REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1764/2024-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja FL iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Luki Vukšiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d. iz Zagreba protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB-32206148371, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ravlić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Anđelke Kasum, odvjetnice, dana 25. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB- 32206148371 da tužitelju FL iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 653,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom

- na iznos od 3,00 eur od 16.01.2016. pa do isplate,

- na iznos od 21,91 eur od 16.02.2016. pa do isplate,

- na iznos od 17,09 eur od 16.04.2016. pa do isplate,

- na iznos od 18,58 eur od 16.05.2016. pa do isplate,

- na iznos od 7,86 eur od 16.06.2016. pa do isplate,

- na iznos od 7,49 eur od 16.07.2016. pa do isplate,

- na iznos od 26,86 eur od 16.08.2016. pa do isplate,

- na iznos od 21,11 eur od 16.09.2016. pa do isplate,

- na iznos od 3,15 eur od 16.10.2016. pa do isplate,

- na iznos od 18,08 eur od 16.11.2016. pa do isplate,

- na iznos od 16,81 eur od 16.12.2016. pa do isplate,

- na iznos od 16,81 eur od 16.01.2017. pa do isplate,

- na iznos od 9,25 eur od 16.02.2017. pa do isplate,

- na iznos od 9,43 eur od 16.03.2017. pa do isplate,

- na iznos od 3,08 eur od 16.04.2017. pa do isplate,

- na iznos od 9,43 eur od 16.05.2017. pa do isplate,

- na iznos od 1,27 eur od 16.06.2017. pa do isplate,

- na iznos od 13,25 eur od 16.07.2017. pa do isplate,

- na iznos od 33,13 eur od 16.08.2017. pa do isplate,

- na iznos od 15,76 eur od 16.09.2017. pa do isplate,

- na iznos od 13,32 eur od 16.10.2017. pa do isplate,

- na iznos od 4,48 eur od 16.12.2017. pa do isplate,

- na iznos od 3,52 eur od 16.01.2018. pa do isplate,

- na iznos od 1,60 eur od 16.02.2018. pa do isplate,

- na iznos od 6,80 eur od 16.03.2018. pa do isplate,

- na iznos od 4,48 eur od 16.04.2018. pa do isplate,

- na iznos od 3,52 eur od 16.05.2018. pa do isplate,

- na iznos od 1,07 eur od 16.06.2018. pa do isplate,

- na iznos od 15,56 eur od 16.07.2018. pa do isplate,

- na iznos od 23,12 eur od 16.08.2018. pa do isplate,

- na iznos od 21,53 eur od 16.09.2018. pa do isplate,

- na iznos od 8,97 eur od 16.10.2018. pa do isplate,

- na iznos od 4,66 eur od 16.11.2018. pa do isplate,

- na iznos od 6,75 eur od 16.12.2018. pa do isplate,

- na iznos od 5,90 eur od 16.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 16,63 eur od 16.02.2019. pa do isplate,

- na iznos od 11,48 eur od 16.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 14,57 eur od 16.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 20,25 eur od 16.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 22,03 eur od 16.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 16,86 eur od 16.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 8,74 eur od 16.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 27,95 eur od 16.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 12,86 eur od 16.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 7,18 eur od 16.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 12,86 eur od 16.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 5,99 eur od 16.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 13,77 eur od 16.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 27,74 eur od 16.04.2020. pa do isplate,

- na iznos od 15,11 eur od 16.05.2020. pa do isplate,

- na iznos od 8,99 eur od 16.06.2020. pa do isplate,

- na iznos od 5,50 eur od 16.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 5,58 eur od 16.08.2020. pa do isplate i

- na iznos od 0,28 eur od 16.11.2020. pa do isplate.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 653,00 eur.

III Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB- 32206148371 da tužitelju FL iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.062,50 eur, zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 750,00 eur odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 10. listopada 2018. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate razlike plaće. U tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinski tehničar na Odjelu hitnog prijema. Nadalje navodi da je odredbom čl. 60. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/2013 - na snazi od 1. lipnja 2013. godine) propisano da nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom radnik ima pravo na jedan plaćeni slobodan dan. Ističe da je u razdoblju od kolovoza 2013. pa do studenog 2013. godine tuženik postupao protivno gore navedenoj odredbi, s time da nije sporna činjenica da mu je tuženik omogućio korištenje slobodnih dana nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom no iste nije isplaćivao, a što je bio dužan temeljem gore navedene odredbe.

Također navodi da je od 1. prosinca 2013. godine na snazi novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) kojim je u odredbi čl. 47. propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću (stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća). Nadalje navodi da su odredbama čl. 51. i 57. KU-a propisani dodaci i uvećanja osnovne plaće koji mu se isplaćuju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti sata.

Ističe da kada kolektivni ugovor daje radniku istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, radnik ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovi čl. 57. KU zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Također ističe da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama iz čl. 57.KU, budući da radnik i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU.

Naglašava da je u razdoblju od kolovoza 2013. do lipnja 2018. godine radio prekovremeno, a tuženik mu za navedeni period nije isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada za prekovremeni rad, a što je bio dužan temeljem gore navedenog KU-a.

2. U podnesku od 21. svibnja 2020. godine kao i na ročištu održanom 03. studenog 2020. godine, tužitelj sukladno odredbama čl. 190. i 191. Zakona o parničnom postupku dopunjuje tužbene navode te ističe da povrh već u tužbi utuženog dodatka na plaću s naslova posebnih uvjeta rada za sve efektivno odrađene sate traži i plaćanje dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi jer mu tuženik nije platio navedeni dodatak za odrađene sate prekovremenog rada, već mu je isti obračunat i isplaćen samo za odrađeni redovan rad. Također navodi da s obzirom da mu je tuženik pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedenim osnovama, posljedično mu je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se isplaćuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Stoga potražuje i navedene naknade za razdoblje od 01. listopada 2013. do 31. listopada 2020. godine.

3. Podneskom od 12. svibnja 2021. godine (11. svibnja 2021.) tužitelj od tuženika na ime razlike manje isplaćenih plaća potražuje ukupan iznos od 6.966,85 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16.-og u mjesecu za prethodni mjesec. Također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Čini nespornim da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu medicinskog tehničara. Navodi da su svi elementi radnog odnosa tužitelja ugovoreni sukladno odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a sukladno kojim je tužitelju utvrđena i isplaćivana plaća, dodaci na plaću, uvećanja osnovne plaće i druga primanja.

Nadalje navodi da je predmetnim Ugovorom o radu ugovoren rad radnika u punom radnom vremenu, prema rasporedu radnog vremena kojeg utvrđuje poslodavac, dok je izračun plaće i svih dodataka i uvećanja plaće također uređen samim Ugovorom o radu, u skladu s Kolektivnim ugovorom i ostalim pozitivnim propisima iz kojeg razloga je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

Također navodi kako se u cijelosti pridržava svih odredaba KU-a prilikom isplate plaća temeljem obračuna istih putem sustava Centraliziranog obračuna plaća te nije jasno na čemu tužitelj temelji svoje tvrdnje da mu dodaci nisu isplaćeni za sve sate (prekovremenog) rada, već samo za neke.

Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što u utuženom razdoblju nije bio nadležan niti ovlašten obračunavati plaće i dodatke na plaću svojim zaposlenicima, već je za sporno razdoblje obračun i isplata plaća njegovim zaposlenicima vršena putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji (FINA). Nadalje ističe da putem navedenog COP-a, FINA vrši obračun i isplatu plaća svim zaposlenicima u javnom sektoru, pa tako i tužitelju kao zaposleniku tuženika kao javne ustanove.

Također ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova postupka sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. U odgovoru na tužbu tuženik je predložio da se o parnici obavijesti Republika Hrvatska radi miješanja na strani tuženika s obzirom da ista sukladno čl. 206. ZPP-a ima pravni interes jer je osnivač tuženika.

5. U podnesku od 17. lipnja 2020. godine kao i na ročištu održanom dana 03. studenog 2020. godine tuženik se protivio preinaci tužbe s obzirom da je tužitelj povećao svoj tužbeni zahtjev.

6. Na ročištu održanom dana 03. studenog 2020. godine sud je donio rješenje kojim se dopušta preinaka tužbe jer je ista svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama. Naime, sukladno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu što je tužitelj i učinio, s time da je st. 3. istog članka propisano da i kad se tuženik protivi takvoj preinaci sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

7. Dopisom od 30. lipnja 2020. godine sud je obavijestio Republiku Hrvatsku o otpočetoj parnici u ovom predmetu, a ista je podneskom od 13. srpnja 2020. godine izvijestila ovaj sud da neće stupiti u predmetnu parnicu i to zbog zauzetog pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici od 09. prosinca 2019. godine.

8. Na ročištu održanom dana 03. studenog 2020. godine tužitelj je odustao od potraživanja za isplatom razlike plaće s osnova jednog plaćenog slobodnog dana nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom.

9. Na ročištu održanom dana 02. prosinca 2021. godine tuženik je učinio nespornim matematički izračun tužbenog zahtjeva i tijek kamate.

10. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u evidenciju o radnom vremenu tužitelja za razdoblje od kolovoza do studenog 2013. (str. 6-9 spisa), obračunske liste plaća tužitelja za utuženi period (str. 10-105 spisa), sudsku praksu (str. 106-121, 168- 183 spisa), pravno mišljenje izv.prof.dr.sc. ČL (str. 142-165 spisa), Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU (str. 166-167 spisa), tuženikov izračun potraživanja tužitelja za utuženo razdoblje (str. 258-263 spisa), evidencije radnog vremena i platne liste tužitelja na CD-u (str. 264 spisa).

11. Na temelju tako provedenog postupka sud je dana 13. siječnja 2022. godine donio presudu broj Pr-815/2020-29 kojom je usvojio tužbeni zahtjev osim u dijelu kojim tužitelj potražuje zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu.

12. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu dana 26. siječnja 2022. godine osporavajući istu u cijelosti.

Županijski sud u Zagrebu je presudom i rješenjem broj Gž R-577/2022-2 od 28. studenog 2024. godine odbio žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrdio presudu ovog suda pod toč. I izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju bruto iznos od 271,66 eur /2.046,84 kn sa kamatama dok je ukinuo presudu pod toč. I izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos preko iznosa od 271,66 eur/2.046,84 kn do iznosa od 924,66 eur /6.966,85 kn sa pripadajućom kamatom kao i pod toč. III izreke te je u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, navodeći da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU.

13. U ponovnom postupku sud nije provodio nove dokaze već je na temelju provedenih dokaza donio novu odluku.

14. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u podnesku od 12. veljače 2025. godine te od tuženika na ime razlike plaće potražuje ukupan bruto iznos od 653,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa od 16. -og u mjesecu za prethodni mjesec. Također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

15. Na ročištu održanom dana 3. ožujka 2025. godine parnične stranke su učinile nespornim da se u ovom predmetu ne primjenjuje Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU.

16. Nadalje, na istom ročištu tuženik je učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.

17. Na temelju ovako provedenog postupka, a cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19 i 80/22, dalje ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, kao i uvećanja plaće po osnovi odgovornosti za svaki sat kada je tužitelj imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a posljedično tome zahtjev za isplatom razlike naknada plaće koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća - naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

19. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara, a što proizlazi i iz obračunskih lista plaća tužitelja.

20. Nadalje nije sporno da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje Zaključak 153.

Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU.

21. Također nije sporna visina tužbenog zahtjeva kao niti tijek kamate.

22. Među parničnim strankama je sporno jesu li tužitelju plaćeni dodaci za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje pacijenata u utuženom razdoblju za sve odrađene sate rada, te je li tuženik tužitelju za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad isplatio naknade plaće uzimajući u obzir stvarne iznose njegovih plaća sa utuženim razlikama koje mu nisu isplaćene.

23. Prigovor zastare istaknut od strane tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, dalje ZR/14), potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od 5 godina.

Kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 10. listopada 2018.godine, a tužiteljevo najstarije potraživanje dospijeva 16. siječnja 2016. godine (razlika plaće za prosinac 2015. godine), nije protekao zastarni rok od 5 godina.

24. Nadalje, sud je ocijenio neosnovanim i prigovor tuženika kojim ističe da nije pasivno legitimiran u ovom postupku. Naime, u ovom postupku tužitelj potražuje isplatu razlike plaća, dakle individualnog prava iz radnog odnosa, koju sukladno odredbama Zakona o radu može ostvariti samo prema tuženiku kao svom poslodavcu. Stoga navodi tuženika da je obračun i isplata plaća njegovim zaposlenicima, pa tako i tužitelju, vršena putem COP-a nije odlučna u ovom postupku, jer je on kao poslodavac dužan svojim radnicima isplatiti plaće, odnosno dodatke na plaću.

25. Odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu ( NN 93/14 i 127/17, dalje ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

26. Odredbom čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

27. Odredbom čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13), odnosno čl. 45. st.1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a st. 2. istog čl. da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. St. 3. navedenog čl. propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

28. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13, odnosno čl. 49. st. 1. KU/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

St. 8. istog čl. propisano je da za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%, a st. 9. da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Nadalje st. 10. istog čl. propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, a st. 13. i 14. istog čl. sukladno čl. 2. Dodatka III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20, dalje Dodatak III KU/20), a koji se primjenjuje od 01. travnja 2020. godine, propisano je da se za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno čl. 55. ovog Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno čl. 57. odnosno 58. ovog Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama te da se uvećanja odnosno dodaci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju.

29. Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13, odnosno čl. 55. st. 1. KU/18 i čl. 21. Dodatka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19, dalje Dodatak II KU/19) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, te su popisana radna mjesta i poslovi zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak kao i postotak tog dodatka.

30. Odredbom čl. 59.a Dodatka I KU (NN 96/15), odnosno čl. 58. KU/18 propisano je da iznimno od čl. 59. (čl. 57.) ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a čl. 24. Dodatka II KU/19 (a koji je stupio na snagu 01. rujna 2019. godine) izmijenjen je čl. 58. KU na način da je navedeni dodatak propisan u iznosu od 8%.

31. Odredbom čl. 36. st. 2. KU/13, odnosno čl. 34. st. 2. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

32. Odredbom čl.13. Dodatka II izmijenjen čl. 34. KU/18, a istim je propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

33. Odredbom čl. 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU/12), odnosno čl. 50. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( NN 128/17, dalje TKU/17), a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužitelja, plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13, odnosno KU/18.

34. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 1. TKU/17 propisano je da zaposleniku odsutnom s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

35. Radi utvrđenja visine potraživanja, tužitelj je predložio provođenje financijskog vještačenja, a tuženik je predložio da on sačini izračun razlike plaća i naknada plaće tužitelja za utuženo razdoblje, s čime je tužitelj bio suglasan, te je sukladno izračunu tuženika uredio tužbeni zahtjev.

36. Sud smatra da tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radio u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Naime, ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, te tužitelju pripada za sve efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati. Isto se temelji na odredbi čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU/19 kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Naime, u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na gore navedeni dodatak navodi se i radno mjesto tužitelja kao radno mjesto za koje mu pripada dodatak za posebne uvjete rada. Nadalje, odredbom čl. 2. Dodatka III KU/20 propisano je da se za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno čl. 55. ovog Ugovora.

37. Vezano za zahtjev tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim njegovo potraživanje budući je odredbom čl. 59.a Dodatka I KU-a, odnosno čl. 58. KU/18 utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a čl. 24. Dodatka II KU/19 u iznosu od 8%, a prema mišljenju ovog suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak. Nadalje odredbom čl. 2. Dodatka III KU/20 propisano je da se za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno čl. 57., odnosno čl. 58. ovog Ugovora.

38. Nadalje, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih gore navedenih dodataka zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama iz gore navedenih članaka KU- a, odnosno TKU-a, jer tužitelj i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima odgovornost za zdravlje i živote pacijenata.

39. Niti iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, međusobno isključuju.

40. Dakle, tužitelju treba priznati dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i za posebne uvjete rada neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

41. Tu treba naglasiti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela koja je održana 09. prosinca 2019. godine zauzeo pravno shvaćanje vezano za pravo na uvećanje plaće te sate ostvarene u prekovremenom radu. Sukladno zauzetom shvaćanju zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

42. Dakle, sud smatra osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom na ime uvećanja plaće za dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju i za prekovremene sate primjenom odredbe čl. 94. ZR/14, te čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU/19 i čl.2. Dodatka III KU/20.

43. Također, sud je utvrdio osnovanim i zahtjev tužitelja za uvećanjem plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata u utuženom razdoblju za sve efektivno odrađene sate za 4% prema čl. 59. a Dodatka I KU, odnosno čl. 58. KU/18, te od 01. rujna 2019. godine 8% prema čl. 24. Dodatka II KU/19 kao i čl.2. Dodatka III KU/20.

44. Slijedom navedenog, sud smatra osnovanim i zahtjev tužitelja za isplatom razlike naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i privremene nesposobnosti za rad jer je tu naknadu tuženik pogrešno obračunao zbog umanjenja plaće po prethodno navedenim osnovama.

45. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate, sud je tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća, odnosno naknada plaća dosudio ukupan iznos od 653,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. -og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da je odbio dio zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem traži zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 653,00 eur.

46. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno čl. 15. st.3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17.st.3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

47. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 153/23, dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

48. Kako je Županijski sud ukinuo i odluku o troškovima postupka, sud je odlučio o troškovima cjelokupnog postupka u ovom predmetu.

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

50. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

51. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podneska 21. svibnja 2020., 25. lipnja 2020., 11. svibnja 2021. (12. svibnja 2021.) i 12. veljače 2025. u iznosu od 150,00 eur za svaki (Tbr. 8/1), troška pristupa na ročišta dana 08. lipnja 2020., 03. studenog 2020., 02. prosinca 2021. , 13. veljače 2025. i 3. ožujka 2025. u iznosu od 150,00 eur za svako (Tbr. 9/1), kao i troška pristupa na ročišta na kojem se presuda objavljuje dana 13. siječnja 2022. i 20. ožujka 2025. u iznosu od 75,00 eur za svako (Tbr. 9/3), a što ukupno iznosi 1.650,00 eur.

52. Navedenom iznosu dodan je i PDV od 25% u iznosu od 412,50 eur, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 2.062,50 eur, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 750,00 eur odbijen kao neosnovan.

53. Naime, sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 7. travnja 2020. godine jer navedenog podneska nema u spisu.

54. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 08. lipnja 2020. godine jer je predan na ročištu održanom istog dana, a trošak pristupa na navedeno ročište je tužitelju priznato u cijelosti. Naime, sadržaj navedenog podneska tužitelj je mogao iznijeti na zapisnik na tom ročištu, te s obzirom na navedeno trošak sastava tog podneska nije bio nužan.

55. Također mu nije priznao niti trošak sastava podneska od 29. ožujka 2021. godine (30. ožujka 2021.) kojim je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev, budući je tužitelj podneskom od 11. svibnja 2021. ispravio tako precizirani tužbeni zahtjev, a sud mu je trošak sastava podneska od 11. svibnja 2021. godine priznao u cijelosti. Stoga je sud podnesak od 29. ožujka 2021. godine ocijenio nepotrebnim za vođenje ovog postupka.

56. Nadalje, sud tužitelju nije priznao ni trošak sastava podnesaka od 17. siječnja 2025. (20. siječnja 2025.) godine budući je istim tražio ispravak presude, a za isto nije odgovoran tuženik.

57. Nadalje, sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO- a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

58. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 25. ožujka 2025. godine

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku