Zakon.hr

Republika Hrvatska

Broj: Pp-1727/2023-21

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sucu Draženu Bence, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lehkec, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika JAKOPIĆ d.o.o., kao pravne osobe i ČŽ, kao odgovorne osobe, zastupani po braniteljima ZOU Romana Belovari i Maja Sambolek Grahovec, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. i 2. toč. 1. Zakona o radu, u svezi s čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, čl. 229. st. 1. i 2. toč. 26. Zakona o radu, čl. 228. st. 1. i 2. toč. 15. Zakona o radu i čl. 228. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o radu, pokrenutog optužnim prijedlogom Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Ispostava u Čakovcu, pod brojem KLASA: 116-02/23-01/4683, URBROJ: 443-02-04-14-23-9 od 09. studenog 2023., nakon provedene, zaključene glavne i javne rasprave, u smislu čl. 183. i čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 25. ožujka 2025. objavio je, i

p r e s u d i o j e

I.) 1. Okrivljenik: TD "JAKOPIĆ" d.o.o. Žabnik, OIB 19916402178, MBS [matični broj subjekta], Zrinskih br. 40, zastupani po prokuristu HŽ, prekršajno kažnjavani,

- kao pravna osoba,

2. Okrivljenik: ČŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1987., s prebivalištem: [adresa], državlj. RH, prekršajno kažnjavan,

- kao odgovorna osoba,

k r i v i s u

a) kao pravna osoba, te odgovorna osoba poslodavca, da evidencije o radnom vremenu ne vode na propisani način, sukladno čl. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), jer je radnica GŽ radila od 21.08.-27.08.2023., 45 sati, a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati, 24.07.-30.07.2023., 45 sati, a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati,

- radnica ĐŽ radila od 11.04.-15.04.2023., 56 sati, a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 6 sati, 18.04.-22.04.2023., 46 sati, a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 6 sati, 25.04.-30.04.2023., 45,5 sati, a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati, od 08.05.-14.05.2023., 46 sati, a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 6 sati, od 03.07.-08.07.2023., 48,5 sati, a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 8 sati, 24.07.-30.07.2023., 45,5 sati, a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad pet sati,

- radnik ŠŽ je radio u tjednu od 05.03.-12-03.2023., 45 sati, a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati, u tjednu od 15.05.-21-05.2023., 48 sati, a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 8 sati,

- za SŽ koji je radio od 22.08.-26.08.2023., 45 sati, a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati, od 29.08.-03.09.2023., 42 sata, a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 2 sata, 18.09.-24.09.2023., 45 sata, a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati,

- za ZŽ koji je radio u tjednu od 17.04. do 23.04.2023., 43 sata, a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 3 sata, u tjednu od 12.06.-18.06.2023., radio 45 sati, a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati, 19.06.-25-06-2023., 45 sati, a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati,

b) da su kod okrivljenika u prekovremenom radu, ukupno duže od 50 sati tjedno radile IŽ od 03.07. do 09.07.2023. 62 sata, radnica GŽ radila je od 17.07.-23.07.2023. 54 sata, radnica ĐŽ radila od 01.05.-07.05.2023. 55 sati, 29.05-04.06.2023. radila 54,5 sati, radnik ŠŽ koji je radio u tjednu od 14.08. do 20.08.2023. 53 sata, radnik SŽ koji je radio od 07.08.-13.08.2023. 53 sata,

što je uočeno na temelju cjelokupno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno sastavljenog zapisnika dana 03.11.2023., u prostorijama Državnog inspektorata, Čakovec, Zrinsko-frankopanska 9, te uvidom u radno pravnu dokumentaciju,

II. čime su počinili prekršaje i to:

a) - okrivljena pravna osoba iz čl. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19) kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 1. istog Zakona, u svezi čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine" broj 73/17),

- okrivljena odgovorna osoba iz čl. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17,151/22), kažnjivo po čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. toč. 1. istog Zakona, u svezi čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine" broj 73/17),

b) - okrivljena pravna osoba iz čl. 65. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19) kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 26. istog Zakona,

- okrivljena odgovorna osoba iz čl. 65. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17,151/22), kažnjivo po čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. toč. 26. istog Zakona,

pa se temeljem istog propisa, a primjenom čl. 33. i 37. Prekršajnog zakona,

u t v r đ u j e

III. NOVČANA KAZNA za prekršaje pod:

a) - okrivljenoj pravnoj osobi u iznosu od 1.061,78 eura (tisuću šezdeset eura i sedamdeset osam centi),

- odgovornoj osobi u iznosu od 265,45 eura (dvjesto šezdeset pet eura i četrdeset pet centi),

b) - okrivljenoj pravnoj osobi u iznosu od 1.061,78 eura (tisuću šezdeset eura i sedamdeset osam centi),

- odgovornoj osobi u iznosu od 265,45 eura (dvjesto šezdeset pet eura i četrdeset pet centi),

te se temeljem čl. 39. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

ukupna novčana kazna:

- za pravnu osobu u iznosu od 2.123,56 eura (dvije tisuće sto dvadeset tri eura i pedeset šest lipa),

- za odgovornu osobu u iznosu 530,90 eura (petsto trideset eura i devedeset centi).

Okrivljenici su dužni platiti novčanu kaznu temeljem čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji im je određen za plaćanje.

Ukoliko okrivljenici ne uplate u određenom roku novčanu kaznu ista će se temeljem čl. 34. st. 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

IV. Temeljem čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljenici su u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, dužni platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset eura) svaki, u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

II.) V. 1. Okrivljenik: JAKOPIĆ d.o.o. Žabnik br. 40, kao pravna osoba, i

2. Okrivljenik ČŽ, s prebivalištem u [adresa], kao odgovorna osoba,

o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e

c) da okrivljenici radnicima ZŽ u periodu od 15.03.2023. do 12.07.2023., te radnici ĐŽ dana 22.06.2023., nebi omogućili korištenje stanke od najmanje trideset minuta, jer su isti sklopili ugovore o radu u punom radnom vremenu,

d) da bi okrivljenici prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto prodavač/konobar dana 06.03.2023., prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto od radnice ĐŽ, prokurist trgovačkog društva HŽ, tražio podatke da li je udata, da li ima djecu, te da li u bliskoj budućnosti planira imati djecu, a koji nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom,

čime bi okrivljenici počinili prekršaj i to:

c) - okrivljena pravna osoba iz čl. 73. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19) kažnjivo po čl. 228. st. 1. toč. 15. istog Zakona,

- okrivljena odgovorna osoba iz čl. 73. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17,151/22), kažnjivo po čl. 228. st. 2. u svezi st. 1. toč. 15. istog Zakona,

d) - okrivljena pravna osoba iz čl. 25. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i 98/19), kažnjivo po čl. 228. st. 1. toč. 6. istog Zakona,

- okrivljena odgovorna osoba iz čl. 25. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i 98/19), kažnjivo po čl. 228. st. 2. u svezi st. 1. toč. 6. istog Zakona,

• jer u postupku nije dokazano da su okrivljenici počinili ova prekršajna djela za koje se optužuju.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Ispostava u Čakovcu, pod brojem KLASA: 116-02/23-01/4683, URBROJ: 443-02-04-14-23-9 od 09. studenog 2023. godine, podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika JAKOPIĆ d.o.o., kao pravne osobe i ČŽ, kao odgovorne osobe, radi prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2. Dana 21.02. 2024. zaprimljena je pisana obrana 1. i 2. okrivljenika, putem branitelja u kojoj iskazuju:

I. Optužnim prijedlogom Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Čakovcu, Klasa: 116-02/23-01/4683, Urbroj: 443-02-04-14-23-9 od 9. studenog 2023. prvookrivljenoj pravnoj osobi Jakopić d.o.o. i drugookrivljenoj odgovornoj osobi ČŽ stavljeno je na teret:

1. da evidencije o radnom vremenu radnika GŽ, ĐŽ, ŠŽ, SŽ i ZŽ, ne vode na propisan način sukladno članku 5. Zakona o radu, čime bi počinili prekršaj iz članka 5. Zakona o radu koji je kažnjiv po članku 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. istog članka, a u svezi s člankom 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima

2. da su u prekovremenom radu, duže od 50 sati tjedno, radili IŽ, GŽ, ĐŽ, ŠŽ i SŽ, čime bi počinili prekršaj iz članka 65. stavka 3. Zakona o radu koji je kažnjiv po članku 229. stavak 1. točka 26. i stavak 2. istog članka

3. da okrivljeni radnicima ZŽ u razdoblju od 15.3.2023. do **.**.2023. te ĐŽ dana 22.6.2023. nije omogućio korištenje stanke od najmanje trideset minuta, čime bi počinio prekršaj iz članka 73. Zakona o radu koji je kažnjiv po članku 228. stavak 1. točka 15. i stavak 2. istog članka te

4. da je okrivljeni prilikom postupka kandidata za radno mjesto prodavač/konobar dana 6.3.2023. od radnice ĐŽ, prokurist trgovačkog društva HŽ, tražio podatke da li je udata, da li ima djecu, te da li u bliskoj budućnosti planira imati djecu, a koja pitanja nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom, čime bi počinio prekršaj iz članka 25. stavak 1. Zakona o radu koji je kažnjiv po članku 228. stavak 1. točka 6. istog Zakona.

DOKAZ: uvid u citirani optužni prijedlog

II. Okrivljenici poriču počinjenje prekršaja koji im se optužnim prijedlogom Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Čakovcu, Klasa: 116-02/23-01/4683, Urbroj: 443-02-04-14-23-9 od 9. studenog 2023., stavljaju na teret.

1. U odnosu na prekršaj iz članka 5. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014, 127/2017, 98/2019 i 151/2022, dalje: ZR), koji je činjenično i pravno opisan pod točkom 1. optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Čakovcu, Klasa: 116-02/23-01/4683, Urbroj: 443-02-04-14-23-9 od 9. studenog 2023, I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba smatraju da nije osnovan prijedlog ovlaštenog tužitelja da se okrivljenicima za počinjenje istog prekršaja izrekne kazna po članku 229. stavak 1. točka 1. i stavku 2. istog Zakona.

Naime, sukladno odredbama članka 5. ZR-a, poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni. Evidencija iz stavka 1. istog članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu. Prema odredbama članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. ZR-a, novčanom kaznom od 8.090,00 do 13.270,00 eura kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba, a novčanom kaznom od 920,00 do 1.320,00 eura kaznit će se odgovorna osoba pravne osobe, ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu.

Citiranim optužnim prijedlogom okrivljenicima se stavlja na teret da nisu na propisani način vodili evidencije o radnom vremenu za:

- radnicu GŽ (radila je od 21.8.-27.8.2023. 45 sati a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati, od 24.7.-30.7.2023. 45 sati, a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati)

-radnicu ĐŽ (radila je od 11.4.-15.4.2023. 46 sati a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 6 sati, od 18.4.-22.4.2023. 46 sati, a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 6 sati, od 25.4.-30.4.2023. 45,5 sati, a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati, od 8.5.-14.5.2023. 46 sati a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 6 sati, od 3.7.-8.7.2023. 48,5 sati a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 8 sati, od 24.7.-30.7.2023. 45,5 sati a poslodavac joj nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati)

-radnika ŠŽ (radio je od 5.3.-12.3.2023. 45 sati a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati, od 15.5.-21.5.2023. 48 sati a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 8 sati)

-radnika SŽ (radio je od 22.8.-26.8.2023. 45 sati a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati, od 29.8.-3.9.2023. 42 sata a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 2 sata, od 18.9.-24.9.2023. 45 sata a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati)

-radnika ZŽ (radio od 17.4. do 23.4.2023. 43 sata a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 3 sata, od 12.6.-18.6.2023. 45 sati a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati, od 19.6.-25.6.2023. 45 sati a poslodavac mu nije u evidencijama radnog vremena upisao prekovremeni rad 5 sati).

Vezano za evidencije o radnom vremenu radnice GŽ, okrivljenici žele istaknuti da su u evidencijama o radnom vremenu prikazali cjelokupni broj odrađenih sati rada navedene radnice, pa tako i prekovremeni rad, samo što su ga omaškom naznačili u koloni noćni rad. Dakle, okrivljenici nisu izostavili upisati da je radnica u naprijed opisanim razdobljima radila 5 sati tjedno više od punog radnog vremena, međutim, isti rad su očitom omaškom upisali u kolonu “noćni rad” dok su propustili taj isti rad upisati i kao prekovremeni rad.

Okrivljenici posebno žele istaknuti da su radnici GŽ uredno platili sav prekovremeni rad, unatoč tome što su ga, zbog očite omaške, u evidencijama o radnom vremenu radnika propustili naznačiti i u koloni “prekovremeni rad”. Po potrebi se predlaže da se u nastavku postupka na naprijed iznesene okolnosti sasluša i GŽ u svojstvu svjedoka.

Okrivljenici posebno napominju da, prije nego što evidencije o radnom vremenu svojih radnika dostave u računovodstvo I. okrivljenika, iste evidencije bez iznimke dostavljaju na provjeru i na potvrdu radniku na kojeg se ista evidencija odnosi. Na opisani način okrivljenici su postupili i u pogledu evidencija o radnom vremenu radnice GŽ (za srpanj i kolovoz 2023.). Radnica GŽ je izvršila provjeru predmetnih evidencija te ih je, nakon što je utvrdila njihovu točnost, ovjerila svojim potpisom pod rubrikom “Potpis djelatnika”. Dakle, da u predmetnim evidencijama nije bio točno naznačen broj sati radnice koji je ista odradila, te da joj nije izvršena isplata obavljenog rada (noćnog, prekovremenog i drugog rada) ista bi zasigurno prigovorila poslodavcu, te bi eventualno pokrenula odgovarajući postupak kod nadležnog inspektorata.

Naprijed izneseno odnosi se i na postupanje u svezi evidencija o radnom vremenu radnice ĐŽ. Glede navedene radnice dodatno se želi istaknuti da je ista na zapisnik kod Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostava Čakovec, dana 20.10.2023., izjavila, da je imala pristup “šihtericama” i da je iste pregledala da li su točne. Tek nakon njene provjere okrivljenici su predmetne evidencije dostavili u računovodstvo okrivljenika. Navedenoj radnici okrivljenici su obračun i isplatu plaće izvršili uzimajući u obzir sve eventualne dodatke na plaću na koje je ista radnica imala pravo, osobito uzimajući u obzir prekovremeni rad upravo u stvarno odrađenom broju sati. Izneseno je vidljivo iz obračunske isprave za ĐŽ, koju će okrivljenici po potrebi dostaviti u tijeku postupka.

Nadalje, okrivljenici ističu da se naprijed iznesena argumentacija odnosi i na radnika ŠŽ uz napomenu, da su okrivljenici kod navedenog radnika u mjesecu svibnju 2023. evidentirali sav prekovremeni rad i u koloni prekovremeni rad (dakle ne samo u koloni noćni rad). Okrivljenici su u razdoblju od 15.5.-21.5.2023. propustili u koloni prekovremeni rad evidentirati radniku samo 3 sata rada, koji propust se može pripisati samo očitoj omašci s obzirom da je taj rad u evidenciji o radnom vremenu radnika evidentiran u drugoj rubrici (noćni rad) te je radniku i uredno plaćen. Po potrebi se predlaže u nastavku postupka na iznesene okolnosti saslušati ŠŽ u svojstvu svjedoka.

Nadalje, naprijed izneseno na odgovarajući način se primjenjuje i na radnika SŽ, time da se u odnosu na navedenog radnika dodatno ističe da su okrivljenici u evidencijama radnog vremena upisali prekovremeni rad od pet sati u razdoblju od 22.8.-26.8.2023. Stoga nije točna inkriminacija iz optužnog prijedloga da istom radniku ne bi bio upisan prekovremeni rad od pet sati u razdoblju od 22.8.-26.8.2023. Posebno se napominje da je i radniku NŽ također isplaćen sav prekovremeni rad. Iznesene okolnosti može potvrditi i sam SŽ, kojeg se po potrebi predlaže saslušati u svojstvu svjedoka.

Konačno, svi naprijed izneseni navodi se na odgovarajući način primjenjuju i na radnika ZŽ, pa okrivljenici smatraju da nema potrebe iste navode ponavljati i u odnosu na navedenog radnika.

DOKAZ: po potrebi, saslušanje svjedoka GŽ, ŠŽ i SŽ

Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, i to osobito činjenicu da su okrivljenici za naprijed navedene radnike u evidencijama o radnom vremenu evidentirali sve odrađene sate rada (doduše, za pojedine radnike samo zbog očite omaške broj sati rada nije upisan i u kolonu prekovremeni rad, već u ukupni zbroj odrađenih sati i u kolonu noćni rad), zatim činjenicu da su okrivljenici radnicima uredno i u cijelosti platili sve odrađene sate rada, te činjenicu da su radnici evidencije o radnom vremenu provjerili i ovjerili svojim potpisom kao točne i potpune prije nego su ih okrivljenici dostavili u računovodstvo I. okrivljenika, kao nedvojbeno se može zaključiti da su okrivljenici u cijelosti imali namjeru i postupali sukladno kogentnim zakonskim propisima. Niti kod prvookrivljene pravne osobe niti kod drugookrivljene odgovorne osobe nije postojala nikakva kriminalna volja za počinjenje prekršaja koji im se pod točkom 1. činjeničnog opisa optužnog prijedloga stavlja na teret. Okrivljenici smatraju da je iz navedenog vidljivo kako je njihov propust da odrađene sate rada u evidencijama o radnom vremenu upišu i u koloni prekovremeni rad (a koje sate rada su uredno upisali u evidencijama o radnom vremenu u ukupni broj sati rada te u druge odgovarajuće kolone, te su sve odrađene sate rada, pa tako i prekovremeni rad, radnicima uredno platili) zaista minoran, te da se ne radi o počinjenju težeg prekršaja niti o postojanju bilo kojeg stupnja kriminalne volje na njihovoj strani, već se radi isključivo o administrativnom propustu. Isplatom svih odrađenih sati rada, pa tako i prekovremenog rada, niti naprijed navedenim radnicima niti državnom proračunu nije nastala nikakva šteta, tj. niti radnici niti državni proračun zbog radnje/propusta okrivljenika nisu pretrpjeli nikakav gubitak. Okrivljenici su mišljenja da intencija Zakona radu i njegovih prekršajnih odredbi nije kažnjavanje onih poslodavaca i njihovih odgovornih osoba koji su postupali na naprijed opisani način, slijedom čega se predlaže nadležnom prekršajnom sudu da okrivljenike za predmetni prekršaj oslobodi prekršajne odgovornosti. Ukoliko pak sud smatra da je radi ostvarivanja svrhe generalne prevencije potrebno utvrditi odgovornost okrivljenika za počinjenje predmetnog prekršaja, okrivljenici ističu da su u konkretnom slučaju nedvojbeno ispunjene pretpostavke za primjenu instituta oslobođenje od kazne iz članka 38. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, dalje PZ). Naime, prilikom počinjenja prekršaja nije došlo do nastanka materijalne niti druge štete, te bi novčane kazne u visinama predviđenim zakonom tako teško pogodile I. i II. okrivljenika da bi došlo do potpunog nesrazmjera između posljedica i težine počinjenog prekršaja i kazne koja je za isti izrečena.

Okrivljenici nadalje ističu da ne postoji njihova odgovornost za počinjenje prekršaja iz članka 65. stavka 3. Zakona o radu, koji im se stavlja na teret pod točkom 2. činjeničnog opisa optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Čakovcu, Klasa: 116-02/23-01/4683, Urbroj: 443-02-04-14-23-9 od 9. studenog 2023.

Ovlašteni tužitelj u naprijed citiranom optužnom prijedlogu utvrđuje da su kod okrivljenika u prekovremenom radu, ukupno duže od pedeset sati tjedno, radili IŽ (od 3.7. do 9.7.2023. 62 sata), GŽ (od 17.7. do 23.7.2023. 54 sata), ĐŽ (od 1.5. do 7.5.2023. 55 sati, od 29.5. do 4.6.2023. 54,5 sata), i ŠŽ (od 14.8. do 20.8.2023. 53 sata), te radnik SŽ (od 7.8. do 13.8.2023. 53 sata).

Okrivljenici ističu da je utvrđenje ovlaštenog tužitelja iz citiranog optužnog prijedloga da bi navedeni radnici u prekovremenom radu radili veći broj sati nego je to zakonom dozvoljeno, netočno u cijelosti.

Naime, citiranom odredbom članka 65. stavak 3. ZR-a propisano je da ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od pedeset sati tjedno.

Međutim, svi naprijed navedeni radnici zaposleni su ili su bili zaposleni kod I. okrivljenika na radnom mjestu konobar – prodavač naftnih derivata. Dakle, svi navedeni radnici radili su kod I. okrivljenika i u okviru obavljanja njegove ugostiteljske djelatnosti. Stoga se na međusobna prava i obveze, te određena pravila i pitanja iz radnih odnosa i u svezi s radnim odnosom radnika kod obavljanja ugostiteljske djelatnosti I. okrivljenika primjenjuje i Kolektivni ugovor ugostiteljstva (Narodne novine 50/22).

Zbog navedenog, okrivljenici upućuju na odredbu članka 65. stavak 4. ZR-a, prema kojoj prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje, osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od dvjestopedeset sati godišnje. Kako je prethodno navedeno nesporno je da se na prava i obveze radnika zaposlenih kod okrivljenika u obavljanju ugostiteljske djelatnosti primjenjuje naprijed citirani Kolektivni ugovor ugostiteljstva. Stoga radnici zaposleni u obavljanju ugostiteljske djelatnosti okrivljenika imaju pravo raditi prekovremeno i do 250 sati godišnje, a ne samo 180 sati koji najviši broj sati propisuje Zakon o radu.

Uzimajući u obzir naprijed navedeno, okrivljenici smatraju da je netočna tvrdnja ovlaštenog tužitelja iz optužnog prijedloga da bi radnici IŽ, GŽ, ĐŽ, ŠŽ i SŽ u prekovremenom radu radili duže od dozvoljenog broja sati propisanog zakonom.

Okrivljenici dodatno napominju, da je odredbom članka 66. stavka 3. ZR-a propisano, da ako je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, radnik može raditi najviše do 60 sati tjedno, ako je tako ugovoreno kolektivnim ugovorom, uključujući prekovremeni rad. Kao što su okrivljenici već naprijed naveli, Kolektivnim ugovorom ugostiteljstva ugovoren je prekovremeni rad u dužem trajanju od trajanja prekovremenog rada iz Zakona o radu. Stoga je ispunjena prva pretpostavka iz članka 66. stavak 3. ZR-a da bi radnik mogao raditi najviše do 60 sati tjedno. Nadalje, iz evidencija o radnom vremenu radnika, na kojima ovlašteni tužitelj temelji svoj optužni prijedlog, razvidno je da navedeni radnici nisu radili u jednakom rasporedu radnog vremena. Zbog navedenog okrivljenici smatraju da je ispunjena i druga pretpostavka iz odredbe članka 66. stavka 3. ZR-a.

Kako ovlašteni tužitelj u naprijed citiranom optužnom prijedlogu uopće nije uzeo u obzir činjenicu da se na naprijed navedene radnike zaposlene kod I. okrivljenika primjenjuje Kolektivni ugovor ugostiteljstva, prema kojem radnici na koje se isti primjenjuje imaju pravo raditi veći broj prekovremenih sati od broja prekovremenih sati predviđenih Zakonom o radu, okrivljenici smatraju da je optužni prijedlog u tom dijelu neosnovan u cijelosti te da ne postoji osnova za kažnjavanje okrivljenika kako je to predviđeno u citiranom optužnom prijedlogu.

Stoga okrivljenici predlažu prekršajnom sudu da ih po provedenom postupku oslobodi prekršajne odgovornosti za predmetni prekršaj.

3. Nije točno da bi okrivljenici počinili prekršaj iz članka 73. ZR-a, odnosno da radniku ZŽ u razdoblju od 15.3.2023. do 12.7.2023. i radnici ĐŽ dana 22.6.2023. nisu omogućili korištenje stanke od najmanje 30 minuta, a kako im se to optužnim prijedlogom stavlja na teret.

I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba u cijelosti postupaju sukladno odredbama Zakona o radu, Pravilnika o radu poslodavca kao i svih drugih propisa kojima se uređuju prava i obveze iz radnih odnosa. Tako svaki radnik zaposlen kod I. okrivljenika, uz sva ostala prava iz radnog odnosa, svaki radni dan ima pravo na korištenje stanke sukladno odredbama svojeg ugovora o radu, Zakona o radu i Pravilnika o radu poslodavca, te Kolektivnog ugovora ugostiteljstva, koje svoje pravo svi radnici zaposleni kod I. okrivljenika uredno i redovito koriste. Izneseno mogu potvrditi radnici I. okrivljenika, koje se po potrebi predlaže saslušati u nastavku postupka u svojstvu svjedoka.

Stoga je potpuno netočno da radnik ZŽ u razdoblju od 15.3.2023. do 12.7.2023., te radnica ĐŽ dana 22.6.2023. nisu koristili stanku.

Okolnost da je radnica ĐŽ dana 22.6.2023. koristila stanku može potvrditi djelatnica I. okrivljenika IŽ, koja je dana 22.6.2023. godine radila u istoj smjeni s djelatnicom ĐŽ.

Glede pak radnika ZŽ, okrivljenici posebno žele istaknuti da je potpuno nelogično i neživotno da bi ZŽ trpio kršenje svojeg prava na stanku kod I. okrivljenika puna 4 mjeseca, pritom uredno izvršavajući svoj posao bez ikakvog prigovora poslodavcu u svezi tog njegovog prava. Također, i sama okolnost što bi ZŽ od navodne povrede svojeg prava na stanku do prijave povrede tog prava nadležnom inspektoratu čekao više od pola godine, nedvojbeno ukazuje na zaključak, da nije točno da okrivljenici ZŽ u iznesenom vremenskom razdoblju nisu omogućili pravo na stanku.

DOKAZ: saslušanje svjedoka IŽ, na adresi I. okrivljenika

4. Potpuno je netočno da bi okrivljenici počinili prekršaj iz odredbe čl. 25. stavak 1. ZR-a, na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga iz točke I. ove pisane obrane. Nije točno da bi prokurist I. okrivljene pravne osobe, HŽ, prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto prodavač/konobar, dana 6.3.2023. od radnice ĐŽ tražio podatke je li ista udana, ima li djecu, te da li u bliskoj budućnosti planira imati djecu, a koja pitanja nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom.

Naime, provedbi postupka odabira kandidata za radno mjesto prodavač/konobar dana 6.3.2023. u poslovnim prostorijama benzinske postaje na adresi Adria Oil Čakovec, Dr. Tome Bratkovića 1B, bili su nazočni direktor I. okrivljene pravne osobe, ČŽ, zatim prokurist I. okrivljenika HŽ te djelatnica FŽ. O samom tijeku razgovora za posao s kandidatkinjom ĐŽ je odgovorna osoba I. okrivljenika, ČŽ, sastavio i službenu bilješku. Kandidatkinji ĐŽ postavljana su izričito i isključivo samo pitanja koja imaju veze s radnim mjestom za koje je ĐŽ iskazala interes za zapošljavanje. Nisu postavljana pitanja koja nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom, a osobito ne pitanja o tome je li ĐŽ udana, ima li djecu te planira li u bliskoj budućnosti imati djecu.

Okrivljenici posebno žele istaknuti da zapošljavaju preko 30 radnika te da su proveli velik broj razgovora za posao na kojima uvijek, bez iznimke postavljaju ujednačena pitanja, i to isključivo ona koja se tiču radnog mjesta na koje se radnik zapošljava. Nikada, pa tako niti u slučaju radnice ĐŽ, ne postavljaju pitanja koja nisu u vezi s radnim odnosom, a što mogu potvrditi i brojni drugi zaposlenici I. okrivljenika, kod kojih je razgovor za posao proveden na jednak način kao i kod radnice ĐŽ.

Stoga se na iznesene okolnosti predlaže u nastavku postupka saslušati prokurista I. okrivljenika, HŽ, dok će se po potrebi predložiti i daljnji svjedoci – sadašnji zaposlenici I. okrivljenika, koji će potvrditi da su im okrivljenici prilikom provođenja razgovora za posao postavljali samo i isključivo pitanja koja su u neposrednoj vezi s radnim odnosom.

DOKAZ: uvid u službenu bilješku od 6.3.2023. saslušanje prokurista I. okrivljenika, HŽ, na adresi I. okrivljenika, po potrebi, drugi dokazi

Okrivljenici u odnosu na predmetnu inkriminaciju posebno žele istaknuti, da je od razgovora za posao s ĐŽ koji je obavljen dana 6.3.2023. do dana podnošenja prijave o tome da bi istoj prilikom razgovora za posao bila postavljana pitanja koja nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom, proteklo više od pola godine, što nedvojbeno ukazuje na zaključak da prokurist I. okrivljenika nije ĐŽ postavljao pitanja koja nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom. Drugim riječima, kad bi prokurist I. okrivljenika postavio takva pitanja ĐŽ ista zasigurno ne bi zasnovala radni odnos kod I. okrivljenika, već bi odmah prijavila takvo postupanje nadležnom inspektoratu te ne bi čekala s prijavom više od pola godine. Okrivljenici smatraju da je iz svih naprijed iznesenih navoda i dokaza evidentno da su tvrdnje radnice ĐŽ o tome da bi joj prilikom razgovora za posao bila postavljana pitanja koja ne bi bila u neposrednoj vezi s radnim potpuno netočne, te je stoga neosnovan i optužni prijedlog temeljem kojeg je pokrenut ovaj prekršajni postupak protiv okrivljenika.

Iz svega naprijed navedenog proizlazi jasan i nedvosmislen zaključak da ne postoji odgovornost okrivljenika za počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret pod točkom 4. činjeničnog opisa optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Čakovcu, Klasa: 116-02/23-01/4683, Urbroj: 443-02-04-14-23-9 od 9. studenog 2023.

III.

Sukladno svemu navedenom, okrivljenici predlažu nadležnom prekršajnom sudu da ih po provedenom postupku oslobodi odgovornosti za prekršaje koji im se stavljaju na teret. Podredno, okrivljenici predlažu da sud okrivljenike u odnosu na prekršaj iz točke 1. optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Čakovcu, Klasa: 116-02/23-01/4683, Urbroj: 443-02-04-14-23-9 od 9. studenog 2023. oslobodi od kazne, s obzirom da prilikom počinjenja prekršaja nije došlo do nastanka materijalne niti druge štete, te bi novčane kazne u visinama predviđenim zakonom tako teško pogodile I. i II. okrivljenika da bi došlo do potpunog nesrazmjera između posljedica i težine počinjenog prekršaja i kazne koja je za isti izrečena.

3. Dopisom od 29. veljače 2024. sud je zatražio očitovanje tužitelja na obranu 1. i 2. okrivljenika, na koju se tužitelj nije očitovao.

4. Na ročištu glavne rasprave dana 8.5.2024. svjedokinja KŽ, inspektorica Državnog inspektorata, iskazala je da je dana 11.09.2023. godine zaprimljena prijava ĐŽ iz [adresa], u kojoj navodi da je radila u TD Jakopić d.o.o., Zrinskih 40, Žabnik, te je navela da je u travnju 2023. dobila platnu listu u kojoj se vidi da poslodavac ne isplaćuje redovno prekovremene, noćne i blagdane te da prikaže jedan dio, a drugi dio zakida radnika i državu. Isto tako navela je da je pauza definirana samo na papiru, da kolege nisu u mogućnosti tijekom rada od 9 i 9,5 sati nisu u mogućnosti iskoristiti pauzu od pola sata kao i ona. Dana 24.10.2023. u prostorije Državnog inspektorata pristupio je ZŽ iz [adresa] te je na zapisnik izjavio da je radio u rasporedu radnog vremena od 5,00-10,00 sati, najčešće pet dana te od 14,00 do 23,00 sata od ponedjeljka do nedjelje sa dva dana slobodnog odmora. Isto tako naveo je da je radio na benzinskoj postaji i nije mogao iskoristiti pauzu u periodu od 15.03.2023. do 12.07.2023. godine, te da je dana 22.06.2023. radio u smjeni od 5,00 do 14,30 sati sa radnicom IŽ i ĐŽ pa nije mogao iskoristiti pauzu. Što se tiče evidencije radnog vremena radnica FŽ vodila je evidencije koji su oni stvarno vodili na benzinskoj postaji. On je imao pristup tim šihtericama, a nakon toga je evidencije preuzimala PŽ i slala ih u računovodstvo. On je uočio da obračunske liste plaća i evidencije radnih vremena nisu bile sukladne te da poslodavac ne plaća niti bilježi prekovremeni rad. Dana 20.10.2023. godine ispitala je na zapisnik ĐŽ iz [adresa] koja je na zapisnik izjavila da je započela sa radom dana 7.3.2023. godine, te je dana 3.3.2023. godine došla u poslovne prostorije benzinske postaje Adria oil u Čakovcu na razgovor oko posla. Tamo je razgovarala sa voditeljicom poslovnog objekta FŽ koja joj je postavljala pitanje u vezi njenog obrazovanja, obiteljskih prilika, mogućnosti rada u smjenama noćnog rada i ostalim stvarima vezanim uz posao. Ista je zapisala njene podatke i rekla da ć e je pozvati na razgovor sa direktorima. Dana 6.3.2023. u prijepodnevnim satima stigla je u poslovne prostorije benzinske postaje Adria oil na razgovor sa ČŽ, HŽ i FŽ. ČŽ je pregledao njen životopis i objasnio da će joj plaća biti oko 6.000,00 do 7.000 kn mjesečno, HŽ osnivač, član Društva i prokurista u navedenom trgovačkom društvu pitao ju je da li je udana, da li ima djece i koliko godina su joj djeca stara te da li u bliskoj budućnosti planira imati djecu. Radila je u rasporedu radnog vremena u smjenama od 5,00 do 14,00 sati, najčešće 5 ili 6 dana u tjednu, te od 14,00 d 22,00 sata od ponedjeljka do petka, a vikend od 5,00 do 14,30 sati, a popodne od 14,30 do 24,00 sata. Dana 22.06.2023. radila je u smjeni od 5,00 do 14,30 sati sa radnicima IŽ i ZŽ pa nije u toku cijelog radnog dana uspjela iskoristiti pauzu. Evidencije radnog vremena vodila je radnica FŽ i istim šihtericama je imala pristup i ona, nakon toga je šihterice preuzimala PŽ i slala ih u računovodstvo, pa nema saznanja zašto se evidencije radnog vremena i obračunske liste plaća nisu poklapale sa njenim radom, a najviše sa prekovremeni radom.

Dana 3. studenog 2023. godine sastavila je zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru poslodavca Jakopić d.o.o. Zrinskih 40, Žabnik, te je izvršila uvid u radno pravo dokumentaciju koju mi je dostavio direktor ČŽ. Sve ostale činjenice utvrđene tijekom nadzora dana 3.11.2023. unesene su u zapisnik od dana 3.11.2023. godine, u kojem je opisano sve navedeno uz provedeni nadzor, a na temelju kojeg zapisnika i ranijih izjava radnika je podnesen optužni prijedlog sudu.

Braniteljica postavlja pitanje svjedokinji vezano uz točku 1. Optužnog prijedloga, da li evidencije o radnom vremenu radnika pobrojanim u navedenoj točci optužnog prijedloga sadrže potpise radnika, svjedokinja odgovara da neki obrasci evidencija imaju potpis radnik dok neki nemaju.

Na daljnje pitanje braniteljice svjedokinji da li je kod radnika utvrđivala činjenicu da su radnici prije potpisivanja evidencije o radnom vremenu pročitali istu evidenciju i naveli da se slažu sa sadržajem iste evidencije, svjedokinja odgovara da nije kod svih radnika provjeravala navedenu činjenicu, a da je provjeravala kod radnika ĐŽ i ZŽ, a koji su izjavili da su evidencije točne, međutim, naveli su da su te evidencije bile predane PŽ, a da se kasnije nisu slagale evidencije sa obračunskim listama plaće kada su ih dobili. Također je provjeravala kod radnika ĐŽ, ZŽ i IŽ navedenu činjenicu i uočila je da se evidencije o radnom vremenu nisu poklapale sa obračunskim listama plaće odnosno radnim satima koji su bili različiti u evidenciji o radnom vremenu radnika i obračunskoj listi plaće radnika.

Na daljnje pitanje braniteljice svjedokinji vezano uz toč. 2. Optužnog prijedloga da li je utvrđivala koje poslove su radili u Društvu okrivljenika radnici GŽ, IŽ, ĐŽ, ŠŽ i SŽ, svjedokinja odgovara da je isto utvrđivala temeljem ugovora o radu za iste, a iz koji ugovora je bilo razvidno za koje vrste poslova su sklopili ugovor o radu. Sjeća se također da je ĐŽ izjavila da je u početku rada radila na poslovima prodavača, a nakon toga na poslovima konobara, međutim, nije mogla precizno odrediti razdoblje takvog rada.

Na slijedeće pitanje upućeno svjedokinji da li je utvrđivala da li se na radnike pod toč. 2. Optužnog prijedlog primjenjuje kolektivni ugovor o ugostiteljstvo, na što svjedokinja odgovara da je utvrđivala naprijed navedeno na način da je provjerila da li su plaće sukladne kolektivnom ugovoru, međutim, više radnika je imalo sklopljen ugovor o radu za radno mjesto konobar-prodavač, time da je samo za ĐŽ utvrđivala činjenice vezane uz kolektivni ugovor o ugostiteljstvu.

Na pitanje braniteljice svjedokinji glede točke 3. optužnog prijedloga na koji način je utvrdila da radnicima ZŽ i ĐŽ nije omogućeno korištenje stanke od najmanje 30 minuta za vrijeme radnog vremena, svjedokinja odgovara da je isto utvrdila na temelju njihovih izjava.

Na pitanje svjedokinji da li je upitna izjava ZŽ o činjenici da punih četiri mjeseca navodno nebi imao pravo koristiti stanku s obzirom da je tu okolnost prijavio tek 24.10.2023., svjedokinja odgovara da je moguće upitna vjerodostojnost njegove izjave, ali da o tome nema neposredna saznanja.

Vezano uz točku 4. optužnog prijedloga braniteljica postavlja pitanje svjedokinji na koji način je utvrđeno da bi dana 6.3.2023. prilikom postupka odabira kandidata radnici ĐŽ, prokurist društva HŽ uputio pitanje odnosno tražio podatke da li je udata, ima li djecu, te da li u bliskoj budućnosti planira imati djecu, što nebi bilo u neposrednoj vezi sa zasnivanjem radnog odnosa, svjedokinja odgovara da je isto utvrđeno na temelju izjave radnice ĐŽ.

Na daljnje pitanje svjedokinji je li vam bila upitna vjerodostojnost takve izjave ĐŽ, osobito uzimajući u obzir da se TŽ zaposlila kod 1. okrivljenika i kod njega radila puna četiri mjeseca, svjedokinja odgovara da nema nikakvih neposrednih saznanja vezanih uz ispitivanje dana 6.3.2023. od strane prokurista društva glede radnice ĐŽ, već da je istu činjenica utvrdila samo na temelju njihovih izjava.

4.1. Svjedokinja GŽ je iskazala da se ne sjeća podatka na koji način je poslodavac vodio evidencije o radu u razdoblju od 21.08. do 17.08.2023. godine, odnosno da joj u istim evidencijama ne bi bio upisan prekovremeni rad u trajanju od 5 sati. Isto tako da li bi u razdoblju od 24.07. do 30. 07. 2023. poslodavac propustio upisati prekovremeni rad u trajanju od 5 sati. Mora naglasiti da je za 7. i 8. mj. 2023. provjeravala prekovremene sate na kraju mjeseca prilikom isplate plaće i da su se ti ostvareni prekovremeni sati koje je bilježila za navedena razdoblja poklapali sa prekovremenim satima u isplatnim listama plaća. Ne sjeća se da bi u tjednu od 17.07. do 23.07.2023. radila kod okrivljene pravne osobe odnosno poslodavca, 54 sata. Naglašava da nije radila kod poslodavca prekovremeno, odnosno u prekovremenom radu više od 50 sati tjedno.

Braniteljica okrivljenika postavlja pitanje svjedokinji koje poslove je obavljala kod poslodavca u 2023. godini, svjedokinja odgovara da je obavljala poslove prodavača na benzinskoj postaji, ali po potrebi i poslove pomoćnog konobara u ugostiteljstvu.

Na daljnje pitanje svjedokinji, ista odgovara da joj poslodavac omogućava korištenje dnevne stanke od pola sata.

Na daljnje pitanje svjedokinji da li prilikom razgovora sa zasnivanja radnog odnosa su joj postavljena kakva osobna pitanja, svjedokinja odgovara da se tom prilikom vodio razgovor oko rada na navedenom radnom mjestu, opisa poslova, međutim, nikako je nisu pitali da li je udata, da li ima djecu, odnosno da li u skoroj budućnosti planira imati djecu.

4.2. Svjedok SŽ je iskazao da još uvijek radi u TD Jakopić d.o.o. pa je tako radio i tijekom 2023. godine i moguće je da je u tjednu od 7.8. do 13.8.2023. ostvario 53 sata prekovremenog rada. Radilo se o tome da je došlo do isporuke goriva sa kamiona na benzinskoj postaji pa se radi toga radilo duže od 50 sati tjedno. Navedeno se posebno sjeća jer je u tom razdoblju počeo raditi. Glede njegovog rada u vremenu od 22.8.2 do 26.08.2023. godine smatra da mu je poslodavac upisao prekovremeni da od 5 sati. Isto tako u razdoblju od 29.08. do 30.09.2023. mišljenja je da mu je poslodavac upisao prekovremeni rad od 2 sata. U tjednu od 18.09. do 24.09.2023. misli da mu je upisan prekovremeni rad od 5 sati, to stoga što njihov voditelj u to vrijeme FŽ je vodila šihterice i dala im na uvid, točnije njemu. Također je provjeravao ostvarene prekovremene sate u navedenom razdoblju sa isplatnom listom plaće za 8. i 9. mjesec 2023. godine i iste su odgovarale.

Na pitanje braniteljice svjedoku koje poslove je obavljao u tom razdoblju kod poslodavca, isti odgovara da se kod poslodavca zaposlio oko 27.7.2023. godine i obavljao je poslove zamjenika voditelja benzinske postaje, pri čemu podrazumijeva da je obavljao poslove blagajnika, preuzimanje goriva, vođenje evidencije itd.. Također je radio i poslove iz područja ugostiteljske djelatnosti i to ispomoć na način da je stavljao posuđe u perilicu, vadio iz perilice, prema potrebi, dok nikakve novčane poslove u ugostiteljstvu nije obavljao.

Na daljnje pitanje braniteljice svjedoku o tome da li im poslodavac omogućava korištenje dnevne pauze od pola sata, isti odgovara da nije točno vremenski određena ali je sigurno koristi po potrebi dok nije gužva.

Na daljnje pitanje svjedoku da li su mu postavljana bilo kakva osobna pitanja npr. da li je oženjen, da li ima djecu i dr., svjedok odgovara da mu nitko nije postavljao takva pitanja.

4.3. Svjedok ŠŽ je iskazao da u okrivljenoj pravnoj osobi odnosno benzinskoj postaji u Čakovcu, radi od kada je ista otvorena, a to je negdje oko 7 godina. Radni odnos je zasnovao na radnom mjestu prodavač. Ne može se očitovati o tome da li je u tjednu od 5.3. do 12.3.2023. radio 45 sati te da li je u tjednu od 15.5. do 21.5.2023. radio 48 sati. Naglašava da radi u prekovremenom radu ali ne zna koliko, međutim, kada se to sve zbroji to mu ispada 45 sati tjedno, u što su uključene smjene i noćni rad. Sjeća se da se sav prekovremeni rad upisao u tzv. šihterice i nakon toga bio evidentiran na isplatnim listama i plaći. Sjeća se da je na kraju mjeseca dobivao tzv. šihterice na uvid koje je pregledao i potpisao. Mišljenja je da su ostvareni sati rada oduvijek bili dosta točno evidentirani. Ne sjeća se da je u tjednu od 14.8. do 20.8.2023. radio 53 sata odnosno duže od 50 sati tjedno. Ne sjeća se i mišljenja je da nikada nije radio duže od 50 sati tjedno. Što se tiče dnevne pauze od pola sata istu koristi svaki dan, ali ne u isto vrijeme, ovisno o opsegu posla. Također prilikom zasnivanja radnog odnosa nitko od poslodavaca nije mu postavljao nikakva pitanja osobne naravi da li planira imati djecu sa suprugom itd. .

Na pitanje braniteljice svjedoku da li obavljaju poslove u ugostiteljstvu, svjedok odgovara da povremeno ispomaže kod fizičkih poslova u ugostiteljskom objektu, tj. pospremanja, pranja posuđa ali ne obavlja nikakve novčane poslove u ugostiteljskom dijelu.

5. Na ročištu glavne rasprave dana 20.11.2024. izvanraspravno je ispitana svjedokinja KŽ, viša inspektorica rada, koja je iskazala da u cijelosti ustraje kod iskaza iznesenog na glavnoj raspravi održanoj dana 8.5.2024. godine, te nema drugo za iskazati.

5.1. Svjedokinja ĐŽ je iskazala da je dana 03.03.2023. došla na razgovor za zasnivanje radnog odnosa u tvrtku Jakopić d.o.o. točnije na benzinsku postaju Adria oil gdje je razgovarala sa voditeljicom FŽ. Naime, čula je da se na predmetnoj benzinskoj pumpi traže radnici, a kako je bila nezaposlena to je došla pitati za posao. Voditeljica je uzela njene osobne podatke, te je navela da će je pozvati na razgovor sa direktorima ČŽ i RŽ. Dana 6.3.2023. bila je pozvana u prostorije benzinske postaje Adria oil, time da su razgovoru bili prisutni direktori ČŽ i HŽ kao i voditeljica FŽ. ČŽ je čitao njen životopis dok je razgovor sa njom vodio HŽ. HŽ ju je pitao za radno iskustvo, da li ima iskustva u radu sa kupcima, da li se slaže glede radnog vremena budući se sa radom započinje u 05,00 sati ujutro, da se radi vikendima i upozorili su je da je plaća 6.000,00 i 7.000,00 kuna, ali joj nitko nije napomenuo za koje radno vrijeme, točnije da li se radi o 8 satnom radnom vremenu ili i prekovremenom radu. Te zgode ju je također direktor HŽ pitao da li je udata, da li ima djecu, te da li u budućnosti planira imati djecu. Iskreno je rekla da se ne misli udavati i da ne planira imati djecu. Time je bio završen razgovor i rečeno joj je da drugi dan, točnije 7.3.2023. dođe raditi na radno mjesto prodavač – konobar. Prilikom razgovora HŽ joj je rekao da će raditi na benzinskoj postaji kao prodavač, međutim, da će povremeno raditi u cafe baru kao konobar radi eventualne zamjene za bolovanja ili godišnji odmor drugog radnika. Uopće od tog datuma nije ni jedan dan radila na benzinskoj postaji već je stalno radila u cafe baru kao konobar. Ugovor o radu je potpisala sa okrivljenicima nekih 2-3 tjedna kasnije nakon 7.3. kada je počela raditi. Nije bila niti na liječničkom pregledu niti je donijela bilo kakvu dokumentaciju okrivljenicima, već je sve to naknadno rješavala kroz tjedan-dva. Liječnički pregled uopće nije obavila. U cafe baru je radila dva dana ujutro, što znači od 05,00 do 14,00 sati, a slijedeća dva dana popodne od 14,00 do 23,00 sata. Ukoliko je došlo do vikenda petak i subota radilo se od 05,00 do 14,30 sati ili od 14,30 do 24,00 sata. Ukoliko je radila nedjeljom radila je od 05,00 do 14,00 sati odnosno u drugoj smjeni od 14,00 do 23,00 sata. Režim rada je bio takav da je radila dva dana ujutro, dva dana poslije podne, a dva dana je bila slobodna. Ukoliko se dogodilo da je trebala mijenjati odsutnog radnika, znala je raditi na način dvije smjene ujutro, nakon toga dvije smjene poslije podne i nakon toga samo jedan slobodan dan i nakon toga je započela idući dan u ciklusu od prije podne dva dana te nakon toga dva dana poslije podne. Kod okrivljenika je radila prekovremeno čime podrazumijeva da je redovno radno tjedno 40 sati dok je ona radila i po 45 sati tjedno. Ponekad je znala raditi i po 46 sati tjedno kada je eventualno padao vikend. Vidjela je evidencije okrivljenika o njenom radnom vremenu jer je "šihterice" vodila FŽ te je uočila da je ista u evidenciju o radnom vremenu upisala svaki njihov odrađeni radni sat. Također ju je FŽ upozorila da mora i sama voditi svoju evidenciju o radnom vremenu kako bi na kraju mjeseca usporedili njezinu i njenu vlastitu evidenciju. Kada je primila platnu listu, a radila je kod okrivljenika od 7.3. 2023. do 17.08.2023. uočila je da je na "šihterici" imala evidentiranih 49 sata noćnog rada, dok je na platnoj listi bilo prikazano samo 20 sati noćnog rada mjesečno. Zamolila je FŽ da joj dogovori razgovor sa RŽ budući je imala evidentirano manje noćnog rada od stvarnog odrađenog noćnog rada ponekad i 29 sati. HŽ nije želio održati sastanak sa njom već je poručio FŽ, a što joj je ona prenijela, da joj je na razgovoru bilo rečeno, da će imati plaću između 6.000,00 i 7.000,00 kuna i ako želi prihvatiti za tu plaću bez obzira na odrađene radne sate redovne odnosno prekovremene može i dalje raditi, a ukoliko ne da može otići. FŽ joj je rekla da bi trebala posvetiti se radu i radnom vremenu, a ne obraćati pažnju da li su joj istinito upisani sati odnosno koliko je bilo prekovremenog rada ili noćnog rada jer da poslodavac štedi glede navedenog. Prekovremeni rad koji je radila kod okrivljenika nikada ni u jednom mjesecu nije bio stvarno opisan kao što je ona vodila evidenciju već je prekovremeni rad uvijek bio različit od njene evidencije odnosno uskraćivana je za prekovremeni rad koji joj nije bio plaćen niti pak je u evidencijama bio istinito evidentiran kako se odvijao njen rad. Dakle, okrivljenici nisu istinito upisivali njen prekovremeni rad u evidenciju radnog vremena. Svaki mjesec za cijelo vrijeme njenog rada sve do odlaska 17.8.2023. okrivljenici nisu upisivali stvari prekovremeni rad odnosno upisivali su različit od njene evidencije koju je vodila te je na taj način oštetili u plaći. Navedenu razliku je uočila između "šihterice" koju je vodila FŽ i platne liste. Naime, FŽ je uvijek na njen zahtjev kopirala "šihtericu" gdje su bili upisani stvarni prekovremeni sati rada, pa je tako mogla nedvojbeno i točno usporediti sa platnom listom koju je dobila za određeni mjesec i gdje je uočila navedene razlike. Sve naprijed opisano je ispričala inspektorici kod koje je došla dati izjavu upravo radi navedenog.

Braniteljica postavlja pitanje svjedokinji: Da li ste vi potpisali ugovor o radu sa okrivljenicima, svjedokinja odgovara da jeste.

Braniteljica predaje u spis ugovor o radu za radnicu ĐŽ vezano uz dan 7.3.2023. godine, te nakon toga se predmetni ugovor predočuje svjedokinji, nakon čega svjedokinja ĐŽ izjavljuje da je predmetni ugovor ona potpisala.

Pitanje braniteljice: Jeste li ga prije potpisivanja pročitali, svjedokinja odgovara da jeste.

Daljnje pitanje braniteljice: Da li ste u trenutku potpisivanja ugovora o radu pročitali čl. 10. Ugovora o radu koji se odnosi na visinu bruto plaće i ostalih dodataka, svjedokinja odgovara da je prilikom potpisivanja ugovora za 3. mjesec 2023., a koji je dobila na potpis kasnije od dana 7.3.2023., točnije moguće dva tjedna nakon 7.3.2023., uočila u čl. 10. Ugovora, podatke o plaći i dodacima na plaću.

Daljnje pitanje braniteljice: Je li na ugovoru koji ste vi potpisali pisao ugovor njegovog sklapanja, svjedokinja odgovara da je pisao datum 7.3.2023. ali ga nije dobila na potpis 7.3., već dva tjedna kasnije kao što je ranije iskazala.

Daljnje pitanje braniteljice: Ako ste kasnije potpisali ugovor od dana 7.3.2023. zašto niste prigovarali obzirom na protek vremena glede potpisa ugovora i početka rada dana 7.3.2023., svjedokinja odgovara da je prigovorila datumu sklapanja, međutim, rečeno joj je da knjigovodstvo ima puno posla i ne stigne pravovremeno sklapati ugovor. Navedeno je pitala FŽ, a nema informaciju da li je ista to prenijela upravi Društva.

Daljnje pitanje braniteljice: Jeste li prije potpisivanja evidencije o radnom vremenu koju je vodila FŽ i svoje vlastite evidencije uspoređivali iste, svjedokinja odgovara da je uspoređivala te su evidencije od FŽ i njezina osobna evidencija bile identične. Međutim, kad je primila platnu listu za pojedini mjesec, tada je uočila različitosti glede predmetnog rada. Dakle, ponavlja, šihterica koju je vodila FŽ je bila identična njezinim upisanim satima rada kao što je i ona vodila, što znači da se evidencija o radu poslodavca i njezina osobna evidencija, slagala i bila identična, međutim, različitost je bila u odnosu na platnu listu k oju je primila prilikom isplate plaće.

Daljnje pitanje braniteljice: Je li vam poslodavac uredno platio sav prekovremeni rad, pa makar i naknadno, svjedokinja odgovara da je prekovremeni rad dobila naknadno djelomično isplaćen tek kad je prijavila poslodavca odnosno okrivljenike, dok je dio dobila ranije.

Daljnje pitanje braniteljice: Da li vam je dana 22.6.2023. omogućeno korištenje stanka u trajanju od najmanje 30 minuta, svjedokinja odgovara da joj nije omogućeno tog dana, a još i u neke dane, jer ih je radilo samo dvoje, pa tako nisu mogli koristiti stanku u trajanju od 30 minuta, a to sve zbog velikog obima posla. O tome se požalila voditeljici objekta FŽ ali ne zna da li je ona to prenijela upravi tvrtke.

Navodi da je dana 22.6.2023. radila u smjeni sa osobom imena IŽ.

Daljnje pitanje braniteljice: Zašto ste nastavili raditi kod poslodavca, ukoliko ste smatrali da su vam povrijeđena neka vaš prava, svjedokinja odgovara da je završavala prekvalifikaciju za računovođu pa bi nakon toga potražila novi posao. Upravo radi toga je i ostala raditi kod okrivljenika sve dok ne završi prekvalifikaciju i nađe novo radno mjesto.

Daljnje pitanje braniteljice: Kada ste to prijavili Inspekciji da niste mogli koristiti dnevnu stanku, svjedokinja odgovara da dozvoljava mogućnost da je to prijavila Inspekciji 11.09.2023. godine.

Daljnje pitanje braniteljice: Zašto ste čekali tako dugo od navodne uskrate dnevne stanke dana 22.6. 2023, pa do 11. 09.2023., svjedokinja odgovara da je bila u dilemi da li prijaviti ili ne prijaviti.

Daljnje pitanje braniteljice: Da li prilikom razgovora za sklapanje ugovora o radu su vam bila postavljena pitanja o tome da li ste udati, da li planirate imati djecu u budućnosti, ili općenito, ste unatoč tome sklopili ugovor o radu, svjedokinja odgovara da je bila u financijskim problemima, jer je skrbila za tri nećaka i trebao joj je novac.

Daljnje pitanje braniteljice: Zašto ste tako dugo čekali sa prijavom Inspekciji rada, svjedokinja odgovara da je bila u financijskim problemima, da joj je trebao novac te da je morala raditi i čekala je sve dok se ne prekvalificira da bi mogla naći novi posao.

Daljnje pitanje braniteljice: Kada vam je prestao ugovor o radu u Jakopić d.o.o., svjedokinja izjavljuje 17.08.2023..

Nema daljnjih pitanja, braniteljica prigovara iskazu svjedokinje iz razloga što je isti u potpunoj suprotnosti sa dokumentacijom koja se nalazi u ovom predmetnom spisu , a osim toga nije niti životan niti logičan osobito u dijelu u kojem svjedokinja obrazlaže svoju prijavu oko navodnog nekorištenja stanke te navodnog postavljanja pitanja od strane HŽ prilikom razgovora za posao.

6. Na ročištu glavne rasprave dana 12.02.2025. svjedok ZŽ je iskazao da se kod okrivljenika zaposlio krajem veljače 2023. godine na radnom mjestu prodavač na benzinskoj postaji time da je sklopio i ugovor o radu za prodavača na benzinskoj postaji. Kod okrivljenika je radio u smjenama i to od 05,00 do 14,00 sati odnosno od 14,00 do 23,00 sata. Na ovakav način je radio tako da je radio 2 dana u jutarnjoj smjeni, 2 dana u popodnevnoj smjeni nakon čega sam bio 2 dana slobodan. Mora napomenuti da su ga u slobodne dane, čime podrazumijeva dva slobodna dana kada nije radio, iz okrivljene pravne osobe i to većinom HŽ, zvali da mora doći urediti okoliš oko benzinske postaje, točnije kositi travu. Navedenu košnju je obavljao 3-4 sata jedanput tjedno. Navedene sate koje je radio i obavljao košnju okrivljenici su mu posebno upisivali na jedan raspored gdje je upisao odrađene sate i potpisao se. Njemu su okrivljenici rekli da će mu te sate staviti kao prekovremeni rad, voditeljica BŽ je uvela te sate u "šihtericu" ali mu nisu navedene sate platili za rad koji je izvršio. Također napominje da mu okrivljenici nisu platili noćni rad, prekovremeni rad i rad blagdanom. Navedeno zna zbog toga što je na isplatnoj listi uočio da mu takav rad noću, prekovremeni rad i blagdanom nije bio plaćen. Dakle, znao je mjesečno odraditi i 200 radnih sati, dok je dobio plaćeno samo osnovni fond sati od 168 sati koliko se sjeća ali nema kod sebe isplatnu listu. Zna da su ugovorili i dogovorili 40-satno radno vrijeme tjedno time da su mu rekli ako je jedan sat prekovremeno ili noćni da se posebno plaća po drugoj tarifi. Točno je da je u tjednu od 17.04. do 23.04.2023. radio 43 sata, a u evidencijama mu nije bio upisan prekovremeni rad od 3 sata. Također u tjednu od 12.06. do 18.06.2023. radio je 45 sati, a okrivljenici mu nisu upisali u evidencijama prekovremeni rad od 5 sati. Za tjedan od 19.06.do 25.06.2023. ne sjeća se koliko je radio prekovremeno, no međutim, kao što je opisao, za čitavo vrijeme njegov rad od veljače 2023. pa do isteka šest mjeseci, točnije negdje do 7. mjeseca 2023. nije mu bio evidentiran prekovremeni rad u konstantnom periodu. Isto tako mu taj prekovremeni rad osim što nije bio evidentiran, nije bio niti plaćen kao niti radne nedjelje, radi čega je i u konačnici dao otkaz. Naime, okrivljenici su od njega zatražili da odradi svoju smjenu na benzinskoj postaji, nakon toga prekovremeno radi u lokalu koji je u sastavu benzinske postaje, nakon toga ode kući i odmori se nekih 2-3 sata i započne sa radom u jutarnjoj redovnoj smjeni. Upravo zbog toga je i dao pismeni trenutni otkaz time da su mu poslodavci odnosno okrivljenici rekli da mu ionako neće produžiti ugovor o radu. Također za cijelo vrijeme rada kod okrivljenika nije imao nikakvu stanku od najmanje 30 minuta stoga što je na benzinskoj postaji radio sam kao prodavač 9 sati radnog vremena i nikako nije uopće mogao iskoristiti tu dnevnu stanku od najmanje 30 minuta. Za vrijeme rada je usput konzumirao hranu jer nije imao predviđenu stanku od 30 minuta budući je bilo stalno prometa na benzinskoj postaji.

Braniteljica postavlja pitanje svjedoku na kojem radnom mjestu je radio kod okrivljenika, svjedok odgovara da je radio kao prodavač na benzinskoj postaji.

Daljnje pitanje: Da li ste uz taj svoj rad ispomagali i u ugostiteljstvu, svjedok odgovara da je ispomagao i u ugostiteljskom objektu eventualno prati čaše, pospremati šank i kuhati kavu.

Daljnje pitanje: Tko je vodio evidencije o radu, svjedok odgovara da je evidencije vodila FŽ, te da liste evidencije provjeravali, svjedok izjavljuje da je provjeravao,

Daljnje pitanje: da li su evidencije o radu sadržavale točno ono stanje kako ste radili, svjedok odgovara da je to točno.

- Jeste li ih onda nakon provjere i potpisivali, svjedok izjavljuje da je potpisivao.

Dakle, evidencije o radu su bile točno vođene, međutim, nisu odgovarale platnim listama.

Daljnje pitanje: Da li ste tužili poslodavca za prekovremene, a neplaćene sate, svjedok izjavljuje da nije.

Daljnje pitanje: Da li ste se požalili upravi poslodavca da ne možete koristiti dnevnu stanku, svjedok odgovara da se požalio, ali ga nitko nije imao mijenjati, pa je tako morao raditi i bez dnevne stanke.

Daljnje pitanje: Zašto ste nastavili raditi kod poslodavca ako niste koristili dnevnu stanku, svjedok odgovara da mu je posao bio nužno potreban, da ima kod kuće bolesno dijete sa autizmom i da nije imao izbora pa je tako morao raditi na ovakav način.

Daljnje pitanje: Zašto se čekali tako dugo od nekorištenja stanke za vrijeme rada pa do prijave Inspektoratu, svjedok odgovara da je kasnije prijavio inspektoratu zbog toga što mu je posao biti nužno potreban.

Daljnje pitanje: Kada je išla prijava Državnom inspektoratu, svjedok odgovara negdje tijekom 2024. ali se ne sjeća kad, dok je prestao raditi kod okrivljenika u 7. mjesecu 2023. godine.

Daljnje pitanje: Da li se sjećate koliko Vam je bila plaća navedena u ugovoru o radu, svjedok odgovara da je bilo navedeno 6.000,00 kuna.

Daljnje pitanje: Jeste li prije današnjeg ročišta razgovarali sa EŽ, svjedok izjavljuje da nije razgovarao sa EŽ jer je već 6 mjeseci na radu u Poreču, pa zato nije došao ranije na ročište, jer ga supruga nije mogla podići na pošti.

Braniteljica okrivljenika prigovara istinitosti iskaza svjedok budući isti nije sukladan dokumentaciji u spisu te predlaže da se u daljnjem tijeku postupka po potrebi provede suočenje između danas prisutnog svjedoka te svjedoka CŽ, ŠŽ, i GŽ s obzirom da su isti u svom iskazu od 8.5.2024. potvrdili da im je svaki dan bilo omogućeno korištenje stanke, a danas prisutni svjedok je navedenu činjenicu osporio.

7. Na ročištu glavne rasprave dana 20.03.2025. u prisutnosti branitelja okrivljenika, ispitana je svjedokinja IŽ koja je iskazala da zna da je radila u razdoblju od 03.07. do 09.07.2023. kod okrivljenika Jakopić d.o.o. i to u kafiću kao konobar. Više se ne sjeća da li je u tom razdoblju točnije od 03.07. do 09.07.2023. radila duže od 50 sati tjedno. Moguće je da je ponekad radila i duže od 50 sati tjedno, no međutim, sve su joj to okrivljenici platili kako je bilo dogovoreno glede prekovremenog rada. Ne sjeća se da bi u prekovremenom radu radila 62 sata, no međutim, i nadalje tvrdi da sve što je prekovremeno radila, dobila je uredno plaćeno, dok se zbog proteka vremena više ne sjeća razdoblja od 03.07. do 09.07.2023. godine.

Koliko se sjeća, za vrijeme rada kod okrivljenika koji je započela negdje u siječnju mjesecu 2023., gdje radi i sada kao konobar u cafe baru, bilo joj je omogućeno korištenje dnevne stanke od pola sata. Ta dnevna stanka se koristi u različito vrijeme tijekom radnog vremena zbog toga što tako zahtjeva priroda posla.

Pitanje braniteljice: Svjedokinja ĐŽ je iskazala da je zajedno sa svjedokinjom IŽ radila dana 22.06.2023., te pitanje glasi da li je tog dana koristila dnevnu stanku, svjedokinja izjavljuje da se toga dana ne sjeća korištenja dnevne stanke zbog proteka vremena, no međutim, zna da je za cijelo vrijeme rada koristila dnevnu stanku, pa vjerojatno i toga dana.

Daljnje pitanje: Je li onda stanku koristila i ĐŽ, svjedokinja odgovara da se ne sjeća da li je ĐŽ koristila dnevnu stanku toga dana, ali vjerojatno je.

Daljnje pitanje: Da li je ZŽ za vrijeme svog rada kod okrivljenika mogao koristiti dnevnu stanku – pauzu, svjedokinja odgovara da je mogao koristiti dnevnu stanku. Međutim, točno je da je ne benzinskoj postaji radio samo jedan radnik u smjeni i to moguće ZŽ ali je radila i voditeljica čijeg se imena više ne sjećam pa je ona uskakala prema potrebi. Naime, voditeljica je bila zamjena za vrijeme korištenje dnevne pauze.

Daljnje pitanje: Da li je netko mogao uskočiti na rad u benzinsku postaju, ukoliko je radnik koristio dnevnu stanku, svjedokinja odgovara da je mogao uskočiti.

7.1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao zapisnik Državnog inspektorata od 3.11.2023. sa prilozima str. 4-22 spisa, zapisnik o ispitivanju svjedoka MŽ od 24.10.2023. str. 23-24 spisa, zapisnik o ispitivanju radnice ĐŽ od 20.10.2023. str. 25-27 spisa, obavijest počiniteljima str. 28-30 spisa, potvrde iz prekršajne evidencije za okrivljenika Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije str. 31-33 spisa, izvod iz trgovačkog registra za pravnu osobu str. 39-42, dokumentacija priložena uz pisanu obranu str. 50 spisa, zapisnik o izvanraspravnom ispitivanju svjedoka KŽ i ĐŽ od 20.11.2024., ugovor o radu na određeno vrijeme za radnicu ĐŽ str. 71-72 spisa.

7.2. Završna riječ branitelja:

Obrana okrivljenika smatra da tijekom postupka nije dokazano da bi okrivljenici počinili prekršaje koji im se optužnim prijedlogom Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Čakovcu, Klasa: 116-02/23-01/4683, Urbroj: 443-02-04-14-23-9 od 9. studenog 2023., stavljaju na teret.

Naime, iz provedenih personalnih dokaza i uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu kao nesporno se može zaključiti:

1. U odnosu na prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret pod točkom 1. citiranog optužnog prijedloga, da su okrivljenici za naprijed navedene radnike u evidencijama o radnom vremenu evidentirali sve odrađene sate rada (doduše, za pojedine radnike samo zbog očite omaške broj sati rada nije upisan i u kolonu prekovremeni rad, već u ukupni zbroj odrađenih sati i u kolonu noćni rad), zatim da su okrivljenici radnicima uredno i u cijelosti platili sve odrađene sate rada, te da su radnici evidencije o radnom vremenu provjerili i ovjerili svojim potpisom kao točne i potpune prije nego su ih okrivljenici dostavili u računovodstvo I. okrivljenika. Niti kod prvookrivljene pravne osobe niti kod drugookrivljene odgovorne osobe nije postojala nikakva kriminalna volja za počinjenje prekršaja koji im se pod točkom 1. činjeničnog opisa optužnog prijedloga stavlja na teret. Okrivljenici smatraju da je iz navedenog vidljivo kako je njihov propust da odrađene sate rada u evidencijama o radnom vremenu upišu i u koloni prekovremeni rad zaista minoran, te da se ne radi o počinjenju težeg prekršaja niti o postojanju bilo kojeg stupnja kriminalne volje na njihovoj strani, već se radi isključivo o administrativnom propustu. Isplatom svih odrađenih sati rada, pa tako i prekovremenog rada, niti naprijed navedenim radnicima niti državnom proračunu nije nastala nikakva šteta, tj. niti radnici niti državni proračun zbog radnje/propusta okrivljenika nisu pretrpjeli nikakav gubitak. Okrivljenici su mišljenja da intencija Zakona radu i njegovih prekršajnih odredbi nije kažnjavanje onih poslodavaca i njihovih odgovornih osoba koji su postupali na naprijed opisani način, slijedom čega se predlaže nadležnom prekršajnom sudu da okrivljenike za predmetni prekršaj oslobodi prekršajne odgovornosti. Ukoliko pak sud smatra da je radi ostvarivanja svrhe generalne prevencije potrebno utvrditi odgovornost okrivljenika za počinjenje predmetnog prekršaja, okrivljenici ističu da su u konkretnom slučaju nedvojbeno ispunjene pretpostavke za primjenu instituta oslobođenje od kazne iz članka 38. Prekršajnog zakona. Naime, prilikom počinjenja prekršaja nije došlo do nastanka materijalne niti druge štete, te bi novčane kazne u visinama predviđenim zakonom tako teško pogodile I. i II. okrivljenika da bi došlo do potpunog nesrazmjera između posljedica i težine počinjenog prekršaja i kazne koja je za isti izrečena.

Ukoliko pak sud smatra da nema mjesta primjeni instituta oslobođenja od kazne, tada obrana predlaže da sud, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, okrivljenicima izrekne kaznu uz primjenu instituta ublažavanja kazne.

2. U odnosu na prekršaj za koji se okrivljenici terete pod točkom 2. optužnog prijedloga, da se na radnike zaposlene kod okrivljenika a koji se navode u optužnom prijedlogu, primjenjuje Kolektivni ugovor ugostiteljstva, prema kojem radnici na koje se isti primjenjuje imaju pravo raditi veći broj prekovremenih sati od broja prekovremenih sati predviđenih Zakonom o radu, slijedom čega je optužni prijedlog u tom dijelu neosnovan u cijelosti, te ne postoji osnova za kažnjavanje okrivljenika kako je to predviđeno u citiranom optužnom prijedlogu.

Ukoliko pak sud smatra da nema mjesta primjeni instituta oslobođenja od odgovornosti za predmetni prekršaj odnosno od oslobođenja od kazne, tada obrana predlaže da sud, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, prema okrivljenicima primijeni institut ublažavanja kazne.

3. U odnosu na prekršaj pod točkom 3. optužnog prijedloga, da svi radnici zaposleni kod I. okrivljenika svaki dan, bez iznimke koriste stanku prema mogućnostima poslovanja, s obzirom da su isto potvrdili svi ispitani svjedoci koji nisu neposredno zainteresirani za ishod postupka. Također, na zaključak da su svi radnici pa tako i radnica ĐŽ te radnik ZŽ koristili stanku u dane navedene u optužnom prijedlogu, ukazuje i činjenica što bi bilo životno i logično da su radnici kojima nije bilo omogućeno korištenje stanke prijavili takvu povredu svojeg radnog prava odmah po njenom nastanku a ne sa zakašnjenjem od više od pola godine odnosno četiri mjeseca. Stoga okrivljenici predlažu nadležnom sudu da ih oslobodi odgovornosti za počinjenje predmetnog prekršaja.

4. U odnosu na prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret pod točkom 4. optužnog prijedloga, da prokurist HŽ nije postavljao nikakva pitanja ĐŽ koja ne bi bila u neposrednoj vezi s radnim odnosom. Okrivljenici zapošljavaju veći broj radnika, proveli su velik broj razgovora za posao na kojima uvijek, bez iznimke postavljaju ujednačena pitanja, i to isključivo ona koja se tiču radnog mjesta na koje se radnik zapošljava. Nikada, pa tako niti u slučaju radnice ĐŽ, ne postavljaju pitanja koja nisu u vezi s radnim odnosom, a što su potvrdili i u postupku predloženi svjedoci. Osim toga, o samom tijeku razgovora za posao s kandidatkinjom ĐŽ je odgovorna osoba I. okrivljenika, ČŽ, sastavio i službenu bilješku, koju su okrivljenici dostavili u spis.

Uzimajući u obzir sve navedeno, okrivljenici predlažu nadležnom sudu da ih oslobodi odgovornosti za predmetni prekršaj.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka, temeljem obrana 1. i 2. okrivljenika, iskaza ispitanih svjedoka KŽ, GŽ, VŽ, MŽ, ĐŽ, DŽ, IŽ, kao i uvida u dokumentaciju iz spisa, sud je nedvojbeno utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret pod toč. I.) a) i b) izreke presude, te su za iste proglašeni krivima i kažnjeni, dok za prekršaje navedene u točki II.) c) i d) izreke presude u postupku nije dokazanao da su okrivljenici počinili prekršaje za koje se terete, radi čega su oslobođeni od optužbe.

8.1. Odredba čl. 5. Zakona o radu propisuje:

(1) Poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni.

(2) Evidencije iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu.

(3) Poslodavac je dužan inspektoru rada na njegov zahtjev dostaviti podatke iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Ministar nadležan za rad (u daljnjem tekstu: ministar) pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencije iz stavka 1. ovoga članka.

Člankom 229. st. 1. toč. 1. cit. Zakona propisana je novčana kazna od 8090,00 do 13.270,00 eura za prekršaj poslodavca pravnu osobu ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu (članak 5.), te je u stavku 2. cit. članka propisana novčana kazna za odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 920,00 do 1320,00 eura.

Članak 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima propisuje:

(1) Evidencija o radnom vremenu sadrži najmanje sljedeće podatke:

1) ime i prezime radnika,

2) datum u mjesecu,

3) početak rada,

4) završetak rada,

5) vrijeme i sate zastoja, prekida rada i slično do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran,

6) ukupno dnevno radno vrijeme,

7) sate terenskog rada,

8) sate pripravnosti,

9) vrijeme nenazočnosti na radu:

– sate korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg),

– neradne dane i blagdane utvrđene posebnim propisom,

– sate spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad,

– sate plaćenih dopusta,

– sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika,

– sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena u kojima radnik svojom krivnjom ne obavlja ugovorene poslove,

– sate provedene u štrajku,

– sate isključenja s rada (lockout).

(2) Osim podataka iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom (sate rada noću, prekovremeni rad, smjenski rad, dvokratni rad, rad u dane blagdana ili neradnih dana utvrđenih posebnim propisom i slično).

(3) Podatke iz stavka 1. podstavka 3. i 4. ovoga članka poslodavac je obvezan voditi samo ako je obveza vođenja tih podataka ugovorena kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, ugovorom o radu ili je uređena pravilnikom o radu.

(4) Poslodavac koji vodi, odnosno koji je obvezan voditi podatke iz stavka 1. podstavka 3. i 4. ovoga članka, u evidenciji radnog vremena nije dužan evidentirati podatak o satima korištenja dnevnog i tjednog odmora.

(5) Za radnike kojima je radno vrijeme raspoređeno u jednakom trajanju i jednakom rasporedu po danima, tjednima i mjesecima, poslodavac nije dužan u evidenciji radnog vremena evidentirati podatak o satima korištenja dnevnog i tjednog odmora.

(6) Poslodavac je dužan u evidenciji radnog vremena voditi samo podatke iz odredbe stavka 1. ovoga članka koji su ostvareni u razdoblju, odnosno mjesecu za koje se plaća ili naknada plaće isplaćuje.

(7) Evidenciju iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je obvezan voditi i za radnike koje mu je ustupila agencija za privremeno zapošljavanje, ako je ugovorom o ustupanju radnika preuzeo tu obvezu.

(8) Na sveučilištima, veleučilištima i znanstvenim institutima, za zaposlene nastavnike, suradnike, znanstvenike i umjetnike te u ustanovama predškolskog obrazovanja za zaposlene odgajatelje djece, odnosno zaposlene koji sudjeluju u neposrednom odgojno obrazovnom radu, podaci o radnom vremenu prilagođeni su naravi njihovog rada na način da se posebno evidentiraju samo normirani oblici rada.

8.2. Odredba čl. 65. st. 3. Zakona o radu propisuje:

(3) Ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od pedeset sati tjedno.

Člankom 229. st. 1. toč. 26. cit. Zakona propisana je novčana kazna od 8090,00 do 13.270,00 eura za prekršaj poslodavca pravnu osobu ako rad radnika koji radi prekovremeno traje ukupno duže od 50 sati tjedno ili ako prekovremeni rad pojedinog radnika traje duže od sto osamdeset sati godišnje, ili ako traje duže od 250 sati godišnje kada je prekovremeni rad duži od 180 sati godišnje ugovoren kolektivnim ugovorom (članak 65. stavci 3. i 4.), te je u stavku 2. cit. članka propisana novčana kazna za odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 920,00 do 1320,00 eura.

8.3. Odredba čl. 73. Zakona o radu propisuje:

(1) Radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.(2) Maloljetnik koji radi najmanje četiri i pol sata dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta neprekidno.(3) Radnik, odnosno maloljetnik koji u nepunom radnom vremenu radi kod dva ili više poslodavaca, a ukupno dnevno radno vrijeme kod svih poslodavaca traje najmanje šest, odnosno četiri i pol sata, pravo na stanku ostvaruje kod svakog poslodavca razmjerno ugovorenom nepunom radnom vremenu.(4) Vrijeme odmora iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme.(5) Ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu uredit će se vrijeme i način korištenje ovoga odmora.

Člankom 228. st. 1. toč. 15. cit. Zakona propisana je novčana kazna od 4110,00 do 7960,00 eura za prekršaj poslodavca pravnu osobu ako radniku ne omogući korištenje stanke na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom (članak 73.), te je u stavku 2. cit. članka propisana novčana kazna za odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 530,00 do 790,00 eura.

8.4. Odredba čl. 25. st. 1. Zakona o radu propisuje:

(1) Prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto (razgovor, testiranje, anketiranje i slično) i sklapanja ugovora o radu, kao i tijekom trajanja radnog odnosa, poslodavac ne smije tražiti od radnika podatke koji nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom. Člankom 228. st. 1. toč. 6. cit. Zakona propisana je novčana kazna od 4110,00 do 7960,00 eura za prekršaj poslodavca pravnu osobu ako prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto (razgovor, testiranje, anketiranje i slično) i sklapanja ugovora o radu od radnika traži podatke koji nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom (članak 25. stavak 1.), te je u stavku 2. cit. članka propisana novčana kazna za odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 530,00 do 790,00 eura.

8.5. Okrivljenici su u svojim obranama poriču počinjenje prekršaja koji im se stavljaju na teret, međutim, sud ne prihvaća ovakve obrane okrivljenika, to stoga što su navedene obrane neuvjerljive, neargumentirane, te očigledno usmjerene radi otklanjanja prekršajne odgovornosti, vezano uz prekršaje pod točkom I.) a) i b) izreke ove odluke, a za koje prekršaje su proglašeni krivima i kažnjeni. Nasuprot tome ovaj sud prihvaća iskaze ispitanih svjedoka KŽ, VŽ, DŽ, ĐŽ, MŽ, te IŽ, koji svjedoci su u iskazima uvjerljivo i životno opisali da im okrivljenici nisu upisivali u evidencijama adekvatno prekovremeni rad, točnije različito je bio upisan prekovremeni rad koji su ostvarili. Navedene iskaze svjedoka glede ovog prekršaja potvrđuje i dokumentacija iz spisa, a ponajprije zapisnik Državnog inspektorata od dana 03.11.2023. godine str. 4-8 spisa, kao i obrasci evidencija o radnom vremenu za radnike IŽ, MŽ, VŽ, ŽŽ, ĐŽ, te GŽ, str. 9-22 spisa. Također sve navedeno potvrđuju i zapisnici Državnog inspektorata od dana 24.10.2023. godine i 20.10.2023. godine kada su na zakonit način u prostorijama Državnog inspektorata ispitani svjedoci ĐŽ i ZŽ, str. 23-27 spisa. Nadalje, sve naprijed navedeno potvrđuje i točku I.) b) ove odluke, sve vezano uz prekovremeni rad radnika duže od 50 sati tjedno i to za radnike GŽ, IŽ, ĐŽ, DŽ i VŽ. Sud nije cijenio u ovom dijelu iskaz ispitane svjedokinje GŽ glede opisanog, to stoga što je ista navela da se ne sjeća mjerodavnih činjenica vezanih uz evidencije o radnom vremenu i prekovremenom radu. Na temelju naprijed provedenog dokaznog postupka je nedvojbeno utvrđena odgovornost okrivljene pravne i odgovorne osobe za prekršaje koji im se stavljaju na teret pod toč. I.) a) i b) izreke presude.

8.6 Glede točke II.) c) izreke presude, odnosno da okrivljenici radnicima ZŽ i ĐŽ nebi omogućili korištenje dnevne stanke od najmanje trideset minuta, sud je oslobodio od optužbe okrivljenike, to iz razloga što sa sigurnošću nije dokazano da bi okrivljenici počinili to djelo. Naime, svi ispitani svjedoci osim MŽ i ĐŽ su iskazali da im je bilo omogućeno korištenje dnevne stanke od najmanje trideset minuta, dok o navedenom svjedokinja KŽ nije imala neposrednih saznanja. Isto tako su okrivljenici oslobođeni za djelo prekršaja pod II.) d) izreke, jer nitko od ispitanih svjedoka, osim svjedokinje ĐŽ nije potvrdio da bi okrivljenici prilikom razgovora za posao, iste pitali osobne podatke o namjeri i planovi glede djece, planovima o udaji ili ženidbi, točnije podatke koji nisu u neposrednoj vezi sa radnim odnosom, pa su tako okrivljenici oslobođeni od optužbe i za ovo djelo prekršaja, to stoga što nije sa sigurnošću tijekom dokaznog postupka navedeno utvrđeno.

9. Stoga je sud kod odmjere novčane kazne okrivljenicima za prekršaje pod I.) a) i b). izreke presude uzeo u obzir težinu prekršaja, te sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, pa je temeljem čl. 33. i 37. Prekršajnog zakona sud okrivljenicima izrekao novčane kazne ispod Zakonom propisanih minimalnih novčanih kazni za te prekršaje, smatrajući da će se i ovakvim kaznama postići svrha kažnjavanja, imajući u vidu olakotne okolnosti na strani okrivljenika i to dosadašnju nekažnjavanost za istovrsne prekršaje prema potvrdama Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije, kao i objektivne okolnosti pod kojima su prekršaji počinjeni.

10. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, a troškovi su odmjereni u paušalnom iznosu razmjerno složenosti postupka i imovnom stanju okrivljenika u iznosu od 50,00 (pedeset eura) svakom, jer su ih prouzročili počinjenim prekršajima pod I.) a) i b) izreke ove odluke.

U Čakovcu, 25. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ljiljana Lehkec

UŽ

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba Visokom prekršajnom sudu Zagreb, u roku od 8 dana od primitka presude, a dostavlja se u dva primjerka Općinskom sudu u Čakovcu, Prekršajni odjel, Zrinsko-frankopanska 9.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Okrivljenicima,

2. Braniteljima,

3. Tužitelju,

4. Za izvršenje,

5. Za spis.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte