Poslovni broj: 9 P Ob-135/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23.

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Željku Soldo, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice, AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima Katija Njirić i Vicko Kisić, odvjetnicima iz ZOU Katija Njirić i Vicko Kisić iz Dubrovnika i tuženika: UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Cvijetku Rihter, odvjetniku iz Dubrovnika, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne rasprave održane dana 19. veljače 2025, u nazočnosti punomoćnika stranaka, potom ročištu za objavu presude dana 25. ožujka 2025. donio i javno objavio odluku kojom:

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica AC stekla u vlasništvo 1/2 dijela stana A2-S6-1, kat 1.5 s na prvom katu zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], površine 59,78 m2 kojem pripada spremište S6 u suterenu I. ukupne površine 1,79 m2, etaža E-17, neodvojivo povezane sa 305/10000 suvlasničkog udjela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve upisano u z. ul. [broj ZK uloška], pa je tuženik dužan trpjeti da se u zemljišnu knjigu upiše ½ suvlasništva navedene nekretnine na ime AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz istovremeno brisanje ½ dijela prava vlasništva sa njegovog imena.

II. Nalaže se tuženiku tužiteljici naknaditi troškove ovog parničnog postupka od 8.500,00 eura u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, uvećano za zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Postupak je pokrenut tužbom izjavljenom 16. kolovoza 2024. Navodi se kako tuženik je upisan kao vlasnik stana A2-S6-1, kat 1.5 s na prvom katu zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], površine 59,78 m2 kojem pripada spremište S6 u suterenu I. ukupne površine 1,79 m2, etaža E-17, neodvojivo povezane sa 305/10000 suvlasničkog udjela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve upisano u z. ul. [broj ZK uloška]. Stada parnične stranke su sklopile brak 6. studenog 1997., a stan su stekle u vlasništvo 2007. tijekom trajanja bračne zajednice. Tuženik je samo formalno upisan kao vlasnik nekretnine, a stvarno je riječ o imovini koja je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, te sukladno čl. 36 st. 1 i st.3 Obiteljskog zakona predstavlja bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima. S obzirom da tuženik odbija tužiteljici izdati ovjerenu izjavu radi upisa suvlasništva na predmetnom stanu, to istaknut je tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva tužiteljice od ½ dijela ovog stana uz nalog tuženiku trpljenje takvog upisa, a zatražena je i naknada troškova ovog parničnog postupka.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu podneskom izjavljenim 18. rujna 2024. Kao prvo prigovara se previsoko označenoj vrijednosti predmeta spora od 90.000,00 Eura, jer je ovo tužba na utvrđenje, a utuženi dio nekretnine nema niti približno označenu vrijednost, već znatno manju, predmetna nekretnina se nalazi u staroj stambenoj zgradi koja se vremenom i amortizirala kao i predmetna nekretnina, pa se moli da sud uskladi prije upuštanja stranaka u raspravu vrijednost predmeta spora na iznos od 30.000,00 Eura što predstavlja realni iznos vrijednosti predmeta spora. Tuženi se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu koji je neosnovan, te se predlaže da ga se kako je utužen odbije. Točno je da su stranke sklopile brak 6. 11 1997., te je tuženik Ugovorom o kupoprodaji broj: U-20-DU1-017/2006 OV- 22139/2007 od 8. 11 2007.g. kupio stan u [adresa] u [adresa] oznake A2-S6-1, kat 1,5 na prvom katu zgrade izgrađene na č.z. 1035/13 površine 59,a spremištem S6 u suterenu ukupne površine 1,79m2, etaža E-17, neodvojivo povezano da 305/10000 suvlasničkog dijela č.z. 1035/13 k. o. [katastarska općina], sve upisano u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je i uknjižen na njegovo ime. Međutim, majka tuženika GC je prilikom konačne otplate ukupne kupoprodajne cijene sa njenog računa kod OTP Banke d.d. dala tuženiku iznos od 27.162,79 eura dana 15.3 2022. koja imovina predstavlja posebnu imovinu tuženika, pa tužiteljicu ne pripada utuženi suvlasnički omjer na predmetnom stanu od ½ dijela. Naime, kada se od ukupne kupoprodajne cijene za koju je kupljen i plaćen predmetni stan od 56.028,70 eura, odbije posebna imovina tuženika koju mu je isplatila njegova majka Katica Vuić 15.3 2022., a sa kojom je i plaćen dio ukupne kupoprodajne cijene predmetnog stana, onda preostaje iznos od 28.866 Eura, a koji se može smatrati bračnom stečevinom stranaka, tako da kada se ti iznosi pretvore u suvlasničke dijelove, taj iznos predstavlja 28866/56028 dijela prava vlasništva. Tako da bi eventualno tužiteljicu s osnova bračne stečevine s obzirom na tu činjenicu sudjelovanja majke tuženika u otplati ukupne kupoprodajne cijene sa uplaćenim iznosom od 27.162,79 Eura – posebnom imovinom tuženika, pripadalo ½ od preostalog dijela dakle najviše 14433/56028 dijela te taj suvlasnički dio bi tužiteljica eventualno mogla utuživati, a nikako više od tog suvlasničkog dijela.

Pak, Ugovor o kreditu, kojeg je do konačne otplate GC, otplaćivao samo i isključivo tuženik, a tužiteljica nije htjela doprinositi otplatama kredita iako je bila u radnom odnosu, te nije htjela sudjelovati u troškovima kućanstva, svakodnevnih troškova i potrebama djece novčano od 2019. do tužbe, pa i danas i sve je troškove obitelji snosio samo tuženik, a tužiteljica je ostala stanovati u predmetnom stanu ne doprinoseći nimalo u niti jednom jedinom segmentu. Nije istinit navod tužbe da je tužiteljica od tuženika tražila izdavanje tabularne isprave prije pokretanja ove tužbe niti je to u tužbi dokazala, jer nije tuženik primio nikakav dopis niti prijedlog za zajednički sastanak, pa nije skrivio ovu tužbu, a sa tužiteljicom se mogao dogovoriti da je sastanak i prijedlog iznijela prije ove tužbe. Za ovakav neosnovani zahtjev tužiteljice, tuženik saznaje tek primitkom tužbe te ga je isti zaprepastio, jer tužiteljica i te kako dobro zna da je tuženik sudjelovao svojom posebnom imovinom koju mu je dala majka tuženika, a koja ne predstavlja bračnu stečevinu i otplatio skoro polovinu ukupne kupoprodajne cijene predmetnog stana. Stoga se predlaže da se tužbeni zahtjev tužiteljice kako je utužen odbije, te tuženiku naknadi parnični trošak prema važećoj OT, a sukladno VPS u kojeg će odrediti sud.

3. Podneskom izjavljenim 14. listopada 2024. tužiteljica se osvrnula na odgovor na tužbu, Tužiteljica se ovim podneskom očituje na navode i dokaze tuženika iz njegovog odgovora na tužbu od dana 18. rujna 2024.. Prvenstveno se ovim putem tužiteljica očituje na prigovor pogrešno označene vrijednosti spora te ističe kako je na području [adresa] i u okolici Dubrovnika vrijednost stambenih nekretnina notorno visoka, te je vrijednost predmetnog stana najmanje 3.000,00 EUR/m2 a koja cijena je poslužila za oznaku vrijednosti predmeta spora u tužbi. Također nesporno je i da je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje prava vlasništva polovine predmetnog stana površine 61,57 m2. Ukoliko Sud bude smatrao potrebnim predlaže se od nadležne porezne uprave pribaviti podatke o prosječnim cijenama za stanove na sličnoj ili istoj lokaciji a za potrebe određivanja VPS-a. Osporavaju se svi navodi tuženika iz odgovora na tužbu kao neistiniti i neosnovani. Tužiteljica i tuženik su sklopili brak još 6.11.1997.g. i još uvijek žive sa svoje troje djece u bračnoj zajednici, upravo u stanu koji je predmet ovog spora. Obiteljskim zakonom koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetnog stana (2007.g.) propisano je kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice te da su bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima ako nisu drugačije ugovorili. Tužiteljica i tuženik nisu sklopili bračni sporazum prije niti tijekom trajanja bračne zajednice. Suvlasništvo bračnih drugova u jednakim dijelovima na bračnoj stečevini predstavlja neoborivu zakonsku prednjemu, te nije dopušteno utvrđivati doprinose bračnih drugova u stjecanju bračne stečevine. Nesporno je da je predmetni stan kupljen i uknjižen još 2007. za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka. Stan je kupljen upravo na način da je tužiteljica 2007. dala 8.270,00 EUR-a na ime pologa odnosno za prvu ratu kupoprodajne cijene stana, a koji novac joj je za tu potrebu darovao njen pok. otac ŽC i predstavlja njenu vlastitu imovinu. Ostatak kupoprodajne cijene stana je trebao biti isplaćen obročno i to dio od 23.919,94 eura putem kredita Privredne banke Zagreb d.d. a koji kredit je u cijelosti otplaćen 2019. za vrijeme trajanja bračne zajednice a dio od 23.704,45 EUR-a je trebao biti otplaćen obročno u 207 rata počevši od 10. lipnja 2019.g. izravno Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama koja je parničnim strankama prodala predmetni stan. Tužiteljica sve do primitka odgovora na tužbu nije bila upoznata da bi tuženik otplatio ostatak kupoprodajne cijene stana i bila je uvjerenja da isti imaju otplaćivati obročno stan još dugi niz godina. Tužiteljici također nije poznato je li imovina kojom je predmetni stan 2022.g. navodno otplaćen vlastita imovina tuženika ili pak bračna stečevina stranaka, s obzirom da za istu nije niti znala. Međutim, neovisno o svemu navedenom, stan koji je kupljen i stečen u vlasništvo 2007u svojoj cjelini predstavlja bračnu stečevinu u jednakim dijelovima parničnih stranaka, a eventualna otplata dijela zajedničkog duga bračne stečevine vlastitom imovinom kreira obveznopravni odnos između bračnih drugova na temelju zakonske subrogacije, pa bračni drug koji je vlastitom imovinom podmirio dio duga koji predstavlja teret bračne stečevine ima pravo postaviti obveznopravni zahtjev za isplatu polovice tog iznosa od drugog bračnog druga. O navedenom postoji mnogobrojna i ustaljena sudska praksa, pa tužiteljica u spis dostavlja dvije takve odluke u sličnim predmetima. U konkretnom slučaju plaćanje vlastitom imovinom od 8.270,00 EUR-a na ime pologa odnosno za prvu ratu kupoprodajne cijene stana od strane tužiteljice te eventualno plaćanje iznosa od 27.162,79 EUR-a na ime obročne otplate kupoprodajne cijene stana od strane tuženika nema nikakav učinak na udjele bračnih drugova u bračnoj stečevini niti na međusobne suvlasničke omjere na predmetnom stanu, kako to tuženik pogrešno smatra, već eventualno parnične stranke imaju međusobna obveznopravna potraživanja, a koja nisu predmet ovog spora. Nadalje, tužiteljica je posve zaprepaštena netočnim navodima tuženika kako je njihova bračna zajednica prestala još 2019. godine iako sa svoje troje djece još uvijek žive u istom kućanstvu. Tuženikovi navodi kako je „samo on“ otplaćivao ugovor o kreditu i kako tužiteljica nije sudjelovala u troškovima kućanstva i djece od 2019.g. pa do podnošenja ove tužbe su posve paušalni, netočni, maliciozni i posve životno nemogući. Također je netočno i da tužiteljica nije tuženika pozvala potpisati joj ispravu za uknjižbu polovine stana, a na što joj je tuženik odgovorio „vidjet ćemo“. Pored činjenice da je tuženik pokrenuo postupak za razvod braka pred Zavodom za socijalni rad, da je stan uknjižen isključivo na ime tuženika, da je tužiteljica načula da on planira stan prodati, tuženikov odgovor „vidjet ćemo“ je bio sasvim dovoljan povod za ovu tužbu. Uostalom, tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev te ne priznaje niti jedan njegov dio, stoga je nejasno zašto tuženik uopće raspravlja o povodu za tužbu bez istovremenog priznanja tužbenog zahtjeva. Slijedom svega navedenog, iz isprava koje već prileže spisu, jasno proizlazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan. Tuženik je odgovorio podneskom 18. listopada 2024., tuženi ustraje u prigovoru da je vrijednost predmeta spora previsoko označena i ustraje u prijedlogu da je sud izmijeni na manje. Ujedno smatra da je prijedlog tužiteljice da se pribave cijene stanova od porezne uprave, zaista nepotreban i smjera na odugovlačenje ovim postupkom već je na sudu da odluči o vps- u. Prvu ratu kredita u iznosu od 8.404,31 Eura – protuvrijednost tadašnju od 60.832,31 kuna uplatio je tuženik UC dana 20. 7 2006.g. prema Predugovoru kupoprodajnom ugovoru i članku 5 Predugovora, te se na dokaz predaje uplatnica. Nije istinit navod tužiteljice da je otac tužiteljice dao tužiteljici iznos od 8.270,00 eura, jer tuženik bi vjerojatno za to znao da mu je rekla. Isto kao što nije istina da bi tužiteljica taj novac uplatila u prvu ratu, jer je cijelu prvu ratu uplatio isključivo sam tuženik osobno, a kad bi bila istina da je otac tužiteljice darovao taj novac, tuženik zaista ne zna što je tužiteljica sa tim novcem učinila, svakako nije platila ni prvu ratu kredita niti bilo koju makar i jednu jedinu ratu kredita za stan. Prvi dio kredita kod PBZ jest otplaćen u iznosu od 23.919,94 eura, a za otplatu preostalog dijela ukupne kupoprodajne cijene je tuženik već predao Ugovor o kreditu, i samo je on otplaćivao sve navedene kredite. Međutim vlastitom imovinom tuženika koju mu je majka darovala i baš iznosom od 27.162,69 eura, tuženik je uplatio dana 15. ožujka 2022. sa njenog računa kod OTP Banke i zatvorio obvezu kod poslovne banke po kreditu sa tom otplatom. Taj darovani iznos je po nalogu darovateljice njegove majke GC sa njenog računa prenio u korist banke i zatvorio kredit, a novac je majka imala od izvlaštenja njene nekretnine u [adresa], koju naknadu joj je Grad Dubrovnik isplatio i predstavlja samo njenu imovinu. [adresa] GC za izvlaštene nekretnine na njen račun kod iste banke. Potpuno se pogrešan i neosnovan navod podnesak tužiteljice od 14. listopada 2024. da bi stan predstavljao bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove i da bi ova otplata bila obvezno pravni zahtjev, te je potpuno pogrešno pozivanje tužiteljice na navedene dvije presude VSRH Revd-3154/2023 i ŽS Split Gž-Ob-97/2016.g. jer su neprimjenjive u ovom predmetu. U tim presudama se opisuje uzimanje drugog kredita bračnog druga nakon prestanka bračne zajednice u svrhu otplate stana, a to ovdje apsolutno nije primjenjivo u ovom predmetu. Pojam bračne stečevine propisan je člankom 36 OZa koji propisuje da bračna stečevina imovina koju su bračnu drugo stekli tijekom trajanja bračne zajednice radom ili potječe od te imovine. Člankom 39 OZ je propisano da je vlastita imovina ( - posebna imovina ), koju bračnu drug ima u trenutku sklapanja braka. Stavak 2 Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36 Zakona. Kako je majka dio svoje imovine darovala svom sinu tuženiku iznos od 27.172,69 eura što svakako predstavlja dar učinjen jednom bračnom drugu – tuženiku od njegove majke, i taj dar novca tuženiku je potpuno različit od imovine propisane člankom 36 OZ-a dakle niti je stečen radom bračnih drugova, niti potječe od tog novca; tada se ima i jedino može smatrati njegovom vlastitom imovinom, te otplata dijela kupoprodajne cijene se ima i može jedino smatrati njegovim vlasništvom upravo kako je tuženik u odgovoru na tužbu i izračunao suvlasničke djelovao s obzirom na tu činjenicu njegove vlastite imovine, jer to jest njegova vlastita imovina od njegove majke, a ne imovina stečena radom bračnih drugova. Stoga se za taj uplaćeni iznos njegove vlastite imovine ima uračunati veći suvlasnički dio u predmetnoj nekretnini točno u omjeru kako je i izračunato, a može se lako provjeriti. Drukčije se ne može niti smije tumačiti odredbe članka 36 i 39 OZ-a, i u sudskoj praksi je već i te kako dobro poznato i uvriježeno da naslijeđena imovina, darovana imovina od roditelja jednom bračnom drugu, kao i sve koristi postignute od te imovine, ( predstavljaju vlastitu imovinu bračnog druga ), a ne bračnu stečevinu jer nema osnovnog elementa te definicije „rada bračnih drugova“. Da se ne govori da nikakva obvezno prava potraživanja kako to pokušava nametnuti tužiteljice s osnova vlastite imovine tuženika ne postoje niti se ima i može njegova posebna imovina smatrati novčanim potraživanjem – obvezno pravnim potraživanjem.

Tuženi ustraje kod navoda da je bračna zajednica stranaka potpuno prestala 2019. upravo kako je opisano u odgovoru na tužbu, a tijekom cijelog braka tužena nije htjela niti jednom lipom doprinositi ni troškovima obitelji niti otplate kredita, već je cijelu svoju plaću zadržavala samo za sebe, što vrlo dobro zna i što je jedan od razloga zbog kojeg su bilo kakvu komunikaciju potpuno stranke prekinule 2019.g., tako da je s tim upoznata i cijela obitelj pa se predlaže saslušati kćeri A i Ana Vuić [adresa]. Razlog zbog kojeg tuženik je ostao u stanu je isključivo zbog djece i njihove dobi trpeći i uvrede i provokacije iskorištavanja i dr.

4. U postupku su izvedeni predloženi dokazi-pregledane su i čitane priložene isprave, saslušani su svjedoci i stranke, kako je odlučeno na pripremnom ročištu 12. studenog 2024, dok je prethodno pripremno ročište zbog opravdano zatraženog roka za očitovanje na podnesak protustranke zakazano za 22. listopada 2024. odgođeno s time da je odlučeno prigovoru vrijednosti predmeta spora, pa je utvrđena vrijednost predmeta spora na iznos od 45.000,00 eura-a sukladno podatcima iz Ugovora o kupnji stana.

