REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-72/2025-4

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Velikoj Gorici , kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članice vijeća , uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke , u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠOzbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu br . K-234/2021 od 21. rujna 2020. , u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025. ,

pretpostavljam da je

Žalba optuženog ŠOodbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženi ŠOproglašen je krivim za početak kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u svezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11 , činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 50. stavka 1. točke 2. KZ/11 optuženi ŠOoslobođen je od kazne zbog početka kaznenog djela iz članka 227. stavaka 1., 2. i 6. KZ/11 .

2. Na temelju članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. i članka 148. Zakona o kaznenom postupku („ Narodne novine “ broj “152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12- Odluka Ustavnog suda , 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24

– dalje: ZKP/08), optuženiku ŠO je naloženo podmirenje troškova kaznenog postupka u iznosu od 4.145,06 eura, od čega se 26,54 eura odnosi na trošak izrade skice mjesta prometne nezgode, iznos od 1,99 eura se odnosi na CD s fotografijama mjesta očevida, iznos od 350,92 eura se odnosi na trošak prometnog vještačenja, iznos od 87,86 eura se odnosi na prijevoz posmrtnih ostataka pokojne ŠOI, iznos od 99,54 eura koji se odnosi na trošak toksikološkog vještačenja uzetih uzoraka krvi i mokraće optuženika, iznos od 99,54 eura koji se odnosi na trošak toksikološkog vještačenja uzetih uzoraka krvi i mokraće CO, iznos od 250,18 eura za trošak obavljene obdukcije mrtvog tijela pokojne ŠOI s provedenim toksikološkim vještačenjem, iznos od 1.651,85 eura na ime pisanog nalaza i mišljenja Fakulteta prometnih znanosti, iznos od 628,04 eura koji se odnosi na ime pristupa prometnog vještaka LO i s osnove usmene dopune na raspravi, iznos od 748,60 eura za pristup na raspravu vještaka ĆO i usmene dopune nalaza i mišljenja na raspravi i iznos od 200,00 eura koji se odnosi na paušalnu svotu.

3. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Borisu Ivančiću, odvjetniku iz Splita, sadržajno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi kaznene odgovornosti, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis predmeta je na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj prije svega prigovara da je neosnovano odbijen prijedlog za provođenje rekonstrukcije na licu mjesta radi utvrđivana preglednosti i mogućnosti uočavanja vozila CO pa je odbijanjem provođenja rekonstrukcije na licu mjesta činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalitelj u bitnome ponavlja obranu navodeći da ne postoji uzročno-posljedična veza između načina njegove vožnje i nastupjele posljedice jer nije mogao očekivati da će se nakon zavoja, krećući se velikom brzinom, pojaviti vozilo kojim je upravljao CO. Žalitelj pojašnjava da niti jedan od vještaka nije mogao utvrditi brzinu kretanja tog vozila, a ono što je ključno da u trenutku ulaska u raskrižje to vozilo nije bilo vidljivo, slijedom čega je optuženik i ušao u raskrižje, prethodno promotrivši prometnu situaciju. Upravo zbog preglednosti je i predloženo provođenje rekonstrukcije. Također, smatra da se nije na pravilan način cijenio dio nalaza i mišljenja vještaka u dijelu kada su se međusobno sudionici ove prometne nesreće mogli uočiti jer je logično da su se u jednom trenutku uočili, ali je ključno je li optuženik ulaskom u raskrižje mogao vidjeti nailazak vozila kojim je upravlja CO. Po žalitelju, niti nakon provođenja novog vještačenja nije na nedvojben način utvrđena brzina kretanja vozila kojim je upravljao CO niti preglednost tj. kada je s položaja ulaska u raskrižje optuženik mogao uočiti vozilo gore navedenog svjedoka u odnosu na zavoj. Kako optuženik ulaskom u raskrižje nije mogao vidjeti to vozilo ukoliko se kretalo brzinom većom od 100 km/h, tada nije niti odgovoran za ovu prometnu nesreću.

8. Protivno istaknutim prigovorima žalitelja, u ponovljenom postupku, postupajući po uputi drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je proveo sve potrebne dokaze, brižljivo i kritički ih je vrednovao i na temelju takve vrijednosne ocjene je izveo pravilan zaključak da su se u radnjama optuženika ostvarila bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Pritom je s pravom odbijen prijedlog za provođenje rekonstrukcije radi utvrđivanja preglednosti s obzirom na utvrđene činjenice koje proizlaze iz nalaza i mišljenja prometnih vještaka u dijelu kada je optuženik mogao uočiti vozilo kojim je upravljao CO i gdje se u tom trenutku sa svojim vozilom nalazio optuženik te je za odbijanje tog dokaznog prijedloga prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge u točki 25. obrazloženja pobijane presude.

9. U odnosu na istaknute prigovore koji se u bitnome odnose na to da ulaskom u raskrižje optuženik nije zbog zavoja mogao uočiti nailazak vozila kojim je upravljao CO i da je ostalo neutvrđeno gdje se u trenutku nailaska tog vozila nalazilo vozilo optuženika i je li ga ulaskom u raskrižje mogao uočiti, kao i je li svojim načinom vožnje optuženik presjekao pravac kretanja tog vozila, pravilno je prvostupanjski sud te odlučne činjenice utvrdio na temelju nalaza i mišljenja provedenih prometnih vještačenja, pri čemu se u bitnome nalazi vještaka Vinka Ugrine i vještaka LO i ĆO ne razlikuju, a mala odstupanja u utvrđenim brzinama u trenutku sudara su u granicama dopuštenog.

10. Naime, sva tri vještaka su navela u nalazima i mišljenjima da nije bilo tragova kočenja pa su se svi izračuni temeljili na sudarnim brzinama, pri čemu je nesporno da se CO kretao većom brzinom od dopuštene ali je bitno tko je kao sudionik u prometu izazvao prometnu situaciju u kojoj je došlo do sudara, pri čemu je jedna osoba smrtno stradala. Prema vještaku Vinku Ugrini i vještacima LO i ĆO, optuženik je usprkos znaku „STOP“ ušao u raskrižje bez zaustavljanja. Nadalje, provedenim vještačenjem po LO i ĆO na temelju priznatih metoda vještačenja i simulaciji prometne nesreće kojom su potvrđeni izračuni, proizlazi da je točno da se ne zna točna udaljenost od raskrižja do zavoja, no jasno je navedeno gdje se optuženik svojim vozilom nalazio u trenutku kada je mogao uočiti nailazak vozila CO i to je ono što je odlučno. Tako su vještaci utvrdili da bi prometna nesreća bila izbjegnuta da se optuženik svojim vozilom zaustavio prije ulaska u raskrižje i propustio sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska, da je mogućnost međusobnog uočavanja iznosila oko 1,45 sekundi prije sudara za optuženika, pri čemu je navedeno da s obzirom na utvrđene sudarne brzine pod pretpostavkom da su se i ranije kretali tim brzinama jer nije bilo tragova kočenja, optuženik se u trenutku mogućeg uočavanja nailazećeg vozila nalazio prednjim vrhom vozila na stop liniji, a u tom trenutku se vozilo CO nalazilo na oko 23,4 m od mjesta sudara. Razrađujući dinamiku prometne nesreće vještaci su izračunali pod kojim bi uvjetima prometna nesreća bila izbjegnuta poduzimanjem radnje intenzivnog kočenja od oba sudionika prometne nesreće i pri kojim brzinama. No, ono što je odlučno, a što pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, je činjenica da se optuženik nije zaustavio prije ulaska u raskrižje i da, dok je prednjim dijelom vozila bio na stop liniji, se vozilo CO nalazilo udaljeno oko 23,4 m od mjesta sudara i bio je vidljiv za optuženika koji, da se zaustavio, ne bi presjekao pravac kretanja tog vozila. Dakle, optuženik je bio taj koji je svojim načinom vožnje presjekao pravac kretanja vozila koje se kretalo cestom s prednošću prolaza, slijedom čega je takav način vožnje u uzročno-posljedičnoj vezi s nastupjelom posljedicom.

11. Stoga su neosnovani prigovori žalitelja vezani za potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalom žalitelj upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

12. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, a što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08 .

U Velikoj Gorici 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević