Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-1442/2024-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženog Grada Rijeke iz Rijeke, Korzo 16 (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupan po punomoćnicima Zoranu Vukiću odvjetniku iz Rijeke i drugi, protiv tuženika-protutužitelja IE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupanog po punomoćniku Željku Matijeviću odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva je 145.805,16 €, dok je vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva 854.320,07 €, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 11. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja-protutuženog Grada Rijeke, tuženika-protutužitelja IE i punomoćnika tuženika-protutužitelja IE, dana 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju IE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci iz Rijeke, Korzo 16 (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 116.395,11 € (slovima: sto šesnaest tisuća tristo devedeset i pet eura te jedanaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po godišnjoj kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do dana 31.07.2015. potom od 01.08.2015. pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznos od

- 27.584,31 € od 17.01.2014. do isplate i

- 88.810,80 € od 25.02.2014. do isplate,

u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude pod prijetnjom ovrhe dok se tužitelj-protutuženi Grad Rijeka odbija s ostatkom svoga tužbenog zahtjeva.

II. Nalaže se tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci iz Rijeke, Korzo 16 (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tuženiku-protutužitelju IE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 854.320,07 € (slovima: osamsto pedeset i četiri tisuće tristo dvadeset eura te sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine od presuđenja dana 25. ožujka 2025. pa do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 27. lipnja 2014. zaprimljena je tužba tužitelja-protutuženog Grada Rijeke u kojoj se tvrdi da dana 24.09.1998. godine, po provedenom javnom natječaju on je sklopio ugovor o osnivanju prava građenja te Dodatke tom Ugovoru od 13.07.2000. i 02.11.2001. godine s tuženikom-protutužiteljem IE. Ističe se da navedenim Ugovorom tužitelj-protutuženi Grad Rijeka kao osnivač prava građenja opterećuje pravom građenja nekretnine u svom vlasništvu zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], u korist tuženika-protutužitelja IE kao nositelja prava građenja, radi izgradnje zgrade Tenis kluba i spremišta materijala i opreme, sukladno izdanoj lokacijskoj dozvoli od 11.02.1997. godine. Predmetnim Ugovorom tuženik-protutužitelj IE se obvezao izgraditi objekte i urediti zemljište sukladno Odluci o idejnom urbanističko-arhitektonskom rješenju Sportskog centra Kozala (SN PGZ 21/96). Pravo građenja je predmetnim Ugovorom osnovano na rok od 20 godina od dana zaključenja Ugovora, protekom kojeg roka pravo građenja prestaje, a sve sto je na zemljištu izgrađeno i uređeno postaje vlasništvo osnivača prava građenja, uz obvezu istog na onoliku naknadu nositelju prava građenja koliko je zemljište vrjednije u prometu s tim građevinama nego bez njih. Visina naknade za osnovano pravo građenja utvrđena je u iznosu od 692.780,00 kn kojeg je tuženik-protutužitelj IE kao nositelj prava građenja dužan plaćati u 20 godišnjih obroka te povreda ove obveze predstavlja valjan razlog za raskid Ugovora od strane Grada Rijeke. Tuženik-protutužitelj IE se nadalje obvezao u roku od 12 mjeseci od dana zaključenja Dodatka II Ugovora izgraditi Tenis centar i pristupni put s parkiralištem te se u suprotnom Ugovor o osnivanju prava građenja raskida, a pravo građenja prestaje rasterećenjem. Prema tvrdnjama tužitelja-protutuženog Grada Rijeke u slučaju raskida Ugovora zbog gore navedenih neispunjenja ugovornih obveza on postaje vlasnik izgrađenih objekata uz obvezu istog da tuženiku-protutužitelju IE isplati naknadu u iznosu koji predstavlja razliku vrijednosti izgrađenih i uređenih predmetnih nekretnina u odnosu na vrijednost neizgrađenih i neuređenih istih nekretnina, s time da tužitelj- protutuženi Grad Rijeka ima pravo zadržati 30% iznosa ukupne naknade za osnovano pravo građenja, što iznosi 207.834,00 kn, kao naknadu štete. U dokaz navedenog tužitelj-protutuženi Grad Rijeka predlaže da se izvrši uvid u Ugovor o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine te Dodaci toga ugovora od 13 .07.2000. i 02.11.2001. godine kao i zemljišno-knjižni izvatke za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Tuženik-protutužitelj IE se navedenim ugovorom obvezao umjesto plaćanja komunalnog doprinosa izgraditi pristupni put, parkiralište i javnu rasvjetu u funkciji tenis centra Kozala sukladno spomenutoj Odluci o idejnom urbanističkom rješenju o čemu se obvezao sa tužiteljem-protutuženim Gradom Rijeke zaključiti poseban Ugovor. Nadalje se navodi da stranke su dana 27.04.2000. godine zaključile Ugovor kojim su uredile međusobne odnose vezano za izgradnju navedenih objekata komunalne infrastrukture i kojim Ugovorom je tuženik-protutužitelj IE stekao pravo i obvezu izgraditi iste objekte u roku predviđenom za izgradnju objekata određenim spomenutim Ugovorom o osnivanju prava građenja, bez prava na naknadu za tu gradnju obzirom da iste gradi umjesto plaćanja komunalnog doprinosa. Procijenjena vrijednost navedenih radova na izgradnji objekata komunalne infrastrukture po Ugovoru iznosi 968.204,20 kn te je isti iznos tuženik-protutužitelj IE je u obvezi isplatiti tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci, u roku od 10 dana od dana primitka obavijesti od strane tužitelja-protutuženog Grada Rijeke o raskidu Ugovora, u slučaju da ne izgradi predmetne objekte u ugovorenom roku, a ukoliko objekte izgradi samo u dijelu dužan je platiti vrijednost neizgrađenih radova sukladno ugovornom troškovniku temeljem utvrđenja zajedničke komisije. U dokaz navedenog tužitelj-protutuženi Grad Rijeka predlaže da se izvrši uvid u Ugovor između Grada [adresa] i IE od 27. travnja 2000. godine sa troškovnikom. Tuženik- protutužitelj IE nije ispunjavao u cijelosti i u roku svoje novčane obveze iz Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine, zbog čega tužitelj-protutuženi Grad Rijeka tvrdi da je inicirao dva ovršna postupka radi naplate toga duga, prvi 2005. godine u odnosu na koji je dugovanje naknadno plaćeno, a drugi 2013. godine koje do danas nije namireno. U dokaz navedenog tužitelj-protutuženi Grad Rijeka predlaže da se izvrši uvid u spis naslovnog suda poslovni broj Ovr-1361/05 i prijedlog za ovrhom podnesen javnom bilježniku Vesni Ćuzela iz Rijeke dana 26. ožujka 2013. Naglašava se da Poglavarstvo Grada Rijeke je još dana 23.01.2007. godine donijelo Odluku kojom se odobrava jednostrani raskid Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine ukoliko tuženik-protutužitelj IE kao nositelj prava građenja u roku od 30 dana ne plati dospjele obveze ili dostavi sredstva osiguranja plaćanja, no nakon navedene Odluke je tuženik-protutužitelj IE izvršio određena plaćanja te nije došlo do raskida navedenog Ugovora, ali je i nakon toga tuženik-protutužitelj IE nastavio neredovito i u manjim iznosima izvršavati svoje obveze. U dokaz navedenog predlaže se izvršiti uvid u Odluku poglavarstva Grada Rijeke od 23.01.2007. godine. Potom se navodi da tuženik-protutužitelj IE je nakon zaključenja Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine ishodio novu lokacijsku dozvolu, a kasnije i građevnu dozvolu, kojima je dozvoljena gradnja 6 tenis igrališta (umjesto 4 kako je predviđeno Odlukom o idejno- urbanističkom rješenju na koju se poziva Ugovor) te ostali objekti predviđeni Ugovorom. Tuženik-protutužitelj IE nije u ugovorenom roku od 12 mjeseci od dana zaključenja Dodatka II Ugovora o osnivanju prava gređenja, a nije ih izvršio niti do danas, što su nadležne službe tužitelja-protutuženog Grada Rijeke u više navrata utvrđivale u razdoblju od zaključenja Ugovora. Očevidom od 24.05.2012. godine od strane Direkcije plana razvoja i gradnje Odjela gradske uprave za komunalni sustav utvrđeno da nositelj prava građenja nije ispunio u cijelosti sve svoje obveze po Ugovoru o osnivanju prava građenja - da površina nije u cijelosti uređena, da je izgrađeno 5 od 6 predviđenih teniskih igrališta, da dvije trećine zgrade tenis kluba nije zatvoreno, uređeno i u funkciji. Istim je očevidom od 24.05.2012. godine utvrđeno da niti obveze po Ugovoru od 27.04.2000. godine nisu ispunjene u cijelosti već samo manjim dijelom, da je prilaz samo dijelom izgrađen i asfaltiran, da je površina na kojoj je trebalo urediti parkiralište zapuštena, obrasla i neuređena u cijelosti. U dokaz navedenog tužitelj-protutuženi Grad Rijeka predlaže da se izvrši uvid u službenu bilješku s očevida od 30.05.2012.g. sa foto dokumentacijom. Tuženik-protutužitelj IE je dana 22.11.2013. godine podnio zamolbu tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci za utvrđenje dodatnog roka za dovršetak izgradnje komunalne infrastrukture po Ugovoru od 27.04.2000. godine te se predlaže izvršiti uvid u navedeni dopis. Uslijed neispunjenja ugovornih obveza tužitelj- protutuženi Grad Rijeka ističe da je dana 14.01.2014. godine jednostrano raskinuo Ugovor o osnivanju prava građenja sa Dodacima, koju izjavu je tuženik-protutužitelj IE primio 16.01.2014. godine. Tužitelj-protutuženi Grad Rijeka naglašava da je lzjavom o raskidu Ugovora od 10.02.2014. raskinuo i Ugovor od 27.04.2000.g., a tuženik-protutužitelj IE je tu izjavu o raskidu zaprimio 14.02.2014. godine. U dokaz navedenog predlaže se izvršiti uvid u Izjavu o raskidu ugovora od 14.01.2014. i 10.02.2014. s dostavnicama. Sukladno odredbama Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine i to odredbi iz čl. 10. osnovnog Ugovora i čl. 3. Dodatka toga Ugovora, tuženik-protutužitelj IE je uslijed raskida toga Ugovora dužan isplatiti tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci na ime ugovorne kazne iznos od 207.834,00 kn sa zakonskom kamatom koja na taj iznos teče od dana raskida Ugovora tj. od dana kada je tuženik-protutužitelj IE primio obavijest o raskidu Ugovora – 16.01.2014. godine. Sukladno odredbama Ugovora između [adresa] i IE od 27. travnja 2000. godine tuženik-protutužitelj IE je u obvezi isplatiti tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci iznos od 968.204,20 kn u roku od 10 dana od dana primitka obavijesti od strane tužitelja-protutuženog Grada Rijeke o raskidu tog Ugovora, u slučaju da ne izgradi objekte koji su utvrđeni tim Ugovorom u ugovorenom roku, a ukoliko objekte izgradi samo u dijelu dužan je platiti vrijednost neizgrađenih radova sukladno ugovornom troškovniku temeljem utvrđenja zajedničke komisije. Tužitelj-protutuženi Grad Rijeka naglašava da je dana 14.01.2014. godine dopisom pozIvao tuženika- protutužitelja IE da imenuje predstavnika u zajedničku komisiju za utvrđivanje vrijednosti neizvedenih radova na objektima komunalne infrastrukture te se predlaže u dokaz navedenog izvršiti uvid u navedeni dopis tužitelja-protutuženog Grada Rijeke od 14.01.2014. s potpisanom dostavnicom od 17.01.2014. Prema tvrdnjama tužitelja-protutuženog Grada Rijeke dana 24.01.2014. g. održan je sastanak komisije sastavljen od predstavnika tužitelja-protutuženog Grada Rijeke i tuženika-protutužitelja IE osobno na kojem je tuženiku-protutužitelju IE predočeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka Jasminke Lilić od 19.09.2013. godine iz kojeg proizlazi da vrijednost radova na objektima infrastrukture koje je izveo tuženik-protutužitelj IE, s uključenim PDV-om, iznosi 77.468,75 kn (61.975,00 + PDV), iz čega proizlazi da je tuženik-protutužitelj IE u obvezi platiti tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci preostali iznos od 890.735,45 kn (968.204,20 kn - 77.468,75 kn). Tuženik-protutužitelj IE se sa tim obračnom hije složio te je zaključeno da će komisija 31.01.2014. godine na licu mjesta pokušati utvrditi vrijednost izvedenih radova. U dokaz navedenog predlaže se izvršiti uvid u Zapisnik o održanom sastanku 24.01.2014. godine te nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 19.09.2013. godine. Komisija je dana 31.01.2014. godine na licu mjesta održala sastanak na kojem nije uspjela sporazumno utvrditi vrijednost izvedenih radova na objektima komunalne infrastrukture obzirom da tuženik-protutužitelj IE bez ikakve osnove paušalno osporava provedeni obračun. U dokaz navedenog predlaže se izvršiti uvid u zapisnik od 31.01.2014. godine. Tužitelj-protutuženi Grad Rijeka stoga predlaže da navedenu vrijednost izvedenih radova od strane tuženika-protutužitelja IE sud utvrdi vještačenjem po vještaku građevinske struke. Tužitelj-protutuženi Grad Rijeka ističe da temeljem čl. 10. Ugovora između Grada [adresa] i IE od 27. travnja 2000. godine potražuje od tuženika-protutužitelja IE iznos od 890.735,45 kn koji iznos predstavlja ugovornu vrijednost radova na izgradnji objekata komunalne infrastrukture, umanjenu za vrijednost stvarno izvedenih radova, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od proteka 10 dana do dana primitka obavijesti od strane tužitelja-protutuženog Grada Rijeke o raskidu Ugovora. U konkretnom slučaju tuženik-protutužitelj IE je obavijest o raskidu Ugovora primio dana 14.02.2014. godine tako da navedena tražbina dospijeva dana 25.02.2014. Nakon raskida oba Ugovora tužitelj-protutuženi Grad Rijeka ističe da je primio novi dopis od tuženika-protutužitelja IE dana 21.02.2014. godine kojim je predložio sklapanje nagodbe radi rješavanja dugovanja prema tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci prije pokretanja sudskog postupka te iskazao želju nastaviti voditi Tenis centra Kozala, a dugovanja podmiriti novim kreditom. Tužitelj-protutuženi Grad Rijeka tvrdi da navedenoj zamolbi nije udovoljio već ju je ocijenio kao neprihvatljivom i neprovedivom. U dokaz prethodno navedenih tvrdnji tužitelj-protutuženi Grad Rijeka predlaže izvršiti uvid u dopis tuženika-protutužitelja IE od 21.02.2014. kao i dopis tužitelja-protutuženog Grada Rijeke od 12.03.2014. goidne. Tuženik- protutužitelj IE usprkos raskidu Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine i Ugovora između Grada [adresa] i IE od 27. travnja 2000. godine, do danas nije isplatio dužne iznose tužitelju- protutuženom Gradu Rijeci, a niti je predao nekretnine u posjed tužitelju- protutuženom Gradu Rijeci. Posebno se napominje de se radi predaje u posjed nekretnina i naplate naknade za osnivanje prava građenja vode pred naslovnim sudom posebni postupci te se ovom tužbom potražuje samo isplata ugovorne kazne temeljem Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine te isplata naknade za ugovorenu vrijednost neizvedenih radova na izgradnji objekata komunalne infrastrukture temeljem Ugovora između [adresa] i IE **.**.2000.. Slijedom svega iznijetog tužitelj-protutuženi Grad Rijeka predlaže naslovnom sudu da po provedenom postupku donese slijedeću presudu: "Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.098.569,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po godišnjoj kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena na iznos od: a) 207.834,00 kn od 17.01.2014. do ispate i b) 890.735,45 kn od 25.02.2014.g. do isplate, u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude pod prijetnjom ovrhe. Nalaze se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročen trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos dosuđenog troška teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po godišnjoj kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena."

2. U svom odgovoru na tužbu od 4. veljače 2015. tuženik-protutužitelj IE je osporio tužene zahtjeve tužitelja-protutuženog Grada Rijeke kao neosnovane i u zastari, a tužbeni navodi su samo djelomično točni. Osporava se u dijelu u kojem tužitelj-protutuženi Grad Rijeka drži da na ime štete nastale raskidom ugovora uz stjecanja prava vlasništva izgrađenih objekata ima pravo zadržati 30 % od ukupnog iznosa naknade za osnovano pravo građenja. Naime, temeljnim ugovorom od 24.09. 1998. godine ugovoreno je da tužitelj-protutuženi Grad Rijeka na ime naknade štete zbog raskida ugovora ima pravo zadržati 10% iznosa naknade odnosno 69.278,00 kn ( 10 % od naknade za osnovano pravo građenja), dok je do preostalog iznosa od dodatnih 20 % došlo jednostranom odlukom tužitelja-protutuženog Grada Rijeke na način da se zaključkom poglavarstva primoralo tuženika-protutužitelja IE na potpisivanje Dodatka ugovoru od 24.09.1998. godine, odnosno aneksa kojeg je sastavio isključivo tužitelj-protutuženi Grad Rijeka povredom temeljenih načela obveznog odnosa (čI. 6. Zabrana zloupotrebe prava, čI. 3. Načelo savjesnosti i poštenja i dr.), a sve kako bi se tužitelj-protutuženi Grad Rijeka dodatno okoristio za 20% nepripadajućeg mu iznosa. U dokaz navedenih tvrdnji tuženik-protutužitelj IE upućuje na čl. 10. Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine, zatim aneks od 13.07.2000. godine, te uvid u odluku-Zaključak Poglavarstva grada Rijeke od 25.04. 2000. godine. Potom tuženik-protutužitelj IE je učinio nespornim da se je on obvezao da umjesto plaćanja komunalnog doprinosa izgradi put, parkiralište i javnu rasvjetu, međutim procijenjeni iznos radova na izgradnji objekata komunalne infrastrukture u iznosu od 968.294,20 kn, koju je tuženik-protutužitelj IE trebao isplatiti tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci u roku od 10 dana od dana raskida ugovora, ne odgovara stvarnom stanju odnosno procjena znatno nadmašuje stvarno stanje. Samo izgradnja potpornog zida s navedenim temeljima širine 2,5 m i visine 1 m te zida visine 6,70 m, dužine 27 m i debljine od 30-70 cm, znatno odstupa od novog projekta iz siječnja 2009.g., gdje se znatno smanjila količina potrebnog materijala a time i radova, koju činjenicu tužitelj- protutuženi Grad Rijeka nije uzeo u obzir u trenutku postavljanja tužbenog zahtjeva. U dokaz navedenog tuženik-protutužitelj IE se poziva na presliku novog projekta, te predlaže po potrebi građevinsko vještačenje, zatim uvid u građevinski dnevnik i građevinsku knjigu tuženika-protutužitelja IE. Potom tuženik- protutužitelj IE ističe da zbog cjelokupne novonastale situacije i neočekivanog povećanja troškova za izvođenje zemljanih i ostalih radova nije bio u mogućnosti pravodobno podmirivati sve obaveze, radi čega je 2005. godine tuženik- protutužitelj IE zajedno sa suprugom podigao jedan u nizu kredita kojima je izvršavao svoje obaveze prema tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci. Zbog daljnjih troškova koji su se rapidno uvećavali nastupom gospodarske krize, tuženik- protutužitelj IE je bio onemogućen da pravodobno i u cijelosti podmiruje preuzete obveze iz kojeg razloga se obratio tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci za reprogramiranje duga, odnosno zahtjevom da mu se omogući obročno plaćanje preostalog duga jer u protivnom tuženik-protutužitelj IE i njegova obitelj ni na koji način ne bi bili u mogućnosti otplaćivati u međuvremenu povećane tražbine tužitelja-protutuženog Grada Rijeke, odnosno tražbine na koje su i dalje tekle zakonske zatezne kamate. Naglašava se da tužitelj-protutuženi Grad Rijeka odnosno njegove službe nisu prihvatile prijedloge tuženika-protutužitelja IE za odgodom odnosno izmjenom načina plaćanja, niti su prihvatili bilo koji predloženi model koji bi u konačnici bio na obostranu korist, posebno imajući u vidu da tužitelj- protutuženi Grad Rijeka u konkretnom slučaju nije imao nikakve gubitke niti mu je nastajao bilo koji oblik štete. Da je situacija više nego notorna proizlazi iz činjenice da zbog nastale gospodarske situacije niti sam tužitelj-protutuženi Grad Rijeka nije realizirao niz planiranih projekata, a veliki broj poslovnih prostora i imovine kojom upravlja tužitelj-protutuženi Grad Rijeka donose znatno umanjenu dobit ili stoje neiskorišteni i stvaraju gubitke na račun poreznih obveznika. Tuženik-protutužitelj IE ukazuje da već i iz navoda tužbe proizlazi da je on unatoč opisanoj gospodarskoj situaciji izgradio do tada odnosno do očevida održanog 24.05.2012. godine pet (5) od ukupno šest (6) predviđenih teniskih igrališta (80 %), te doveo glavninu objekata u funkciju za obavljanje ugovorene djelatnosti (sport bar, svlačionice i sanitarni čvorovi su u vrijeme očevida bili u funkciji). Pored već predloženih dokaza predlaže se očevid, te vještačenje na okolnost vrijednosti izvedenih radova. Tuženik-protutužitelj IE je učinio nespornim da je on tražio dodatne rokove za dovršetak izgradnje komunalne infrastrukture ali zbog nemogućnosti dovršetka istih tužitelj-protutuženi Grad Rijeka je izjavom o raskidu od 10.02.2014. godine raskinuo ugovor od 27.04.2000. Tuženik-protutužitelj IE drži da imajući u vidu sve relevantne činjenice za konkretan ugovoreni odnos nije bilo mjesta za raskid ugovora zbog neispunjenja manjeg dijela ugovorene obveze. Također kao nesporna činjenica stoji da je tužitelj-protutuženi Grad Rijeka samo tijekom 2014. godine u predstečajnim nagodbama politički bliskim opcijama otpisivao i opraštao dugove od nekoliko tisuća kuna do nekoliko milijuna kuna (Magma, Riječka industrija odjeće, Varteks, Carmoto, Cammeo i dr.), dok tuženiku- protutužitelju IE nije dana niti mogućnost da kraju privede svoj projekt i to u okolnostima kada je cjelokupno gospodarstvo i poduzetništvo u Republici Hrvatskoj gotovo desetkovano. U dokaz navedenog tuženik-protutužitelj IE predlaže da sud službenim putem zatraži od tužitelja-protutuženog Grada Rijeke podatke o otpisu i oprostu dugova fizičkim i pravnim osobama u razdoblju od 2000. godine do 01. veljače 2015. godine, te obrazloženje postupaka otpisa i oprosta dugova odnosno razloge koji su doveli do toga da se sredstva poreznih obveznika poklanjaju i k tome još selektivno. Ponovo se naglašava da tužitelj-protutuženi Grad Rijeka je aneksom samoinicijativno povećao obvezu tuženika-protutužitelja IE sa početnih 69.278,00 kn na iznos od 207.834.00 kn. Osporava se i obveza tuženika-protutužitelja IE da isplati tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci iznos od 968.204,20 kn zajedno s kamatama, a na ime komunalnog doprinosa. Prema tvrdnjama tuženika-protutužitelja IE iznos procijenjene vrijednosti nije izvršen u skladu sa pravilima struke, na način da se u nalazu i mišljenju iznos komunalnih doprinosa nije uračunao odnosno uvrstio u ukupno procijenjenu vrijednost. S obzirom na navedeno ne može se od tuženika-protutužitelja IE potraživati plaćanje iznosa komunalnih doprinosa na jednoj strani a ne uračunavati ukupnu vrijednost cjelokupno izvedenih radova i povećane vrijednosti tj. povećanja vrijednosti nekretnine nastale u razdoblju od zaključenja ugovora do danas. Tuženik-protutužitelj IE ističe i prigovor zastare u smislu tumačenja odredbi čl. 230 st.1. ( č1. 376. st.1.) Zakona o obveznim odnosima, čl. 6. st. 3., čl.9. st. 1. i 2. Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine te sudske prakse. S obzirom da je tuženik-protutužitelj IE izvršio glavninu ugovornih obveza, tuženik-protutužitelj IE zahtjeva da mu sukladno č1. 10. Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine vrati ono što je uložio i to u razdoblju od zaključenja ugovora do danas zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, odnosno da se po provedenom vještačenju eventualno izvrši prijeboj međusobnih potraživanja, te u tom smislu tuženik-protutužitelj IE tvrdi da ovim putem postavlja protutužbeni zahtjev u visini koji nije određen već samo odrediv i koji će se u konačnici utvrditi vještaćenjen te potom precizirati u protutužbenon zahtjevu. U odnosu na ostale navode, osim navedenog odstupanja - razlike između tržišne i građevinske vrijednosti, tuženik-protutužitelj IE ističe da će se o svemu naknadno očitovati, odnosno nakon što zaprimi vještački nalaz. Nadalje tuženik-protutužitelj IE čini nespornim da je on pokušavao iznaći način da se mirno riješe međusobni odnosi te je u tom smjeru predlagao nagodbu, no prijedlog za sklapanje nagodbe je tužitelj-protutuženi Grad Rijeka otklonio. Tuženik-protutužitelj IE tvrdi da su nejasni razlozi koji su doveli do toga da je tužitelj-protutuženi Grad Rijeka na temelju zaključka od 17. prosinca 2013. godine raskinuo 14. siječnja 2014. Ugovor o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine i njegove anekse da bi mjesec dana kasnije odnosno 10.02.2014. godine na temelju istog Zaključka novom Izjavom raskinuo Ugovor između [adresa] i IE od 27. travnja 2000. godine, osim ako sam tužitelj-protutuženi Grad Rijeka ne dovodi u pitanje zakonitost i osnovanost vlasitog zaključka i izjave od 14. siječnja 2014. i 10. veljače 2014. godine. Slijedom navedenog, predlaže se odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva kao neosnovanih, te usvajanje protutužbenog zahtjeva na ime uloženih sredstava predviđenih čl. 10. Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine i čl. 368. st. 4. i 5. ZOO-a, koji u ovom trenutku nije određen već odrediv i to najmanje u visini tužbenog zahtjeva navedenog u ovoj tužbi, a koji protutužbeni zahtjev će se konačno odrediti nakon provedenog vještačenja na ime uloženih sredstava odnosno razlike između vrijednosti nekretnine prije zaključenja ugovora o pravu građenja i u trenutku provedenog vještačenja.

3. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u nalaz i mišljenje angažiranog stalnog sudskog vještaka graditeljske struke i procjene nekretnina UE dipl. ing. građ. od 13.12.2016. zajedno s njegovim usmenim obrazloženjima na ročištima od 06.09.2017., 06.02.2018., 18.04.2018. i 02.07.2021. (list sudskog spisa od broja 764 do 996, zatim od 1003 do 1011, potom od 1013 do 1017, te od 1029 do 1031 i 1231) i angažirane građevinske vještakinje mr. sc. EE, dipl. ing. građ. od 23.11.2018. i 28.09.2021. zajedno s njezinim usmenim obrazloženjima na ročištu dana 02.07.2021. (list sudskog spisa od broja 1072-1204, zatim od 1227- 1231 i od 1234-1236) kao i svu drugu mnogobrojnu dokumentaciju. Također na ročištu dana 8. rujna 2015. u svojstvu stranke saslušan je tuženik-protutužitelj IE (list sudskog spisa od broja 410 do 413).

4. Saslušan na ročištu dana 8. rujna 2015. tuženik-protutužitelj IE je iskazao da je on po struci inženjer strojarstva, a također je i diplomirani trener tenisa te se cijeli život bavi tenisom, a nekada je trenirao juniorsku reprezentaciju bivše Jugoslavije. Njegov sin se također bavi tenisom. Upravo iz navedenog razloga on se je i javio na natječaj Grada Rijeke kako bi dobio pravo građenja na Kozali, a i kako bi sinu osigurao posao kojeg on voli i s kojim se želi baviti. Tuženik-protutužitelj IE je učinio nespornim da je on dana 24.09.1998. godine sa Gradom Rijeka zaključio Ugovor o osnivanju prava građenja. Postojala je lokacijska dozvola, a sam teren kojeg je on trebao privesti namjeni ima nešto više od 6000 m[2] . Napominje da prije zaključenja toga ugovora njemu je bila poznata jedna studija iz koje proizlazi da Gradu Rijeci u to vrijeme bi trebalo čak 85 teniskih terena, a postojalo je svega 5-6 u Marčeljevoj Dragi i 2 na Pećinama. Za 4 teniska terena treba oko 2500 m[2] . Iz navedenog razloga on je podnio zahtjev sa novom lokacijskom dozvolom kako bi mu se odobrila gradnja 6 teniskih terena, a poslije je ishodovao i građevinsku dozvolu. Za to je potrebno vrijeme, tako da nije bilo moguće da on završi sve radove u predviđenom roku. Upravo iz navedenog razloga kasnije su pomaknuti rokovi završetka pa je zaključen Dodatak ugovoru o osnivanju prava građenja dana 13.07.2000. godine. Prema tvrdnjama tuženika-protutužitelja IE taj Dodatak je za njega nepovoljan budući je promijenjen čl. 10. Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine tj. ugovorna kazna od 10% je povećana na čak 30%. On je bio prisiljen to potpisati budući do tada je imao već znatne troškove. Naime, napravio je iskope od čak oko 6000 metara kubnih, sam teren je bio kamenit i strm pa je to trebalo poravnati. Osim toga, on je napravio kasnije i 5 teniskih igrališta, a jedino još jedno tenisko igralište nije napravio. Od tih 5 teniskih igrališta, dva teniska igrališta su pretvorena u teren za mali nogomet. Napravljen je od građevinskih objekata i kafe bar i svlačionice za igrače, a jedino što nije napravljeno su apartmani za trenera i klubske prostorije što međutim nije tako neophodno. Po njegovoj prosudbi on je priveo teniski centar svrsi do nekih 90% tako da možda još nekih 10% od onoga što je trebalo uraditi on nije uradio. Tuženik- protutužitelj IE ističe da osim toga, i dok je vršio radove on je morao redovito plaćati naknadu za odobreno pravo građenja. Iz navedenih razloga se je znatno opteretio kreditima. Što se tiče komunalne infrastrukture to je također izvršio do nekih 90%. Naime, napravio je prilaznu cestu. Također, napravio je i parkiralište,

1 0

iako ne u cijelosti. Zatim doveo je vodu i struju sa glavne ceste do teniskog igrališta, kao i kanalizaciju, a dužina tih priključaka je oko 150 metara. U svezi toga je priložio troškovnike tako da građevinski vještak može i na licu mjesta utvrditi stanje te procijeniti vrijednost njegovih ulaganja. Što se tiče troškovnika tužitelja-protutuženog Grada Rijeke kojim se procjenjuje vrijednost komunalne infrastrukture na čak 968.000.204,20 kn ističe da je taj troškovnik precijenjen, a što je on otkrio negdje u siječnju 2009. godine kada je mislio napraviti potporni zid te mu je troškovnik napravio ME, dipl.ing.građevinarstva, kao i projekt za parkiralište. Naime, sporan je potporni zid koji prema troškovniku samoga tužitelja-protutuženog Grada Rijeke je visok oko 7 m, a širina temelja je oko 2,5 metara te navodno treba oko 380 m[3] betona da bi se isti napravio, što pomnoženo sa prosječnom cijenom m betona od 1.000,00 kn daje iznos od oko 380.000,00 kn. Međutim, građevinski vještak će na licu mjesta moći utvrditi da taj potporni zid je visine 4 m, širina temelja je oko 2,4 m, a visina tog temelja je 0,60 m. Dakle, treba potrošiti 70 kubika betona što pomnoženo sa 1.000,00 kn daje iznos od oko 70.000,00 kn. Posebno napominje da taj troškovnik iz siječnja 2009. godine je radio ME tj. isti inženjer koji je napravio troškovnik i projekt za parkiralište, kao i projekt za potporni zid. Tuženik-protutužitelj IE naglašava da je opće poznato da je nastupila recesija i očekivani prihodi od tenis centra su u potpunosti izostali. Iz navedenih razloga oni nisu mogli pravovremeno plaćati ugovoreno pravo građenja. Pokušavali su na razne načine sa Poglavarstvom Grada Rijeke riješiti nastalu situaciju, ali Grad Rijeka nije prihvatio njihove zahtjeve, već štoviše 14. siječnja 2014. godine je dao izjavu o raskidu ugovora o osnivanju prava građenja, a 10. veljače 2014. godine je dao izjavu o raskidu ugovora o reguliranju međusobnih odnosa vezanih za izgradnju objekata komunalne infrastrukture od dana 27. travnja 2000.godine. Nakon što su mu predočene navedene izjave zajedno sa povratnicama (list sudskog spisa od 49 do 52) tuženik-protutužitelj IE je potvrdio vjerodostojnost te dokumentacije. Posebno tuženik-protutužitelj IE napominje da je podnio niz zahtjeva za odgodom plaćanja, zatim za oprostom zateznih kamata ili bilo kakve druge pogodnosti, ali Grad Rijeka prema njemu nije imao nikakvog razumijevanja, dok u odnosu na brojne druge subjekte je imao razumijevanja. Osim toga, ističe da ovdje se radi o sportskoj djelatnosti te rad sa djecom i njihov odgoj pa i zbog toga Grad Rijeka je mogao i trebao imati više razumijevanja. Naime, izgleda da bi bilo daleko probitačnije da je on svoj novac uložio u neki kafić. Nadalje tuženik-protutužitelj IE je ustvrdio da je on tek dana 24.05.2000. godine dobio građevinsku dozvolu za 6 teniskih terena. Točno je da dana 02.11.2001.godine je zaključen Dodatak II ugovoru o osnivanju prava građenja od 24. rujna 1998.g. gdje je na njegov zahtjev produžen rok od 12 mjeseci za izgradnju teniskog centra i pristupnog puta s parkiralištem, sukladno važećem idejno urbanističkom arhitektonskom rješenju Športskog centra Kozala. Točno je da zbog bitno promijenjenih okolnosti tj. zbog recesije koja je trajala nepredvidivo dugo on niti do danas nije u potpunosti napravio tenis centar i pristupni put s parkiralištem, sukladno važećem idejno urbanističko arhitektonskom rješenju Športskog centra Kozala. Naime, on nije napravio parkiralište dimenzija oko 25 x11 m tj. 275 m[2] . Naime, parkiralište je faktično na šestom teniskom terenu koje nije stavljeno u funkciju. Parkiralište je trebalo biti napravljeno sa južne strane Dvorane Dinka Lukarića na Kozali. U svezi troškovnika radova za kolni prilaz i parkiralište Tenis centra Kozala u Rijeci (list sudskog spisa 22-30) on je kao takav nesporan, osim točke 4.3. tj. nabava, doprema i ugradnja betona MB-30 za potporne zidove u cijenu je uključena i nabava i postavljanje potrebne armature kao i postavljanje i skidanje glatke drvene oplate u iznosu od

1 1

380.000,00 kn (list sudskog spisa broj 26). Što se tiče troškovnika rasvjete prilaznog puta i parkirališta (list sudskog spisa 31, 32 i 33), on kao takav nije sporan, a dio od toga je on i napravio. Prema tvrdnjama tuženika-protutužitelja IE iskope i zemljane radove je on počeo raditi negdje u travnju 1999. godine, a što se tiče nekih građevinskih radova to se je moglo započeti tek kada je dobili građevinsku dozvolu dana 24.05.2000. godine. Negdje do jeseni 2001. godine on je napravio igralište, a sam objekt je napravljen do nivoa prve ploče. Kasnije su napravljene svlačionice, kafić i sanitarni čvorovi, a što je bilo gotovo negdje do kraja 2004. godine. Nakon toga je započeo raditi apartmane i to negdje 2008. ili 2009. godine, ali ih ni do danas nije završio. Trebalo je biti dva apartmana, a može naglasiti da jedan od tih je čak skoro dovršen. Izvođač svih njihovih radova je bila tvrtka Tenis centar Kozala d.o.o. Rijeka, a koja je u njegovom vlasništvu te je on i direktor te tvrtke. Sami radovi su se povjeravali kooperantima. Za teniska igrališta radove su povjerili specijaliziranom obrtu ili firmi Temik iz Zagreba. Što se tiče iskopa i građevinskih radova, njegova firma je angažirala veći broj ljudi čijih se imena ne sjeća, a posao su obavljali temeljem ugovora o djelu. Ti ljudi su plaćani preko računa njegove tvrtke, a neki su plaćeni i bez računa neposredno, pa je cijena bila manja. Sredstva za tako obimnu investiciju je on namaknuo iz svoje ušteđevine, a i iz svojih kredita. Nadalje, tuženik- protutužitelj IE tvrdi kada je on potpisivao sa Gradom Rijeka bilo kakav ugovor ili aneks ugovora o tome se nije uopće pregovaralo nego je samo njemu dano da to potpiše po principu "uzmi ili ostavi". Kada je dobio građevinsku dozvolu dana 24.05.2000. godine Grad Rijeka je bio upoznat sa sadržajem te građevinske dozvole budući na projektnu dokumentaciju su oni morali dati prethodnu suglasnost. Sama građevinska dozvola o kojoj je prethodno govorio osim njemu je između ostalih dostavljena i Gradu Rijeci koja je osnivač prava građenja te je ista postala i pravomoćna budući nije bilo nikakve žalbe na tu građevinsku dozvolu. Po njegovoj prosudbi rok za izgradnju teniskog centra te komunalne infrastrukture je trebao početi teći tek od pravomoćnosti građevinske dozvole, a ne kako je to Grad Rijeka uvjetovao potpisom ugovora i sa dva dodatka ugovora, a koje je on bio prisiljen potpisati iz prethodno navedenih razloga. Sve radove koje je on izveo su napravljeni sukladno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli od 24.05.2000.godine te nitko nikada nije imao primjedbi. Naime, primjedbe Grada Rijeke su bile isključivo u smislu što on nije izveo sve ono što je trebao izvesti. Tuženik-protutužitelj IE naglašava da Grad Rijeka je raznim poslovnim subjektima oprostio oko 3.000.000,00 kn njihovih dugovanja, a njemu nije htio ni na koji način izaći ususret, a niti je svoje odbijanje njegovih mnogobrojnih usmenih i pismenih zahtjeva ikada bilo čime obrazložio. Posebno tuženik-protutužitelj IE napominje da prema čl. 11. Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine Grad Rijeka kao osnivač prava građenja je trebao njemu dati pristanak za uknjižbu prava građenja na nekretninama koje se navode u čl. 2. tog Ugovora, ali mu on tu suglasnost nije dao iako je on izvršio svoje obaveze iz st. 2. čl. 6. i 7. toga Ugovora. Da je uknjižio pravo građenja on bi u inozemstvu mogao podignuti kredite, kao i kod nas te bi bio u mogućnosti u cijelosti ispoštovati zaključeni ugovor o osnivanju prava građenja. Upravo zbog odbijanja suglasnosti Grada Rijeke sukladno čl. 11. Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine on je došao u financijske teškoće i u nemogućnost da u potpunosti udovolji svojim ugovornim obavezama. Iz svih navedenih razloga po njegovoj prosudbi krivac za raskid ugovora je isključivo Grad Rijeka, a ne on. Ugovor o osnivanju prava građenja između Grada

1 2

Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine on je zaključio na rok od 20 godina te je taj ugovor trebao prestati dana 24.09.2018. godine. Osim toga, on je očekivao da nakon toga će se zaključiti novi ugovor. Ističe da sada Grad Rijeka zaključuje slične ugovore o osnivanju prava građenja na čak 50 i 90 godina. Da Grad Rijeka nije jednostrano raskinuo ugovor o osnivanju prava građenja po prosudbi tuženika-protutužitelja IE on bi sigurno do isteka tog Ugovora 24.09.2018. godine završio u potpunosti kako sam teniski centar, tako i predviđenu komunalnu infrastrukturu.

5. Točno je da su postojale određene razlike u pismenim nalazima angažiranog stalnog sudskog vještaka graditeljske struke i procjene nekretnina UE dipl. ing. građ. i angažirane građevinske vještakinje mr. sc. EE, dipl. ing. građ. ali su oni usuglasili svoja mišljenja. Zaključno je utvrđeno da tržišna vrijednost izvedenih građevinsko-obrtničkih radova na izgradnji teniskih i nogometnih igrališta, uređenju okoliša i poslovne zgrade prema ugovornom troškovniku sa vrijednošću građevinskog zemljišta prema procjeni iznosi: 9.366.019,60 kn. Procijenjena vrijednost građevinskog zemljišta: je 2.260.000,00 kn dok neizvedeni radovi na kolnom prilazu i parkiralištu - 669.145,00 kn. Razlika uređenog i neuređenog zemljišta: 6.428.874,60 kn predstavlja izvedene radove po nositelju prava građenja tuženika-protutužitelja IE, na građevinskom zemljištu koje je vlasništvo tužitelja-protutuženog Grada Rijeke prema: 1) Ugovoru o osnivanju prava građenja od 24.09.1998 god. (str.7-11) na građevinskom zemljištu u vlasništvu Grada Rijeke, ugovorni osnivač prava građenja na gruntovnim česticama k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška]; k. č. br. [katastarska čestica], zk.ul. i k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] u korist nositelja prava građenja IE. Pravo građenja nije upisano u zemljišne knjige tj. u izvadcima iz zemljišnih knjiga, 2) Dodatku ugovora o osnivanju prava građenja 13.07.2000 god. (str.12,13), 3) Dodatku II ugovora o osnivanju prava građenja od 02.11.2011.g. (str.14) i 4) Ugovoru između [adresa] i IE od 27. travnja 2000. godine (str. 19-21) s ugovornim troškovnikom između ugovornih strana [adresa] i IE za kolni prilaz i parkiralište s javnom rasvjetom i odvodnjom oborinskih voda u kojem ugovoru ugovorne strane [adresa] i IE utvrđuju da su 24.09.1998 god. zaključile ugovor o osnivanju prava građenja. Građevinska vrijednost izvedenih radova na dan 16.01.2014. u vrijeme raskida ugovora iznosi na temelju količina iz građevinske knjige i gabarita izvedenih građevina uz linearno umanjenje: 4.589.899,70 kn – 112.073,88 kn = 4.477.825,90 kn te kada se navedeni iznos uveća za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.119.456,40 kn to sveukupno iznosi 5.597.282,30 kn. Tržišna vrijednost izvedenih radova je 5.597.283,20 kn + 839.592,34 kn = 6.436.874,60 kn (str.35 i 56 elaborata). Vrijednost izgradnje kolnog prilaza i parkirališta (predstavlja iznos komunalnog doprinosa kako je to ugovorom definirano). Tržišna vrijednost izgrađenog dijela kolnog prilaza (str.39 nalaza) 253.512,00 kn x 15 % = 291.538,00 kn. Ovaj je iznos uračunat u ukupni iznos od 6.436.874,60 gdje su iskazani svi izvedeni radovi. Tržišna vrijednost neizvedenih radova na kolnom prilazu, parkiralištu javnoj rasvjeti i odvodnji oborinskih voda iznosi 581.866,25 kn (465.493,00 + PDV 116.373,25 kn). 581.866,00 kn x 15,00 % 669.145,00 kn. Komunalni doprinos sveukupno: = 960.683,00 kn. Sveukupna naknada za vrijednost izvedenih radova za nositelja prava građenja – ujedno i izvođača je razlika uređenog i neuređenog zemljišta: 6.428.874,60 kn bez kamata od datuma raskida ugovora. Ovaj sud je prihvatio u cijelosti nalaze i mišljenja angažirane građevinske vještakinje mr. sc. EE, dipl. ing. građ. i angažiranog stalnog sudskog vještaka graditeljske struke i procjene nekretnina

1 3

UE dipl. ing. građ. budući je stekao dojam da su ista stručna i nepristrana. Naime, angažirani vještaci su dali iscrpna i stručna obrazloženja na sve primjedbe stranaka te u njihovim nalazima nema proturječnosti tako da iz navedenih razloga ovaj sud je odbio prijedlog tužitelja-protutuženog Grada Rijeke da se provede još i treće vještačenja po nekom drugom građevinskom vještaku.

6. U svom odgovoru na tužbu od 04.02.2015. tuženik-protutužitelj IE je postavio protutužbeni zahtjev koji je precizirao na ročištu dana 28. travnja 2015. u iznosu od 5.000.000,00 kn. Rješenjem ovoga suda na ročištu dana 19. ožujka 2015. protutužba tuženika-protutužitelja IE koja je dobila poslovni broj P- 481/2015 spojena je radi zajedničkog raspravljanja na parnični spis ovoga suda poslovni broj P-1624/2014. Svojim podneskom od 18.04.2018. tuženik-protutužitelj IE je taj svoj protutužbeni zahtjev povećao na iznos od 6.577.707,50 kn da bi svojim podneskom od 29.06.2022. izvršio završno preciziranje na iznos od 6.436.874,60 kn. Unatoč protivljenju tužitelja-protutuženog Grada Rijeke ovaj sud je dozvolio povećanje protutužbenog zahtjeva Naime, čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022 u daljnjem tekstu: ZPP) je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Zatim je čl. 190. st. 2. ZPP-a propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Po prosudbi ovog sud sukladno citiranom čl. 190. st. 2. ZPP-a tuženik-protutužitelj IE nije niti mogao specificirati svoj protutužbenog zahtjev prije provedenog vještačenja.

7. Na ročištu dana 14. srpnja 2022. ovaj sud je zaključio glavnu raspravu budući stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga izuzev prijedloga tužitelja-protutuženog Grada Rijeke da provede i treće građevinsko vještačenja, a što je ovaj sud odbio kao nepotrebno iz prethodno navedenih razloga. Naime sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP-om) već može sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U svojoj završnoj riječi zamjenik punomoćnika tužitelja-protutuženog Grada Rijeke je predložio usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti i odbijanje protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja IE kao neosnovanog dok je punomoćnik tuženika- protutužitelja IE predložio odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja- protutuženog Grada Rijeke i usvajanje protutužbenog zahtjeva.

8. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1624/2014-76 od 26. kolovoza 2022. odlučeno je: „I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju IE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci iz Rijeke, Korzo 16 (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 876.979,00 kn (slovima: osamsto sedamdeset i šest tisuća devetsto sedamdeset i devet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po godišnjoj kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do dana 31.07.2015. a od 01.08.2015. pa nadalje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna

1 4

poena na iznos od - 207.834,00 kn od 17.01.2014. do isplate i - 669.145,00 kn od 25.02.2014. do isplate, u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude pod prijetnjom ovrhe dok se tužitelj-protutuženi Grad Rijeka odbija s ostatkom svoga tužbenog zahtjeva. II. Nalaže se tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci iz Rijeke, Korzo 16 (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tuženiku-protutužitelju IE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 6.428.874,60 kn (slovima: šest miliona četiristo dvadeset i osam tisuća osamsto sedamdeset i četiri kune te šezdeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od prsuđenja dana 26. kolovoza 2022. pa do isplate u roku od 15 dana dok se tuženik-protutužitelj IE odbija s ostatkom svoga protutužbenog zahtjeva.

III. Nalaže se tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci iz Rijeke, Korzo 16 (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tuženiku-protutužitelju IE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi prouzročeni parnični u iznosu od 522.026,26 kn (slovima: petsto dvadeset i dvije tisuće dvadeset i šest kuna te dvadeset i šest lipa) s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja 26.08.2022. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe dok se tuženik-protutužitelj IE odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.“ U obrazloženju presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1624/2014- 76 od 26. kolovoza 2022. se između ostaloga navodi: „....9. Nije sporno da su stranke zaključile Ugovor o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine na građevinskom zemljištu u vlasništvu Grada Rijeke (osnivač prava građenja) na gruntovnim česticama k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška]; k. č. br. [katastarska čestica], zk.ul. i k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] u korist nositelja prava građenja IE, radi izgradnje zgrade Tenis kluba i spremišta materijala i opreme, sukladno izdanoj lokacijskoj dozvoli od 11.02.1997. godine. Predmetnim Ugovorom tuženik- protutužitelj IE se obvezao izgraditi objekte i urediti zemljište sukladno Odluci o idejnom urbanističko-arhitektonskom rješenju Sportskog centra Kozala (SN PGZ 21/96). Pravo građenja je predmetnim Ugovorom osnovano na rok od 20 godina od dana zaključenja Ugovora, protekom kojeg roka pravo građenja prestaje, a sve što je na zemljištu izgrađeno i uređeno postaje vlasništvo osnivača prava građenja, uz obvezu istog na onoliku naknadu nositelju prava građenja koliko je zemljište vrjednije u prometu s tim građevinama nego bez njih. Članak 280. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZV) propisuje da je pravo građenja ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje ovlašćuje svoga nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik tog zemljišta dužan je to trpjeti. Nadalje, pravo građenja je u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom. Zgrada koja je izgrađena, ili koja bude izgrađena, na zemljištu koje je opterećeno pravom građenja pripadnost je toga prava, kao da je ono zemljište. U članku 281. st. 1. ZV-a propisano je da nositelj prava građenja i vlasnik zgrade koja je pripadnost toga njegova prava, a glede zemljišta koje je opterećeno pravom građenja, ima ovlasti i dužnosti plodouživatelja. Stavkom

1 5

2. istog članka određen je status nositelja prava građenja kao najmoprimca zemljišta od najmodavca - vlasnika zemljišta, s propisanom obvezom plaćanja mjesečne naknade vlasniku zemljišta za korištenje zemljišta radi građenja, i to u visini prosječne zakupnine za takvo zemljište, ako nije što drugo određeno. 10. Visina naknade za osnovano pravo građenja utvrđena je ugovorena u iznosu od 692.780,00 kn kojeg je tuženik-protutužitelj IE kao nositelj prava građenja dužan plaćati u 20 godišnjih obroka te povreda ove obveze predstavlja valjan razlog za raskid ugovora od strane Grada Rijeke. Dana 02.11.2001 godine ugovorenim Dodatkom II ugovora o osnivanju prava građenja tuženik-protutužitelj IE se nadalje obvezao u roku od 12 mjeseci od dana zaključenja Dodatka II Ugovora izgraditi Tenis centar i pristupni put s parkiralištem te se u suprotnom Ugovor o osnivanju prava građenja raskida, a pravo građenja prestaje rasterećenjem. U slučaju raskida Ugovora zbog gore navedenih neispunjenja ugovornih obveza sukladno čl. 10. Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine tužitelj-protutuženi Grad Rijeka postaje vlasnik izgrađenih objekata uz obvezu istog da tuženiku-protutužitelju IE isplati naknadu u iznosu koji predstavlja razliku vrijednosti izgrađenih i uređenih predmetnih nekretnina u odnosu na vrijednost neizgrađenih i neuređenih istih nekretnina, s time da tužitelj-protutuženi Grad Rijeka ima pravo zadržati 30% iznosa ukupne naknade za osnovano pravo građenja, što iznosi 207.834,00 kn, kao naknadu štete kako je to navedeno u Dodatku I tome ugovoru od 13. srpnja 2000. Također nije sporno da su stranke zaključile i Ugovor između Grada [adresa] i IE od 27. travnja 2000. godine kojim se je tuženik-protutužitelj IE obvezao umjesto plaćanja komunalnog doprinosa izgraditi pristupni put, parkiralište s javnom rasvjetom i odvodnjom oborinskih voda u funkciji tenis centra Kozala sukladno spomenutoj Odluci o idejnom urbanističkom rješenju Sportskog centra „Kozala“ (Službene novine Primorsko-goranske županije br. 21/96.) i lokacijskoj dozvoli Klasa: UP/I 350-05/98-

01/00419, Ur.broj: 2170-04-02-00-98-03"K od 24.03.1998. Tuženik-protutužitelj IE se je obvezao izgraditi navedene objekte u roku predviđenom za izgradnju objekata određenim spomenutim Ugovorom o osnivanju prava građenja, bez prava na naknadu za tu gradnju obzirom da iste gradi umjesto plaćanja komunalnog doprinosa. Procijenjena vrijednost navedenih radova na izgradnji objekata komunalne infrastrukture po Ugovoru iznosi 968.204,20 kn te je isti iznos tuženik-protutužitelj IE je u obvezi isplatiti tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci, u roku od 10 dana od dana primitka obavijesti od strane tužitelja-protutuženog Grada Rijeke o raskidu Ugovora, u slučaju da ne izgradi predmetne objekte u ugovorenom roku, a ukoliko objekte izgradi samo u dijelu dužan je platiti vrijednost neizgrađenih radova sukladno ugovornom troškovniku temeljem utvrđenja zajedničke komisije. 11. Između stranaka nije sporno da uslijed neispunjenja ugovornih obveza tužitelj-protutuženi Grad Rijeka je dana 14.01.2014. godine jednostrano raskinuo Ugovor o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine sa Dodacima, koju izjavu je tuženik-protutužitelj IE primio 16.01.2014. godine. Također tužitelj-protutuženi Grad Rijeka je izjavom o raskidu Ugovora od 10.02.2014. raskinuo i Ugovor od 27.04.2000.g., a tuženik-protutužitelj IE je tu izjavu o raskidu zaprimio 14.02.2014. godine. Ovaj sud ne prihvaća kao istinitu tvrdnju tuženika-protutužitelja IE da je on morao potpisati Dodatak I od 13. srpnja 2000. kojim je izmijenjen čl. 10. Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja

1 6

prava građenja od 24. rujna 1998. godine na način da u slučaju raskida ugovora zbog nepravovremenog ispunjavanja preuzetih obveza tuženika-protutužitelja IE on će na ime naknade štete umjesto 10% ukupne naknade za osnovano pravo građenja tj. 69.278,00 kn morati isplatiti tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci 30% ukupne naknade za osnovano pravo građenja tj. 207.834,00 kn. Naime, tuženik- protutužitelj IE je navedeni Dodatak I potpisao isključivo kako tužitelj- protutuženi Grad Rijeka ne bi raskinuo Ugovor o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine i Ugovor između [adresa] i IE od 27. travnja 2000. godine. Također ovome sudu nije prihvatljiv zaključak tuženika- protutužitelja IE da je neosnovan jednostrani raskid Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine i Ugovora između [adresa] i IE od 27. travnja 2000. godine budući je došlo do promijenih okolnosti. Sukladno čl. 369. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 te u daljnjem tekstu: ZOO) ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine. Nadalje je čl. 369. st. 2. ZOO-a propisano da izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati. U smislu čl. 369. st. 3. ZOO-a strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze. Potom je čl. 369. st. 4. ZOO-a propisano da kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene. Na kraju je čl. 369. st. 5. ZOO-a propisano da ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da ovoj naknadi pravičan dio štete koju trpi zbog toga. Ukoliko je točna tvrdnja tuženika-protutužitelja IE da se je gospodarska situacija bitno pogoršala i to od početka recesijskog razdoblja tj. od 2008. godine pa sve do danas kako on to navodi u svom dopisu od 8. travnja 2013. (koji je tužitelj-protutuženi Grad Rijeka zaprimo dana 10. travnja 2013. list sudskog spisa broj 119 i 120) onda valja naglasiti da do tada sukladno citiranom čl. 369. st. 3. ZOO-a je tuženik-protutužitelj IE već odavno trebao ispuniti sve svoje ugovorne obveze. Naime, sukladno čl. 9. Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine i čl. 7. Ugovora između [adresa] i IE od 27. travnja 2000. godine izgradnju tenis centra i objekata komunalne infrastrukture tuženik- protutužitelj IE je trebao napraviti do 24.03.2000. Dodatkom I od 13.07.2000. taj rok za izgradnju tenis igrališta je produžen do 24.09.2000., a za kompleks kao cjelinu do 24.09.2001. Na kraju je Dodatkom II od 02.11.2001. ponovo produžen rok do kada je tuženik-protutužitelj IE trebao u konačnici dovršiti Tenis centar i pristupni put tj. do 02.11.2002., a što sve skupa nije u potpunosti napravljeno niti do zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici. Inicijativa samoga tuženika-protutužitelja IE je bila da traži novu lokacijsku dozvolu kako bi se izgradilo 6 teniskih terena iz čega je očito da upravo zbog toga je trebalo raditi novu projektnu dokumentaciju, građevinska dozvola je dobivena tek 24.05.2000., a očito da niti ono što je tuženik-protutužitelj IE do sada

1 7

napravio nije sve izveo sukladno dobivenoj pravomoćnoj građevinskoj dozvoli pa će to trebati legalizirati. Sam tužitelj-protutuženi Grad Rijeka u svezi navedenog niti na koji način nije tuženiku-protutužitelju IE pravio bilo kakve poteškoće, a po prosudbi ovog suda objektivno je tuženik-protutužitelj IE mogao i trebao predvidjeti da bilo kakvo odstupanje od dobivene lokacijske i građevinske dozvole te neke preinake zahtijevaju dodatno vrijeme i dodatne troškove. Točno je da sukladno čl. 11. Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine bila je obveza tužitelja-protutuženog Grada Rijeke kao osnivača prava građenja da tuženiku-protutužitelju IE kao nositelju prava građenja izda pristanak za uknjižbu prava građenja u zemljišnim knjigama. Ukoliko je točna tvrdnja tuženika- protutužitelja IE da je on to zatražio tek svojim podnescima od 02.07.2007., 08.12.2008. i 08.07.2009. (list sudskog spisa broj 1022., 1023 i 1024) valja naglasiti da nema dokaza da su ti podnesci stvarno i predani tužitelju- protutuženom Gradu Rijeci. Uostalom da su tada i predani zbog neurednog ispunjavanja svojih obveza već od početka ugovornog odnosa stranka pa neprekidno dalje teško je vjerovati da bi tužitelj-protutuženi Grad Rijeka uopće i dao svoj pristanak tuženiku-protutužitelju IE. Naime, prema tvrdnjama tužitelja- protutuženog Grada Rijeke zbog neurednog ispunjavanja novčanih obveza tuženika- protutužitelja IE prema tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci on je već 2005. godine bio prinuđen podnijeti prijedlog za ovrhom na temelju vjerodostojne isprave, a potom i 2013. godine (list sudskog spisa od broj 43 do 45). Prema čl. 360. ZOO-a u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Također je netočna konstatacija tuženika-protutužitelja IE da on svoje ugovorne obveze nije ispunio u neznatnom dijelu, a i ono što je ispunio je ispunio sa velikim zakašnjenjem tako da je svoja dospjela potraživanja tužitelj-protutuženi Grad Rijeka morao potraživati sudskim putem, a između stranaka se kod ovoga suda vode još i druge parnice. 12. Istaknuti prigovor zastare tuženika-protutužitelja IE u smislu čl. 230. ZV-a po prosudbi ovoga suda nije osnovan. Naime, prema čl. 240. st. 1. ZOO-a zastara se prekida kad dužnik prizna dug. Nadalje prema čl. 240. st. 2. ZOO-a dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. U smislu čl. 220. st. 1. ZOO-a pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare. Iz provedenog dokaznog postupka je evidentno da tuženik-protutužitelj IE cijelo vrijeme uopće nije osporavao svoju obvezu da umjesto plaćanja komunalnog doprinosa će izgraditi objekte komunalne infrastrukture u funkciji Tenis centra Kozala. Štoviše uvjeravao je tužitelja-protutuženog Grada Rijeke da će to naknadno učiniti iako je već odavno prošao rok do kada je on to trebao učiniti, a neke prigovore zastare počeo je iznositi tek nakon što je s njim tužitelja-protutuženog Grada Rijeke raskinuo ugovore. Primjera radi u svom dopisu kojeg je tužitelj-protutuženi Grad Rijeka zaprimio dana 22.11.2013. (list sudskog spisa broj 46, 47, 48, 121, 122, 123 i 124) sam tuženik- protutužitelj IE između ostaloga navodi: „Zato molim Grad, svjesni neizvršavanja redovito svojih obveza, plaćana naknade za Pravo građenja, te završetka izgradnje kolnog prilaza i parkirališta da nam se izađe u susret i pronađe način plaćanja u vidu obročnog plaćanja našeg zaostalog duga i odredi rok za dovršenje parkirališta te otpis zateznih kamata....“ Potom tuženik-protutužitelj IE

1 8

IE navodi što je sve do sada napravljeno u izgradnji kolnog prilaza i parkirališta. Isto je razvidno i iz ostale međusobne korespondencije stranaka. Nadalje iz priloženog zapisnika od 24. siječnja 2014. (list sudskog spisa broj 59) razvidno da se je sastala komisija u kojoj su tri člana bila od tužitelja-protutuženog Grada Rijeke te tuženik-protutužitelj IE radi utvrđivanja vrijednosti neizvedenih radova na objektima komunalne infrastrukture temeljem Ugovora između [adresa] i IE **.**.2000.. Dakle, niti tada nije bilo sporno između stranka da je obveza tuženika-protutužitelja IE bila da u potpunosti izvede objekte komunalne infrastrukture u funkciji Tenis centra Kozala već je bila sporna samo vrijednost tih neizvedenih radova koje tuženik-protutužitelj IE nije izveo sukladno Ugovoru između Grada [adresa] i IE od 27. travnja 2000. godine. Prema čl. 350. st. 1. ZOO-a vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Sukladno čl. 10. Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine te čl. 3. Dodatka tome ugovoru od 24. rujna 1998. uslijed raskida ugovora zbog skrivljenog ponašanja tuženika-protutužitelja IE njegova je obveza isplatiti tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci ugovornu kaznu u iznosu od 207.834,00 kn i to od dana kada je tuženik-protutužitelj IE zaprimio obavijest o raskidu toga ugovora. Nije sporno da je tuženik-protutužitelj IE obavijest o raskidu ugovora zaprimio dana 16.01.2014. tako da po prosudbi ovoga suda tek od toga dana počinje teći neki zastarani rok plaćanja ugovorne kazne. Budući nije sporno da je tužitelj-protutuženi Grad Rijeka podnio svoju tužbu kojom između ostaloga traži i plaćanje ugovorne kazne dana 27.06.2014. to je evidentno da je prigovor zastare tuženika-protutužitelja IE i u tom dijelu neosnovan. Iz navedenih razloga ovaj sud je obvezao tuženika-protutužitelja IE da tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci plati na ime ugovorne kazne tužitelju- protutuženom Gradu Rijeci ugovoreni iznos od 207.834,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17.01.2014. pa do isplate. 13. Prema utvrđenju angažiranih građevinskih vještaka tržišna vrijednost radova na kolnom prilazu, parkiralištu, javnoj rasvjeti i odvodnji oborinskih voda u funkciji Tenis centra Kozala koje tuženik- protutužitelj IE nije izveo iznosi ukupno 669.145,00 kn. Sukladno čl. 10. Ugovora između Grada [adresa] i IE od 27. travnja 2000. godine njegova obveza da plati navedeni iznos je dospjela 24.02.2014. tako da od prvog slijedećeg dana tj. od 25.02.2014. teče zakonska zatezna kamata pa do isplate dok u preostalom dijelu je valjalo odbiti tužbeni taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja- protutuženog Grada Rijeke kao neosnovan. 14. Nadalje prema utvrđenju angažiranih građevinskih vještaka sveukupna razlika vrijednosti izvedenih radova od strane tuženika-protutužitelja IE kao nositelja prava građenja – izvođača te neizgrađenog i neuređenog građevinskog zemljišta sukladno čl. 10. Ugovora o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine iznosi ukupno 6.428.874,60 kn i to prema cijenama na dan raskida toga ugovora tj. 16.01.2014. Iz navedenih razloga je ovaj sud dosudio tuženiku-protutužitelju IE navedeni iznos od 6.428.874,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate. Naime, valja naglasiti da čak i pod hipotetičkom pretpostavkom da navedeni Ugovor o osnivanju prava građenja između Grada Rijeke kao osnivača prava građenja i IE kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. godine nije prestao jednostranim raskidom toga ugovora zbog skrivljenog ponašanja

1 9

tuženika-protutužitelja IE dana 16.01.2014. kako to tvrdi sam tužitelj- protutuženi Grad Rijeka, a što prihvaća i ovaj prvostupanjski sud iz prethodno navedenih razloga, valja naglasiti da bi taj ugovor svakako prestao istekom ugovorenog roka tj. 24.09.2018. Međutim unatoč svemu tome tuženik-protutužitelj IE još uvijek nije predao tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci u posjed navedeni Tenis centar Kozala kojeg on i nadalje koristi bez neke pravne osnove tako da iz toga razloga mu je zatezna kamata na taj novčani iznos dosuđena također od dana presuđenja pa do isplate tj. od 26. kolovoza 2022. pa do isplate. ....“

9. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4395/2022-2 od 18. lipnja 2024., povodom žalbi obiju stranka, u točki I izreke ukinuta je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1624/2014-76 od 26. kolovoza 2022. i predmet je vraćen ovome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje dok je u točki II izreke odlučeno da o troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci. U obrazloženju rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4395/2022-2 od 18. lipnja 2024. između ostaloga se navodi: „.....6. Predmet spora po tužbenom zahtjevu jest isplata ugovorne kazne temeljem Ugovora o zasnivanju prava građenja između tužitelja, kao osnivača i tuženika, kao nositelja prava građenja od 24. rujna 1998. u iznosu od 890.735,45 kn/118.220,91 eura te zahtjev za isplatu naknade za ugovorenu vrijednost neizvedenih radova na izgradnji objekata komunalne infrastrukture temeljem Ugovora sklopljenog između parničnih stranaka 27. travnja 2000. u iznosu od 207.834,00 kn/27.584,31 eura sve sa zatraženom zateznom kamatom. 7. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu jest isplata iznosa od 6.436.874,60 kn/854.320,07 eura sa zatraženom zateznom kamatom na ime razlike između uređenog i neuređenog zemljišta koje je bilo predmetom Ugovora od 24. rujna 1998. 8. Donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a to stoga što ista ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama potrebnima za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, radi čega njezinu pravilnost nije moguće ispitati. 9. Iz stanja spisa kao nesporno proizlazi da je na temelju Ugovora od 27. travnja 2000. tuženik oslobođen plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 968.204,20 kn, s time da navedeni iznos predstavlja procijenjenu vrijednost radova za kolni prilaz i parkiralište i to prema troškovniku koji prileži Ugovoru, budući da se radi o objektima komunalne infrastrukture. 9.1. Ugovorne strane su ugovorile da u slučaju da dođe do raskida Ugovora, a tuženiku u ugovorenom roku ne izvrši radove radi kojih je i oslobođen plaćanja komunalnog doprinosa, da će isti isplatiti tužitelju vrijednost neizvedenih radova koja će se utvrditi temeljem troškovnika koji prileži Ugovoru (čl. 10. Ugovora).

9.2. Rješenjem poslovni broj P-1624/2014-47 od 18. svibnja 2018. sud je vještakinji građevinske struke mr. sc. RE, dipl. ing. građ. dao zadatak da utvrdi koje radove i objekte u svezi komunalne infrastrukture je izvršio tuženik sve u vezi s Ugovorom od 27. travnja 2000. i koja je vrijednost tih radova na dan izrade nalaza i mišljenja. 9.3. U skladu sa zadatom kojeg je sud dao vještakinji i sačinjen je nalaz i mišljenje, pri čemu sud ne daje razloge o tome zašto je upravo takav zadatak dao vještakinji građevinske struke uvažavajući odredbu čl. 10. Ugovora od 27. travnja 2000., koja upućuje na to da se vrijednost kako izvedenih tako i neizvedenih radova ima cijeniti temeljem troškovnika koji čini prilog Ugovoru, kao da se vezano uz izvedene radove treba imati u vidu i predviđena i ugovorena količina tih radova. 10. Nadalje, odredbom čl. 23. st. 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj: , u daljnjem tekstu: ZPVN-a) propisano je da se za izradu procjene vrijednosti nekretnina na temelju tog Zakona koriste sljedeće propisane metode:

2 0

poredbena metoda, prihodovna metoda i troškovna metoda. 10.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da se metoda odabire prema vrsti procjenjivane nekretnine, uzimajući u obzir postojeće običaje u uobičajenom poslovnom prometu sukladno članku 24. tog Zakona i druge okolnosti pojedinog slučaja, osobito u odnosu na raspoložive podatke. Odabir metode detaljno se obrazlaže u procjembenom elaboratu, dok je stavkom 3. propisano da se tržišna vrijednost utvrđuje iz rezultata korištene metode ili metoda, uz poštivanje značaja koji daje korištena metoda ili metode. Ako se koristi više propisanih metoda, jedna je osnovna, a ostale metode služe za potporu i provjeru rezultata. 10.2. Odredbom čl. 24. st. 1. ZPVN-a propisano je da je poredbena metoda u prvom je redu primjerena za utvrđivanje tržišne vrijednosti neizgrađenih i izgrađenih zemljišta, a koristi se i za procjenu vrijednosti samostojećih, poluugrađenih i ugrađenih obiteljskih kuća, obiteljskih kuća u nizu, stanova, garaža kao pomoćne građevine, garažnih parkirnih mjesta, parkirnih mjesta i poslovnih prostora. Poredbenom metodom tržišna se vrijednost određuje iz najmanje tri kupoprodajne cijene (transakcije) poredbenih nekretnina. 10.3. Odredbom čl. 24. st. 4. ZPVN-a propisano je da je prihodovna metoda u prvom redu primjerena za utvrđivanje tržišne vrijednosti izgrađenih katastarskih čestica na kojima se nalaze najamne nekretnine, gospodarske i druge nekretnine svrha kojih je stvaranje prihoda. 10.4. Stavkom 5. istog članka propisano je da je troškovna metoda u prvom redu primjerena za utvrđivanje tržišne vrijednosti izgrađenih građevnih čestica na kojima se nalaze zgrade javne namjene i druge građevine koje svojim oblikovanjem nisu izgrađene sa svrhom stvaranja prihoda, a posebno samostojeće, poluugrađene i ugrađene obiteljske kuće koje prema svojim obilježjima nisu usporedive. 10.5. Iz stanja spisa kao nesporno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o nekretnini na kojoj se nalaze najamne nekretnine, gospodarske i druge nekretnine svrha kojih je stvaranje prihoda (tenis centar). 11. Imajući u vidu naprijed navedeno presuda ne sadrži jasne i obrazložene razloge o tome koju je metodu za procjenu vrijednosti izgrađenog zemljišta koristila vještakinja te koji je konkretan razlog tome da je odabrala upravo tu metodu za procjenu vrijednosti nekretnine u odnosu na koju se vodi ovaj spor. 12. U ponovljenom postupku sud će u smislu navedenoga otkloniti bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a na način da će dati jasne i obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama za prosudbu osnovanosti kako tužbenog, tako i protutužbenog zahtjeva, otkloniti će sve prigovore isticane po parničnim strankama te će, imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 338. ZPP-a, donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku. 13. Radi neizvjesnog uspjeha stranaka u sporu ukinuta je i odluka o parničnom trošku, s time da će o troškovima žalbenog postupka biti odlučeno konačnom odlukom. 14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 369. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 3. ZPP-a za stavak II.).“ Nakon toga ovaj parnični spis je dobio novi poslovni broj P-1442/2024.

10. Viši sud konstatira da u skladu sa zadatom kojeg je sud dao vještakinji i sačinjen je nalaz i mišljenje, pri čemu sud ne daje razloge o tome zašto je upravo takav zadatak dao vještakinji građevinske struke uvažavajući odredbu čl. 10. Ugovora od 27. travnja 2000., koja upućuje na to da se vrijednost kako izvedenih tako i neizvedenih radova ima cijeniti temeljem troškovnika koji čini prilog Ugovoru, kao da se vezano uz izvedene radove treba imati u vidu i predviđena i ugovorena količina tih radova. Naime, zadatak za građevinske vještake su dale same stranke, a sud ih je prihvatio sve njihove prijedloge. U zapisniku na ročištu dana 28. travnja 2015. razvidno je da stranke nisu imale primjedbi na zadatak koji je dan građevinskom vještaku. Naime, prema čl. 259. st. 1. ZPP-a sud rukovodi vještačenjem, označuje

2 1

vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem što naravno ne znači da bi sam sud mogao davati neke zadatke vještaku i mimo prijedloga samih stranaka već samo njihove prijedloge može prihvatiti ili odbiti. Primjera radi tužitelj u parnici radi naknade štete u nekoj prometnoj nezgodi traži da se vještači samo smanjenje njegove životne aktivnosti, te duševni bolovi zbog fizičkih bolova te pretrpljenog straha što zasigurno ne ovlašćuje sud da on sam odredi da se vještači još i izgubljena zarada tužitelja koje je evidentna itd. Uostalom ako viši sud smatra da treba na neki drugačiji način definirati zadatak za angažirane građevinske vještake onda je u svojoj uputi ovome sudu sukladno čl. 375. ZPP-a trebao on točno navesti kako bi ispravno trebao glasiti zadatak za angažirane vještake. Točno je da su stranke kasnije imali primjedbe na nalaze i mišljenja angažiranih građevinskih vještaka u smislu kvantitete i kvalitete izvedenih građevinskih radova, kako bi se trebale pravilno primijeniti metode procijene itd. ali su vještaci dali odgovore na sva činjenična pitanja. Naime, u ovoj parnici su angažirana čak dva eminentna građevinska vještaka koji su usuglasili svoja mišljenja na ročištu dana 2. srpnja 2021. Ovaj sud da ne opterećuje previše samu presudu nije prepisao detaljna obrazloženja angažiranih građevinskih vještaka zašto su kombinirali više metoda za procjenu tržišne vrijednosti zemljišta te izgrađenih objekata i onih koji su se trebali izgraditi. Koju metodu i na koji način će angažirani vještaci koristiti odnosno kombinirati ovaj prvostupanjski sud je prepustio samim vještacima budući smatra da sam prvostupanjski sud nije dovoljno stručan, a niti stranke iz ove parnice nisu objektivne da to učine na stručan i objektivan način. Obrazloženja angažiranih građevinskih vještaka su ovome sudu u potpunosti prihvatljiva te ovaj prvostupanjski sud može samo citirati ona obrazloženja koja su već dali angažirani građevinski vještaci. Po prosudbi ovoga prvostupanjskog suda u nalazima i mišljenima angažiranih građevinskih vještaka nema nikakvih proturječnosti ili nekih okolnosti koji bi doveli u sumnju njihovu stručnost i objektivnost te iz toga razloga ih je ovaj sud i prihvatio u cijelosti. Naime, ovaj sud je proveo sve dokazne prijedloge koji su predložili same stranke, a jedino nije usvojio prijedlog tužitelja- protutuženog Grada Rijeke da se provede neki novi očevid uz angažiranje još i nekog trećeg građevinskog vještaka. Uostalom niti viši sud u svojoj ukidnoj odluci ne nalaže ovome sudu da se provede još jedno vještačenje po nekom trećem građevinskom vještaku ili da se dodatno saslušaju već angažirani vještaci iz ove parnice već samo paušalno navodi da prvostupanjski sud treba dati jasne i obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama i otkloniti prigovore isticane po parničnim strankama. Ovaj prvostupanjski sud je naveo svoje razloge za donošenje prvostupanjske odluke. Naravno ukoliko se viši sud ne slaže s razlozima ovoga prvostupanjskog suda te u tome vidi neku bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a to njega niti na koji način ne sputava da sukladno čl. 373.a ZPP-a donese svoju meritornu odluku te on sam navede razloge za takvu svoju odluku i koja je po njegovom mišljenju potpuno jasna i valjano obrazložena. Uostalom na to neizravno upućuje i čl. 10. st. 1. ZPP-a koji pored stranka i drugih sudionika parničnog postupka obvezuje i sam sud (pri čemu se naravno ne misli samo na prvostupanjski sud) da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

11. Na ročištu dana 28. studenog 2024. punomoćnik tuženika-protutužitelja IE je ponovio svoj prijedlog da se ova parnica spoji radi zajedničkog raspravljanja na parnični spis ovoga suda poslovni broj P-935/2018, a što sutkinja koja ima u zaduženju taj parnični predmet nije prihvatila. Nadalje tužitelj-protutuženi

2 2

Grad Rijeka je ustajao na novom građevinskom vještačenju a što ovaj prvostupanjski sud nije prihvatio budući smatra da angažirani vještaci su dali iscrpna obrazloženja na sva postavljena činjenična pitanja. Uostalom niti sam drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP-a ne nalaže ovome prvostupanjskom sudu da provede i treće vještačenje. Prihvaćen je prijedlog tužitelja-protutuženog Grada Rijeke da se na ročištu dana 28. studenog 2024. ne zaključuje glavna rasprava budući je on tek na tom ročištu zaprimio opširni podnesak tuženika-protutužitelja IE koji je predan 21. studenog 2024. tj. protivno čl. 299.a st. 3. ZPP-a koji nalaže da se pisana očitovanja stranaka moraju biti dostavljena sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti. Punomoćnik tuženika-protutužitelja IE na ročištu dana 28. studenog 2024. je zatražio da u slučaju bilo kakvih dvojbi se angažirani stalni sudski vještak graditeljske struke i procjene nekretnina UE dipl. ing. građ. i angažirana građevinska vještakinja mr. sc. EE, dipl. ing. građ. ponovo pismeno očituju nakon što im se dostavi rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4395/2022-2 od 18. lipnja 2024. kao i zapisnik s toga ročišta od 28. studenog 2024. Od toga svoja prijedloga tuženik-protutužitelj IE je i odustao na ročištu dana 11. veljače 2025. dok punomoćnik tužitelja-protutuženog Grada Rijeke je inzistirao na novom očevidu suda na licu mjesta i građevinskom vještačenju, a što je ovaj sud ponovo odbio iz prethodno navedenih razloga. Budući stranke nisu imale nekih daljnjih dokaznih prijedloga na ročištu dana 11. veljače 2025. ovaj sud je i zaključio glavnu raspravu.

12. Ovaj sud prihvaća kao točne navode tuženika-protutužitelja IE da kod donošenja presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1624/2014-76 od 26. kolovoza 2022. je iznos neizvedenih radova na kolnom prilazu i parkiralištu u iznosu od 669.145,00 kn ili 88.810,80 € je tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci priznat dva puta. Naime, prvi puta kada je od procijenjene tržišne vrijednosti izvedenih građevinsko-obrtničkih radova na izgradnji teniskih i nogometnih igrališta, uređenja okoliša i poslovne zgrade prema ugovornom troškovniku sa vrijednošću građevinskog zemljišta u iznosu od 9.366.019,00 kn ili 1.243.084,35 € pored iznosa procijenjene vrijednosti građevinskog zemljišta u iznosu od 2.260.000,00 kn ili 299.953,55 € odbio još i iznos 669.145,00 kn ili 88.810,80 € koliko su procijenjeni radovi na kolnom prilazu i parkiralištu koje tuženik-protutužitelj IE nije obavio i drugi puta taj isti iznos od 669.145,00 kn ili 88.810,80 € dosudio tuženiku- protutužitelju IE. Naime, budući je tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci dosuđen iznos od 669.145,00 kn ili 88.810,80 € na ime neizvedenih radova na kolnom prilazu i parkiralištu to tuženiku-protutužitelju IE pripada razlika između procijenjene tržišne vrijednosti izvedenih građevinsko-obrtničkih radova na izgradnji teniskih i nogometnih igrališta, uređenja okoliša i poslovne zgrade prema ugovornom troškovniku sa procijenjenom vrijednošću građevinskog zemljišta u iznosu od 9.366.019,00 kn ili 1.243.084,35 € i iznosa procijenjene vrijednosti građevinskog zemljišta u iznosu od 2.260.000,00 kn ili 299.953,55 € koja razlika iznosi 7.106.019,60 € ili 943.130,88 €. Dakle, ispravno je bilo dosuditi tuženiku- protutužitelju IE iznos od 6.436.874,60 kn ili 854.320,07 € kako je to tuženik-protutužitelj IE precizirao u svom podnesku od 29. lipnja 2022. kada je konačno precizirao svoj tužbeni zahtjev. Naime, naglašava se da sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a nije ovlašten on sam po službenoj dužnosti vršiti neka prebijanja međusobnih tražbina stranaka iz ove parnice. U preostalom dijelu ovaj sud

2 3

ostaje u cijelosti kod svojih obrazloženja u već citiranoj presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1624/2014-76 od 26. kolovoza 2022.

13. U svezi primjedbi tužitelja-protutuženog Grada Rijeke da su se angažirani građevinski vještaci trebali striktno držati ugovornog troškovnika stanaka valja naglasiti da su se istoga oni i držali u najvećoj mjeri odnosno odstupili su samo u onim dijelovima koji sa stanovišta njihove struke su potpuno neprihvatljivi. Za takovo svoje odstupanje dali su i razloge koji su ovome sudu sasvim prihvatljivi. Tako primjera radi na ročištu dana 6. rujna 2017. angažirani stalni sudski vještak graditeljske struke i procjene nekretnina UE dipl. ing. građ. između ostaloga ističe: „...Za jedan od primjera uzimanja drugačije cijene pojedine stavke dajem za primjer na str. 21 stavka 8 točka 6. izrada betonskog temelja za rasvjetne stupove dimenzija 600x600x500 zajedno s plastičnom cijevi Fi 100 za ulaz kabela iz koje cijene ugovornog troškovnika da je po komadu 1.260,00 kn ispada da je kubik izrade betonskog temelja 7.000,00 kn po kubiku, a što je nemoguće. Ja sam u svom izračunu uzeo iznos koji bi iznosio 2.388,00 kn po kubiku s time da je u istom i plastična cijev Fi 100 za ulaz kabela. Također, jedan od primjera, navodim ekstremne primjere, na str. 19 što se tiče količine radova u svezi izvedbe AB potpornog zida troškovnikom (troškovnik je napravljen očito u kontekstu da bi se zadovoljila forma u svezi plaćanja komunalnog doprinosa), kojim troškovnikom je količina izvedbe takvog AB potpornog zida visine 7 metara izračunata u iznosu od 380 kubika. Međutim, s obzirom kako je vidljivo u naravi, a što je vidljivo na fotografiji broj 9 u privitku 30 fotodokumentaciji, utvrđeno je da grubim pregledom na zaraslom terenu u nasipu prema zaobilaznici gdje je iskopana podloga za temelj potpornog zida visina je manja od 7 m, tj. cca 4 m, gdje iz istog proizlazi da se ne bi mogao izvesti zid visine 7 m gdje bi temeljem istoga okvirno odgovarao dat prijedlog u troškovniku privitak 14 od strane projektanta ME za izgled i izvedbu u naravi istog AB potpornog zida s statičkim obrazloženjem opstanka istog u naravi. ....“ Nadalje u svom iskazu na ročištu dana 6. rujna 2017. angažirani stalni sudski vještak graditeljske struke i procjene nekretnina UE dipl. ing. građ. tvrdi: „.....Također, u svezi iskaza da sam u nalazu upotrijebio vrijednosti izvedenih radova u većoj od tržišne i većoj od vrijednosti koje tuženik spominjao kao svoje troškove, isto je netočno jer sam se koristio stvarnim tržnim cijenama za primjer: na str. 27 točka 2.2. široki strojni iskop u kamenitom terenu V kategorije tuženik je naveo cijenu od 145,00 kn po kubiku u vrijeme izvedbe, dok sam ja u svom nalazu uzeo vrijednost novograđevinske vrijednosti za u vrijeme izvedbe 65,00 kn i za današnju novograđevinsku vrijednost u iznosu od 80,00 kn… pa kad se da truda i usporedi dati troškovnik od strane tuženika i moj izrađeni nalaz i mišljenje uvidjet će se razlike i u količinama i u cijenama, a koje količine su utvrđene na licu mjesta i na temelju priložene građevinske dokumentacije. Također, u svezi iskaza pun. tužitelja da se osporavaju svi plaćeni iznosi prema ponudama i troškovnicima pa shodno istom, a i u upitima na ovom ročištu, u svezi od moje strane utvrđenih vrijednosti prema ponudama, a ne troškovnicima, opet ponavljam da su isti utvrđeni prema stanju na tržištu. Postavlja se onda pitanje čemu služi sudski vještak građevinske struke, nego da utvrdi stvarno stanje na tržištu. Također, u svezi navoda pun. tužitelja da sam naveo na ovom ročištu da ne treba koristiti ugovorni troškovnik, je netočno, a kako sam i dao u odgovoru u svezi datih pitanja za vezanu tematiku od pun. tužitelja s obzirom da opet ću ponoviti, je u najvećem dijelu su uzeti podaci iz ugovornog troškovnika što se tiče količina i cijena, a ekstremne razlike u količinama i cijenama sam naveo na ovom ročištu - zaključak: koristio sam se ugovornim troškovnikom. ....“ U svom nalazu i mišljenju od 23.

2 4

studenog 2018. angažirana građevinska vještakinja mr. sc. EE, dipl. ing. građ. je naglasila da tržišna vrijednost nekretnine je procijenjeni iznos za koji bi nekretnina mogla biti razmijenjena na dan vrednovanja, između voljnog kupca i voljnog prodavatelja, u transakciji po tržišnim uvjetima nakon prikladnog oglašavanja, pri čemu je svaka stranka postupila upućeno, razborito i bez prisile. Tržišna vrijednost određene nekretnine je ona vrijednost koju je nekretnina postiže na slobodnom tržištu nekretnina. Samo je ona procjena tržišne vrijednosti realna, koja svoju potvrdu sa manjim odstupanjem i u kraćem vremenskom razdoblju potvrdi uspješnom prodajom. Pri tom se naglašava da sve vjerodostojne procjene tržišne vrijednosti polaze od pretpostavke da je nekretnina vlasnički čista, uredno provedena u zemljišnim knjigama i da je vlasnik u urednom posjedu nekretnine. Svaka pravna zapreka u tom smislu bitno umanjuje trenutnu vrijednost nekretnine. Poredbena metoda (The Sales Comparison Approach), komparativna metoda, metoda tržišnoga uspoređivanja, metoda uspoređivanja vrijednosti) podrazumijeva usporedbu procijenjene vrijednosti nekretnine s postignutom cijenom pri kupoprodaji slične nekretnine u relativno bliskom razdoblju. Ta se metoda može primjenjivati vrlo uspješno u uvjetima razvijenoga tržišta nekretninama na kojem dolazi do čestih transakcija i uz uvjet dostupnosti podataka o sklopljenim kupoprodajnim ugovorima. Procjenitelj treba uzeti u obzir razlike koje postoje između nedavno prodane nekretnine i one za koju je potrebno izvršiti procjenu. Te razlike povećavaju ili umanjuju odnos između cijene prodane nekretnine i procijenjene vrijednosti druge nekretnine. Da bi se ova metoda uspješno primijenila, potrebno je da između uspoređivanih nekretnina ima više sličnosti nego razlika. Usporedive nekretnine su takve nekretnine koje se vezano uz okolnosti od utjecaja na vrijednost nekretnine u velikoj mjeri preklapaju. Odstupajuće značajke nekretnine i promjene u tržišnim okolnostima uzimaju se u obzir prema veličini utjecaja na vrijednost pomoću dodataka ili odbitaka. Za usporedbu služe kupovne cijene koje su postignute u poslovnim transakcijama u vremenskoj blizini datuma vrednovanja u usporedivim područjima. Ako su ugovorene prije ili nakon datuma vrednovanja, odstupanja se u poslovnim transakcijama u dotičnim područjima uzimaju u obzir pomoću dodataka i odbitaka. Kupovne cijene za koje se može pretpostaviti da su na njih utjecale neobične okolnosti ili osobne okolnosti ugovornih stranaka, mogu se za usporedbu koristiti samo ako se utjecaj tih okolnosti može izraziti u vrijednosti i ako se kupovne cijene mogu korigirati za odgovarajuće iznose. Da bi usporedna metoda bila što učinkovitija, dobro je, ako je to ikako moguće, imati uvid u što više usporednih, sličnih nekretnina odnosno u ostvarenu cijenu i uvjete kupoprodaje. Poteškoću u primjeni ove metode može predstavljati nedostatak podataka o ostvarenim kupoprodajama nekretnina jer kod nas još nema pravih burza nekretnina. Ipak i kod nas već postoje određene asocijacije koje okupljaju na primjer posrednike u kupoprodaji nekretnina te objavljuju kretanje cijena stanova primjerice u pojedinim gradovima, područjima i slično, a određenu ulogu u tome pravcu imaju i sredstva javnoga priopćavanja, poglavito dnevni tiskani mediji. Poredbena metoda je u prvome redu primjerena za utvrđivanje tržišne vrijednosti neizgrađenih i izgrađenih zemljišta, a koristi se i za procjenu vrijednosti samostojećih, poluugrađenih i ugrađenih obiteljskih kuća, obiteljskih kuća u nizu, stanova, garaža kao pomoćne građevine, garažnih parkirnih mjesta, parkirnih mjesta i poslovnih prostora. Poredbenom metodom se tržišna vrijednost određuje iz najmanje tri kupoprodajne cijene (transakcije) poredbenih nekretnina. Obilježja koja utječu na vrijednost nekretnine (obilježja nekretnine) jesu pravna i stvarna svojstva nekretnine kao kategorija zemljišta, namjena površina, način korištenja i uređenje površina, prava i tereti koji utječu na vrijednost, doprinosi i

2 5

priključci, akti o gradnji, položajna obilježja, vrijeme čekanja, predvidivi ostatak održivog vijeka korištenja i daljnja obilježja nekretnine. Angažirana građevinska vještakinja mr. sc. EE, dipl. ing. građ. je naglasila da metoda se odabire prema vrsti procjenjivane nekretnine uzimajući u obzir postojeće običaje u uobičajenom poslovnom prometu sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina i druge okolnosti pojedinog slučaja, osobito u odnosu na raspoložive podatke. S obzirom da u Republici Hrvatskoj ne postoji nova, uređena baza podataka sa vrijednostima i koeficijentima koje Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina propisuju, već je u korištenju eNekretnina preuzeta baza nekretnina Porezne uprave, pa nam nedostaju: a) približne vrijednosti zemljišta, b) približne vrijednosti nekretnina, c) pregledi tržišta nekretnina, d) poredbeni pokazatelji, e) koeficijenti za prilagodbu, f) koeficijenti za preračunavanje, g) indeksni nizovi i h) kamatne stope na nekretnine. Kod procjene ove nekretnine angažirana građevinska vještakinja mr. sc. EE, dipl. ing. građ. se je poslužila dostupnim podacima o prodanim građevinskim zemljištima na sličnim / bliskim lokacijama iz dva izvatka skinutih sa e-Nekretnina. S obzirom na izbor propisanih metoda – izabirana je poredbena metoda procjenjivanja kao glavna metoda, a sukladno Pravilniku o metodama procjene nekretnina. Prema mišljenju tužitelja-protutuženog Grada Rijeke kao glavnu metodu trebalo je sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine br. 78/2015 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZPVN) te Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Narodne novine br. 105/2015 te u daljnjem tekstu skraćeno: PMPVN) primijeniti prihodovnu metodu. Prema čl. 24. st. 4. ZPVN-a prihodovna metoda u prvom je redu primjerena za utvrđivanje tržišne vrijednosti izgrađenih katastarskih čestica na kojima se nalaze najamne nekretnine, gospodarske i druge nekretnine svrha kojih je stvaranje prihoda. Prema namjeni konkretne lokacije, načinu korištenja i uređenja površine ta lokacija pripada u športsko rekreacijsku namjenu – šport (R1). Protivno tvrdnjama tužitelja- protutuženog Grada Rijeke športsko rekreacijskoj djelatnosti nije imanentno isključivo stvaranje što većeg profita kao neka visokokomercijalna djelatnost. Naime, očito je da tužitelj-protutuženi Grad Rijeka stupio u ugovorni odnos sa tuženikom- protutužiteljem IE u namjeri da potiče šport i športsku rekreaciju. Naime, prema tvrdnjama tuženika-protutužitelja IE radi se između ostaloga o radu s djecom i njihovim odgoju a očito je taj rad povjeren njemu budući i prije toga se je on uspješno bavio športskom djelatnošću tj. tenisom te radom s djecom. Ovaj sud ne sumnja da bi za tuženika-protutužitelja IE bilo daleko komercijalno isplativije da na tom prostoru je otvoren neki kafić zajedno s nekim kasinom ili kladionicom ali kako je prethodno naglašeno primarno je naglasak stavljen na športsko-rekreacijsku djelatnost a ne neku isključivo komercijalnu djelatnost. U svezi navedenog detaljno su se na ročištu dana 2. srpnja 2021. i usmeno očitovali angažirani stalni sudski vještak graditeljske struke i procjene nekretnina UE dipl. ing. građ. i angažirana građevinska vještakinja mr. sc. EE, dipl. ing. građ. (list sudskog spisa od broja 1227 do 1231). Naime, kod nas ne postoje vjerodostojni podaci o bilo čemu kao npr. o kupoprodajnim cijenama nekretnina, zakupima nekretnina, o prihodima, nisu donesene koeficijenti prilagodbe za obiteljske kuće, za više stambene objekte, za poslovne zgrade i sve ostalo. Iz navedenih razloga angažirani građevinski vještaci kod procijene moraju se oslanjati i na svoje dugogodišnje iskustvo što su navedeni građevinski vještaci i učinili. Paušalna osporavanja tužitelja-protutuženog Grada Rijeke ovaj sud nije prihvatio budući niti na koji način nisu doveli u sumnju objektivnost i stručnost angažiranih građevinskih vještaka. Uzgred valja naglasiti da na ročištu dana 2. srpnja

2 6

2021. angažirana građevinska vještakinja mr. sc. EE, dipl. ing. građ. je istaknula da vrijednost izvedenih radova od strane tuženika-protutužitelja IE bi bila orijentaciono za 20 do 30% veća nego dana 23.11.2018. kada je ona napravila svoj nalaz i mišljenje.

14. Prema čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U ovoj parici konačni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženog Grada Rijeke iznosi 1.098.569,00 kn ili 145.805,16 € dok konačni protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja IE iznosi 6.436.874,60 kn ili 854.320,07 € odnosno ukupno 7.535.443,60 kn ili 1.000.125,24 € od čega tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci priznato 116.395,11 € ili 11,64% zatim tuženiku-protutužitelju IE priznato u cijelosti njegov protutužbeni zahtjev tj. 854.320,07 € ili 85,42% dok je odbijeno potraživanje tužitelja-protutuženog Grada Rijeke u iznosu od 29.410,05 €. Sukladno citiranom čl. 154. st. 2. ZPP-a razlika između 85,42 % i 11,64 % je 73,78% te u tom omjeru je valjalo dosuditi troškove tuženiku-protutužitelju IE. Nadalje čl. 155. st. 1. ZPP-a je propisano da sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Iz navedenih razloga tuženiku- protutužitelju IE je primjenom prethodno citiranih propisa dosuđen parnični trošak zastupanja po angažiranom punomoćniku i to: 1) za sastav odgovora tuženika-protutužitelja IE od 04.02.2015. na tužbu tužitelja-protutuženog Grada Rijeke od 27.06.2014. po Tbr. 8. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 10.990,00 kn, 2) za sastave podnesaka tuženika-protutužitelja IE od 28.04.2015., 02.02.2017., 13.02.2018. i 18.04.2018. po Tbr. 8. toč. 1. važeće odvjetničke tarife zatraženi iznos od 50.000,00 kn za svaki od navedenih podnesaka, 3) za pristupe ročištima punomoćnika tuženika-protutužitelja IE dana 19.03.2015. i 28.04.2015. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima po Tbr. 9. toč. 2. važeće odvjetničke tarife iznos od 5.495,00 kn za svako od tih ročišta, 4) za pristupe ročištima punomoćnika tuženika-protutužitelja IE **.**.2015., 16.10.2015., 06.09.2017., 06.02.2018., 18.04.2018. i 15.06.2018. po Tbr. 9. toč. 1. važeće odvjetničke tarife zatraženi iznos od 55.378,87 kn za svako od tih ročišta, 5) za sastav podneska tuženika-protutužitelja IE od 19.02.2019. po Tbr. 8. toč. 1 važeće odvjetničke tarife iznos od 500,00 kn (budući sukladno Tar.br. 8. toč. 1. važeće odvjetničke tarife navedeni tarifni broj se može primijeniti u prvostupanjskom postupku za najviše 4 takva podneska) i 6) za pristup ročištu punomoćnika tuženika-protutužitelja IE dana 02.07.2022. po Tbr. 9. toč. 1. važeće odvjetničke tarife zatraženi iznos od 62.680,00 kn odnosno ukupno 606.675,48 kn. Navedeni iznos valja još uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 151.668,87 kn tako da ukupni priznati odvjetnički troškovi zastupanja

2 7

tuženika-protutužitelja IE iznose 758.344,35 kn. Navedenom iznosu valja još nadodati sudsku pristojbu na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1624/2014-76 od 26. kolovoza 2022. u iznosu od 5.000,00 kn tako da to ukupno iznosi 763.344,35 kn ili 101.313,21 €. Nema dokaza da je tuženik- protutužitelj IE platio sudsku pristojbu na svoju protutužbu, a u međuvremenu je nastupila i zastara naplate iste tako da je neosnovano traženje tuženika-protutužitelja IE da mu se naknadi i taj trošak koji on uopće nije niti imao, a niti će ga imati. Nakon donošenja ukidnog rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4395/2022-2 od 18. lipnja 2024. u nastavku ovoga parničnog postupka nastali su za tuženika-protutužitelja IE novi troškovi zastupanja po angažiranom odvjetniku i to za pristup ročištu dana 11. veljače 2025. po Tbr. 9. toč. 1. važeće odvjetničke tarife u iznosu od 12.522,00 €, a što uvećano za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 3.130,05 € daje iznos od 15.652,50 €. Tuženiku-protutužitelju IE nije priznat trošak sastava njegove žalbe od 12.09.2022. protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1624/2014-76 od 26. kolovoza 2022. kao niti trošak sudske pristojbe na tu žalbu u iznosu od 5.000,00 tadašnjih kuna koje je prema tvrdnjama tuženika-protutužitelja IE on platio izvan e-komunikacije ali sudu nije dostavio uplatnicu kojim dokazuje tu svoju tvrdnju. Naime, tuženik-protutužitelj IE je pobijao presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1624/2014-76 od 26. kolovoza 2022. u onom dijelu u kojem nije uspio u sporu tj. na iznos od 116.395,11 € koliko je dosuđeno tužitelju- protutuženom Gradu Rijeci i za iznos od 8.000,00 kn ili 1.061,78 € za koji iznos je odbijen njegov protutužbeni zahtjev. Dakle, vrijednost predmeta spora novčanog iznosa na koji je tuženik-protutužitelj IE izjavio žalbu iznosi ukupno 117.456,90 €. U ovoj novoj prvostupanjskoj presudi ovoga sud od toga iznosa tuženiku-protutužitelju IE je priznato daljnjih 1.061,78 € tj. svega 0,90 %. Po prosudbi ovoga suda radi se o neznatnom uspjehu tuženika-protutužitelja IE u svezi njegove izjavljene žalbe tako da mu ti troškovi nisu niti priznati od strane ovoga suda. U svezi nekog troška za sastav podneska tuženika-protutužitelja IE od 06.02.2025. valja naglasiti da tada tuženik-protutužitelj IE nije niti podnio nikakav podnesak već se očito radi o omašci u pisanju te se radi o podnesku od 21.11.2024. Po prosudbi ovoga suda taj podnesak je bio nepotreban budući u njemu nema ništa novog što tuženik-protutužitelj IE već nije naveo u svojoj žalbi od 12.09.2022. i prije toga u svojim podnescima koji troškovi su mu dosuđeni od strane ovoga suda. Također tuženiku-protutužitelju IE nije priznat trošak njegovog pristupa na ročište dana 28. studenog 2024. Naime, to ročište je odgođeno isključivo krivnjom samoga tuženika-protutužitelja IE koji nije postupio sukladno čl. 299.a st. 3. ZPP-a tako da se punomoćniku tužitelja-protutuženog Grada Rijeke nije moglo pravovremeno dostaviti podnesak tuženika-protutužitelja IE od 21.11.2024. te je na zahtjev punomoćnika tužitelja-protutuženog Grada Rijeke to ročište moralo biti odgođeno. Prema čl. 156. st. 1. ZPP-a stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Iz navedenog razloga trošak pristupa punomoćnika tužitelja-protutuženog Grada Rijeke na to ročište je dosuđeno tužitelju-protutuženom Gradu Rijeci tj. po Tbr. 9. toč. 2. važeće odvjetničke tarife iznos od 6.261,00 €, a što uvećano za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.565,25 daje iznos od 7.826,25 €. Naime, na tom ročištu dana 28. studenog 2024. se nisu izvodili nikakvi dokazi već se raspravljalo samo o procesnim pitanjima dok punomoćnicima stranka su inzistirali na tome da u zapisnik se unesu njihovi činjenični i pravni zaključci iako su sve to već

2 8

više puta naveli usmeno na raspravama i pismeno. Iz navedenih razloga valjalo je u nastavku ovoga parničnog postupka prebiti priznate troškove tuženika-protutužitelja IE u iznosu od 15.652,50 € i priznate troškove tužitelja-protutuženog Grada Rijeke u iznosu od 7.826,25 € tako da je tužitelj-protutuženi Grad Rijeka dužan tuženiku-protutužitelju IE naknaditi još daljnji parnični trošak u iznosu od 7.826,25 €. Kada se tome još pribroje parnični troškovi tuženika- protutužitelja IE koji su mu od strane ovoga suda priznati do donošenja presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1624/2014-76 od 26. kolovoza 2022. u iznosu od 101.313,21 € to proizlazi da ukupni parnični troškovi tuženika- protutužitelja IE iznose 109.139,46 €. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude u točki III.

U Rijeci 25. ožujka 2025.

Sudac:

Damir Vinketa

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

Dostaviti:

- pun. tužitelja-protutuženog Grada Rijeke i

- pun. tuženika-protutužitelja IE.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte