Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-75/2022-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ST, zbog kaznenih djela iz čl. 140. st. 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika ST i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem K-786/2020 od 11. studenog 2021., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika ST i državnog odvjetnika kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim okrivljenika ST, zbog jednog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 i dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, na način da mu je prethodno, za kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, dok mu je za dva kaznena djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, utvrdio kazne zatvora u trajanju od po četiri mjeseca za svako djelo, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, a potom mu je, temeljem čl. 57. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava šest mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

2. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku ST se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. rujna 2020. do 5. listopada 2020. te od 22. siječnja 2021. do 2. travnja 2021.

3. Temeljem čl. 73. KZ/11 okrivljeniku ST je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve TT, kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 50 metara, a koja mjera se izriče u trajanju od jedne godine. U presudi je navedeno i da sud može opozvati uvjetnu osudu (uvjetovani dio kazne) i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve izrečenoj uz uvjetnu osudu – uvjetovani dio kazne (čl. 58. st. 5. KZ/11).

4. Temeljem čl. 79. st. 2. KZ/11 od okrivljenika je oduzet crni mobitel marke Huawei, IMEI broja: [IMEI broj], a koji je privremeno oduzet od njega temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zadarske – II. policijske postaje Zadar serijski broj: [serijski broj] od 16. rujna 2020. te SIM kartica teleoperatera „T-com“, serijskog broja: [serijski broj], pozivnog broja [broj telefona] koja se nalazila unutar navedenog mobitela, a koja je privremeno oduzeta od okrivljenika temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zadarske – II. policijske postaje Zadar serijski broj: [serijski broj] od 17. rujna 2020.

5. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik IT je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka i platiti paušal u iznosu od 800,00 kuna i trošak psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna, odnosno sveukupno iznos od 3.800,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

6. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik IT, po branitelju Davidu Bajlu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov & partneri d.o.o. iz Zadra, kako navodi iz svih žalbenih razloga, iako je iz sastava žalbe razvidno da se okrivljenik žali samo zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

7. Žalbu protiv presude je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pogledu odluke o kazni i to na način da se okrivljeniku ST izrekne stroža jedinstvena kazna zatvora.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

10. Žalbe okrivljenika ST i državnog odvjetnika su neosnovane.

11. Nije u pravu okrivljenik kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11.1. U svojoj žalbi okrivljenik na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. Pri tome se navodi kako nije jasno na koji je način prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik bio svjestan da oštećenica ne želi imati s njim bilo kakav kontakt te da joj njegovi pozivi i poruke izazivaju strah, nelagodu, tjeskobu ili bilo što drugo. U žalbi se ističe kako oštećenica nikada okrivljeniku nije napisala ili kazala da ga se boji, da ju je strah i da je plaše njegovi pozivi i poruke te da niti jednom svojom radnjom oštećenica nije ukazala na to da bi okrivljenik kod nje izazivao bilo kakvu uznemirenost i bojazan za vlastitu sigurnost i sigurnost njene obitelji. U žalbi se navodi i kako je oštećenica s okrivljenikom svakodnevno održavala kontakt, bilo putem poziva, bilo putem SMS poruka, a da kroz cijelo to razdoblje nije dala do znanja da ju je strah, da se boji okrivljenika ili da ne želi takvo njegovo ponašanje.

11.2. Okrivljenik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da on u niti jednom trenutku nije bio na bilo koji način agresivan prema oštećenici te da se ne može odmah prvog dana nakon prekida veze pokušaj osobe da obnovi intimnu vezu s osobom s kojom je četiri godine bila u vezi smatrati nametljivim ponašanjem. Stoga je istaknuto kako je sasvim jasno da je okrivljenik samo htio pokušati obnoviti vezu s oštećenicom koja je u tom periodu komunicirala s njim putem telefona te se i u nekoliko navrata i našla s njim, pa okrivljenik nije niti mogao biti svjestan toga da svojim ponašanjem čini kazneno djelo prema oštećenici.

11.3. Što se tiče kaznenih djela prijetnje, u žalbi se navodi da nema nikakvih materijalnih dokaza iz kojih bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenik izrekao prijetnje upućene oštećenici te da bi jedini dokaz o slanju tih poruka bilo vještačenje mobilnih uređaja okrivljenika i oštećenice, kao i pribava ispisa poslanih SMS poruka, čega u spisu nema.

11.4. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11.5. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika ST kojom poriče počinjenje kaznenih djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.

11.6. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik IT, u inkriminiranom razdoblju, ustrajno i kroz dulje vrijeme pratio i uhodio oštećenicu, s kojom je bio u intimnoj vezi, te s njom uspostavljao neželjene kontakte i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, kao i da je inkriminiranih prigoda, u dva navrata, prijetio oštećenici da će je usmrtiti, čime je počinio predmetna kaznena djela na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

11.7. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a prvenstveno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećenice TT, koja uz to nema opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za predmetna kaznena djela da ih on doista nije počinio, pa je njezin iskaz sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim.

11.8. Iskaz oštećenice TT potvrđuju i ostali izvedeni dokazi, a posebno iskazi svjedokinja NT i UT, koje su na uvjerljiv i logičan način svjedočile o svojim neposrednim i posrednim saznanjima u vezi kaznenih djela, pa je sud prvog stupnja pravilno njihove iskaze prihvatio vjerodostojnima. Da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela proizlazi i iz materijalnih dokaza koji su izvedeni u dokaznom postupku, a koji dodatno potkrjepljuju iskaz oštećenice.

11.9. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su iskazi svjedoka GT i BT, okrivljenikovih prijatelja, nevjerodostojni jer ti svjedoci nisu imali relevantnih saznanja o odlučnim činjenicama, a i iskazi tih svjedoka, koji su svojim svjedočenjima očito htjeli pomoći okrivljeniku, su u suprotnosti s vjerodostojnim iskazima oštećenice TT te svjedokinja NT i UT.

11.10. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik IT.

12. Nema pravo državni odvjetnik kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni, a kako žalba okrivljenika ST, iako se to u njegovoj žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, trebalo je i po tom osnovu ispitati presudu u odluci o kazni.

12.1. U žalbi državnog odvjetnika se navodi da je prvostupanjski sud, odlučujući o vrsti i mjeri kazne, precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, a da je podcijenio značaj otegotnih okolnosti, odnosno da nije u dovoljnoj mjeri cijenio sam način počinjenja kaznenih djela, odnosno činjenicu da je okrivljenik u počinjenju kaznenih djela bio izrazito uporan i da je kaznena djela počinio u roku provjeravanja po ranije izrečenoj presudi, zbog čega da treba okrivljeniku izreći strožu jedinstvenu kaznu zatvora jer da se samo tako mogu postići ciljevi specijalne i generalne prevencije.

12.2 Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

12.3. Pravilno je sud prvog stupnja okrivljeniku, kao olakotne okolnosti, cijenio djelomično priznanje kaznenih djela, činjenicu što se tijekom postupka ispričao oštećenici zbog svog ponašanja i što je kaznena djela počinio u stanju smanjene ubrojivosti, dok mu je, kao otegotne okolnosti, cijenio upornost i ustrajnost pri počinjenju kaznenih djela te njegovu raniju osuđivanost i činjenicu što je predmetna kaznena djela počinio u vremenu provjeravanja ranije izrečene presude, kao i štetne posljedice koje je oštećenica trpjela u inkriminiranom razdoblju.

12.4. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, nakon prethodno utvrđenih kazni za svako kazneno djelo, okrivljenika ST osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, a potom mu izrekao djelomičnu uvjetnu osudu s time da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti šest mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, koja djelomična uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

13. Ispitujući povodom podnesenih žalbi pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika ST i državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.

Split, 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj