Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-187/2022-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice AB, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenice AB i državnog odvjetnika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Virovitici pod poslovnim brojem K-220/2021-17 od 10. prosinca 2021., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi, tako da se okrivljenici AB, temeljem čl. 77. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 560. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 1.061,78 eura (8.000,00 kuna).

II. Odbija se žalba okrivljenice AB kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Virovitici proglasio je krivom okrivljenicu AB, zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, te ju je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-19) okrivljenica AB je obvezana, na ime troškova kaznenog postupka, platiti iznos od 800,00 kuna, kao i paušal u iznosu od 300,00 kuna, pod prijetnjom ovrhe.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljenica AB, po branitelju Siniši Prodanoviću, odvjetniku u Virovitici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, a podredno da se presuda preinači na način da se donese oslobađajuća presuda.

4. Žalbu protiv presude podnijelo je i Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenici AB oduzme protupravno pribavljena imovinska korist.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08-19 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba okrivljenice AB neosnovana.

8. Nije u pravu okrivljenica AB kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da se presuda ne može ispitati jer da je proturječna sama sebi i razlozima presude, odnosno da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenice ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati jer da bi izreka pobijane presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, niti je utvrđeno da presuda nema uopće razloga ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, niti da bi postojala znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

9. Nije u pravu okrivljenica niti kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9.1. U svojoj žalbi okrivljenica na detaljan način analizira izvedene dokaze u postupku i pobijanu presudu, izvodeći drukčije zaključke od onih suda prvog stupnja. Okrivljenica je u žalbi navela kako se odluka temelji na iskazima oštećenika DĆ i njegovog oca NĆ, a da se iskaz svjedoka OĆ cijeni kao nedovoljno uvjerljiv. Ističe se kako prvostupanjski sud iskaz svjedoka NĆ cijeni kao uvjerljiv i istinit, iako taj svjedok nema nikakvih saznanja o podizanju pozajmice kod Feratum banke, već sve što je saznao pretpostavlja i zaključuje nakon pokretanja postupka, dok svjedok OĆ ima saznanja o bitnim činjenicama, ali njegov iskaz prvostupanjski sud neopravdano cijeni nedovoljno uvjerljivim. Ističe se da se i sam oštećenik DĆ pohvalio svjedoku OĆ kako je uspio podići novčanu pozajmicu. U žalbi se navodi kako nema nikakvog razloga da prvostupanjski sud ne prihvati obranu okrivljenice te da nije moguće da okrivljenica novčanu pozajmicu bez naloga oštećenika prebaci na račun svoje kćerke te ukoliko je oštećenik dao takav nalog, da nema govora o kaznenom djelu.

9.2. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenice AB, kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenice i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenica počinila predmetno kazneno djelo.

9.3. Suprotno žalbenim navodima okrivljenice, sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi argumentirano i uvjerljivo obrazložio da je okrivljenica AB, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, dovela oštećenika DĆ lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, čime je počinila kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

9.4. Takva utvrđenja sud prvog stupnja je izveo na temelju dokaza izvedenih u postupku, a posebno na temelju uvjerljivog, logičnog, detaljnog i okolnosnog iskaza oštećenika DĆ, kojeg je sud prvog stupnja pravilno prihvatio vjerodostojnim. Točno je da je oštećenik DĆ osoba narušenog mentalnog stanja, kojemu je oduzeta poslovna sposobnost u dijelu raspolaganja financijama te da ne zna čitati i pisati, ali je on ipak dao uvjerljiv i logičan iskaz opisujući na koji način je okrivljenica AB prijevarno postupala prema njemu.

9.5. Iskaz oštećenika DĆ, kojim ovaj tereti okrivljenicu AB za predmetno kazneno djelo, potvrđuje i svjedok NĆ, oštećenikov otac, koji je na uvjerljiv način opisao kako je doznao da mu je sina prevarila okrivljenica, pa kako ovaj svjedok nema nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenicu i kako je u svom iskazu bio logičan i uvjerljiv, ispravno je sud prvog stupnja iskaz i ovog svjedoka prihvatio vjerodostojnim.

9.6. U pravu je sud prvog stupnja kada nije prihvatio vjerodostojnim iskaz svjedoka AĆ jer je iskaz tog svjedoka neuvjerljiv budući da je u suprotnosti s iskazima oštećenika DĆ i svjedoka NĆ, ali i ostalim izvedenim dokazima.

9.7. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenica AB.

10. Nema pravo okrivljenica niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. Ona ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njezine žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenica pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

10.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupka utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijevare, za koju je okrivljenica i proglašena krivom, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

11. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenice, na koje pazi po službenoj dužnosti.

12. Nije u pravu okrivljenica AB niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni, ne navodeći razloge pobijanja presude iz tog žalbenog osnova.

12.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje okrivljenice te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njezinoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njoj primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

12.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, okrivljenici AB cijenio činjenicu što je majka četvero maloljetne djece, dok joj je, kao otegotnu okolnost, cijenio njezinu dosadašnju višestruku osuđivanost za razna kaznena djela, između ostalog i za isto kazneno djelo.

12.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja okrivljenicu AB osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju krivnje okrivljenice, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

13. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, sa tvrdnjom da je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenica počinjenjem kaznenog djela pribavila protupravnu imovinsku korist u iznosu od 8.000,00 kuna, pa da je sud prvog stupnja trebao od okrivljenice oduzeti imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom jer da bi se u protivnom okrivljenica neosnovano okoristila.

13.1. Naime, kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, a u postupku je utvrđeno da je okrivljenica počinila kazneno djelo prijevare kojim je pribavila imovinsku korist u iznosu od 8.000,00 kuna (1.061,78 eura), a oštećenik nije postavio imovinskopravni zahtjev, to je od nje trebalo oduzeti imovinsku korist u tom iznosu.

13.2. Stoga je, u konkretnom slučaju, bilo mjesta da se, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinači odluka o oduzimanju imovinske koristi na način da se okrivljenici AB, temeljem čl. 77. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 560. st. 1. ZKP/08-24, oduzme imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 1.061,78 eura (8.000,00 kuna).

14. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno je kao u izreci.

Split, 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj