REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-8902/2020-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja TC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske autoceste OIB: 57500462912 Zagreb, Širolina 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja AC, odvjetničke vježbenice, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 25. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.538,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. pa do 29.12.2023. g. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. g. pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to
na iznose od:
53,62 EUR od 15.2.2015.
53,62 EUR od 15.2.2015.
53,62 EUR od 15.5.2015.
53,62 EUR od 15.7.2015.
53,62 EUR od 15.6.2015.
53,62 EUR od 15.7.2015.
53,62 EUR od 15.7.2015.
53,62 EUR od 15.9.2015.
53,62 EUR od 15.9.2015.
53,62 EUR od 15.11.2015.
53,62 EUR od 15.1.2016.
53,62 EUR od 15.1.2016.
53,62 EUR od 15.2.2016.
53,62 EUR od 15.2.2016.
53,62 EUR od 15.4.2016.
53,62 EUR od 15.6.2016.
53,62 EUR od 15.7.2016.
53,62 EUR od 15.7.2016.
53,62 EUR od 15.9.2016.
53,62 EUR od 15.9.2016.
53,62 EUR od 15.11.2016.
53,62 EUR od 15.12.2016.
53,62 EUR od 15.1.2017.
53,62 EUR od 15.2.2017.
53,62 EUR od 15.5.2017.
53,62 EUR od 15.7.2017.
53,62 EUR od 15.6.2017.
53,62 EUR od 15.7.2017.
53,62 EUR od 15.9.2017.
53,62 EUR od 15.9.2017.
53,62 EUR od 15.12.2017.
53,62 EUR od 15.1.2018.
53,62 EUR od 15.1.2018.
53,62 EUR od 15.2.2018.
53,62 EUR od 15.2.2018.
53,62 EUR od 15.5.2018.
53,62 EUR od 15.6.2018.
53,62 EUR od 15.6.2018.
53,62 EUR od 15.7.2018.
53,62 EUR od 15.7.2018.
53,62 EUR od 15.9.2018.
53,62 EUR od 15.11.2018.
53,62 EUR od 15.12.2018.
53,62 EUR od 15.1.2019.
53,62 EUR od 15.1.2019.
53,62 EUR od 15.2.2019.
53,62 EUR od 15.5.2019.
53,62 EUR od 15.7.2019.
53,62 EUR od 15.6.2019.
53,62 EUR od 15.7.2019.
53,62 EUR od 15.7.2019.
53,62 EUR od 15.9.2019.
53,62 EUR od 15.9.2019.
53,62 EUR od 15.11.2019.
53,62 EUR od 15.12.2019.
53,62 EUR od 15.1.2020.
53,62 EUR od 15.1.2020.
53,62 EUR od 15.2.2020.
53,62 EUR od 15.2.2020.
53,62 EUR od 15.5.2020.
53,62 EUR od 15.7.2020.
53,62 EUR od 15.6.2020.
53,62 EUR od 15.7.2020.
53,62 EUR od 15.6.2020.
53,62 EUR od 15.9.2020.
53,62 EUR od 15.9.2020.
kao i nadoknaditi parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 27. studenog 2020. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu blagajnik naplate cestarine. Radnici tuženika na navedenom radnom mjestu raspoređeni su na rad u svim danima tjedna te u smjenama ali poslodavac tim radnicima pa ni tužitelju ne obračunava i ne isplaćuje naknadu plaće za dane blagdana i neradne dane. Za razliku od tužitelja, ostalim zaposlenicima tuženika blagdani i neradni dani uvijek se obračunavaju i ulaze im u fond sati. Na taj način tužitelj je stavljen u nepovoljniju situaciju u odnosu na ostale radnike i vrši se izravna diskriminacija. Takvim načinom tužitelj radi više nego ostali, a to mu se ne plaća. Tjedni fond sati prema kolektivnom ugovoru iznosi 40 sati. Tužitelj ima pravo na plaću uvećanu za rad blagdanom, ali je on radio na blagdan za razliku od drugih radnika pa smatra da mu se taj dan treba uračunati u tjedni fond sati kao i ostalim radnicima. Tužitelj tvrdi da uvjeti rada tužitelja moraju biti isti kao i drugim radnicima koji ne moraju raditi na blagdan pa tjedni fond sati svih radnika mora biti isti. Tužitelj je uskraćen u isplati naknade plaće za praznike i neradne dane te je u neravnopravnom položaju u odnosu s drugim radnicima koji ne rade na praznik ali im se taj dan uračunava u tjedni fond sati za razliku od tužitelja. Tužitelju nije isplaćena naknada plaće za praznike te je za dan praznika radio više nego drugi radnici, ali tužitelju to nije plaćeno niti je dobio slobodan dan.
2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 17. veljače 2025. tužitelj potražuje ukupni iznos od 3.538,92 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelj smjene naplatne postaje, a tužiteljevo potraživanje je neosnovano jer je smisao naknade plaće financijski obešteti radnika za dane u kojima bi po redovnom tijeku stvari – rasporedu rada radio, odnosno nadoknaditi mu plaću koju bi zaradio da je taj dan radio, ali zbog opravdanih razloga nije radio. Tuženik tvrdi da ako radnik nije mogao ostvariti pravo na plaću na neradni dan onda ne može ostvariti niti pravo na nadoknadu plaće za taj dan. Tužitelj kao i ostali radnici u naplati rade u smjenama, noću, nedjeljom i blagdanom pa ne mogu koristiti tjedni odmor subotom i nedjeljom već im je isti osiguran u druge dane u tjednu. Radnici kojima blagdan pada u njihov radni dan imaju pravo na plaću ako su prema rasporedu rada na blagdan radili ili pravo na naknadu plaće jer na blagdan nisu radili, a da jesu ostvarili bi plaću. Radnici kojima blagdan pada na njihov neradni dan ne ostvaruju za taj dan niti plaću niti naknadu plaće. Tuženik je naveo da je tužitelj radio u režimu preraspodjele radnog vremena, a fond sati koji ostvaruju radnici koji rade u preraspodjeli radnog vremena treba promatrati na nivou godišnjeg fonda sati. Tuženik je istaknuo prigovor zastare.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obračunske liste (list 7-8, 19 spisa), dopis Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva od 24. veljače 2011. (list 15), dopise Ministarstva rada i mirovinskog sustava (list 17-18), Kolektivni ugovor Hrvatskih autocesta od 01. veljače 2018. (list 20-61), Kolektivni ugovor Hrvatskih autocesta od 23. svibnja 2014. (list 70-110), I, II, III Dodatak Kolektivnog ugovora (list 111-122), Kolektivni ugovor Hrvatskih autocesta od 10. studenog 2017. (list 123-162), dokumentaciju (list 181-545). U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. (list 554-569, 588-593).
5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.
7. Tužiteljevo najstarije potraživanje odnosi se na siječanj 2015. godine koje je dospjelo 15. veljače 2015. godine.
8. S obzirom da je tužba podnesena 27. studenog 2020., sud je zaključio da je na dan podnošenja tužbe 27. studenog 2020. nastupila zastara za tužiteljeva potraživanja za siječanj 2015. (dospjelo 15. veljače 2015.), travanj 2015. (dospjelo 15. svibnja 2015.), svibanj 2015. (dospjelo 15. lipnja 2015.), lipanj 2015. (dospjelo 15. srpnja 2015.), kolovoz 2015. (dospjelo 15. rujna 2015.) i listopad 2015. (dospjelo 15. studenog 2015.). Iz navedenog proizlazi da su na dan podnošenja tužbe 27. studenog 2020. bila zastarjela potraživanja koja je dospjela prije 27. studenog 2020. godine. Za ostala potraživanja koja su dospjela nakon 27. studenog 2020. godine na dan podnošenja tužbe 27. studenog 2020. godine nije protekao zastarni rok od pet godina propisan člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014). Iz navedenog proizlazi da je tuženikov prigovor zastare djelomično osnovan.
9. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom voditelj smjene naplatne postaje.
10. Tužitelj tvrdi da mu je tuženik dužan isplatiti naknadu plaće za blagdan u koji tužitelj nije radio već mu je blagdan evidentiran kao tjedni odmor. Također tvrdi da mu je tuženik dužan isplatiti naknadu plaće za blagdan u koji tužitelj nije radio, a blagdan mu je evidentiran kao slobodan dan.
11. Tužitelj tvrdi da je za dane blagdana tuženik tužitelju isplatio plaću obračunatu za blagdan samo za sate koje je tužitelj stvarno odradio na blagdan. Tužitelj smatra da mu je tuženik u tim slučajevima bio dužan isplatiti plaću za 8 sati rada na blagdan iako je na blagdan odradio jedan ili dva radna sata.
12. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. koji je u svom nalazu i mišljenju od 11. lipnja 2024. utvrdio da ak je trebalo obračunati naknadu plaće za blagdane koje je tuženik evidentirao kao slobodan dan, tada ta naknada iznosi ukupno 97,52 eur bruto i to 48,14 eur za lipanj 2016. i 49,38 eur za studeni 2018. godine. Ako je trebalo obračunati naknadu plaće za sate blagdana koji je padao na dan na koji je tužitelju evidentiran tjedni odmor, tada ta naknada plaće u razdoblju od 01. siječnja 2015. do 31. kolovoza 2020. iznosi 582,17 eur bruto. Ako je za dane blagdana koje je tužitelj radio manje od 8 sati trebalo obračunati plaću kao da je tužitelj radio 8 sati, tada razlika između tako obračunate plaće i plaće koju je tužitelj ostvario za sate koje je radio u razdoblju od 01. siječnja 2015. do 31. kolovoza 2020. iznosi ukupno 745,71 eur bruto.
13. Povodom prigovora tuženika vještak je izradio očitovanje od 26. rujna 2024. u kojem je naveo da tuženik usporednom nesmjenskom radniku nije plaćao naknadu za blagdan ako bi blagdan padao u subotu ili nedjelju, odnosno tuženik svojim radnicima ne isplaćuje naknadu plaće za blagdan ako blagdan pada na dane tjednog odmora radnika. Vještak je naveo da je pod točkom 4 osnovnog nalaza omaškom utvrđena plaća i za 6 sati na dan 11. travnja 2020. godine u iznosu od 94,98 eur (715,65 kn), dok je pod točkom 4 nalaza za dan 12. travnja 2020. godine trebalo obračunati još dodatak za 2 sata rada na blagdan s obzirom da je naknada plaće za blagdan za te sate obračunata pod točkom 2 nalaza. Iz obračunskih lista proizlazi da je tuženik plaćao najmanje mjesečni fond sati bez obzira da li ga je tužitelj odradio, a ponekad je platio i sate prekovremenog rada.
14. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, a osim toga vještak je dodatno obrazložio svoj nalaz i očitovao se na prigovore tuženika u očitovanju od 26. rujna 2024. godine.
15. Člankom 73 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste (Narodne novine 85/2014), propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo u slučajevima propisanim tim člankom, a jedan od tih slučajeva su dani blagdana i neradni dani utvrđeni zakonom.
16. Člankom 74 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste (Narodne novine 22/2018), propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo u slučajevima propisanim tim člankom, a jedan od tih slučajeva su dani blagdana i neradni dani utvrđeni zakonom.
17. Prema mišljenju ovog suda, slučajevi u kojima radnik ima pravo na naknadu plaće u smislu članka 73 stavak 1, odnosno članka 74 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste su situacije u kojima se radi o danima u koje bi radnik po redovnom rasporedu rada radio, ali zbog određenih opravdanih razloga nije radio, a jedan od tih razloga je taj da u dan kada bi radnik po redovnom rasporedu rada radio, pada blagdan ili neradni dan.
18. S obzirom da tužitelj po redovnom rasporedu radnog vremena nije trebao raditi u dane blagdana jer su mu ti dani prema rasporedu rada određeni kao tjedni odmor, sud je zaključio da tužitelj nema pravo na naknadu plaće za dane blagdana u koje nije radio i u koje nije ni trebao raditi prema redovnom rasporedu rada, jer su mu ti dani bili predviđeni kao dani tjednog odmora. Naime, naknada plaće se isplaćuje za dane u koje je radnik prema redovnom rasporedu rada trebao raditi, ali nije radio zbog opravdanog razloga, a taj opravdani razlog je blagdan ili neradni dan. Iz navedenog razloga sud je zaključio da tužitelj neosnovano potražuje naknadu plaće za blagdan koji nije radio, a koji je bio u dane tužiteljevog tjednog odmora. Sud je pri tom imao u vidu da nesmjenski radnici koji rade 8 sati dnevno od ponedjeljka do petka ne ostvaruju naknadu plaće za blagdan koji je bio u dane njihovog tjednog odmora, odnosno u subotu ili nedjelju. Stoga je sud zaključio da tužitelj neosnovano tvrdi da je u neravnopravnom položaju u odnosu na nesmjenske radnike jer niti tužitelju kao smjenskom radniku niti nesmjenskim radnicima ne isplaćuje se naknada plaće za blagdan ukoliko je blagdan bio u dane tjednog odmora.
19. Prema mišljenju ovog suda, tužitelj također nema pravo na naknadu plaće za blagdan u koji nije radio a u koji je tužitelj koristio slobodan dan jer tužitelj u dane koje je koristio slobodne dane, nije trebao raditi pa mu ne pripada naknada plaće za blagdan kao da je radio u smislu članka 73 stavak 1, odnosno članka 74 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o. Naime, uvjet da bi radnik ostvario naknadu plaće za blagdan je taj da je radnik na blagdan prema redovnom rasporedu rada trebao raditi, a s obzirom da tužitelj u dane kada je koristio slobodne dane koji su bili u dane blagdana, nije radio, sud je zaključio da je neosnovano tužiteljevo potraživanje naknade plaće za blagdan na koji tužitelj nije radio već je koristio slobodne dane.
20. Člankom 69 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste (Narodne novine 85/2014), propisano je da se radniku uvećava osnovna plaća prema efektivnim satima provedenim, između ostalog, u dane blagdane te na dan Uskrsa do 8 sati rada za 150%.
21. Člankom 71 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste (Narodne novine 22/2018), propisano je da se radniku uvećava osnovna plaća prema efektivnim satima provedenim, između ostalog, u dane blagdane te na dan Uskrsa do 8 sati rada za 150%.
22. Tužitelj smatra da mu je tuženik dužan isplatiti uvećanu plaću sukladno članku 69 stavak 1 odnosno 71 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste za 8 sati rada na blagdan iako je tužitelj u utuženom razdoblju u dane blagdana radio manje od 8 sati, odnosno u dane blagdana odradio je jedan ili dva sata ovisno o tome da li mu je smjena započela u 22.00 ili 23.00 sata.
23. S obzirom da je člankom 69 stavak 1 odnosno 71 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste propisano da radniku pripada uvećanje plaće za rad u dane blagdana samo za efektivno odrađene sate, sud je zaključio da tužitelj neosnovano potražuje razliku plaće za dane blagdana za sate koje nije radio.
24. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
25. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.
U Zagrebu 25. ožujka 2025.
Sudac:
Jasminka Galešić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku
