REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1431/2024-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Božici Barlović kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Uzelac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika MA, zbog kaznenih djela iz članka 117. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 dalje: KZ/11) i članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, sve u svezi s članka 51. KZ/11, povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KO-DO-1218/2024 od 30. srpnja 2024., nakon održane rasprave, u prisutnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, LA, optuženika osobno te branitelja optuženika, Borisa Vinčića, odvjetnika, dana 26. ožujka 2025. objavio je, a dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Optuženi MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i L, rođ. Đ, rođen **.**.1979., u [adresa], sa prebivalištem u [adresa] te boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom trgovačkom školom, po zanimanju trgovac, nezaposlen, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, bez imovine, bez čina, nije odlikovan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je

- 25. lipnja 2024. u Zagrebu, Sunčane Škrinjarić 1, nakon što je bivšu djevojku ĐA dočekao u stubištu te nasilno ušao za njom u njen stan, u nakani da ju tjelesno ozlijedi udario rukom po desnoj strani lica, od koje siline udarca je pala na pod i izgubila svijest pa ju je počeo polijevati vodom i kad je došla svijesti tražio ju da ga zagrli, a kad je odbila, u istoj nakani, dok je još uvijek ležala na podu počeo ju udarati nogama u njezine noge, nakon čega joj je u nakani da ju ustraši rekao: „Odvest ću te na Sljeme gdje ću te ubiti“, kojim ponašanjem je kod ĐA stvorio osjećaj straha za njen život i sigurnost te joj nanio tjelesne ozljede u vidu kontuzijskog biljega u području desne jagodice, krvni podljev na lijevoj šaci, krvni podljev na lijevoj natkoljenici i kontuzijski biljeg na lijevoj potkoljenici ispod čašice,

- d a k l e, drugoga tjelesno ozlijedio i drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kaznena djela su počinjena prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona/11, i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 117. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona/11, sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona/11.

II/ Na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11, optuženiku MA se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU

OD 1 (JEDNE) GODINE

III/ Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, optuženiku MA se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU

OD 6 (ŠEST) MJESECI

IV/ Na temelju članka 51. KZ/11, optuženi MA se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 3 (TRI) MJESECA

V/ Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku MA se u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. lipnja 2024. pa do 02. rujna 2024. te od 24. siječnja 2025. pa nadalje.

VI/ Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - u nastavku: ZKP/08.) nalaže se optuženiku naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjesto eura) te trošak provedenog sudsko medicinskog vještačenja iz članka 145. stavak 1. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 417,38 eura (slovima: četiristosedamnaest eura i tridesetiosam centi), u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženika MA, zbog kaznenih djela iz članka117. stavka 1. i 2. KZ/11 i članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, predloživši da sud optuženika oglasi krivim i osudi ga po zakonu.

2. Pozvan na raspravi pred sudom da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženi je izjavio kako se ne smatra krivim za kaznena djela stavljena mu na teret.

3. U svojoj obrani koju je dao na raspravi održanoj 14. ožujka 2025., optuženi je izjavio da smatra kako je oštećena dobro opisala predmetni događaj za koji ga se tereti, odnosno istinito, u svom iskazu kojeg je dala na raspravi pred sudom te ne zna više što bi tome rekao. Na poseban upit branitelja je li oštećenu udario i prijetio joj da će je odvesti na Sljeme, navodi da nije nikada. Na poseban upit savjetnice OKDO Zagreb navodi da se posvađao kritične zgode sa oštećenom, zato što nije odgovarala na njegove poruke i tada je s njom već prekinuo vezu, međutim se sjetio i došao do njezinog stana, jer je htio s njom razgovarati, međutim ne sjeća se o čemu. Navodi da je tada bio u alkoholiziranom stanju, jer je prije toga pio vino, međutim ne zna koliko je popio. Ne sjeća se je li oštećena htjela s njim razgovarati, jer je sve ostalo u magli. Na poseban upit savjetnice OKDO Zagreb da opiše kako je došlo do naguravanja između njega i oštećene, navodi da je oštećena htjela ući u stan, a on ju je u jednom trenutku primio za ruku i ona je pala. Na poseban upit savjetnice OKDO Zagreb je li oštećena tada htjela komunicirati s njim, navodi da to ne zna, a na upit zašto je onda ulazila u stan, navodi da to ne zna, osim što je vjerojatno vidjela da je alkoholiziran, međutim, nije joj ni na koji način naudio. Na poseban upit savjetnice OKDO Zagreb navodi da kada se oštećena poskliznula i pala, polio ju je vodom, a nakon toga je ona rekla da ode i on je otišao. Na poseban upit savjetnice OKDO Zagreb odgovara da nije tražio da se pozove hitna pomoć, odnosno ona to nije tražila od njega.

4. Na raspravi održanoj 25. ožujka 2025., pregledana je i preslušana snimka prvog ispitivanja optuženika, koji je ispitan 27. lipnja 2024. od strane zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, na kojem ispitivanju je optuženi naveo da nije istina ono što je navedeno u prijavi protiv njega, da nije oštećenu sačekao u stubištu već da je bio kod nje. Nije joj nanio ozljede, dodajući da je s njom bio u ljubavnoj vezi iako je bio oženjen, a u razgovoru mu je ona rekla da neka on riješi taj status. Odgovorio joj je da ne želi to napraviti te je tada počelo udaranje rukama. Nije oštećenu lupi nego ju je odgurnuo. Nije joj prijetio jer je bio s njom u vezi. Sve je nastalo zbog njegovog braka i ne želi iz njega izaći. Na upit da opiše detalje naguravanja između njega i oštećene, naveo je da se nije ništa dogodilo i da oštećena nije pala. Ona je njega udarila nogama i rukama i gađala ga je portafonom. Na upit je li vidio ozljede kod oštećene navodi da nije i ne zna je lis se ona ozlijedila kada je mahala prema njemu. Ne može to objasniti. Na upit je li rekao oštećenoj da će je odvesti na Sljeme i ubiti, navodi da joj to nije rekao nikada u životu. Na upit je li oštećenu ošamario nakon čega je ista pala i onesvijestila se, navodi da ju je samo jednom odgurnuo.

5. Na raspravi održanoj 25. ožujka 2025., optuženi MA dodao je u svojoj obrani, a vezano uz prvo ispitivanje koje je pregledano i preslušano na raspravi pred sudom, da se on tada branio na način za koji je smatrao da je najbolji za njega i da ništa od onog što je na tom ispitivanju rekao nije točno, a da je tako izjavljivao jer su mu policijski službenici rekli da će ići u zatvor. Na poseban upit branitelja zbog čega se on, kao što navodi bojao na tom ispitivanju da će ići u zatvor, odgovara da se bojao da ide u zatvor, zbog toga što ima u svojoj firmi zaposlenike koji ne mogu raditi bez njega.

6. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitan je pisani nalaz i mišljenje sudsko medicinske vještakinje dr.sc. Marije Baković od 24. srpnja 2024. (na listovima 71-72 spisa) te je vještakinja dala dopunu nalaza i mišljenja na raspravi. Ispitan je svjedok HA, izvršen je uvid u službenu zabilješku o dojavi (na listu 7 spisa), osim poleđine zabilješke. Pročitani su bolnička prijava na ime ĐA (na listu 8 spisa), medicinska dokumentacija ĆA (na listovima 9- 10 spisa te 49-51 spisa), zapisnik o ispitivanju oštećene ĐA od 10. srpnja 2024. (na listu 48 spisa) i od 2. rujna 2024. (na listovima 143-145 spisa), reproducirana je i pregledan snimka prvog ispitivanja optuženika od 27. lipnja 2024. Pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženika.

7. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08, odbijeni su kao odugovlačeći dokazni prijedlozi stranaka da se u postupku ispituju svjedokinja IA i oštećena ĐA, jer je sud smatrao imajući u vidu sve provedene dokaze, da se nikakve bitne činjenice ne bi mogle u postupku utvrditi ponovnim ispitivanjem oštećene ĐA kao i ispitivanjem u svojstvu svjedoka liječnice IA, koja je pregledala oštećenu nakon događaja.

8. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08, sud je kao odugovlačeći odbio dokazni prijedlog da se ponovno ispituje sudsko medicinska vještakinja dr. Marija Baković, budući su po ocjeni suda ispitivanjem oštećene i nalazima i mišljenjima sudsko medicinske vještakinje iscrpljene činjenice o kojima su one u postupku mogle dati svoja očitovanja.

9. Ocjenjujući sve provedene dokaze, kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te ih dovodeći u vezu s obranom optuženika, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi počinio kaznena djela za koja se tereti optužnicom.

10. U ovom postupku nije bilo sporno da su optuženi i oštećena bili u ljubavnoj vezi koja je u vrijeme događaja prekinuta i da su se optuženi i oštećena u vrijeme kako se to navodi u optužnici, nalazili na adresi oštećene, u Zagrebu, Sunčane Škrinjarić 1, kao i da je tog dana oštećena zadobila tjelesne ozljede pobliže navedene u činjeničnom opisu optužnice. Optuženi u svojoj obrani osporava da bi oštećenoj nanio bilo kakve ozljede kao i da bi joj na bilo koji način prijetio tom prilikom.

11. Iz iskaza oštećene ĐA kojeg je dala 10. srpnja 2024. pred policijskim istražiteljem, proizlazi da je bila u intimnoj vezi sa optuženikom od ožujka 2024. do svibnja 2024., međutim, je s njim prekinula vezu, jer je saznala da ima suprugu i dijete. Kada je rekla da ne želi sa njim više biti uvezi, on to nije dobro prihvatio, već je dolazio na mjesto gdje se nalazila i govorio da će se rastati od supruge, jer je u nju zaljubljen. Tijekom ljubavne veze nije ju tukao, međutim, ju je vrijeđao govoreći joj da je loša osoba, da je poremećena, da je kurva, kuja, glupača i slično, a koje riječi su kod nje izazvale osjećaj poniženja i vrijeđanje njezinog dostojanstva. 25. lipnja 2024. ju je optuženi nazvao na mobilni uređaj [broj telefona] sa broja mobitela [broj telefona] i upitao ju je gdje je i želi li s njim popiti kavu, a ona je odgovorila da nema vremena i da još mora do doma. Kada je došla na svoju adresu Sunčane Škrinjarić broj 1, između 12,00 i 13,00 sati, na stubištu ispred vrata stana je vidjela optuženika kojeg je pitala što radi ovdje, a on ju je pitao da bi ušao u stan i porazgovarao. Počela je otključavati vrata stana, a optuženi je inzistirao da uđe u stan i tada ju je prvi puta udario otvorenim dlanom u desnu stranu lica. Pala je na pod, izgubila svijest te se sjeća da ju je polijevao vodom po licu i rekao da ga zagrli, što ona nije htjela .Nastavio ju je tuči, udarajući ju nogama po tijelu i od udaraca je plakala i govorila mu da izađe van iz stana. Optuženi je glumio da zove policiju i hitnu pomoć, a kasnije joj je rekao da je otkazao i ona je kasnije saznala od policije i hitne da nije nikog zvao, odnosno, da je lagao. Nadalje, sjeća se da joj je prijetio "odvest ću te na Sljeme, gdje ću te ubiti", a zbog kojih riječi i danas osjeća strah te su joj te riječi stvorile osjećaj straha za život. Kada ju je prestao tuči i glumio da zove hitnu i policiju, ona mu je govorila da izađe van iz sobe, a što je i učinio. U vrijeme dok se nalazila u bolnici Rebro, ju je zvao nekoliko puta i nije mu se htjela javiti, već je napisala poruku da je u bolnici. Interesirao se u kojoj, međutim, nije mu htjela reći, a oko pola noći kada je došla doma, joj je ponovno napisao poruku je li u bolnici ili on može s njom u "murju" i da on nema problema s tim. Rekla mu je da je imala potres mozga, a on je odgovorio da sve to samo radi jednog šamara i ponovno joj je napisao da mogu zajedno u "murju". Nije više htjela odgovarati na njegove poruke te je izjavila da ne želi smještaj u sigurnu kuću i da se osjeća sigurno, dok je on pritvoren.

12. Ispitana na raspravi održanoj pred sudom 2. rujna 2024., oštećena ĐA je navela da je bila u vezi sa optuženikom i tu su vezu prekinuli oko godinu dana prije ovog događaja za kojeg ne zna točno kojeg datuma se to odvilo. Naime, optuženi je tada došao na njezinu adresu u Zagrebu, Sunčane Škrinjarić 1, ispred njenog stana sa namjerom da s njom razgovara. Nakon ovog prekida inače nisu bili u nikakvom odnosima, čak ni prijateljskim. Kada je optuženi došao do njenog stana, između njih je došlo do verbalnog sukoba i naguravanja te se on poskliznula na ulazu u stan, dok je otključavala vrata i pala je i udarila glavom o pod prilikom pada. Točnih detalja se ne sjeća kako se to dogodilo i odvijalo, osim da je osjetila neku mučninu i otišla je u bolnicu, a zapravo je pozvala hitnu pomoć, a iz bolnice su pozvali policiju te je dala izjavu u policijskoj postaji. Što se tiče njezinog prvog ispitivanja, navodi da je u zapisniku o ispitivanju bilo uneseno nešto što nije rekla, a također joj je kući dolazio i kriminalistički inspektor te je tražio da nešto potpiše. Žao joj je zbog tog događaja i zapravo nema nikakav interes da optuženi bude u zatvoru. Također dodaje da dok je bila u vezi sa optuženikom, isti nikada prema njoj nije bio agresivan. Na poseban upit suca izjavila je da je u vezi sa optuženikom bila oko tri, četiri mjeseca, a na upit što je rekao optuženi kada je došao do njezinog stana, o čemu želi razgovarati, izjavila je da joj on nije rekao ništa točno, jer ga je odmah prekinula i rekla da je ne zanima razgovor s njim, jer je u drugoj vezi, a također je osjetila iz njega i miris alkohola, zbog čega je i vidjela da je u alkoholiziranom stanju.

12.1. Upitana kako je došlo do međusobnog naguravanja, izjavila je da je otključavala vrata stana, a optuženi ju je uhvatio rukom za ključ koji je imala u ruci i ne sjeća se dalje detalja kako su se točno naguravali. Upitana da se izjasni što smatra da je krivo uneseno u zapisniku o njezinom prvom ispitivanju, odgovorila je da je krivo uneseno u zapisnik da je prekinula vezu sa optuženikom u svibnju 2024., a budući da se to dogodilo godinu dana ranije. Također je po njoj krivo uneseno u zapisnik da bi je optuženi udario otvorenim dlanom u desnu stranu lica, a također nije točno uneseno da ju je udario nogama po tijelu. Navodi da je točno da ju je polijevao vodom kada je pala, a to iz razloga kako bi joj pomogao da dođe k sebi. Točno je da je rekla na zapisniku da je optuženi glumio da zove hitnu pomoć i policiju, međutim to je bila njezina pretpostavka, obzirom je on uzeo telefon i nekoga zvao, odnosno rekao je da će zvati hitnu pomoć ali ona nije došla. Kada joj se predočava da na zapisniku o prvom ispitivanju stoji da je izjavila da joj je optuženi rekao da će je odvesti na Sljeme i da će je ubiti, navodi da to nije rekao, a također to ni ona nije rekla na prvom ispitivanju. Na poseban upit suca kako objašnjava da u zapisniku stoji niz podataka za koje ona navodi da ih je izjavila, navodi kako je to sve drugačije izgovorila te je iznenađena kada joj se to sve predočava, a također je prilikom ispitivanja u policiji bila u šoku i ošamućena od udarca u glavu, odnosno, ispravlja se, od pada.

12.2. Kada joj se predočava da je ispitivana 10. srpnja 2024., a što je 15 dana od događaja koji se dogodio 25. lipnja 2024., te na upit raspravnog suca je li bila ošamućena i u šoku, s obzirom na taj protek vremena, navodi da nije uopće davala svoj iskaz 10. srpnja 2024. Na poseban upit suca izjavila je da je samo došla u policiju na poziv policijskog inspektora, koji joj je dao da potpiše ono što je izjavljivala u policiji 25. lipnja 2024. Nakon što joj se predočava zapisnik od 10. srpnja 2024. na listovima 47- 48 spisa, navodi da je to točno da se na tom zapisniku nalazi njezin potpis te je vidjela taj zapisnik kada ga je potpisivala, međutim, taj dan nije davala nikakav iskaz, a također nije ni čitala taj zapisnik. Navodi da je potpisala tada već ispunjeni zapisnik. Prilikom njezinog potpisivanja tog zapisnika, bio je prisutan samo policijski službenik. Na poseban upit branitelja optuženika, Vlade Rebića, odvjetnika odgovara da je tri dana po predmetnom događaju htjela dati izjavu kod istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu, CA, ali je on nije htio saslušati, već ju je uputio na Općinsko kazneno državno odvjetništvo. Također na OKDO Zagreb je htjela dati izjavu, a vezano uz predmetni događaj, kao što je i na raspravi isti opisala, međutim iako je tamo čekala skoro 3 sata da je primi netko od zamjenika to se nije dogodilo, odnosno, nisu je željeli primiti.

12.3. Na poseban upit savjetnice OKDO Zagreb koliko puta je vezano uz ovaj događaj bila u policijskoj postaji, navodi da je bila tri puta i to prvi puta nakon što je izašla iz bolnice, a zatim je drugog dana do njenog stana došao kriminalistički inspektor koji je tražio da nešto potpiše i onda je išla u policijsku postaju i tamo nešto potpisivala, a treći puta je bila u policijskoj postaji 10. srpnja 2024. kada je također došla kratko potpisati ovaj zapisnik, a budući je inspektor koji je tamo sa njom razgovarao rekao da je samo ona svjedok u slučaju i da samo treba potpisati, pri čemu je tamo bila možda samo par minuta, gdje ju je policijski službenik pitao samo kako je i je li bolje i dao joj je ovaj zapisnik na potpis. Na poseban upit savjetnice OKDO Zagreb navodi da je njezin broj mobitela [broj telefona] te upitana kako to da u službenoj zabilješki o dojavi proizlazi da je zvala policiju tog dana 25. lipnja 2024., u 17,29 sati uz izjavu da ju je istukao dečko, navodi da je tada bila ošamućena od tog pada i strahovala je zbog ozljede te tada mislila da ju je optuženi udario. Na poseban upit savjetnice OKDO Zagreb je li bila u bolnici i je li tamo dala neku izjavu o ozljedama, navodi da je točno da je bila u Vinogradskoj bolnici, jer je pozvala hitnu pomoć nakon događaja i tamo je rekla da je pala i udarila u glavu, a ne zna točno što se dogodilo. Kada joj se predočava liječnička dokumentacija na listu 8 spisa iz koje proizlazi da je navela da ju je istukao dečko, odgovara da je to u bolnici izjavila policija, budući su policijski službenici došli u bolnicu po pozivu bolnice te to nije ona izjavila. Na poseban upit savjetnice OKDO Zagreb je li prilikom prijave događaja u policiji tada prilagala neku dokumentaciju, navodi da koliko se sjeća nije. Na poseban upit branitelja optuženika, Borisa Vinčića, odvjetnika da li se danas boji optuženika, izjavila je da ne, a kada je se pita vezano uz ozljedu glave koju je zadobila, navodi da je to bila ozljeda od pada. Također i ove druge ozljede koje su joj utvrđene i to ruke, natkoljenice i potkoljenice, su također bile od pada.

13. Iz iskaza svjedoka HA, koji je dao na raspravi 14. ožujka 2025., proizlazi da se sjeća ispitivanja oštećen ĐA koju je ispitivao kao policijski istražitelj VII PP Trešnjevka te se sjeća ju je ispitivao i prije ispitivanja ju je upozorio da je pozvana na ispitivanje po nalogu Općinskog kaznenog državnog odvjetnika. Rekao joj je protiv koga je pokrenut postupak i pročitao joj je njezin raniji iskaz koji je ona dala uz kaznenu prijavu. Pitao ju je da li se sa tim slaže, a također je ona iskazivala i u slobodnom izlaganju. Na poseban upit suca navodi da prilikom tog ispitivanja nije primijetio da bi ona bila ošamućena ili u lošem zdravstvenom stanju. Nakon što je napisan zapisnik, pročitao joj ga je i ona ga je pročitala. Na daljnji upit suca navodi da se ne sjeća je li joj postavljao kakva pitanja, a ukoliko bi svjedokinja imala kakvih primjedbi na zapisnik, to bi bilo konstatirano u zapisnik ili ga ona ne bi potpisala. Na poseban upit suca navodi da je prije ispitivanja svjedokinje, nju upozorio na njezina prava i obveze prilikom ispitivanja svjedoka. Na poseban upit branitelja optuženika, odvjetnika Vlade Rebića, da se izjasni kada je zaprimio kaznenu prijavu od oštećene, odgovara da se sjeća da je prvo došla dojava i sačinjena je službena zabilješka o dojavi o nasilju u obitelji i sljedeći dan kada je došao na posao je dobio taj predmet u rad, nakon čega je u više navrata pokušao putem telefona kontaktirati oštećenu, međutim, ista se nije javljala, zbog čega je otišao na njezinu adresu. Oštećenu je zatekao na adresi te se sjeća da je ona bila pod stresom i s njim je otišla onda u policijsku postaju. U policijskoj postaji ju je pitao želi li podnijeti kaznenu prijavu, a ona je onda istu i podnijela. Tada ju je i tehničar poslikao. Na daljnji upit je li nakon toga ponovno još išao na adresu oštećene, navodi da nije, a na upit je li ona još dolazila u policijsku postaju nakon toga, navodi da to ne zna, odnosno, ako je dolazila to je vjerojatno bilo da se potpiše da je preuzela obavijest o žrtvi kaznenog djela, a vezano uz obavijesti o žrtvi kaznenog djela. Kada mu se predočava iskaz oštećene na zapisniku od 2. rujna 2024. i to na petoj stranici, treći odlomak, na početku gdje je ona rekla da je tri puta bila u policijskoj postaji, da je tog dana, 10. srpnja 2024., ogovara kako je točno da je oštećena u policijskoj postaji bila dva puta i da ju je ispitivao i sačinio zapisnik koji mu se predočava na listu 47-48 spisa, međutim na tom zapisniku je pod rubrikom svjedok na prvoj stranici, pogrešno ostalo napisano drugo ime, a ne ime oštećene zbog čega ju je ponovno pozvao telefonom da dođe na portu postaje kako bi ponovno potpisala zapisnik, sa ispravnim podatkom u rubrici svjedok, a što je ona i učinila. Na poseban upit savjetnice OKDO Zagreb da li prilikom zaprimanja u bolnicu pacijenata policijski službenici daju izjavu liječnicima, navodi da po njegovom mišljenju, ukoliko osoba bude dovedena u pratnji policije, oni razgovaraju sa liječnikom, pri čemu ne daju nikakvu izjavu. U tom razgovoru, za koji je rekao, liječniku samo daju podatak da je dovedena osoba, žrtva kaznenog djela i da je dovedena na pregled radi konstatiranja, ako ima kakvih ozljeda.

14. Iz liječničke dokumentacije koja prileži u spis i to Prijave i specijalističkog nalaza KBC „Sestre Milosrdnice“ od 25. lipnja 2024., proizlazi da je optužena istog dana dovezena u navedenu ustanovu kolima hitne pomoći, te je od strane dežurnog liječnika pregledana, kojom prilikom je navela da ju je istukao bivši dečko, opisujući mjesta udaraca.

15. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudsko-medicinske vještakinje dr. Marije Baković od 24. srpnja 2024., proizlazi da je prema dokumentaciji u spisu oštećena ĐA nastradala 25. lipnja 2024., kojom prilikom je zadobila kontuzijski biljeg u području desne jagodice, pri čemu je podesno sredstvo za nastanak takve ozljede bio udarac otvorenim dlanom po licu, ukoliko bi kontakt bio ostvaren tvrdim dijelom dlana (dio dlana prema ručnom zglobu). Krvni podljev na lijevoj natkoljenici i kontuzijski biljeg na lijevoj potkoljenici ispod čašice te krvni podljev na lijevoj šaci, kao podesno sredstvo, za nastanak tih ozljeda, navodi udarci nogom, pri čemu na šaci ukoliko bi primjerice ruka bila postavljena ispred tijela, u svrhu obrane, osjetljivih dijelova tijela. Moguće je da je neka od ozljeda na nogama nastala i padom i/ili udarcem u neku prepreku u prostoru. U liječničkoj dokumentaciji se spominje crvenilo desne uške, što ne predstavlja ozljedu u sudsko medicinskom smislu, međutim, crvenilo govori u prilog tome da je na navedeni dio tijela djelovala neka sila. Vještakinja je istaknula i da je mehanizam ozljeda opisanih u dokumentaciji uklapa u dinamiku događaja kakav u svom iskazu opisuje oštećena. Nadalje, vještakinja je navela da udarcem tvrdim dijelom otvorenog dlana u jagodično područje može nastati teška tjelesna ozljeda, ukoliko bi udarac bio zadan silom jačeg intenziteta, pri čemu je potrebno navesti da se ne radi o uobičajenom ishodu. Zaključno, ozljede koje je zadobila oštećena u predmetnom događaju, u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu.

16. Na raspravi pred sudom, održanoj 14. ožujka 2025., sudsko-medicinska vještakinja dr. Marija Baković je na pitanje zastupnice optužbe jesu li ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji mogle nastati na način kako je oštećenica navela na raspravi, tj. da se poskliznula pri ulazu u stan i pala, odgovara da niti jedna od ozljeda koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji nije ozljeda koja se tipično viđa uobičajenim padom na ravnu podlogu. Na daljnje pitanje koja od ozljeda na nogama je mogla eventualno nastati padom i udarcem u neku prepreku u prostoru, odgovara da eventualno kontuzijski biljeg na lijevoj potkoljenici ispod čašice, a što bi odgovaralo području ispod koljena koji bi mogao nastati padom, dok krvni podljev na lijevoj natkoljenici nije ozljeda koja tipično nastaje padom, ovisno o lokalizaciji natkoljenice, a koja se ne opisuje točno u medicinskoj dokumentaciji, mogao nastati udarcem u neku prepreku u prostoru. Na daljnje pitanje tužiteljice na koji način su mogle nastati ozljede koje je oštećena zadobila, odgovara da je kontuzijski biljeg u području desne jagodice nastao djelovanjem nekog tupotvrdog sredstva u vidu udaraca, zadanog silom slabog intenziteta. U medicinskoj dokumentaciji opisano je i crvenilo uške, a što ne predstavlja ozljedu, obzirom da se ne radi o oštećenju tkiva, međutim može biti znak djelovanja nekakve izvjesne sile. Kontuzijski biljeg jagodice i crvenilo uške mogle su nastati na način kako je to oštećena navela u ispitivanju 10. srpnja 2024., a i u medicinskoj dokumentaciji, da je zadobila udarac u glavu i uške desnog uha otvorenim dlanom. Krvni podljev na lijevoj šaci nalazi se na stražnjoj strani šake, odnosno dorzumu te se ta ozljeda tipično viđa kao obrambena ozljeda, odnosno, kada se ruke postavljaju ispred nekog osjetljivijeg djela tijela u vidu zaštite od udarca. Na pitanje o eventualnom mehanizmu nastanka crvenila na desnoj ušci te o tome kakva sila bi djelovala na navedeni dio tijela, odgovara da se tu radi o nekoj sili, a čiji intenzitet bi bio nedovoljan za nastanak ozljede, ali dovoljan za nastanak crvenila, za što je potrebno još niže djelovanje sile. Lokalizacija ozljede na licu i crvenila te uške je takva da su obje ove promjene mogle nastati jednim udarcem otvorenim dlanom, pri čemu bi tvrđi dio dlana prema spoju sa podlakticom djelovalo u području lica, a u nastavku bi prsti i dlan kontaktirali sa uškom. Na pitanje uklapa li se mehanizam nastanka ozljeda u iskaz žrtve koji mi je prezentiran, odgovara da brojnost ozljeda i njihova lokalizacija nisu nešto što se uobičajeno viđa padom na ravnu podlogu te ovaj općeniti iskaz ne može uklopiti u nastanak svih ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji.

16.1. Na posebno pitanje branitelja, odvjetnika Borisa Vinčića, navodi da nije pročitala iskaz oštećene dan na raspravi 2. rujna 2024., već se referirala na njezin iskaz u srpnju 2024., kojeg joj je pročitala tužiteljica na raspravi. Na pitanje branitelja od kada datira liječnička dokumentacija u odnosu na vrijeme predmetnog događaja, odgovara da prema podacima iz spisa se predmetni događaj dogodio 25. lipnja 2024., a i medicinska dokumentacija je od tog dana. Na pitanje branitelja jesu li ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji opisane na način da se navodi boja tih ozljeda te može li se na temelju toga zaključivati jesu li ozljede, nastale u predmetnom događaju od istog dana, odgovara da nema opisa boje krvnih podljeva. Crvenilo uške koje je opisano, govori o tome da se radi o svježoj promjeni. U medicinskoj dokumentaciji se uobičajeno ozljede koje se smatraju svježima ne opisuju bojom, dok se ozljede na kojima se vide eventualni znaci cijeljenja, opisuju kao starije, zacijeljeno i slično. Dakle, prema svemu iz medicinske dokumentacije nastanak ovih ozljeda uklapa se u neki događaj koji se dogodio isti dan, kada su ozljede i dokumentirane.

16.2. Na pitanje branitelja mogu li se ozljede koje je oštećena zadobila uklopiti u pročitani dio iskaza oštećene od strane suda, a koji se odnosi na međusobni fizički kontakt oštećenice i optuženika, odgovara da oštećena navodi naguravanje, ne opisuje udarac nekim dijelom tijela u eventualno neku prepreku u prostoru. Oštećenica navodi da ju je optuženi primio za ključ koji je držala u ruci. Ukoliko bi pri tom pokušaju uzimanja ključa iz ruke oštećene došlo do hvatanja i stiskanja za dlan oštećene, od strane optuženika, mogla bi eventualno nastati ozljeda utvrđena na dorzumu lijeve šake. Iako, obzirom na opisanu veličinu ozljede, od tri do četiri cm, je ovo značenje manje vjerojatno, budući da se hvatanjem i pritiskom prstima uobičajeno nastaje krvni podljev promjera oko jedan cm, a koji održava pritisak jagodicama prstiju.

16.3. Na posebno pitanje branitelja, odvjetnika Vlade Rebića, da pojasni stupnjeve vjerojatnosti „veća ili manja“ i „moglo je“, odgovara da ne postoji nikakva ljestvica koja bi govorila o redoslijedu stupnjeva vjerojatnosti, da se utvrđivanje načina nastanka ozljeda uvijek uspoređuje i sa iskazima i sa podacima iz medicinske dokumentacije i naravno sa sudskim znanjem o mehanizmu nastanka ozljeda. Kada konkretno se govori o krvnom podljevu i šaci, iznijela je konkretne podatke o veličini ozljede, kakva se viđa kod pritiska jagodicama prstiju i kakva je opisana u medicinskoj dokumentaciji. Na pitanje branitelja jesu li sve ozljede koje je oštećena zadobila mogle nastati u naguravanju ili nekom bliskom kontaktu, odgovara da oštećena ima ozljede na četiri različita dijela tijela te opisano crvenilo na ušci. Ne vidi naguravanje u kojem bi nastalo pet neovisnih kontakata, od kojih bi četiri bila takvog intenziteta da nastanu vidljive ozljede.

1 0

16.4. Nakon što je na raspravi vještakinji pročitan iskaz oštećene ĐA od 2. rujna 2024., na upit branitelja je li vještakinja i nakon ovog ostaje kod nalaza i mišljenja, vještakinja je izjavila da ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Dodala je da ozljede koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji kao i opis simptoma koje je oštećenica navodi u medicinskoj dokumentaciji te opis načina zadobivanja ozljeda u medicinskoj dokumentaciji nisu u skladu sa pročitanim iskazom. Niti jedna od ozljeda koja je utvrđena kod oštećene nije ozljeda koja se viđa padom. Nadalje, crvenilo u području uške, kao i simptom kojeg je oštećena opisuje začepljenost desnog uha i činjenica da je zbog toga oštećena upućena na pregled kod otorinolaringologa govore o tome da je oštećena zadobila udarac u područje desnog uha. Ozljede na šaci smještene sa strane dorzuma ne nastaju padom. Ozljede na natkoljenici ne nastaju padom. Eventualno ozljeda u području ispod koljena je mogla nastati padom. Kada oštećena navodi naguravanje, ne navodi niti jedan specifičan kontakt koji bi objasnio nastanak ozljeda koje je zadobila, dok se sve te ozljede mogu objasniti na način kako je to navela u svom mišljenju, a koje su u skladu sa njezinim navodima u medicinskoj dokumentaciji.

17. Sud je u cijelosti prihvatio kako pisani nalaz i mišljenje sudsko-medicinske vještakinje dr. Marije Baković, kao i njegovu usmenu dopunu, budući su dani objektivno i nepristrano, na temelju liječničke dokumentacije za oštećenu te na temelju znanosti, struke i iskustva u ovakvim i sličnim predmetima, a na nalaz i mišljenje vještakinje i njegovu dopunu stranke nisu imale nikakve primjedbe.

18. Iako optuženi u svojoj obrani poriče da bi u vrijeme događaja oštećenoj prijetio, da bi na nju fizički nasrnuo i postupao na način kako ga se tereti optužnicom, ovakva njegova obrana je po ocjeni suda neuvjerljiva i suprotna iskazu oštećene kojeg je dale prilikom prvog ispitivanja te usmjerena na otklanjanje njegove kaznene odgovornosti. Na nevjerodostojnost obrane u tom segmentu ukazuje i činjenica da optuženi mijenja svoju obranu tijekom postupka u odnosu na bitne okolnosti. Naime u svojoj obrani koju je dao na raspravi pred sudom 14. ožujka 2025., optuženi je opisao da je kritične zgode došao na adresu oštećene do njezinog stana jer je htio s njom razgovarati i da se s njom posvađao jer nije htjela odgovarati na njegove poruke. Naveo je kako ne zna je li oštećena htjela s njim razgovarati ali da je htjela ući u stan. Istaknuo je i da se ne sjeća je li oštećena s njim htjela razgovarati. Nasuprot tome prilikom prvog ispitivanja 27. lipnja 2024., optuženi je tvrdio da nije sačekao oštećenu u stubištu već da je bio kod nje i da je s istom razgovarao, pri čemu ga je ista tražila da riješi svoj status budući je oženjen, a s oštećenom je bio u ljubavnoj vezi. Također i u odnosu na fizički kontakt s oštećenom u vrijeme događaja, optuženi je iskazivao kontradiktorno i proturječno, pa tako navodi prilikom prvog ispitivanja da je oštećenu tom prilikom nakon razgovora s njom, kada ga je počela udarati odgurnuo, dok je na raspravi pred sudom naveo kako je oštećenu primio za ruku kada je ulazila u stan, nakon čega je ista pala.

19. Sve ove proturječnosti, nelogičnosti i praznine u obrani optuženika vezane, kako uz mjesto događaja, njegovu dinamiku i način na koji je ozlijeđena oštećena, upućuju na zaključak da mu se ne može vjerovati i da je njegova obrana u odnosu na bitne i sporne okolnosti usmjerena na neistinito otklanjanje njegove kaznene odgovornosti .

1 1

20. Analizirajući iskaze oštećene ĐA, koja je ispitana u dva navrata, proizlazi da se očigledno radi o znatnim razlikama u iskazivanju oštećene prilikom prvog ispitivanja i na raspravi, gdje ista u potpunosti mijenja svoj iskaz i nastoji minorizirati i prikazati banalnim postupanje optuženika, o kojem je prilikom prvog ispitivanja detaljno i decidirano iskazivala, tvrdeći da osjeća strah od optuženika i da je ustrašena za svoj život te da se osjeća sigurno dok je optuženi pritvoren. Oštećena je međutim na raspravi nastojala uvjeriti sud kako je kada je optuženi kritične zgode došao do njezinog stana, između njih prvo došlo do verbalnog sukoba a zatim i naguravanja, nakon čega se ona poskliznula dok je otključavala vrata stana te pala na pod, gdje je udarila glavom. Ovakav iskaz oštećene JA koji je dala pred sudom je po ocjeni suda potpuno je neutemeljen, neprihvatljiv i neistinit. Naime prilikom prvog ispitivanja proizlazi da je oštećena vrlo jasno, životno logično i uvjerljivo iskazivala o okolnostima vezanim uz postupanje optuženika prema njoj te je iskazivala iscrpno o događaju za koji se tereti optuženik. Nije naime nimalo uvjerljivo da bi policijski službenik koji je istu ispitivao, u toj mjeri prilikom njezinog prvog ispitivanja inskonstruirao postupanje optuženika i predmetni događaj a što bi se moglo zaključiti iz navoda oštećene, budući ista navodi da nije rekla ono što piše u zapisniku. Naime iz zapisnika o prvom ispitivanju oštećene proizlazi da je događaj opisala vrlo detaljno, pa je neprihvatljivo i neuvjerljivo da bi se isti onda dogodio onako kako je to oštećena sasvim drugačije opisala na raspravi, gdje je za ovaj sud potpuno nevjerodostojno iskazivala da je u naguravanju pala na pod, što je suprotno i nalazu i mišljenju sudskomedicinske vještakinje, da bi na taj način zadobila kod nje utvrđene ozljede, poričući pri tome postojanje bilo kakvih prijetnji od strane optuženika. Ovakav iskaz oštećene kojeg je dala na raspravi, po ocjeni ovog suda je rezultat činjenice da je oštećena navela u iskazu na raspravi, kako više nema interes da optuženi bude u zatvoru, a pri čemu nije zanemariva činjenica i da je optuženi nakon događaja prema iskazu oštećene, na svaki način nastojao doći do nje dok je još bila u bolnici, inzistirajući da bi s njom išao u policiju, što upućuje na jasan zaključak da je nastojao utjecati na oštećenu i njezino postupanje i iskazivanje nakon događaja. Naime osim što je analizom njezinog iskaza, sud došao do zaključka da je oštećena govorila istinu prilikom prvog ispitivanja a ne na raspravi pred sudom, sud je taj iskaz doveo u vezu i sa dokumentacijom u spisu.

21. Tako iz službene zabilješke o dojavi, proizlazi da je tog dana 25. lipnja 2024., u 17,29 sati u PU zagrebačkoj, VII PP Zagreb, zaprimljena dojava oštećene da ju je istukao dečko. Također i iz liječničke dokumentacije Kliničkog bolničkog centra „Sestre milosrdnice“, na listovima 8 i 9 spisa, proizlazi da je po zaprimanju u hitni prijem oštećena navela da ju je istukao dečko.

22. Konačno, iskaz oštećene dan prilikom prvog ispitivanja sud je doveo u vezu i s nalazom i mišljenjem sudskomedicinske vještakinje dr. Marije Baković, kao i njegovom dopunom, koja je navela da je mehanizam nastanka ozljede oštećene, u vidu kontuzijskog biljega u području desne jagodice, djelovanje tupe sile u vidu udaraca zadanih silom slabog intenziteta te da udarac otvorenim dlanom po licu, predstavlja podesno sredstvo za nastanak navedene ozljede, ukoliko bi kontakt bio ostvaren tvrđim dijelom dlana. Što se tiče ozljeda na nogama, po mišljenju vještakinje za nastanak tih ozljeda podesno sredstvo predstavljaju udarci nogom, a na šaci, ako bi ruka bila postavljena u svrhu obrane osjetljivih dijelova tijela ispred samog tijela. Niti jedna od ozljeda pri tome nije ozljeda koja se tipično viđa uobičajenim padom na

1 2

ravnu podlogu te bi to mogao jednino biti kontuzijski biljeg na lijevoj potkoljenici. Što se tiče krvnog podljeva lijeve šake vještakinja je izjavila kako se radi o tipičnoj obrambenoj ozljedi i da je manja vjerojatnost da bi ozljeda nastala od hvatanja i stiskanja za dlan oštećene, u pokušaju uzimanja ključa iz ruke. Proizlazi dakle da se mehanizam nastanka ozljeda oštećene prema nalazu i mišljenju sudskomedicinske vještakinje, uklapa u dinamiku događaja kako je to u svom iskazu opisala oštećena na prvom ispitivanju i da brojnost ozljeda i njihova lokalizacija nisu nešto što se uobičajeno viđa padom na ravnu podlogu. Iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi i da je oštećena imala ozljede na četiri različita dijela tijela te crvenilo na ušci i ne vidi naguravanje u kojem i nastalo pet neovisnih kontakata, od kojih bi četiri bila takvog intenziteta da nastanu vidljive ozljede.

23. Kada je vještakinji sudske medicine, dr. Mariji Baković, pročitan iskaz oštećene kojeg je dala na raspravi održanoj 14. ožujka 2025., vještakinja je navela da niti jedna ozljeda koja je utvrđena kod oštećene nije ozljeda koja se viđa padom osim eventualno ozljede potkoljenice pri čemu oštećena u iskazu pred sudom ne navodi niti jedan specifični kontakt koji bi objasnio nastanak ozljeda koje je zadobila dok ozljede koje su opisane u liječničkoj dokumentaciji, kao i opis simptoma navedenih u dokumentaciji, nisu u skladu s njezinim iskazom.

24. U odnosu na dio iskaza oštećene danog na raspravi pred sudom, u kojem je navela da nije rekla ono što je na zapisniku o prvom ispitivanju bilo uneseno, da ju je optuženi udario u lice i nogama po tijelu te da joj je prijetio, kao i da ona nije uopće tog 10. srpnja 2024. davala svoj iskaz, već je potpisala ispunjeni zapisnik, sud je smatrao konstrukcijom koja nema podlogu u činjeničnim utvrđenjima do kojih je sud došao u postupku. U odnosu na ove okolnosti dijela iskaza oštećene, sud je ispitao svjedoka HA, iz čijeg iskaza proizlazi da je isti kao policijski istražitelj VII policijske postaje, PU zagrebačke, izvršio ispitivanje oštećene po nalogu OKDO Zagreb, da je oštećenoj na tom ispitivanju pročitao njezin raniji iskaz uz kaznenu prijavu ali da je oštećena iskazivala i u slobodnom izlaganju, nakon čega da joj je pročitan zapisnik. Svjedok je pri tome naveo da nije primijetio da bi oštećena bila ošamućena ili u lošem zdravstvenom stanju, pri čemu je svjedok potvrdio i da je oštećena bila u policijskoj postaji i nakon tog ispitivanja, po njegovom pozivu da ponovno potpiše zapisnik, budući je na istom pogreškom u rubrici svjedok ostalo upisano pogrešno ime a ne ime oštećene. Slijedom izloženog ne proizlazi niti uvjerljivim niti vjerodostojnim da bi svjedok HA, kao policijski istražitelj VII policijske postaje, PU zagrebačke, sam unosio u zapisnik o ispitivanju oštećene, okolnosti vezane uz postupanje optuženika prema oštećenoj kritične zgode te događaj sam iskonstruirao, imajući u vidu navode u zapisniku iz kojih proizlaze detalji intime oštećene i optuženika, iscrpno navođenje dinamike predmetnog događaja a koji je nedvojbeno završio ozljeđivanjem oštećene. Po ocjeni suda proizlazi stoga da je oštećena na prvom ispitivanju iskazivala upravo ono što je u predmetnom zapisniku i navedeno, a slijedom čega je sud i iskaz svjedoka HA prihvatio vjerodostojnim i uvjerljivim.

25. Stoga sud smatra da je oštećena svojim svjedočenjem na raspravi pred sudom, zapravo nastojala optuženiku olakšati njegovu procesnu poziciju, odnosno da je njezin iskaz iskonstruiran i osmišljen kako bi oslobodio odgovornosti optuženika. U svom navođenju da je mislila da ju je optuženi istukao kada ga je prijavila i da je bila ošamućena te da ne zna što se točno dogodilo, kao i da nije izjavila u bolnici da ju je

1 3

optuženi istukao te negiranja prvobitnog iskazivanja, se osjećao trud i napor oštećene da pod svaku cijenu uvjeri sud u drugačiju verziju događaja. Nasuprot tome je iskaz oštećen kojeg je dala prilikom prvog ispitivanja 10. srpnja 2024., po ocjeni ovog suda iscrpan, uvjerljiv, životan i sukladan ostalim provedenim dokazima te upućuju na istinitost opisa dinamike odvijanja predmetnog događaja, kao i na koji način je oštećena zadobila u ovom postupku utvrđene tjelesne ozljede, kako je to već naprijed analizirano, slijedom čega je sud takav iskaz oštećene prihvatio.

26. Sud zaključuje da je upravo to što mu oštećena, kako je to naveo optuženi, nije odgovarala na poruke nakon prekida veze, kao i da iz iskaza oštećene proizlazi a optuženi nije dobro prihvatio taj prekid pa je dolazio na mjesto gdje se ona nalazila, bio onaj okidač koji je nagnao optuženika da se s oštećenom fizički obračuna kritične zgode, kada ju je dočekao pred stanom. Stoga je po uvjerenju ovog suda iz provedenih dokaza nesporno utvrđena činjenica da je do fizičkog napada na oštećenu od strane optuženika došlo upravo na način kako se to isti tereti optužnicom, da je istu dočekao u stubištu i prilikom ulaska u stan udario rukom po desnoj strani lica, pa kada je ista pala na pod i izgubila svijest, počeo je polijevati vodom i dok je bila na podu udarao je nogama u njezine noge, na koji način je istoj nanio tjelesne ozljede utvrđene provedenim sudskomedicinskim vještačenjem. Po ocjeni suda je optuženi kritične zgode postupao očito revoltiran činjenicom da je oštećena s njim prekinula vezu i u nemogućnosti da suspregne svoj bijes i razočaranost, zbog čega istoj i upućuje riječi „Odvest ću te na Sljeme gdje ću te ubiti“. Analizirajući navedene riječi koje je oštećenoj izrekao optuženi, nedvojbeno su one po ocjeni ovoga suda podobne za izazivanje uznemirenosti i straha kod oštećene jer zapravo znače ne samo prijetnju fizičkim ozljeđivanjem oštećene, nego i njezinom smrću. Prijetnje oštećenoj kritične zgode, optuženi je konkretizirao i fizičkim nasrtajem na oštećenu, o čemu je ista detaljno iskazivala u svom prvom iskazu, iz čega proizlazi nedvojbeno znatna upornost i bezobzirnost u postupanju optuženika, koji zadaje udarce nogom oštećenoj i nakon što je ista od prvog udarca rukom optuženika, bila u nesvijesti i nalazila se na podu, u nemogućnosti da se istom na bilo koji način odupre.

27. Iz provedenih dokaza u ovom postupku, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik postupao s nakanom da tjelesno ozlijedi oštećenu i da je bio svjestan da obzirom na sredstvo kojim je zadao udarce oštećenoj iste mogu nastupiti, dakle bio je svjestan svog djela i htio njegovo počinjenje, postupajući u izravnoj namjeri da tjelesno ozljedi oštećenu, ostvarivši tako sva obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede prema bliskoj osobi, iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11. Također i u odnosu na izrečene prijetnje oštećenoj tom prilikom, optuženik je postupao upravo s takvim ciljem da oštećenu ustraši i uznemiri, što je sve kod oštećene i imalo takav učinak pa je ista i navela da je zbog takvih prijetnji osjećala strah za vlastiti život. Postupajući dakle na opisani način optuženi je ostvario objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje prema bliskoj osobi, jer je nedvojbeno u postupku utvrđeno da je s oštećenom prije toga bio u intimnoj vezi, pri čemu je bio svjestan težine ovih prijetnji, okolnosti pod kojima su iste izgovorene, a zbog čega je oštećena zbog takvog postupanja optuženika, neupitno bila u strahu pa je djelo počinio htijući ga kao takvo i kao svoje, postupajući s izravnom namjerom u ostvarenju djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, za koje ga je sud oglasio krivim.

1 4

28. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koju će izreći optuženiku za počinjena kaznena djela, sud je cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je uzeo u obzir vrstu i visinu kazne koja je predviđena za kaznena djela koja su mu stavljena na teret (kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 te kazna zatvora u trajanju od jedne do tri godine za kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11). Olakotnom okolnosti na strani optuženika sud je cijenio činjenicu da je otac maloljetnog djeteta, dok je otegotnim cijenjena činjenica da je isti do sada pravomoćno osuđivana osoba i to zbog kaznenog djela silovanja, protupravnog oduzimanja slobode, iznude, prijevare i počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja. Navedena otegotna okolnost upućuje na jasan zaključak da sve do sada optuženiku izrečene sankcije nisu polučile svoju svrhu i odvratile optuženika od činjenja kaznenih djela, već navedeno ukazuje na iznimnu neusklađenost njegovog dosadašnjeg života sa zakonima i općeprihvaćenim društvenim normama. Osim što je sud imao u vidu prethodno izložene okolnosti koje se tiču osobe počinitelja, sud je imao u vidu i težinu počinjenih kaznenih djela, stupanj krivnje s kojima su ista počinjena, kao i težinu povrjeđivanja zaštićenog dobra. Stupanj krivnje kod optuženika je najviše razine, budući je kaznena djela počinio s izravnom namjerom, a pobude iz kojih su kaznena djela počinjena ne odudaraju od prosjeka kod ovakvih kaznenih djela, pri čemu je optuženi očito postupao uslijed revolta i impulzivnosti te nemogućnosti da na društveno prihvatljiv način rješava životne situacije. Jačina povrede zaštićenog dobra izražena je u vidu činjenice da je počinjenjem djela došlo do nasrtanja na tjelesni integritet oštećene i njezinog tjelesnog ozljeđivanja.

29. Cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenih djela i okolnosti pod kojima su djela ostvarena, sud je optuženiku za kazneno djelo tjelesne ozljede utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo prijetnje kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, osudivši optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, smatrajući da je takva kazna primjerena svim prethodno navedenim okolnostima, ali i osobnosti optuženika, njegovoj prethodnoj kažnjavanosti i nepokazanom žaljenju i kajanju zbog počinjenog. Osim što kaznu na koju je osudio optuženika, ovaj sud smatra primjerenom izraziti potrebnu društvenu osudu prema počinitelju zbog počinjenih kaznenih djela, smatra je primjerenom i prikladnom za ostvarivanje svih zakonom propisanih svrha kažnjavanja, da osim specijalne prevencije poluči i rezultate generalne prevencije, odnosno utječe pored optuženika i na ostale građane da ne vrše kaznena djela, a istom se jača povjerenje građana u pravni poredak i svijest ljudi o pogibeljnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

30. Na temelju članka 54. KZ/11, sud je odlučio da se optuženiku MA u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. lipnja 2024. do 2. rujna 2024. te od 24. siječnja 2025. pa nadalje.

31. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, optuženika obvezao na plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, u paušalnom iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjesto eura), koji je odmjeren imajući u vidu složenost i duljinu trajanja predmetnog

1 5

postupka te imovinske prilike optuženika, tj. da je bio u mogućnosti angažirati dva branitelja po punomoći pa je mišljenje suda da će biti u mogućnosti platiti troškove postupka te ga je sud obvezao platiti i trošak provedenog sudsko medicinskog vještačenja, iz članka 145. stavak 1. točka 1. ZKP/08, u iznosu od 417,38 eura (slovima: četiristosedamnaest eura i tridesetiosam centi), koje troškove se isti obavezuje platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Sudac:

Božica Barlović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest /15/ dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri (4) istovjetnih primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj: KO-DO-1218/2024 – Web Servis

2. Optuženi MA – putem Uprave zatvora u Zagrebu

3. Branitelji optuženika, odvj. Vlado Rebić i odvj. Boris Vinčić – eKomunikacija

4. Uprava Zatvora u Zagrebu

5. Oštećena ĐA – eHP

6.Opunomoćenici oštećene, odvj. Mario Sukno i odvj. Gordana Lazović – eKomunikacija

7. U spis