REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1108/2023-9

[adresa] D 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Istarske toplice (OIB: 91410030487), Livade, Sv. Stjepan 60, kojeg zastupa opunomoćenik Mauro Vitasović, odvjetnik u Puli, Flanatička 11/I, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske), OIB: 59951999361, Zagreb, Radnička cesta 80, radi naknade za zaštitu voda, 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske (sada: Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske), KLASA: UP/II-325-08/22-02/394, URBROJ: 517-09-2-2-23-2 od 4. travnja 2023. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto i pedeset eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za slivove sjevernog Jadrana, KLASA: UP/I-325-08/20-04/0001051, URBROJ: 374-23-3- 22-20 od 31. kolovoza 2022., donesenim u ponovnom postupku nakon što je prvotno doneseno prvostupanjsko rješenje od 28. svibnja 2020. bilo poništeno rješenjem tuženika od 8. srpnja 2022., tužitelju je utvrđena naknada za zaštitu voda po konačnom obračunu za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. u ukupnom iznosu od 139.334,61 kn.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-325-08/22-02/394, URBROJ: 517-09-2-2-23-2 od 4. travnja 2023. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu, a u tužbi i na raspravi održanoj u sporu navodi, u bitnome, kako je tužitelj dostavio četiri izvješća uzorkovanja otpadnih voda za 2019., te da se posljednje izvješće od 13. siječnja 2020. odnosi na uzorkovanje izvršeno 18. prosinca 2019. Navodi da je kao dokaz te tvrdnje predložio u žalbi da se sasluša ravnatelj tužitelja DN na adresi tužitelja te da se izvrši upit Zavodu za javno zdravstvo Istarske županije u vezi uzorkovanja vode za 2019., ali da se tuženo tijelo nije ni osvrnulo na te dokazne prijedloge, a niti odlučilo o izvođenju istih. Navodi da je tužitelj ispunio svoju obvezu sklapanjem ugovora sa Zavodom te ukazuje da je zadnje uzorkovanje izvršeno 18. prosinca 2019. te je u roku od mjesec dana kako je propisano Vodopravnom dozvolom dostavio izvješće. Ukazuje da je u upravnom postupku izostalo pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja jer ga prvostupanjsko tijelo nije na valjan način pozvalo da dostavi eventualno nedostajući uzorak, a to je ukazao i u žalbi, ali se tuženik nije na to osvrnuo iako je tuženik u ranijem rješenju kojim je poništio prvotno prvostupanjsko rješenje naložilo prvostupanjskom tijelu da upotpuni postupak. Iz toga da slijedi da je tuženik u ponovnom postupku odstupio od ranijeg stava te je dozvolio da se postupak okonča bez da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno. Dodaje još i kako tuženik u žalbenom postupku nije analizirao niti prigovor u svezi primjene korekcijskog faktora k3 te ukazuje da je taj faktor bio primjenjivan ranijih godina upravo iz razloga jer se ne radi samo o otpadnim vodama tužitelja nego i cijelog naselja pa i iz tog razloga da se ne može analizirati rješenje tuženika. Slijedom navedenoga, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te je ujedno zatražio naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanoga rješenje te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 11. ožujka 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS, a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

7. Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja iz razloga što je Sud sve odlučne činjenice za rješenje ovog spora mogao utvrditi na temelju dokumentacije koja se već nalazi u spisu upravnog postupka i ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Odredba čl. 5. st. 1. Uredbe o visini naknade za zaštitu voda („Narodne novine" broj 82/10, 83/12, 151/13 i 116/18, dalje: Uredba) propisano je da se korekcijski koeficijent k₁ iz čl. 4. st. 2. te Uredbe utvrđuje kao varijabilni (varijabilni sukladno propisu kojim se određuje obračunavanje i plaćanje naknade za zaštitu voda. St. 2. istog članka propisano je da varijabilni k₁ izražava sastav otpadnih voda za koje je propisom iz čl. 60. st. 3. Zakona o vodama ("Narodne novine", broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 i 46/18) propisano redovito ispitivanje njihova sastava. St. 3. t. 4. istog članka propisano je da se iznimno od st. 1. tog članka korekcijski koeficijent k₁ utvrđuje u fiksnom iznosu (fiksni k₁) kako slijedi: k₁ je jednak najvećem varijabilnom k₁ iz prethodne tri kalendarske godine uvećanom tri puta, koji je bio izračunat obvezniku koji ima vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda ili drugi upravni akt kojim se dopušta ispuštanje otpadnih voda, a nije sukladno važećem aktu dostavio propisani broj analiza o ispitivanju sastava otpadnih voda za obračunsko razdoblje za propisane pokazatelje onečišćenja. St. 8. istog članka propisano je da se korekcijski koeficijent k₃ primjenjuje ako su aritmetičke sredine svih izmjerenih koncentracija opasnih i drugih onečišćujućih tvari, kao i vrijednosti kemijske potrošnje kisika (KPKCr) i petodnevne biokemijske potrošnje kisika (BPK5), u skladu s graničnim vrijednostima emisija iz vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda ili drugog upravnog akta kojim je dopušteno ispuštanje otpadnih voda.

10. Iz stanja spisa upravnog postupka slijedi da je tužitelju od strane Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za slivove sjevernog Jadrana, Rijeka, izdana dana 20. veljače 2017. Vodopravna dozvola KLASA: UP/I-325-04/16-05/0000570, URBROJ: 374-23-3-17-2, za ispuštanje sanitarnih i tehnoloških otpadnih voda nakon prethodnog pročišćavanja iz sustava interne odvodnje otpadnih voda putem biouređaja i dvije lagune u staro korito Mirne te termalne vode izravno u staro korito Mirne, s rokom važenja do 31. prosinca 2023.

11. Nadalje, iz navedene Vodopravne dozvole slijedi da je korisnik obvezan četiri puta godišnje vršiti ispitivanje kakvoće otpadnih voda (dakle u pravilnim vremenskim razmacima), a iz točki 4. te Vodopravne dozvole slijedi da je korisnik dužan najkasnije mjesec dana od dana obavljenog uzorkovanja putem vanjskog ovlaštenog laboratorija, obavijestiti i dostaviti podatke Hrvatskim vodama o izmjerenoj protoci i ispitivanju sastava otpadnih voda.

12. Nadalje, iz zapisnika o uzorkovanju otpadnih voda koji se nalaze u upravnom spisu slijedi da su uzorci uzeti 27. prosinca 2018. (izvješće 14. siječnja 2019.), 20. ožujka 2019. (izvješće od 4. travnja 2019.), 25. rujna 2019. (izvješće od 10. listopada 2019.) i 18. prosinca 2019. (izvješće od 13. siječnja 2020., dakle izvješće je sastavljeno unutar mjesec dana od dana obavljenog uzorkovanja putem vanjskog ovlaštenog laboratorija, kako je to propisano u točki 4. Vodopravne dozvole).

13. Nadalje, iz prvostupanjskog rješenja slijedi da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je tužitelj za 2019. obračunsku godinu dostavio tri izvješća o ispitivanju i to za datum uzorkovanja 20. ožujka 2019., 25. rujna 2019. i 18. prosinca 2019.

14. Iz e-mail prepiske između službene osobe prvostupanjskoga tijela i voditelja tehničke službe tužitelja u periodu od 9. ožujka 2020. do 11. ožujka 2020., razvidno je da je tužitelj bio pozvan putem e-maila upućenog voditelju tehničke službe da dostavi četiri analize, jer su dostavljene samo tri, na što je isti odgovorio da je Zavod za javno zdravstvo Istarske županije prema podacima koje je on dobio uzeo uzorke kako je to navedeno u točki 12. obrazloženja ove presude, iz čega se vidi da su uzimali uzorke svaka tri mjeseca te da je rupa nastala između trećeg i devetog mjeseca te da mu nije vjerojatno da nisu bili u šestom mjesecu jer to naplaćuju, te je potom izvršio telefonsku provjeru sa Zavodom na što mu je odgovoreno da su pogriješili jer nisu uzeli uzorak u šestom mjesecu, te je naveo da Zavod inače ima otvoren radni nalog i uzima uzorke u propisanim intervalima, te da su oni previdili previd Zavoda.

15. Nadalje, utvrđeno je da je o ovoj upravnoj stvari tuženik rješenjem KLASA: UP/II-325-08/20-02/437, URBROJ: 517-09-2-2-22-8 od 8. srpnja 2022. usvojio žalbu tužitelja i poništio prvotno doneseno rješenje Hrvatskih voda u ovoj upravnoj stvari KLASA: UP/I-325-08/20-04/0001051, URBROJ: 374-23-3-20-1 od 28. svibnja 2020., s obrazloženjem da iz predmetnog spisa proizlazi kako propustom Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije nisu uzeti uzorci za mjesec lipanj 2019., slijedom čega se ocjenjuje da je prvostupanjsko tijelo u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja trebalo voditi računa i o čl. 6. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21), te obvezniku omogućiti da što lakše zaštiti i ostvari svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje tih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom (ovo osobito jer prema stanju spisa proizlazi da su uzorci uzeti 14. siječnja 2019., 4. travnja 2019., 10. listopada 2019. i 13. siječnja 2020.).

16. Prvostupanjsko tijelo je u ponovnom postupku utvrdilo da je tužitelj za 2019. obračunsku godinu dostavio tri izvješća o ispitivanju, a ne četiri, i to za datum uzorkovanja 20. ožujka 2019., 25. rujna 2019. i 18. prosinca 2019. Na temelju toga prvostupanjsko tijelo je obračunalo naknadu za zaštitu voda primjenjujući fiksni korekcijski koeficijent k1 koji je jednak najvećem varijabilnom k1 iz prethodne tri kalendarske godine uvećanom tri puta, jer obveznik ima Vodopravnu dozvolu, a nije sukladno istoj dostavio propisani broj analiza o ispitivanju sastava otpadnih voda za obračunsko razdoblje, a vezano za ocjenu tuženika da se u postupku obračuna naknade za zaštitu voda za 2019. obvezniku nije omogućilo da što lakše zaštiti i ostvari svoja prava, prvostupanjsko tijelo je navelo da je prije izdavanja rješenja obveznika putem elektroničke pošte obavijestilo o nedovoljnom broju dostavljenih izvješća o ispitivanju sastava otpadne vode kao i da obrazloži razlog nedostatka jednog izvješća.

17. Tuženik je u ponovnom žalbenom postupku utvrdio da je prvostupanjsko tijelo postupilo prema uputama tuženika, upotpunilo obrazloženje, u potpunosti utvrdilo činjenično stanje bitno za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari. Tuženik je utvrdio da je tijekom prvostupanjskog postupka nesporno utvrđeno kako je obveznik za 2019. obračunsku godinu dostavio tri izvješća o ispitivanju sastava otpadnih voda, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno prvostupanjsko tijelo primijenilo čl. 5. st. 3. t. 4. Uredbe, te obvezniku koji ima vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda, a nije sukladno važećem aktu dostavio propisani broj analiza o ispitivanju sastava otpadnih voda za obračunsko razdoblje za propisane pokazatelje onečišćenja, k1 utvrdilo kao najveći varijabilni k1 iz prethodne tri kalendarske godine uvećan tri puta.

18. Međutim, suprotno utvrđenju tuženika, po ocjeni Suda prvostupanjsko tijelo nije u ponovnom postupku uzelo u obzir razlog radi kojeg su dostavljena tri, a ne četiri izvješća, a to je propust Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije koji nije uzeo uzorak za mjesec lipanj 2019., a tužitelj je za taj propust saznao tek u ovom postupku. Dakle, iz navedenih činjenica vidljivo je da tužitelj uredno ispunjava svoju obvezu iz Vodopravne dozvole, iz čega slijedi da nije došlo do namjernog izostavljanja uzimanja jednog uzorka od strane tužitelja.

19. U takvoj situaciji, a kraj činjenice da su uzorci uzeti 27. prosinca 2018. (izvješće 14. siječnja 2019.), 20. ožujka 2019. (izvješće od 4. travnja 2019.), 25. rujna 2019. (izvješće od 10. listopada 2019.) i 18. prosinca 2019. (izvješće od 13. siječnja 2020.), dakle da su uzorci uzimani redovito osim u mjesecu lipnju i to zbog propusta ovlaštenog laboratorija, to je po ocjeni Suda trebalo taj razlog uzeti u obzir i smatrati da postoji kontinuitet u uzorkovanju otpadnih voda tužitelja i stoga obračunati naknadu za zaštitu voda tužitelju na način da je tužitelj uredno izvršio ispitivanje kakvoće otpadnih voda za 2019. (dakle u pravilnim vremenskim razmacima).

20. Slijedom svega navedenoga, Sud je na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i poništio osporavano rješenje tuženika te je vratio predmet tuženiku na ponovno odlučivanje. U ponovnom postupku potrebno je tužitelju naknadu za zaštitu voda za 2019. obračunati na način da je tužitelj ispunio svoju obvezu iz navedene Vodopravne dozvole, odnosno uredno je vršio ispitivanje kakvoće otpadnih voda za 2019.

21. Odluka Suda o troškovima spora iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

22. Budući da se prema čl. 144. st. 3. ZUS vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to je tužitelju sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) priznat trošak za sastav tužbe i za zastupanje na raspravi u ovom sporu putem opunomoćenika u iznosu od 625,00 eura s uključenim PDV-om, što sveukupno iznosi 1.250,00 eura.

23. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Mauru Vitasoviću, odvjetniku u Puli, Flanatička 11/I

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Zagreb,

Radnička cesta 80