javnoj prometnici po ZC- u odgovara po osnovi krivnje, što se odnosi i na lovoovlaštenike i na veći broj potencijalno odgovornih osoba koje odgovaraju po osnovi krivnje, u konkretnoj situaciji ne mogu dovesti u pitanje pravilnu primjenu spomenutih odredbi ZOO-a po prvostupanjskom sudu u konkretnoj situaciji.

12. Kako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da u upravljanju vozilom po tužitelju nije bilo protupravnog postupanja (brzina koja je za 5 km veća od ograničenja i činjenica da je nesreća bila izbježiva samo do 31 km/h brzine, značajno manje od ograničene od 50 km/h) i da je u utvrđenim okolnostima nalet na divljač bio neizbježan, odnosno da tužitelj nije mogao izbjeći nalet na divljač, a što upućuje na zaključak da šteta nije nastala radnjom tužitelja zbog koje bi sam odgovarao za naknadu štete prema odredbi članka 80. stavka 6. alineja 1., štetni događaj se dogodio za trajanja lovostaja, a ne postoje dokazani ekskulpacijski razlozi na temelju kojih bi se osiguranik tuženika (lovoovlaštenik) oslobodio obveze naknade štete koja je nastala tužitelju u predmetnom štetnom događaju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako postoji upravo odgovornost tuženika za naknadu štete prema navedenim odredbama (članak 76. stavak 2. ZL-a u vezi s člankom 1045., 1063., 1064., i 1066. ZOO-a) pa je žalba tuženika neosnovana.

13. Kako visina nastale štete više i nije sporna, pravilno ju je prvostupanjski sud dosudio (u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka) u naznačenom iznosu, kao i tijek zatezne kamate od podnošenja zahtjeva tuženiku za naknadu štete.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donio je pravilno na temelju odredbi članaka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a, s time da je o zateznim kamatama na taj trošak pravilno odlučio dosudivši ih od presuđenja, sve prema odredbi članka 151. st. 3. ZPP-a.

14.1. Tuženik neosnovano osporava primjenu Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljenu u „Narodnim novinama“ broj 126/2022., tvrdeći da je sud bio dužan do dana njenog stupanja na snagu priznati tužitelju trošak prema vrijednosti boda u iznosu od 1,33 eura, a tek od stupanja na snagu predmetne izmjene prema vrijednosti boda od 1,99 eura. Ocjena je ovog suda kako te tvrdnje tuženika nisu osnovane jer stranka ima pravo na dosudu troška prema Tarifi i vrijednosti boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, ovdje prema izmijenjenoj vrijednosti boda i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022. O takvim žalbenim tvrdnjama izjasnio se je i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024. i zauzeo pravno stajalište koje glasi: "Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014., 118/2014, 107/2015., 37/2022 i 126/2022) od 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), valja primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (1,99 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura)."

14.2. U odnosu na zatražene zatezne kamate na trošak, istovjetno stavu ovog suda se izjasnio rješenjem i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-652/2021 od 13. ožujka 2024., kada se je pozvao na svoje ranije pravno shvaćanje iznijeto u odluci broj Rev-2567/1999 od 10. prosinca 2022. u kojoj je navedeno :"Tužiteljici pravo na zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove nastale u postupku pred prvostupanjskim sudom, kada su ti troškovi sadržani u prvostupanjskoj odluci (ovršnoj ispravi) pripada od dana donošenja prvostupanjske presude", a to izričito propisuje odredba članka 151. stavka 3. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog, ovaj je sud odbio žalbu tuženika i primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu.

16. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe prema odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

U Puli 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Šarić