5. Tako je nakon izvođenja ovih dokaza zaključena glavna rasprava 19. veljače 2025 i zakazano je ročište za objavu presude, 25. ožujka 2025. Na ročištu 15. siječnja 2025 saslušane su stranke AC i izjavila je predmet spora je stan u kojem živi obitelj u [adresa], na adresi [adresa]. u višestambenoj zgradi u kojoj se nalazi 12 do 14 stanova i stan je na prvom katu. U ovom stanu stanuje zajedno sa suprugom i djecom. Stan je kupljen 2006 ili 2007. i polog za taj stan je dao njen otac ŽC. Supružnici nisu imali nikakvih novčanih sredstava i otac je njoj dao taj novac u svrhu kupnje stana. Stan je kupljen preko POS-a. Prethodno su se javili na natječaj i ostvarili pravo na kupnju stana. Dokumentaciju za sudjelovanje na natječaju pribavljao je UC i trebalo je dokazati koliko imamo djece, jesmo li zaposleni i jesmo li kreditno sposobni. Stan je koštao između nekih 50.000,00 i 60.000,00 eura. Misli da je bilo nekih 57.000,00 ili 58.000,00 eura. Polog je dat na ime kupoprodajne cijene pribavljano na naprijed navedeni način od njenog oca KC, a preostali iznos je plaćen tako što je UC uzeo kredit kod PBZ. Ne zna kolika je glavnica po tom kreditu i kolike su bile rate, a ona je bila sudužnik ili jamac na tom kreditu a drugih osoba nije bilo. Kredit je bio u CH. Misli da je UC podnosio tužbu zbog ovog kredita jer je bio u CH. Ovaj kredit je otplaćen za polovicu do 2019. a u ovom postupku je saznala da bi to bilo 2022 - UC je platio drugu polovicu. U bračnoj zajednici su se podijelili tako da je UC vodio računa o plaćanju rata za kredit, a ona režija i kupovala je spenzu, plaćala potrebe odjeće, obuće i onog što je potrebno za uzdržavanje djece. Stalno je bila zaposlena od vremena kupnje ovog stana tako da je radila u Konzuma od 2019. Potom je prešla raditi u jednu suvernirnicu u Uvali Lapad, a zatim od 2021. se zaposlila na današnjim poslovima u vrtiću. Jedno kratko vrijeme od 3 mjeseca bila je na burzi rada i to u vrijeme epidemije korone kada je država davala plaću. Nikada nije sklapala s UC ugovor o bračnoj imovini. Ugovor o kupnji stana glasi na UC i nju i ona je mislila da su se tako i uknjižili . Prije podnošenja ove tužbe je saznala da nije tako, da je stan uknjižen na UC i tome je prethodila situacija gdje je on rekao da će nju ostaviti bez ičega. Vezano za tvrdnje UC da je od svoje majke dobio novac kojim je otplaćen kredit za ovaj stan ne zna ništa, on joj to nije rekao. Za tu tvrdnju je saznala tek u ovom postupku. Sa majkom od UC, svojom svekrvom nema kontakt ni djeca mi nisu rekla za to da bi UC od bake s očeve strane dobio novac kako to tvrdi u ovom postupku. Njoj UC nikada nije ništa govorio u vezi otplate kredita. Da joj je UC rekao „Nada ja ne mogu plaćati“ ona bi dala novac za kreditnu ratu. Na pitanje svoje punomoćnice odgovorila je kada je njen sada pok. Otac ŽC dao polog za kupnju stana bili su prisutni pok. otac ŽC i njena braća pok. ŽC, MC, ZC i suprug UC. Za opremanje stana podigli su još jedan kredit i kupljena je kuhinja, a ona je kupila ormare, dječju sobu i mala je pomoć i od svoje obitelji i oni su nam poklonili neki namještaj. Njen brat pok. ŽC je pregradio sobu o svom trošku, svojim radom, a kasnije se isto radilo pregrađivanje i za potrebe toga UC je kupio materijal, a ŽC je radio. Za ovaj stan je kupila klima uređaj, tendu i sve što je potrebno za stan. U suvenirnici je imala plaću oko 7.000,00 kn, a u vrtiću upola manju i UC je pitao kako misli da će obitelj živjeti. U jednom trenutku muž UC je tražio da ona daje za režije 130,00 eura mjesečno i ona je to davala i on je kupio perilicu i zaključao je, nije je mogla je ja koristiti. Kasnije je odbijao uzimati ovih 130,00 eura, pa je ona za hranu i režije uplaćivala 200,00 eura. On nije htio uzimati taj novac koji mu je ona stavljala na raspolaganje i ovaj iznos uplaćuje na Marinov žiro-račun. Ona i dalje kupuje spenzu, kuham, perem, čistim stan, a što ona skuha UC i djeca neće da jedu. Na pitanje punomoćnika tuženika tužiteljica odgovorila je kako je polog za kupnju stana koji je dobila od svog sada pok. oca KC u iznosu od oko 8.000,00 eura i ona ga je dala UC i on je izvršio uplatu u banci. Točno je da je Marinov brat ĆC posudio UC novce za polog, a te novce je UC vratio ĆC i zna da je UC njoj rekao „ AC gdje je ona kuverta“ i potom je vratio taj novac ĆC. Niti jednu ratu kredita nije osobno platila. Ponavlja da njihova bračna zajednica nije prestala. Pak, UC je izjavio da brak sam s AC je sklopio 6.11.1997. i vjenčani su se crkveno . U prosincu 2024. podnio je tužbu za razvod braka o čemu nije odlučeno u postupku. U braku su rođena djeca 1998. A, 2001. U i G 2008. Prije sklapanja braka nisu bili u izvanbračnoj zajednici, a bračna zajednica je prestala 2019. Točno je da i dalje AC i on zajedno s djecom stanuju na istoj adresi u [adresa]. Radi se o stanu u višestambenoj zgradi od 13 stanova, stan je na prvom katu, pov. 