Poslovni broj: P-536/2022-45

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Nikolić, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26, protiv tuženika MILS, MLJEKARA SPLIT d.d. u stečaju Split, Komulovića put 4, OIB: 08214458449, kojeg zastupaju punomoćnici Mihael Acalinović i Ivan Acalinović, odvjetnici u Visu, V. Nazora 7, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 13. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naspram tuženika vlasnik posebnog dijela nekretnine označene kao č. zem [katastarska čestica] (k. č. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] u površini od 81 m2, od ukupne površine 6011 m2 (udio 81/6011) i to upravo onog dijela prikazanog na Skici lica mjesta Geodetski zavod d.d., Split, ovlaštenog ing. geod. Ante Bošnjak stalnog sudskog vještaka, od svibnja 2024., broj predmeta: 6/24-24, označen likom 1., dio č. zem. [katastarska čestica], definiran točkama 1- 2-3-4-5-6-7-1 u površini od 81 m2, a koja je skica u prilogu ove presude i čini njezin sastavni dio.

2. Utvrđuje se da je tužitelj DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naspram tuženika vlasnik posebnog dijela nekretnine označene kao č. zem [katastarska čestica] (k. č. zem [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] u površini od 57 m2, od ukupne površine 150 m2 (udio 57/150) i to upravo onog dijela prikazanog na Skici lista mjesta Geodetski zavod d.d., Split, ovlaštenog ing. geod. Ante Bošnjak, stalnog sudskog vještaka, od svibnja 2024., broj predmeta 6/24-24, označen likom 2., dio č. zem [katastarska čestica] definiran točkama 4-16-15-14-13-12-11- 10-9-8-7-6-5-4 u površini od 57 m2, a koja je skica u prilogu ove presude i čini njezin sastavni dio.

3. Ovlašćuje se tužitelj DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem ove presude formirati zasebnu česticu u katastru i zemljišnoj knjizi na način da se od č. zem [katastarska čestica] izdvoji dio te čestice koji po površini i obliku prikazan na Skici lista mjesta Geodetski zavod d.o.o., Ruđera Boškovića 20, Split, broj predmeta: 6/24-24, Split, svibanj 2024., ovlaštenog ing. geod. Ante Bošnjak, stalnog sudskog vještaka, označen likom 1. dio č. zem [katastarska čestica], definiran točkama 1-2-3-4-5-6-7-1 u površini 81 m2, te se ovlašćuje tužitelj da u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] izvrši upis prava vlasništva na novoformiranoj čestici na ime DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika.

4. Ovlašćuje se tužitelj DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem ove presude formirati zasebnu česticu u katastru i zemljišnoj knjizi na način da se od č. zem [katastarska čestica] izdvoji dio te čestice koji po površini i obliku prikazan na Skici lista mjesta Geodetski zavod d.o.o., Ruđera Boškovića 20, Split, broj predmeta 6/24-24, Split, svibanj 2024., ovlaštenog ing.geod. Ante Bošnjak, stalnog sudskog vještaka, označen likom 2., dio č. zem. [katastarska čestica], definiran točkama 4-16-15-14-13-12-11-10-9-8-7-6-5-4 u površini od 27 m2, te se ovlašćuje tužitelj da u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] izvrši upis prava vlasništva na novoformiranoj čestici na ime DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika.

5. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom propisanom odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.398,17 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. ožujka 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. svibnja 2021. podnio Općinskom sudu u Splitu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika radi utvrđenja prava vlasništva. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov otac ĐP bio u posjedu nekretnine koja je prikazana na skici vještaka priloženoj uz tužbu, a u naravi da predstavlja dio k. č. zem. [katastarska čestica], površine 78 m2, k. o. [katastarska općina] upisane u zemljišnim knjigama kao č.z. 6018/4 zk. ul. broj [broj ZK uloška], a tužitelj da je naslijedio posjed iza smrti oca. Nadalje, u tužbi se navodi i da je tužitelj u posjedu dijela k.č.z. 1933/1, površine 55 m2 k. o. [katastarska općina] upisane u zemljišnim knjigama kao č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. broj [broj ZK uloška]. U zk. ulošku broj [broj ZK uloška] da je kao vlasnik navedenih nekretnina upisan tuženik. Prednik tužitelja, odnosno njegov otac ĐP da je umro **.**.2019. te da je isti bio u posjedu navedenih nekretnina od 1949., a tužitelj da je naslijedio posjed u trenutku smrti oca. Posjed da je vršen na način da je korišten kao parking i skladište te da je fizički odvojen od ostalih nekretnina betonskim zidovima i metalnom ogradom, a što da ukazuje na to da je tužitelj u faktičnom posjedu predmetne nekretnine. Dakle, tužitelj da je u posjedu od 1949., računajući posjed prednika, da faktično izvršava vlast na stvari, koristi nekretninu sukladno svojim potrebama i od nikoga da nije ometan, a isti da je sposoban za stjecanje vlasništva te da nekretnina može biti u vlasništvu fizičke osobe. Stoga da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno članku 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj također navodi da je izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine te da je to pravo stekao na temelju dosjelosti te da je stoga ovlašten, na temelju članka 30. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, od tih nekretnina činiti što ga je volja te svakog drugog iz toga isključiti. Tuženik da je upisan kao vlasnik nekretnine, a tužitelj da je temeljem dosjelosti stekao vlasništvo pa stoga tužitelj da traži od suda da utvrdi da je upis prava vlasništva u korist tuženika nevaljan te da se to pravo s imena tuženika briše, a tužitelj da se upiše kao vlasnik. Tužitelj je sukladno navedenom predložio sudu donijeti presudu kojom se tužitelj utvrđuje prema tuženiku kao vlasnik dijela katastarske čestice [katastarska čestica], zk. oznake 6108/4, površine 78 m2, k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] i dijela katastarske čestice [katastarska čestica], zk. oznake 6108/5, površine 55 m2, k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] te kojom se tužitelj ovlašćuje da temeljem ove presude u zemljišnim knjigama zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

2. U odgovoru na tužbu od 10. siječnja 2022. tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbu i tužbenom zahtjevu. Tužba da je nerazumljiva i nepodobna za raspravljanje, a tužbeni zahtjev da je u cijelosti neosnovan. Tuženik nadalje navodi da njegovo postrojenje graniči s nekretninama tužitelja, a dio nekretnina tuženika i to upravo spornih da se koriste za parking, što da tuženik tolerira. Prijeporna površina nekretnina da je ušla u procjenu tuženikove imovine prigodom privatizacije i pretvorbe te da je sada u tijeku postupak prodaje. Tuženik ističe da mu se tužitelj 2018. obratio radi prodaje i kupnje (dijela) nekretnina koje su predmet spora, a čemu da se nije moglo udovoljiti iz razloga što je već bio objavljen oglas o prodaji nekretnina putem Financijske agencije. Tuženik navodi i da tužitelj nije dostavio dokaze na tvrdnje koje je iznio u tužbi pa tako da nije dostavio ni rješenje o nasljeđivanju od svojih prednika, a kako bi se mogla provjeriti tužiteljeva aktivna legitimacija te činjenica je li predmet ovog postupka bio uopće raspravljen u ostavinskom postupku prednika tužitelja.

3. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka istakao da je tužitelj bio svjestan da se ne radi o nekretninama koje su u njegovom vlasništvu, a što da proizlazi iz tužiteljevog dopisa tuženiku kojom isti predlaže kupnju predmetnih nekretnina, te da se stoga, čak i u slučaju da se pokažu istinitima tužiteljevi navodi u pogledu posjeda nekretnine, tužitelj ne može smatrati poštenim posjednikom te da se ne može pozivati na pravni institut dosjelosti. Iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine tuženik navodi da je razvidno kako su iste još 1959. uknjižene kao društveno vlasništvo te da su potom 1999., u postupku privatizacije, iste uknjižene kao vlasništvo tuženika. Sukladno Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima na nekretninama u društvenom vlasništvu da se nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću, a što da vrijedi i za predmetnu nekretninu.

4. Tužitelj se, u podnesku od 17. siječnja 2023., usprotivio iznesenim navodima tuženika navodeći da je tuženik doista upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik, međutim da je tužitelj stvarni i izvanknjižni vlasnik. Činjenica što je tužitelj htio kupiti nekretnine od tuženika 2018. da nije priznavanje vlasništva na istima, već na preostalom dijelu, a koji dio da nije predmet spora. Ponovio je da je posjed predmetnih nekretnina naslijedio nakon smrti oca te da tužitelj nije nikada ometan u posjedu, a sam posjed da je zakonit, istinit i pošten. Taj posjed prednik tužitelja da je stekao izvorno, a posjed da nije pribavljen silom, ni potajno ili zlouporabom povjerenja. Nadalje, tužiteljev posjed da je pošten, jer isti da nikada nije znao niti je mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed, s obzirom da je njegov otac bio pošteni posjednik. Isto tako, tužitelju pravo na posjed da nije osporavano, posjed da nije ometan a niti da je pokretan postupak o pravu na posjed. Stoga taj posjed da ima sve kvalitete koje se traže kao zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a to su trajnost posjeda, kvaliteta posjeda i sposobnost posjednika. U svezi s tim tužitelj se pozvao i na pravna shvaćanja Europskog suda za ljudska prava izražena u odlukama D (zahtjev broj: 35298/04), Đ (zahtjev broj: 22768/12) te Č i dr. (zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, a prema kojim shvaćanjima se u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991., pa kad je i riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu, a pod uvjetom da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:

U-I-58/97 od 17. studenog 1999. i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje pravo polažu treće osobe. Takvo pravo shvaćanje da je vidljivo i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2776/106-2 od 29. siječnja 2019., broj Rev-443/2021-2 od 27. travnja 2021., broj Rev-1168/2021-2 od 20. studenog 2020. i dr. S obzirom da je u konkretnom slučaju posjed tužiteljevog prednika započet prije 8. listopada 1991. te da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sukladno navedenim odlukama, tužitelj navodi da su ispunjene pretpostavke za njegovo stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

5. Tuženik je osporio iznesene navode tužitelja ističući da tužitelj pogrešno tumači pravna shvaćanja iznesena u naprijed navedenim odlukama Europskog suda za ljudska prava, a posljedično i pravna shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-2776/106-2 od 29. siječnja 2019. i drugih odluka toga suda. Naime, u konkretnom slučaju tuženik da je vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina te da su njegova prava zajamčena kako Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tako i člankom 1. Protokola 1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Stoga, u konkretnom slučaju da nema mjesta računanju vremena dosjelosti za tužitelja prije 8. listopada 1991., već da se imaju primijeniti odredbe zakona, upravo iz razloga jer postoji suprotstavljeni privatni interes ovdje tuženika.

6. Nakon danog iskaza tužitelj u ovom postupku, tuženik je istakao da iz iskaza samog tužitelja proizlazi da su tužitelj i njegovi prednici u cijelosti znali da nisu vlasnici spornih nekretnina. Isti da su ishodili uredno građevinsku dozvolu za svoju nekretninu koja neposredno graniči s predmetnom nekretninom, dok su isto vrijeme moguće na dijelu predmetne nekretnine sagradili kakve pomoćne objekte koji nisu obuhvaćeni građevinskom dozvolom, jer su znali, odnosno u uvjetima identifikacije u postupku za izdavanje građevinske dozvole, nisu mogle ostati nesvjesni da drugoj osobi pripada pravo vlasništva. Iz toga, kao i ostalih dokaza priloženih spisu, da proizlazi kako tužitelj odnosno njegovi prednici nisu bili pošteni posjednici dijelova nekretnine koje potražuju u ovom postupku. Također iz iskaza tužitelja da bi proizlazilo kako je isti stekao samo jednu polovinu posjeda nekretnine koju potražuje, dok bi druga polovina pripadala njegovom bratu, koji se u ovom postupku niti ne pojavljuje. Tužitelj isto tako da nije dostavio osnovne isprave iz kojih bi proizlazilo njegovo navodno pravo, a za koje navodi da postoje, dakle ugovor o darovanju kojim su tužitelj i njegov brat stekli predmetnu nekretninu te ugovor o kupoprodaji kojim je tužiteljev prednik kupio susjedno zemljište i na temelju kojeg je navodno stupio u posjed spornih nekretnina (dijelova nekretnina).

7. Tužitelj je tijekom postupka više puta ispravljao i uređivao svoj tužbeni zahtjev te je isti konačno, a nakon provedenog geodetskog vještačenja, podneskom od 31. svibnja 2024. uredio tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude. Premda se tuženik protivio uređenju tužbenog zahtjeva, sud je isto dopustio smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka.

8. Ovdje valja navesti i da su tijekom ovog parničnog postupka predmetne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prodane u stečajnom postupku kupcu ČP iz [adresa] te da je isti sada upisan u zemljišnim knjigama, između ostalih, i kao vlasnik navedenih nekretnina, a radi čega je tuženik predložio odbiti tužbeni zahtjev iz razloga što isti više nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. U svezi s tim, navodi se da je odredbom članka 195. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) propisano da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. Dakle, sukladno navedenoj odredbi ZPP-a, a unatoč činjenici prodaje predmetnih nekretnina u stečajnom postupku nad tuženikom, predmetni parnični postupak se može dovršiti između istih stranaka.

9. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: Izvod iz posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Split broj 9330 od 11. ožujka 2021. (stranice 3 – 4 spisa), izvatke iz zemljišne knjige Općinskog suda u Split, Zemljišnoknjižni odjel Split, zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 6 – 11 spisa), rodni list tužitelja (stranica 12 spisa), geodetsku skicu društva Kontages d.o.o. od ožujka 2021. (stranica 13 spisa), smrtni list za ĐP (stranica 14 spisa), dopis od 25. svibnja 2021. (stranice 18 – 19 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Splitu posl. broj St-18/2014-226 od 26. srpnja 2018. (stranice 33 – 35 spisa), dopise tužitelja tuženiku od 17. rujna 2018. i 1. listopada 2018. (stranice 37-40 i 70- 73 spisa), snimak s DGU portala, katastarskog prerisa te ortofoto prerisa (stranice 50 – 51 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 56 – 69 spisa), zaključak Trgovačkog suda u Splitu posl. broj St-18/2014- 229 od 22. kolovoza 2018. (stranice 74 – 77 spisa), izjavu NP od 15. veljače 2023. (stranica 105 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split broj zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 26. rujna 2023. (stranice 124-128 spisa), zaključak Trgovačkog suda u Splitu posl. broj St-18/2014- 508 od 16. kolovoza 2023. i rješenje posl. broj St-18/2014-510 od 17. kolovoza 2023. (stranice 129-136 spisa), pisani nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Geodetski zavod d.d. Split od 22. svibnja 2024. s dopunama istog od 7. studenog 2024. i 27. studenog 2024. (stranice 163-167, 175-176 i 179-181 spisa). Isto tako, obavljen je uviđaj na licu mjesta te je provedeno vještačenje po vještaku geodetske struke te su izvedeni dokazi saslušanjem tužitelja DP, stečajnog upravitelja tuženika FP te saslušanjem svjedoka AP i HP.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet ovog spora je stvarnopravni zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva dijela nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] (k. č. zem. [katastarska čestica]) u površini od 81 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] (k. č. zem. [katastarska čestica]) u površini od 57 m2, obje upisane u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti, navodi se da je odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Prema stavku 2. tog članka ZV-a, na temelju stavka 1. tog članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

13. Odredbom članka 159. stavak 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema stavku 2. tog članka, samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. tog članka je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema stavku 4. tog članka, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

14. Nadalje, odredbama članka 160. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (stavak 1.). U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (stavak 2.). Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati (stavak 3.). Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću (stavak 4.). Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću (stavak 5.).

15. U smislu odredbi članka 18. ZV-a, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

16. Iz Izvoda iz posjedovnog lista broj 9330 Područnog ureda za katastar Split od 11. ožujka 2021. razvidno je da je u tom posjedovnom listu ĐP iz [adresa] upisan kao posjednik nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica], Kman, u površini od 134 m2, od čega zgrada (dio) 34 m2 te dvor 100 m2, zatim kat. čest. [katastarska čestica], Domovinskog rata, zgrada (dio) 23 m2 te kat. čest. [katastarska čestica], Kman, ukupne površine 38 m2, od čega zgrada (dio) 33 m2 te dvor 5 m2. Iz toga bi proizlazilo da je tužiteljev otac ĐP upisan kao posjednik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica]. Međutim, tužitelj nije dostavio u spis posjedovni list za drugu nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]).

17. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Splitu, ZK Odjel Split, broj zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 4. svibnja 2021. razvidno je da je u istom kao jedna od čestica zemlje I. zk. tijela upisana, između ostalih, čest. zem. [katastarska čestica], neplodno, površine 150 m2 te kao jedna od čestica zemlje V. zk. tijela, između ostalih, čest. zem. [katastarska čestica], neplodno, površine 6011 m2, a koje nekretnine su tada, prema tom izvatku, bile upisane kao vlasništvo tuženika za cijelo.

18. Iz skice lica mjesta koja je izrađena od Kotanges d.o.o. Podstrana, a koja je priložena uz tužbu, razvidno je da su slovima A i B označeni dijelovi nekretnina za koje tužitelj tužbom traži da ga se utvrdi vlasnikom.

19. Iz smrtnog lista koji je izdao Matični ured Split 29. lipnja 2020., razvidno je da je ĐP, rođen **.**.1931., a koji je sklopio brak s IP rođ. N, umro **.**.2019. Iz rodnog lista tužitelja DP, koji je izdao Matični ured Split 4. svibnja 2018., proizlazi da su njegovi otac i majka ĐP rođen **.**.1931. te IP, rođ. N, rođena **.**.1933.

20. Iz sadržaja dopisa društva Normteile Vern Triebs GMBH, Stuttargt od 22. svibnja 2021., a vezano za navode iz podneska tužitelja od 10. lipnja 2021., proizlazi da se radi o dopisu tog društva tužitelju, a iz kojeg je vidljivo da bi tužitelj imao namjeru iznajmiti poslovni prostor u zgradi izgrađenoj na predmetnim nekretninama, a koja zgrada da nije upisana u zemljišnu knjigu niti je ista legalizirana, odnosno da tužitelj nije upisan kao vlasnik nekretnine na koje je zgrada izgrađena.

21. Iz rješenja ovog suda poslovni broj St-18/2014-226 od 26. srpnja 2018. razvidno je da je u stečajnom postupku nad tuženikom određena prodaja imovine tuženika kao dužnika u stečajnom postupku te je, između ostalih, određena i prodaja nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] (neplodno od 150 m2) te čest. zem. [katastarska čestica] (neplodno od 6001 m2) upisane u zu 9547 k. o. [katastarska općina], koje su u vlasništvu tuženika. Iz sadržaja tog rješenja također proizlazi da je rješenjem ovog suda poslovni broj St- 18/2014 od 8. svibnja 2014. nad tuženikom otvoren stečajni postupak te da je za stečajnog upravitelja imenovan RP, a što između stranaka nije ni bilo sporno. Zaključkom suda od 22. kolovoza 2018. u stečajnom postupku nad tuženikom određeno je da će se nekretnine navedene u rješenju od 26. srpnja 2018. prodavati kao cjelina i to na elektroničkoj javnoj dražbi koju provodi Financijska agencija.

22. Iz dopisa tužitelja upućenog tuženiku, odnosno njegovom stečajnom upravitelju, od 17. rujna 2018. razvidno je da se tim dopisom tužitelj obraća tuženiku navodeći da je to radi usklađivanja međa gdje su oni međašnici. Nadalje, tužitelj navodi da je isti dugi niz godina posjednik čestica zemlje i to 103/6011 čest. zem. [katastarska čestica] površine 103 m2 i dio čestice 6018/5 površine 80 m2 što predstavlja 80/150 idealnog dijela, a na kojima da je tužitelj uknjižen kao vlasnik. Nadalje, tužitelj navodi da zbog dobro susjedskih odnosa i rješavanja nastale situacije je voljan od tuženika otkupiti predmetne dijelove nekretnina te traži da se tuženik očituje o prodaji tih dijelova čestica zemlje. Uz taj dopis je priložen i grafički prikaz navedenih dijelova čestica zemlje, a iz kojeg je razvidno da se radi upravo o dijelovima nekretnina koje su predmet ovog spora.

23. Iz dostavljenog povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga broj zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], razvidno je da je u tom ulošku upisano više zk. tijela s više čestica zemlje pa tako između ostalih i čest. zem. [katastarska čestica] neplodno površine 6011 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] neplodno površine 150 m2. Nadalje, razvidno je da su te nekretnine od 11. veljače 1961. u listu B upisane kao društveno vlasništvo, a da je od 14. travnja 1999., na temelju rješenja Narodnog odbora Općine Split iz 1959., kao i drugih rješenja između kojih i Hrvatskog fonda za privatizaciju u Zagrebu od 1998., kao vlasnik istih upisan tuženik.

24. Nadalje, iz izjave NP od 15. veljače 2023., na kojoj je njegov potpis ovjeren od strane Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Stuttgartu, razvidno je da NP u toj izjavi navodi da se odriče u cijelosti svog suvlasničkog dijela, jedne polovine (izvanknjižnog vlasništva) nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] u dijelu od 78/6011 i dijela čest. zem. [katastarska čestica] u dijelu 55/150, k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišnoknjižnom ulošku pod brojem 9547, u korist svog brata DP te da je suglasan da te nekretnine, a u odnosu na koje se vodi ovaj postupak, pripadnu u cijelosti njegovom bratu DP.

25. Uvidom u zaključak ovog suda poslovni broj St-18/2014-508 od 16. kolovoza 2023., kao i izvadak iz zemljišne knjige broj zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 26. rujna 2023., utvrđeno je da su nekretnine tuženika, a između ostalih i nekretnine koje su predmet ovog postupka prodane u stečajnom postupku te da su iste dosuđene kupcu ČP iz [adresa]. Isto tako, razvidno je da je određen upis prava vlasništva tog kupca u zemljišne knjige te da je taj upis i izvršen, a radi čega je sada kao vlasnik predmetnih nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] upisan naprijed navedeni kupac ČP. Navedenim zaključkom ovog suda određena je i predaja u posjed i vlasništvo, prodanih nekretnina, kupcu ČP.

26. U svom iskazu danom na ročištu od 27. siječnja 2023. tužitelj DP je naveo da je njegov pokojni otac ĐP 1949. kupio zemljište u Splitu, tada na adresi [adresa], a danas na adresi [adresa], a na kojoj adresi da se nalaze dijelovi nekretnina koji su predmet ovog spora. Tom zemljištu da je susjedno zemljište u vlasništvu tuženika, odnosno njegovih prednika, a na kojem da se 1959. počela graditi mljekara. Između zemljišta koje je kupio njegov otac i zemljišta na kojem se tada počela graditi mljekara, tužitelj navodi da je postojala visinska razlika od 3 metra, a među između tih dvaju zemljišta da je zapravo činio Dioklecijanov akvadukt, koji je još uvijek na istom mjestu. Tuženikova nekretnina sa svoje južne strane da se naslonila na sjevernu stranu Dioklecijanovog akvadukta i to na način da je bio izgrađen zid koji i danas postoji. U odnosu na čestice zemlje koju je kupio njegov otac, tužitelj je naveo kako misli da su iste nosile oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica]. Nadalje, tužitelj je iskazao da je navedene čest.zem., koje je kupio njegov otac, darovnim ugovorom iz 2009. njegov otac darovao tužiteljevom bratu NP i tužitelju, s tim da je otac imao pravo plodouživanja do smrti. Dakle, u posjedu navedenih čestica zemlje od 2009. da se nalaze tužitelj i njegov brat NP. Na tim česticama zemlje u 2009. da je upisano i pravo vlasništva u zemljišnim knjigama u korist tužitelja i njegovog brata po pola, dakle da je svaki od njih upisan u omjeru od 50%. Tužitelj je također naveo da kada se provodio upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na darovanim česticama zemlje, on da je smatrao kako su i dijelovi čestica zemlje koji su predmet ovog spora sastavni dio tih čestica. Međutim, tek naknadno, 2017. tužitelj da je saznao da je na česticama zemlje koje su predmet ovog spora kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisan tuženik, a koji da se na iste upisao 1999.

27. Tužitelj je nadalje iskazao da su čestice zemlje, koje su predmet ovog spora, bile u nesmetanom posjedu njegovog oca još od 1949., a nakon toga da su od 2009., kada je sklopljen ugovor o darovanju, u nesmetanom posjedu tužitelja i njegovog brata. Tužitelju da nije poznato da bi bilo tko, od 1949. pa do danas, najprije njegovog oca, a nakon toga njega i brata, smetao u posjedu spornih čestica zemlje niti im bilo što osporavao u vezi s korištenjem istih. Na česticama zemlje na koje se odnosi ugovor o darovanju njegovog oca, 1994. ili 1995. da je izgrađena zgrada, a tada da su izgrađeni i pomoćni objekti odnosno montažne kućice od stakla i lima koji se koriste kao skladište i učionica, a koji montažni objekti da se dijelom nalaze na spornim dijelovima nekretnine iz ovog postupka. U vezi dijelova nekretnina koje su predmet ovog spora, tužitelj je iskazao da se od proljeća 2018., odnosno nakon što sam saznao da su sporni dijelovi nekretnina zapravo uknjiženi na tuženika, više puta obraćao stečajnom upravitelju tuženika RP kako bi se dogovorili o razgraničenju i međi između dviju parcela. Tužitelj da je tada ponudio stečajnom upravitelju da bi otkupio 1000 m2 njihovog zemljišta, dužine 50 metara i širine 20 metara i to u pravcu zemljišta tuženika, a unutar kojih da se nalaze i sporni dijelovi nekretnine iz ovog postupka. Stečajni upravitelj da je tada odgovorio kako je za sve njihove nekretnine na koje su upisani već određena javna dražba u stečajnom postupku te da mu se stoga obrati dopisom, a kako bi on mogao reagirati prema vjerovnicima u stečajnom postupku. Tužitelj da je tada doista sastavio dopis u kojem da je, svojom greškom, naveo da daje ponudu za kupnju samo dijelova nekretnina koje su predmet ovog spora, umjesto da je naveo da otkupljuje i dio njihovog zemljišta u površini od 1000 m2, a što da mu je i bila namjera i još uvijek jest. Nakon tog dopisa, stečajni upravitelj da je obavijestio kako se vjerovnici s tužiteljevom ponudom nisu složili te je nastavljena prodaja tuženikovih nekretnina u stečajnom postupku putem javne dražbe.

28. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, tužitelj je nadalje iskazao i da njegov brat od 1964. do danas neprekidno živi i radi u Njemačkoj, a i sam tužitelj da je od 1964. do 1990. živio u [adresa]. U svezi zgrade koja je izgrađena na česticama zemlje koje je tužitelju i njegovom bratu darovao otac te izdavanju građevinske dozvole za tu zgradu i pomoćne objekte, tužitelj je naveo da je sama zgrada dobila građevinsku dozvolu 1991., a tom dozvolom da nisu obuhvaćeni montažni objekti o kojima je iskazivao i koji su također izgrađeni sa samom zgradom, ali da su isti naknadno legalizirani. Vezano za korištenje čestica zemlje koje su predmet ovog spora, tužitelj je naveo da se na jednom dijelu spornih čestica nalaze izgrađeni montažni objekti, a drugi dio istih da se do 1969. koristio kao vrt, nakon toga kao parking, a zadnje dvije do tri godine da se koristi kao igralište. Iskazao je i da je vjerojatno postojao kupoprodajni ugovor kojim je njegov otac stekao čestice zemlje, ali da tužitelj nije u posjedu tog ugovora. Međutim, njegov otac da je bio upisan kao vlasnik na česticama zemlje u zemljišnim knjigama, jer da se u suprotnom tužitelj i njegov brat, a na temelju ugovora o darovanju, ne bi ni mogli upisati kao vlasnici s imena njihovog oca.

29. Stečajni upravitelj tuženika RP u svom iskazu u bitnom je naveo da su katastarske čestice zk oznake 6018/4 i 6018/5 k. o. [katastarska općina], zk uložak [broj ZK uloška] u cijelosti ušle u stečajnu masu tuženika te da su iste zajedno s ostalim čest.zem., a koje zapravo čine kompleks mljekare – zgrade i okolnog zemljišta u Splitu, na predjelu [adresa], procijenjene u stečajnom postupku te da je doneseno rješenje o prodaji istih još 2018. Uvidom u zemljišne knjige da je utvrdio da bi te čestice zemlje pripadale u stečajnu masu. Naveo je i da mu se prije otprilike 4 ili 5 godina obratio tužitelj DP s prijedlogom da bi isti kupio dijelove nekretnina koje su predmet ovog spora te da je ponudio realnu tržišnu vrijednost istih. Međutim, skupština vjerovnika u stečajnom postupku da nije prihvatila taj prijedlog tužitelja, jer je već bila oglašena prodaja predmetnih nekretnina. Stečajni upravitelj je nadalje iskazao da se dijelovi čest.zem. koje su predmet ovog spora nalaze izvan zidom ograđenog područja na kojoj se nalazi zgrada mljekare u vlasništvu tuženika, ali da isti svakako predstavljaju vlasništvo tuženika. Predmetni dijelovi nekretnina da se zapravo nalaze na području Dioklecijanovog vodovoda, a koje područje da je proglašeno kao kulturno dobro, što da je očito bio i razlog zašto se ti dijelovi nisu našli unutar zidom ograđenog područja zgrade mljekare. Odgovarajući na posebna pitanja, stečajni upravitelj je naveo da se zadnji put sreo s tužiteljem prije 3 ili 4 godine te da su razgovarali upravo o kupnji, odnosno prodaji predmetnih dijelova nekretnine, a pri tome da nisu razgovarali o razrješenju međa. Naveo je da tužitelja nije ometao u korištenju predmetnih dijelova nekretnine, jer se tužitelj istima niti ne koristi. Isto tako da mu nije poznata bilo kakva visinska razlika između nekretnina tužitelja i tuženika, jer da se sporni dijelovi nalaze iza zida kojim je ograđeno područje oko mljekare, a ta visinska razlika da ga nije niti interesirala. Naveo je i da tužitelj u razgovorima nije nudio da kupi još (dijelova) nekretnina tuženika, već da su u pitanju samo bili u ovom predmetu sporni dijelovi nekretnina.

30. Svjedokinja AP, koja je saslušana na ročištu od 10. ožujka 2023., u bitnom je iskazala, a u odnosu na sporne dijelove nekretnina koje su na skici lica mjesta na strani 13 spisa označene slovima A i B, da se na južnom dijelu nekretnine označene slovom B nalazi zid, a koji zid da dijeli nekretnine obitelji DP i kompleks mljekare, tako da se nekretnine obitelji DP nalaze južno od tog zida, dok se kompleks mljekare nalazi sjeverno od tog zida te da taj zid dijeli nekretnine tužitelja i kompleks mljekare, odnosno nekretnine tuženika. Između istih da nema bilo kakvog prostora, već taj zid da predstavlja granicu između navedenih nekretnina stranaka. Iskazala je da joj nije poznato da bi postojala bilo kakva visinska razlika između nekretnina tužitelja i tuženika. Naprijed navedeno da joj je poznato budući da obiteljska kuća njenih roditelja, koja je izgrađena 1950-ih godina i u kojoj ona živi do danas, graniči s kompleksom mljekare i to sa sjeverne strane. Dakle, između obiteljske kuće njenih roditelja i nekretnina tužitelja da se nalazi kompleks mljekare. Navela je da joj nije poznato da bi tužitelj, odnosno njegova obitelj bila u bilo kakvom sporu s tuženikom, a vezano za predmetne nekretnine te da joj isto tako nije poznato da bi tužitelj nudio tuženiku otkup bilo kojih dijelova nekretnina koje se tu nalaze.

31. Svjedok HP, koji je saslušan na istom ročištu, u bitnom je naveo, a u odnosu na skicu lica mjesta na strani 13 spisa, da se na južnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] ranije nalazila obiteljska kuća njegovih roditelja, odnosno djeda i bake, a na istoj čest.zem. da se sjeverno nalazila kuća obitelji DP. Svjedok da je u obiteljskoj kući stanovao u razdoblju od 1950. do 1968., a nakon toga da su se preselili u gradski četvrt Meje u Splitu. Iskazao je da je na predočenoj skici lica mjesta dijelove nekretnina A i B koristio pokojni otac tužitelja, koji da je tu držao automobilske gume i felge kamiona, te da ga u korištenju tih dijelova nekretnina, dok je svjedok tu stanovao, nitko nije ometao. Sjeverno od nekretnina označenih na skici slovima A i B da se nalazi kompleks mljekare te da je taj kompleks odijeljen od nekretnina tužitelja zidom. Između kompleksa mljekare i nekretnina kojima se koristila obitelj DP da nije bilo prostora već da ih je samo dijelio zid, kao međa između njihovih nekretnina.

32. Radi identifikacije nekretnina, odnosno dijelova nekretnina koji su predmet ovog spora, na prijedlog tužitelja određeno je izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta te vještačenjem po vještaku za geodeziju.

33. Na ročištu za uviđaj, koje je održano na licu mjesta 5. travnja 2024., tužitelj je pokazao predmet spora te je usporedbom sa skicom lica mjesta na stranici 13. spisa bilo vidljivo da se sporni dijelovi predmetnih nekretnina nalaze izvan zidom i ogradom ograđenog prostora bivše tvornice Mils i to južno od toga zida. Uočeno je da se na spornim dijelovima nekretnina dijelom nalazi izgrađena zgrada u vlasništvu tužitelja, u manjem dijelu od cca 10 m2 da nalazi terasa caffe bara koji je u toj zgradi, a u jednom dijelu da se nalazi i izgrađeno sportsko igralište, za koje je tužitelj naveo da je također u njegovom posjedu.

34. U pisanom nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke od 22. svibnja 2024., koje je za vještaka pravnu osobu Geodetski zavod d.d. Split izradio Ante Bošnjak, stalni sudski vještak za geodeziju, navodi se da je napravljena identifikacija predmeta spora u k. o. [katastarska općina] na nekretninama označenim kao č. zem. [katastarska čestica] (k. č. zem. [katastarska čestica]) i č. zem. [katastarska čestica] (k. č. zem. [katastarska čestica]). U svrhu što točnije identifikacije da je izvršeno terensko mjerenje i aerofoto snimanje te da je utvrđeno da se predmet spora sastoji se od dva dijela. Nadalje se navodi, da se prvi dio predmeta spora nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] te da je isti na priloženim skicama definiran kao LIK 1. i označen točkama 1-2-3-4-5-6-7-1 u površini od 81 m2. U naravi riječ o sjevernom dijelu sportskog igrališta te sjevernom dijelu zgrade tužitelja, koji dijelovi su omeđeni zidom sa sjeverne strane. Drugi dio predmeta spora da se nalazi se na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], koji je na priloženim skicama definiran kao LIK 2. i označen točkama 4- 16-15-14-13-12-11-10-9-8-7-6-5-4 u površini od 57 m2. U naravi je da je riječ o dijelu sportskog igrališta i zgrade južno od prvog dijela te, na istoku, o dijelu terase kafića, koja je sa sjeverne strane omeđena visokim zidom susjedne zgrade. Uz taj pisani nalaz i mišljenje priložena je Skica lica mjesta br. 1 (skica izmjere), na kojoj su vidljivi sporni dijelovi predmetnih čest.zem označeni kao LIK 1. i LIK 2., kao i Skica lice mjesta br. 2, odnosno prikaz spornih nekretnina na ortofoto podlozi.

35. Iz skica lica mjesta br. 1 i 2, koji su priloženi uz nalaz i mišljenje vještaka razvidno je da se radi o nekretninama, odnosno dijelovima nekretnina koje su bile predmet uviđaja.

36. Tužitelj nije imao primjedbi ni prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te je u skladu s istim uredio svoj tužbeni zahtjev, dok je tuženik istom prigovorio navodeći da je na priloženim skicama lica mjesta vještak propustio jasno označiti, pa i posebnom bojom prikazati, zaštićeni prostor antičkog akvadukta (vodovoda), koji prostor da je "izvan tržišta" te da nije u formalnom posjedu niti jedne stranke iz ovog postupka. Stoga je tuženik predložio dopuniti nalaz i mišljenje vještaka.

37. Na iznesene primjedbe tuženika, vještak se očitovao podnescima od 7. studenog 2024. i 27. studenog 2024. navodeći u bitnom da na skicama lica mjesta priloženim uz nalaz i mišljenje nije uopće prikazivan položaj bilo kakvih podzemnih instalacija pa tako ni položaj antičkog vodovoda (Dioklecijanov akvadukt), jer da to nije zatraženo od strane suda, a da isto tako po mišljenju vještaka položaj tog antičkog vodovoda te drugih eventualnih podzemnih instalacija nema nikakav utjecaj na predmet spora. Vještak je naveo da je naknadno od komunalnog društva Vodovod i kanalizacija d.o.o. dobiven točan položaj tzv. Dioklecijanovog antičkog vodovoda te da je isti preklopljen sa skicama lica mjesta broj 1 i broj 2. Iz tog preklapanja da je vidljivo kako trasa navedenog vodovoda prolazi van predmeta spora i to južno preko zgrade i dvorišta u posjedu tužitelja.

38. Sudski vještak je uz dopunu pisanog nalaza i mišljenja od 27. studenog 2024., kao i na ročištu od 13. prosinca 2024. na kojem je izjavio da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja te dopune istog, priložio skice lica mjesta na kojima je rozom bojom prikazan položaj antičkog vodovoda i iz kojih je doista razvidno da trasa tog vodovoda prolazi izvan predmeta ovog spora.

39. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke kao stručno, objektivno i izrađeno prema pravilima struke, kao i u skladu s provedenim uviđajem. Ovdje valja navesti i da sama činjenica da je u zemljišnim knjigama za predmetne nekretnine upisano da imaju svojstvo kulturnog dobra ne utječe na sposobnost tih nekretnina da budu objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava, jer se ne radi o nekretninama koje su izvan prometa, odnosno koje su opće dobro. Stoga je naprijed iznesene prigovore tuženika u odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud ocijenio neosnovanim, to pogotovo uzimajući u obzir da prema dopuni nalaza i mišljenja vještaka trasa antičkog vodovoda (Dioklecijanov akvadukt), prolazi izvan predmeta ovog spora.

40. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno da je u vrijeme podnošenja tužbe u zemljišnim knjigama tuženik bio upisan kao vlasnik nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica] zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje vlasništvo tuženika na predmetnim nekretninama je upisano 1999., dok su prethodno od 1961. do 1999. iste bile upisane kao društveno vlasništvo. Između stranaka nije bilo sporno ni da je rješenjem ovog suda poslovni broj St-18/2014 od 8. svibnja 2014. nad tuženikom otvoren stečajni postupak te da je u tom stečajnom postupku, rješenjem suda od 26. srpnja 2018., određena prodaja, između ostalih, i naprijed navedenih nekretnina putem javne dražbe. Nadalje, nije bilo sporno ni da su za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka predmetne nekretnine u stečajnom postupku prodane te da su iste dosuđene kupcu ČP, koji se na temelju rješenja o dosudi ovog suda posl. br. St-18/2014 od 26. svibnja 2023. upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik istih.

41. Između stranaka je bilo sporno je li tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih (realnih) dijelova nekretnina dosjelošću, odnosno jesu li se ispunile potrebne zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva istih u korist tužitelja.

42. Iz naprijed navedenih i izvedenih dokaza tijekom ovog postupka, ovaj sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da su se ispunile potrebne zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina u korist tužitelja kao isključivog vlasnika istih, odnosno nije mogao izvesti zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

43. Naime, tužitelj je u tužbi tvrdio da je isti stekao pravo vlasništva predmetnih dijelova nekretnina dosjelošću, te da je stoga isti izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina. Njegov otac ĐP da je u posjedu predmetnih nekretnina od 1949. te da se radi o kvalificiranom posjedu, a tužitelj kao njegov nasljednik da ga je u tome naslijedio. Dakle, iz toga bi proizlazilo da se predmetni dijelovi nekretnina nalaze u posjedu tužitelja, računajući i posjed njegovog prednika, preko 70 godina, a u odnosu na vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu. U svezi navoda tužitelja iz tužbe da je njegov otac u posjedu nekretnina od 1949., ističe se da tužitelj u tužbi nije naveo kako je, odnosno na temelju kojeg valjanog pravnog temelja njegov otac stekao pravo na posjed predmetnih nekretnina, a niti je u tom pravcu dostavio u spis bilo kakve dokaze. Tužitelj uz tužbu, a niti u daljnjem tijeku ovog postupka nije dostavio ni rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog oca ĐP, a niti je predložio izvršiti uvid u ostavinski spis, kako bi isti dokazao navode o tome da je on isključivi nasljednik iza pokojnog oca u odnosu na predmetne nekretnine te posjed istih, a sve to imajući u vidu odredbe članka 17. ZV-a.

44. Za razliku od navoda iz tužbe, u svom iskazu tužitelj je naveo da je njegov otac nekretnine koje graniče s nekretninama tuženika (kompleks mljekare), kupio 1949. ugovorom o kupoprodaji te da se na temelju tog ugovora upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik istih. Tužitelj odnosno njegov otac da su smatrali kako su i sporni dijelovi nekretnina koji su predmet ovog postupka, sastavni dio kupljenih nekretnina. Tužitelj nije dostavio u spis niti navedeni kupoprodajni ugovor iz 1949. te je naveo da nije u posjedu istog. S tim u svezi potrebno je navesti, a ukoliko je tužiteljev otac doista (bio) upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama u odnosu na nekretnine stečene ugovorom o kupoprodaji, da je taj ugovor trebao biti priložen prilikom njegovog upisa u zemljišne knjige i položen u zbirku isprava, a koje isprave se sukladno odredbama Sudskog poslovnika čuvaju trajno, što znači da je tužitelj mogao pribaviti taj ugovor i dostaviti ga u spis. Nadalje, u svom iskazu tužitelj je također naveo da je te nekretnine koje je kupio njegov otac ĐP, isti Ugovorom o darovanju iz 2009. darovao tužitelju i njegovom bratu NP. Stoga, da se tužitelj i njegov brat od 2009. nalaze u posjedu predmetnih nekretnina, pa tako i dijelova nekretnina koje su predmet ovog spora, i to svaki za jednu polovinu dijela istih. Ugovor o darovanju iz 2009. tužitelj također nije dostavio u spis. Međutim, iz samog iskaza tužitelja proizlazi da posjed predmetnih nekretnina od 2009. s njegovog oca nije isključivo prenesen na tužitelja, već da se od 2009., kao suposjednici, u posjedu dijelova nekretnina koje su predmet ovog spora nalaze tužitelj i njegov brat NP. Dakle iz navedenog bi proizlazilo da je pokojni otac tužitelja svoje izvanknjižno pravo vlasništva, odnosno posjed na predmetnim nekretninama ugovorom o darovanju prenio ne samo na tužitelja nego i na tužiteljevog brata NP, a što je suprotno od navoda iz tužbe u kojima tužitelj navodi da bi isti bio isključivi nasljednik u odnosu na izvanknjižno vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina iza pokojnog oca. Iz toga nadalje proizlazi da tužitelj nije kao jedini i isključivi posjednik naslijedio posjed iza svog pokojnog oca, odnosno da mu otac nije kao jedinom posjedniku predao posjed predmetnih dijelova nekretnina, a iz čega proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja kojim isti traži da ga se utvrdi isključivim vlasnikom predmetnih dijelova nekretnina.

45. Činjenica da je nakon zaključenja prethodnog postupka u spis zaprimljena izjava NP od 15. veljače 2023., koju je tužitelj dostavio u spis, a u kojoj isti navodi da se odriče u cijelosti svog suvlasničkog dijela, 1/2 (izvanknjižnog vlasništva) realnih dijelova predmetnih nekretnina nije od utjecaja na vođenje ovog postupka, jer dostavom te izjave ovom sudu u ovom postupku se ne proizvode bilo kakvi pravni učinci. Uostalom, radi se o ispravi, kao dokazu, koja je dostavljena u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, a što je u suprotnosti s odredbom članka 299. stavak 1. ZPP-a. Pritom se napominje da tužitelj nije naveo da bi postojale bilo kakve opravdane okolnosti koje bi spriječile tužitelja da te činjenice i dokaze iznese i dostavi već u tužbi, odnosno najkasnije do zaključenja prethodnog postupka.

46. Nadalje iz takvog postupanja tužitelja zapravo proizlazi zaključak da je tužitelj svoje navode iz tužbe pokušao prilagoditi očitovanjima tuženika tijekom postupka te svom samom iskazu, a koji je u suprotnosti s navodima iz tužbe u pogledu nasljeđivanja posjeda, ne bi li na taj način pridonio svom uspjehu u ovom postupku. S tim u svezi ističe se da su činjenice koje se odnose na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelju bile poznate, odnosno da su mu trebale biti poznate, već u vrijeme podnošenja tužbe pa ih je stoga tužitelj bio dužan već tada iznijeti i na okolnost utvrđivanja tih činjenica predložiti izvođenje dokaza, odnosno dostaviti isprave u prilog svojih navoda i iznijetih činjenica.

47. Dakle, iz navedenog bi proizlazilo da tužitelj nije jedini i isključivi nasljednik iza pokojnog oca ĐP te da istome nije pripalo isključivo pravo na posjed predmetnih dijelova nekretnine, a zbog čega niti njegov zahtjev da ga se utvrdi vlasnikom istih (za cijelo) nije osnovan.

48. Pored navedenog, a u odnosu na kvalificiranost posjeda odnosno poštenje istog, kako tužitelja tako i njegovog oca kao njegovog prednika, potrebno je navesti da je iz dopisa tužitelja upućenog tuženiku od 17. rujna 2018., a čiji sadržaj i vjerodostojnost tužitelj nije osporio, razvidno da se tužitelj još prije pokretanja ovog parničnog postupka obratio tuženiku navodeći da je isti voljan od tužitelja otkupiti predmetne dijelove čestica zemlje, za koje traži da ga se u ovom postupku utvrdi kao vlasnika istih, predlažući da se tuženik odnosno njegov stečajni upravitelj očituje o prodaji tih dijelova čestica tužitelju. Dakle, iz tog dopisa tužitelja prema tuženiku proizlazi da je tuženik znao da predmetni dijelovi čestica nisu njegovo izvanknjižno vlasništvo, a niti izvanknjižno vlasništvo njegovog oca, jer nije životno ni logično da bi se bilo tko obraćao upisanom vlasniku nekretnina sa prijedlogom za kupoprodaju tih nekretnina, ukoliko smatra da su te nekretnine njegovo vlasništvo, odnosno da stanje upisa u zemljišnim knjigama nije istinito i valjano. Ovaj sud navode tužitelja o tome da se tim dopisom tužitelj nije obratio tuženiku radi kupnje predmetnih dijelova nekretnine, već radi rješavanja uređenja međe, odnosno da bi se u tom dopisu radilo o ponudi za kupnju drugih dijelova predmetnih nekretnina, a ne onih koji su predmet ovog spora, ovaj sud nije mogao prihvatiti kao osnovane, jer se u tom dopisu navode upravo čestice zemlje oznake čest. zem. [katastarska čestica], a uz taj dopis je priložen i grafički prikaz ovlaštenog ing. geodezije TP od 4. rujna 2018. iz kojeg je razvidno da se dijelovi nekretnina koji se navode u tom podnesku tužitelja odnose upravo na dijelove nekretnina koji su predmet ovog spora. Uostalom i sam tužitelj je u svom iskazu naveo da se stečajnom upravitelju tuženika obratio s ponudom za kupnju dijelova nekretnina koji su predmet ovog spora, a što je u svom iskazu potvrdio i stečajni upravitelj RP. Stečajni upravitelj je također osporio navode tužitelja da bi tužitelj dao ponudu tuženiku za kupnju bilo kojih drugih nekretnina, osim onih dijelova nekretnina koji su predmet ovoga spora, a sam tužitelj u odnosu na svoje navode da je tuženiku dodatno ponudio i otkup drugih nekretnina odnosno 1000 m2 u koje ne ulaze čestice zemlje koje su predmet ovog spora, nije ničim dokazao. Nadalje, a obzirom da je navedeni dopis od 17. rujna 2018. upućen tuženiku u vrijeme dok je tužiteljev otac bio živ, to stoga proizlazi da je i tužiteljevom ocu bilo poznato da isti nije vlasnik predmetnih nekretnina, odnosno da se ne bi radilo o poštenom posjedu. Kako dakle iz navedenog proizlazi da je tužitelj bio svjestan da mu ne pripada pravo vlasništva predmetnih dijelova nekretnina te da stoga njegov posjed nije pošten, to i iz tog razloga ne bi bile ispunjene potrebne zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na predmetnim (dijelovima) nekretnina.

49. S tim u svezi navodi se i da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ante Bošnjaka razvidno da se na predmetnim spornim dijelovima nekretnina nalazi dio sportskog igrališta te sjeverni dio zgrade tužitelja, odnosno o dio sportskog igrališta i zgrade južno od prvog dijela, te na istoku dio terase kafića. Dakle, iz toga bi proizlazilo kako je manji dio zgrade tužitelja izgrađen na predmetnim česticama zemlje, a obzirom da tužitelj navodi da je za tu zgradu, koja je izgrađena 1994. ili 1995., ishođenja uredna građevinska dozvola, to i iz istog proizlazi kako je tužitelju odnosno tužiteljevom predniku bilo poznato, odnosno nije mu moglo ostati nepoznato na kojim se česticama zemlje predmetna zgrada gradi, kao i s kojim česticama zemlje ista graniči, te kakvo je stanje upisa u zemljišnim knjigama u odnosu na te čestice zemlje. Isto nadalje upućuje na zaključak da je tužitelj, odnosno njegov prednik, već tada mogao znati da mu sporni dijelovi nekretnina ne pripadaju, a samim time proizlazi zaključak i da posjed predmeta spora nije bio pošten već od tada.

50. Slijedom naprijed navedenog, a sagledavajući rezultate dokaznog postupka u cjelini, sud na temelju izvedenih dokaza tijekom ovog postupka nije mogao do stupnja izvjesnosti izvesti zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a radi čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a zaključio da tužitelj nije dokazao osnovanim svoj tužbeni zahtjev te da stoga istog treba odbiti. Sukladno tome, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

51. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), a sve obzirom na u tužbi označenu vrijednost predmeta spora od 6.503,42 EUR (49.000,00 kn). S obzirom na to da je tužbeni zahtjev odbijen te je tužitelj izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tuženiku parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

52. Tuženiku su kao osnovani priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu od 10. siječnja 2022. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, zatim za sastav obrazloženih podnesaka od 19. prosinca 2022., 1. ožujka 2023., 17. lipnja 2024. i 2. prosinca 2024. u visini od po 100 bodova za svaki od tih podnesaka sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, zatim za zastupanje na ročištima od 5. svibnja 2022., 9. prosinca 2022., 27. siječnja 2023., 10. ožujka 2023. i 13. prosinca 2024. u visini od po 100 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, za zastupanje na ročištu za uviđaj od 5. travnja 2024. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9. t. 7. u vezi s Tbr. 9. t. 1. OT-a, zatim za zastupanje na ročištu od 13. srpnja 2022. u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a, zatim za sastav podneska od 26. rujna 2023. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8. t. 4. OT-a te za zastupanje na ročištu od 8. studenog 2024. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 9. t. 5. OT-a, a što ukupno iznosi 1200 bodova, odnosno 2.400,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR). Na taj iznos troška tuženiku je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 600,00 EUR sukladno Tbr. 46. OT-a.

53. Tuženiku nisu kao osnovani priznati zatraženi troškovi za sastav podneska od 6. prosinca 2022. u visini od 100 bodova te za sastav podneska od 2. travnja 2024. u visini od 100 bodova, obzirom da se po ocjeni ovog suda radi o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje postupka. Naime, podneskom od 6. prosinca 2022. tuženik se nije očitovao na bilo kakve nove navode tužitelja, već je u tom podnesku u najvećem dijelu ponovio svoje navode iz odgovora na tužbu, a isprave koje je tuženik dostavio uz taj podnesak su mogle i trebale biti dostavljene uz odgovor na tužbu. Isto tako, niti podnesak od 2. travnja 2024. nije bio potreban za vođenje postupka, jer istim tuženik obavještava o zaprekama za pristup predmetu uviđaja, a sud i stranke su bez ikakvih zapreka pristupile tom predmetu uviđaja. Nadalje, tuženiku nije priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 13. srpnja 2022. u visini od 50 bodova, jer se radi o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa stoga tuženiku za isto pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 2. OT-a, odnosno pripada mu 50 bodova koliko mu je i priznato, a ne 100 bodova koliko je zatražio. Tuženiku nije priznat više zatraženi trošak za sastav podneska od 26. rujna 2023. u visini od 75 bodova, jer se po ocjeni ovog suda radi o ostalom podnesku za koji tuženiku pripada naknada troška po Tbr. 8. t. 4. OT-a, odnosno pripada mu 25 bodova koliko mu je i priznato, a ne 100 bodova koliko je zatražio. Tuženiku nije priznat ni više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 8. studenog 2024. u visini od 75 bodova, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja zbog izostanka sudskog vještaka pa stoga tuženiku za to ročište pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 5. OT-a, odnosno pripada mu 25 bodova koliko mu je i priznato, a ne 100 bodova koliko je zatražio. Na tako nepriznati trošak u ukupnoj visini od 400 bodova, odnosno u iznosu od 800,00 EUR, tuženika ne pripada ni obračunati PDV-e na taj iznos u visini od 200,00 EUR. Nadalje, tuženiku nije priznat više zatraženi iznos PDV-a od 1.000,00 EUR, jer je iz popisa troška razvidno da se radi o dvostruko obračunatom PDV-u na koji tuženik nema pravo. Na kraju, sud je ocijenio neosnovanim i zahtjev tuženika za naknadu troškova s osnova sudske pristojbe u iznosu od 398,17 EUR, jer tuženik nije određeno naveo za koje točno sudske pristojbe potražuje naknadu tog troška, a pritom se napominje da tuženik nije platio niti je pozvan platiti bilo kakve sudske pristojbe.

54. Sukladno navedenom, tuženiku su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.000,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje, po stopi propisanoj za ostale odnose, teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 2.398,17 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Splitu 25. ožujka 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis