REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10337/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog PM, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenog PM podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, od 31. kolovoza 2021., broj Pp-7905/2021, u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog PM i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni NM obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura (trideset eura) u roku 8 dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, od 31. kolovoza 2021., broj Pp-7905/2021, okrivljeni NM proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna (protuvrijednost domaće valute iznosa od 80 EURA), uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je platiti paušalni iznos od 200,00 kuna.
2. Protiv te presude okrivljeni NM je podnio pravodobnu žalbu, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, prvenstveno valja navesti da povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 1. i 5. Prekršajnog zakona istaknuta u žalbi ničim nije konkretizirana, te stoga na takav žalbeni navod nije moguće odgovoriti, dok se ponavlja da povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, nije utvrđena.
6. Žalitelj je prvenstveno nezadovoljan time što je proglašen krivim i smatra da je sud trebao njegovu obranu ocijeniti istinitom, a ne iskaz svjedoka. U tom smislu mu se navodi da je prvostupanjski sud proveo neposredan i kontradiktoran postupak, u kojem je ispitao svjedoka u nazočnosti okrivljenika, koji potom, imajući u vidu sadržaj zapisnika o glavnoj raspravi od 19. kolovoza 2021., iskazu svjedoka kontrira isključivo na način da navodi da nije vikao, dok sadržaj izgovorenog ne dovodi u sumnju.
7. Upravo navedeno je u cijelosti, upravo kako navodi prvostupanjski sud, neuvjerljivo jer obraćati se nekome na način kako je opisano u optužnom prijedlogu, stoga preko svake granice pristojnog i prihvatljivog, i pri tome koristiti normalan ton, kako inzistira samo žalitelj, nije životno realno. Upravo u tom smislu, prvostupanjski sud vjeruje ispitanom svjedoku, a okrivljeni je navedenim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojega čini onaj počinitelj koji se na javnom mjestu svađa, viče tuče i na drugi način remeti javni red i mir.
8. U pravu je žalitelj kada u žalbi ističe opasku da je za svađu potrebno dvoje. Međutim, on je prekršaj za koji je proglašen krivim počinio vikom, a ne svađom, na javnom mjestu i na taj način u njegovu ponašanju ostvarena su sva zakonska obilježja inkriminiranog prekršaja.
9. Odluka o kazni razmatrana je u smislu odredbe članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, te ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu izrečene kazne. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje kažnjavanje počinitelja prekršaja iz članka 13. novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute iznosa 50 do 200 DEM odnosno kaznom zatvora do 30 dana. Novčana kazna odmjerena unutar zakonom propisanog okvira, u cijelosti odgovara okolnostima počinjenja prekršaja i svakoj osudi takva ponašanja, te je primjerena i opravdana u smislu opće i specijalne prevencije, te svrhe kažnjavanja iz članka 6. i 36. Prekršajnog zakona.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 25. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