62,00 m2, jednoipolsoban. Stan je kupljen kroz program POS-a i APN-a. Sklopljen je predugovor 2006. a potom i ugovor o kupnji 2007. Polog od nekih 60.000,00 kuna je od njegovog brata ĆC. ĆC je ovaj novac njemu dao na ruke i to upravo da imao polog za kupnju ovog stana. Stan se mogao kupiti i bez pologa, ali bi kreditna rata bila veća. Kredit je dvodijelni kod PBZ i kod APN-a. Poček otplate kredita je bio na APN-u ,dok je onaj bio kod banke trebao plaćati odmah. Poček je bio na rok misli - oko 13 ili 15 godina. Ne zna u kojem omjeru se dijelilo kreditno zaduženje. Stan je plaćen 56.000,00 eura. Plaćen je na naprijed naveden način od pologa i kredita. Mjesečna rata za kredit je bila oko 1.800,00 kuna a radilo se o kreditu „U švicarcima“ CHi radio je konverziju a nije tužio banku. U natječaju za kupnju ovog stana sudjelovao je on , pribavio je dokumentaciju i sklopio s agencijom za pravni promet i posredovanje nekretninama/ APN ugovor o kupoprodaji i u tom ugovoru je AC navedena je kao sudužnik. U natječaju koji je prethodio sklapanju ugovora o kupnji stana se tražilo se je li s adresom u Dubrovniku, dokaz o hrvatskom državljanstvu, ima li drugih nekretnina, status branitelja, a ne zna je li se pribavljala dokumentacija za AC, s tim da je donosio rodne listove za djecu. Ugovor o kreditu je sklopljen kao solemniziran kod JB Anđelka Stanić. On je bio korisnik kredita, a misli da je AC bila sudužnik. Sve rate kredita koje je trebalo platiti banci su plaćene prema otplatnom planu 2019. i plaćane su trajnim nalogom od njegove plaće odnosno s njegovog računa. Cijelo vrijeme je zaposlen u Ministarstvu financija kao carinik. AC je bila isto zaposlena kod više poslodavaca i misli da nije postojalo razdoblje kada je bila nezaposlena. Nakon 2019. je nastavio plaćati zaduženje na ime otplate kupoprodajne cijene za ovaj stan s tim da je zatražio i 15.3.22. dobio podatak APN-a o visini preostalog zaduženja u iznosu od misli 27.280,00 eura i platio sam taj iznos i time u cijelosti zatvorio dugovanje. Ovaj novac je dala njegova majka njemu i to tako što je sa njenog računa kod OTP banke za koji je njemu majka dala punomoć podigao novac i položio ga na račun PBZ-a za APN. Na ovom stanu on je uknjižen kao vlasnik 1/1 po ugovoru o kupoprodaji koji sam sklopio s APN-om. Njemu je majka ove novce dala nepovratno. Ovaj novac koji je njemu dala majka potječe od naknade po osnovi izvlaštenja i od prodaje njene imovine. Majka je znala zašto mu daje novac - da zatvori kredite za ovaj stan. Može potvrditi da bi za trajanja bračne zajednice bio sporazum da on plaća rate za stan i režije, a drugo da plaća AC. Ponavlja da je bračna zajednica prestala 2019. mi od tada ne konzumiramo brak, a stanuju u istom stanu zajedno s djecom, jer nemaju gdje drugo. Nakon prestanka bračne zajednice sve obveze uzdržavanja djece, troškove života snosio je on i u takvim okolnostima nie više mogao plaćati kredit za stan i majka mu je dala novac kako je naprijed opisao u ožujku 2022. da zatvori kredit. Kako je bračna zajednica prestala 2019. tako AC nije znala da je on od majke dobio novac da zatvori kredit. Točno je da nemaju bračni ugovor. Na pitanje svog punomoćnika tuženik odgovorio je kako u postupku za razvod braka sa mal. Djetetom, sinom G je postignut sporazum o roditeljskoj skrbi u postupku obveze savjetovanja tako da je sin G njemu na skrb uz viđanje s majkom od petka do nedjelje uz njenu obvezu da doprinosi njegovom uzdržavanju u iznosu od 200,00 eura mjesečno. Za sada majka djeteta ne doprinosi uzdržavanju djeteta kako je odlučeno. Misli da je sporazum kojim je dogovorena roditeljska skrb na naprijed opisan način sklopljen u kolovozu 2024. Ponavlja da od prestanka bračne zajednice 2019. protustranka ne doprinosi uzdržavanju djece troškovima i plaćanju rata za kredit. Na pitanje punomoćnice tužiteljice odgovara kako ne zna je li AC potpisala sporazumni prijedlog za razvod braka. Vjerojatno AC nije potpisala prijedlog za sporazumni razvod braka, a on se tim povodom obraćao njoj putem njene odvjetnice. Uknjižio se na ovaj stan davno nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji i ne zna na koga bi drugo stan glasio, osim na njega - uknjižio sam se u vrijeme dok je bračna zajednica trajala. Stan je imao zabranu prodaje narednih 10 godina s obzirom da je kupljen u programu POS-a. Netočno je da bi polog za kupnju ovog stana dao otac od AC. Za predočenu Isprava list. spisa 41 je izjavio da isprava koju je vlastoručno ispisao i predstavlja jednu varijantu rješavanja pologa, ali to se stvarno nije dogodilo i novac za polog je dao njegov brat ĆC .Na ročištu zaključnom 19. veljače 2025. svjedoci su saslušani odvojeno i pojedinačno, na predložene okolnosti, o onom što su vidjeli, čulu i/li ćuli od drugih. GC, majka tuženika, izjavila je da AC i UC su sklopili brak 1997.U braku je rođeno troje djece. AC i UC i dalje žive skupa u sada spornom stanu u [adresa]. Trenutno se ne može se sjetiti adrese. Međutim, oni nemaju međusobni odnos kao muž i žena. Mislim da su prestali živjeti kao supružnici od 2019. ona je vidjela da su nezadovoljni kao supružnici. Povremeno dolazim u ovaj stan. Od 2019. od prekida njihove bračne zajednice ona ne razgovara s AC. Predmetni stan se nalazi u [adresa] u više stambenoj zgradi na prvom ili drugom katu. Radi se o stanu od oko 60-tak m2. U ovom stanu i sada žive UC i AC kao i njihovo troje djece: A, U i mlt. G. Ovaj stan je kupljen 2007. i radi se o stanovima iz POS-a. Kupljen je na kredit, ne zna kod koje banke, a kredit je uzet od UC i AC. Ne zna na koji iznos je glasila glavnica kredita. Ne znam je li kupoprodajna cijena plaćena u cijelosti kreditom. Ne zna koliko je koštao stan. Ovaj kredit je bio na UC i AC, ne zna koji je rok otplate bio, ali zna da je kredit u cijelosti isplaćen 2022. Radi se o tome da je ona sinu UC dala novac da plati po osnovi kreditnog zaduženja koliko je još trebalo da se kredit u cijelosti isplati. Ne može navesti o kojem iznosu je riječ. Sinu sam ovaj novac dala bespovratno. Nikakav to zajam nije bio. U to vrijeme je bila u mirovini, ali je bila u prilici dati ovaj novac - jer je nju Grad Dubrovnik obeštetio za zemljište koje mi je oduzeo na predjelu [adresa] u [adresa]. Ne zna koliko je točno dobila po osnovi naknade, ali i njoj je ostao dio novca nakon što je dala UC novac kao naprijed za isplatu duga po kreditu. Na upit je li AC znala da je ona dala sinu UC novac odgovorila je – to ne bi znala. Na izravan upit suca o točnosti tvrdnje AC da je ona dala prilikom kupnje stana 2007. - 8.270,00 eura na ime pologa koje je za tu potrebu darovao njen otac sada pok. ŽC, svjedokinja odgovara kako ona ne bi znala. Na pitanje punomoćnice tužiteljice odgovara da je od ovog novca dobivenog po osnovi naknade iz izvlaštena dala sinu UC novac za kupnju auta i vozilo glasi na njeno ime i njoj je potrebno s obzirom da je ona onkološki bolesnik. Davala je i novac drugom sinu ĆC i utrošila novac za renoviranje svog stana pri čemu renovacija još nije završena. Na posebne upite koliki je novac dala za auto, koliko je novaca dala drugom sinu i koliko je utrošila na renovaciju svog stana odgovorila je da ne zna. Ne zna koje godine je u ovom stanu u [adresa] pregrađivanjem napravljena soba za sina stranaka Ž, unuka a u tome je sudjelovao Nadin sada pok. brat ŽC. Vezano za moj navod da je bračna zajednica prestala 2019. radi se o tome da su oni prestali dolaziti kako su prije činili nedjeljama kod nje na objed, a tada je dolazio i njen drugi sin ĆC s obitelji. Kada je dala novac sinu UC da zatvori kredit to je učinjeno na način da sam mu dala punomoć za raspolaganje novcem na njenom računu. Na pitanje punomoćnika tuženika svjedokinja odgovorila je kako je UC njoj potvrdio da je izvršio otplatu kredita za stan novcem kojeg mu je ona dala. ĐC brat tuženice, izjavio je da su AC i K se vjenčali 1997. i naravno on bio je na njihovom vjenčanju. U braku su rođena djeca, kćeri su A i U i sin mlt. G. I sada su u braku, a na upit suca traje li bračna zajednica svjedok odgovorio je traje koliko je njemu poznato. Znam o kojem stanu je riječ, nalazi se u [adresa] u [adresa], POS 1. Mislim da je na prvom ili drugom katu. Radi se o stanu od 60-tak m2. U ovom stanu živi AC sa suprugom UC zajedno sa njihovom djecom A, U i G. U zadnje vrijeme ne dolazi u ovaj stan, a prije je dolazio. Vezano za kupnju ovog stana zna da su AC i UC bili podstanari i ušli su u program POS 1. Trebao im je polog za kupnju stana kojeg nisu imali. UC i AC su došli kod oca njega i AC, sada pok. KC u [adresa] i on im je na njihovo traženje dao novac za polog i tu su bili tada braća ĐC, sada pok. ŽC, ZC i on/svjedok MC. Dao im je novac nešto u dolarima, nešto u eurima a radilo se otprilike o ukupnom iznosu od 8 ili 9 tisuća eura. Otac je rekao da im posuđuje ovaj novac i sinovima je je objasnio da je to takvim nazvao, jer u protivnom AC i UC ne bi htjeli uzeti novac. Kasnije je rekao njemu i braći da im je dao taj novac bespovratno za polog i da ga neće tražiti nazad. Ovaj novac nije vraćen niti je on to tražio već je kao i kćerki i sinovima dao je po 10.000,00 dolara kada su gradili kuću. Misli da je ovo sve bilo 2006. Za preostali iznos na ime kupoprodajne cijene misli da su UC i AC uzeli kredit. Nema nikakvih saznanja o tom kreditu .Nema nikakvih saznanja vezano za od suca predočenu tvrdnju da bi majka UC dala novac da on zatvori preostalo dugovanje po kreditu za kupnju ovog stana. U ovom stanu brat, pok. Brat ŽC je radio preinake. Napravio je još jednu sobu u dnevnom boravku i od balkona je napravljena soba za mlt. Ž naknadno. Na pitanje punomoćnice tužiteljice svjedok odgovara da kako je soba za Ž rađena 2020. ili 2021. u doba korone. Na pitanje punomoćnika tuženika svjedok odgovara : u ovom stanu je bio prije par godina možda 3 godine, nešto je sestri AC donio iz [adresa]. U stan je dolazio po prigodama; kršenje, pričest, krizma. Kod prve preinake brat ŽC je kupio materijal i njegove su ruke i to je "regalao" sestri AC, a isto je on radio ovu sobu za Ž s tim da ne zna točno tko je dao materijal. Vezano za odnose između AC i UC odgovorio je da ne zna kakvi su ti odnosi. Svjedok ZC, izjavio je da su se UC i AC su se vjenčali 1997. Roditelji su troje djece M, Z i mlt. Ž. Vezano za njihove bračne odnose nije imao nikakvih saznanja da bi bilo kakvih problema sve do unatrag pola godine kad mu je sestra rekla da postoje problemi. UC i AC zajedno sa troje djece žive i dalje u [adresa] u ovom stanu koji je predmet spora. Dolazio je u ovaj stan njima u posjetu unatrag tri godine i nije više. Nema nekog posebnog razloga zašto je prestao dolaziti. Radi se o stanu iz programa POS-a u [adresa] pov. cca 50 m2. Vezano za kupnju ovog stana zna da su AC i UC bili podstanari kada su 2006. došli kod njegovog oca KC, otac i od nade i punac od marina, u [adresa] i rekli da im treba polog za kredit kako bi kupili „posov“ stan. Otac je rado prihvatio prijedlog da im da za polog s tim ad je AC tražila da to bude na zajam, Međutim, kada je drugi put došla, ne znam je li s njom bio UC, otac je rekao AC da je to njegov poklon njima za stan i da taj novac ne treba vraćati. Već one prve prilike kad im je dao novac nakon što su otišli, otac je rekao da to nije zajam već poklon AC, svojoj kćeri kome bi drugom dao. Prilikom davanja ovog novca za polog u našoj kući u [adresa] bili su tu braća i on zajedno, a u kući je i bila majka. Otac je dao u dolarima i eurima iznos do 10.000,00 eura. Radilo se o 10% kupoprodajne cijene od „posovog“ stana u [adresa] koji se kupovao na kredit i polog je bio uvjet da se kredit može dobiti. Ne zna ništa o tom kreditu za koji je imao poslužiti ovaj polog. U odnosu na predočenu tvrdnju UC da mu je majka dala novac da zatvori preostali dio kredita jednokratnom isplatom odgovorio je da o tome ništa ne zna i da su to privatne stvari i kako bi on to mogao znati. Vezano za preinake u ovom stanu samo znam da je sada pok. brat ŽC radio jednu i još jednu sobu, kada i kako to ne zna. U tome ja nisam sudjelovao. Na pitanje punomoćnika tuženika svjedok odgovorio je kako je godine 2006. datuma kojeg ne pamtim njegov sad pok. Otac ŽC dao kćerki AC novac za polog kako je naprijed rekao. Nije mu poznato da bi i još netko drugi dao novac za polog. Na pitanje je li mu poznato je li AC ovaj novac uplatila za polog, odgovorio je protupitanjem kako bi njemu to bilo poznato. U ovaj stan je dolazio po prigodama; rođendani, krštenja, pričest i dr. ĆC , brat tuženika izjavio je da su AC i UC se vjenčali 1997. U tom braku su rođena djeca A, U i mlt. G. Na pitanje jesu li stranke i dalje u braku svjedok odgovorio je da žive skupa. Radi se o tome da žive, nažalost, na istoj adresi u [adresa], misli da je adresa [adresa], poviše igrališta. Ovaj stan je POS-ov stan, kupljen je na kredit. Brat UC je podigao kredit kod PBZ odnosno pretpostavlja da je tamo, a AC je sudužnik po tom kreditu. Za taj kredit mu je trebao polog i on je s dao 60.000,00 kuna. Ovo je bilo 2006. Ovaj novac koji je dao za potrebe pologa nije bio nikakav zajam već je on to dao UC. Vezano za otplatu ovog kredita zna da je u ožujku 2023. majka dala UC iznos do 27.280,00 eura kojim je u konačnici otplaćen ovaj kredit. Njemu je ovo poznato zato što je i on iza toga dobio od majke isti iznos. Radi se o tome da je Grad „digao“ zemlju pa je majci isplaćena naknada po to osnovu. Ne zna koliko je ukupno majka dobila novaca. Njemu više ništa nije dala osim navedenog iznosa, a ne zna i da je UC. Majka je od ovih novaca obnavljala stan u [adresa] na adresi [adresa].Na od suca predočenu tvrdnju nade da je od AC otac njoj dao za polog oko 8.000,00 eura svjedok odgovara da on o tome ništa ne zna. U ovom stanu od 1/3 balkona napravljena je soba za Ž i u tome je pomagao od AC sad pok. brat ŽC, a pomagali su i drugi. Tako je funjestru dala LC . On je isto pomagao tako što sam prilikom izvođenja nosio i radio što je trebalo. Prije ovog je isto napravljena još jedna soba, jer se radilo o jednosoban koji nije mogao zadovoljiti potrebe obitelji. Konkretno rađen je knauf i u tome je pomagao ŽC, a ŽC je inače meštar. Na pitanje punomoćnice tužiteljice svjedok odgovorio je da ova soba za mlt. Ž je rađena 2019. Kada je dao novac za polog bratu razgovarali su s VC koja je bankarska službenica vezano za kredit odnosno uplatu pologa, a ovo je bilo 2006. U to vrijem on je kao i sada bio zaposlen kao vozač u Libertasu, a 2005. sam se oženio i imao sam ušteđevinu i novce od „regala“ kao i riješeno stambeno pitanje. Imao je kučicu u [adresa]. Bio je u boljoj situaciji od brata UC, htio sam mu pomoći, dao mu je ovaj novac za polog i nije bilo govora da bi on trebao to vratiti.

6. Ocjenom provedenih dokaza odlučeno je kao u izreci, a nakon što je u postupku utvrđeno činjenično stanje za odluku u ovoj pravnoj stvari. Nije sporno još od zahtjeva i odgovora na zahtjev, kao niti nakon stranačkih iskaza i svjedočenja, a čemu su potkrjepa i priložene isprave da;

- da stranke su u braku od 6. studenog 1997. i roditelji su sada punoljetne djece kćeri, A i M, kao i mlt. sina Ž. Brakorazvodni postupak je u tijeku od godine 2024., i nije brak razveden.

- stranke žive u stanu u [adresa], prvi kat, upisan u K. O. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], A2-S6-1, E – 17, površine 59,78 m2 kojem pripada spremište u suterenu I. površine 1,79 m2 i uknjižen je na tuženika, CC.

- stan je kupljen putem POS-a ( poticajne stambene izgradnje) od APN-a (državne agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama) godine 2007., o čemu su sastavljeni predugovor, 6. srpnja 2006 i ugovor o kupoprodaji 8. studenog 2007, a stranke su ugovorne strane – tužiteljica/ sudužnik i tuženik/kupac.

- Stanke nemaju zaključen bračni ugovor.

Dakle, stan je bračna stečevina kao imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a radi se o stanu za potrebe stanovanja supružnika i zajedničke djece za prelazak obitelji iz podstanarskog statusa i tako su uspjeli dobiti POS-ov stan preko APN-a kroz kredit za 56.028,70 eura stan od skoro 60,00 m2 – plativ dijelom kod PBZ-a i drugim dijelom uz dugogodišnji poček kod APN-a.

Bračni drugovi su suvlasnici u bračnoj stečevini u jednakim dijelovima, ako nisu drugačije dogovorili, a u ovom slučaju i nisu kako i stranke potvrđuju.

Postoje oprečne tvrdnje stranaka o činjenicama od kojih ne ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i tiču se podrške strankama od oca tužiteljice i majke, kao i brata od tuženika u svezi ispunjena novčanih obveza za polog i jednokratnu otplatu kreditnog zaduženja prema APN-u, za ovaj stan. Ako je sada pokojni ŽC, otac tužiteljice i punac tuženika, dao za polog na ime kupnje ovog stana, u eurima 8.270,00 po dokumentu vlastoručno pisanom od tuženika, po svjedočenju braće tužiteljice, MC i ZC, 10.000,00 Usa dolara/eura, kćerci bespovratno time to nije od bilo kakvog pravnog učinka glede ovog stana prema odredbama stvarnog i obveznog prava, da ne bi bio stan bračna imovna, već, bar, dijelom vlastita. Takav pravni zaključak stoji i odnosu na takvo davanje od tuženikova brata, JC u svoti kako on kaže od 60.000,00 kuna, po uplatnici 60.7832,31 kuna. Uostalom, nije istaknut tužbeni zahtjev ili zahtjev iz protutužbe za utvrđenjem dijelom sukladno ovim novčanim iznosima udjela u nekretnini predmetnoj kao vlastitoj od stranka. Majka tuženika i svekrva tužiteljice, HC je svjedočila da je dala bespovratno sinu UC za platiti kredit u cijelosti godine 2022. kada je i plaćen, a priložena je uplatnica o toj doznaci na iznos od 27.280,69 eura. Međutim, ovo ne bi bilo od važnosti za postavljeni tužbeni zahtjev niti je prigovor da ga dijelom otkloni. Ove novčane tražbine mogu imati obvezno pravne učinke kada je od važnosti je li prestala bračna zajednica i ako jeste kada s obzirom da u tom slučaju i od tada plaćanje kreditnih obveza za stan kao bračnu imovinu je na jednake dijelove obveza stranka. Preinake u stanu u dva navrata kako bi odgovorio potrebama stanovanja obitelji učinjene od sada pokojnog brata tužiteljice, KC nisu o važnosti za odluku o tome da je stan bračna imovina stranka, pa nisu tako niti isticane već kao dokaz o tvrdnji je li i ako jeste kada je prestala bračna zajednica.

7. Poštujući zakonsku pretpostavku o tome da su bračni drugovi na jednake dijelove suvlasnici imovine stečene tijekom braka u ovom je slučaju. Kod takvog stanja stvari nije moguće u parnici otkloniti zakonsku pretpostavku naprijed navedenu, jer je propisano kako se ona isključivo može otkloniti sklapanjem bračnog ugovora prije pokretanja parničnog postupka u ovoj pravnoj stvari. Bračni drugovi, sada parnične stranke su suvlasnici u bračnoj stečevini, predmetnom stanu, u jednakim dijelovima, ako nisu drugačije ugovorili, a nisu( čl.249 OBZ-a, odnosno sada sukladno čl.36 st.1 i st.3 važećeg OBZ-a).

8. Tužiteljica na ime stjecanja u braku stekla je vlasništvo utužene nekretnine za ½ dijela, a kako je tuženik upisan kao isključivi vlasnik, to je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude, a vezano za sporednu tražbinu-zatraženi troškovi parničnog postupka odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude iz razloga kako slijedi.

9. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici. Osnovano tužiteljica traži zateznu kamatom po stopi iz članaka 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od donošenja presude do naplate, prema odredbi iz članka 151 stavak 3 ZPP- a. Troškovi su odmjereni prema važećoj odvjetničkoj tarifi i sukladno vrijednosti predmeta spora za zastupanje po punomoćnici iz reda odvjetnika i to : za sastav tužbe, sastav podneska od 14. listopada 2024. godine i zastupanje na ročištima: 22. listopada 2024. godine, 12. studenog 2024. godine, 15. siječnja 2025. godine, 19. veljače 2025. godine. Sve bodovano sa po 500 bodova, ukupno 3.000,00 bodova, jedan bod vrijedi 2,00 eura, tj. 6.000,00 eura uvećano za 500,00 eura na ime PDV-a, ukupno 7.500,00 eura. Tužiteljici pripada i zahtjev za naknadu troškova pristojbi na tužbu i presudu prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Tarifi o sudskim pristojbama, 500,00 eura za tužbu i 500,00 eura za presudu, po osnovi naknade za pristojbe 1.000,00 eura. Tako je tužiteljici odmjeren parnični trošak u osnovi nadoknade nagrade za zastupanje po odvjetnici od 7.500,00 eura i nadoknade pristojbi za tužbu i na presudu od 1.000,00 eura, ukupno 8.500,00 eura.

U Dubrovniku, 25. ožujka 2025.

S u d a c :

Željko Soldo

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DN-a: pun. stranaka.