Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-32/2025-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Tostojeva 45, zastupane po punomoćniku Vedranu Škočibušiću odvjetnik iz OD Marcotullij & partneri O.D. d.o.o. iz Rijeke, Strossmayerova 16, protiv tuženika HŽ CARGO d.o.o., OIB: 08720210702, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 51, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću odvjetniku iz Zagreba, II Barilovićka 7, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12. ožujka 2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 25. ožujka 2025. godine,

presudio je

I. Utvrđuje se da je točka 2. tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. 698/12 broj Odluke 7154 od dana 28.08.2014. nedopuštena, te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad za trajanja otkaznog roka utvrđenog istom odlukom.

II. Utvrđuje se da je točka 3. tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. 698/12 broj Odluke 7154 od dana 28.08.2014. nedopuštena, u dijelu "… a koji počinje teći od dana dostave ove Odluke radniku".

III. Utvrđuje se da je točka 4. tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. 698/12 broj Odluke 7154 od dana 28.08.2014. nedopuštena.

IV. Nalaže se tuženiku HŽ CARGO d.o.o. naknaditi tužiteljici NE parnični trošak u iznosu od 500,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 25.03.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 07.11.2014. navodi da je tuženik dana 28.08.2014. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. 698/12, broj odluke 7154, te istu dostavio tužiteljici. Tužiteljica je protiv Odluke o otkazu izjavi Zahtjev za zaštitu prava, koji je kod tuženika zaprimljen 22.09.2014.. Tuženik se oglušio na tužiteljičin Zahtjev za zaštitu prava, uslijed čega je tužiteljica istekom roka od 15 dana po tuženikovom zaprimanju Zahtjeva za zaštitu prava sukladno Kolektivnom ugovoru tuženika, zahtjevom za mirenje inicirala postupak mirenja. Mirenje nije održano u predviđenom roku od 8 dana s obzirom da se tuženik oglušio na zahtjev za mirenje. Radi navedenog mirenje nije uspjelo, a tužiteljica je stekla pravo podnijeti predmetnu tužbu. U točki 2. Odluke o otkazu tuženik je utvrdio da tužiteljica za vrijeme otkaznog roka nije dužna dolaziti na rad sukladno čl. 122. st. 4. Zakona o rad. tužiteljica ukazuje na čl. 85. Kolektivnog ugovora koji glasi: "ako radnik na zahtjev poslodavca prestane raditi prije isteka propisanog otkaznog roka, poslodavac mu je dužan isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka". Sukladno toj odredbi tuženik je tužiteljici trebao uputiti zahtjev da prestane raditi, a tužiteljica se s takvim zahtjevom usuglasiti da bi za vrijeme trajanja otkaznog roka doista prestala raditi. Tuženik tužiteljici nikada nije uputio zahtjev sukladno čl. 85. Kolektivnog ugovora, isti se poslužio mogućnošću iz čl. 122. st. 4. Zakona o radu, koji u opisanoj situaciji za tužiteljicu kao radnika predstavlja nepovoljnije pravo; tužiteljica za trajanja otkaznog roka želi raditi kod tuženika, te je u tom smislu tuženiku izričito uskratila suglasnost za prestanak rada za trajanja otkaznog roka sukladno čl. 85. Kolektivnog ugovora, za trajanja otkaznog roka, vraćanje na rad. U točki 3. Odluke o otkazu tuženik je utvrdio da otkazni rok tužiteljici počinje teći od dana dostave Odluke o otkazu tužiteljici. Navedena odredba u suprotnosti je s tužiteljičinim pravom na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava protiv odluka poslodavca koje predstavljaju povredu nekog njezina prava, kao i okolnosti da zahtjev za zaštitu prava zadržava izvršenje odluke poslodavca protiv koje je radnik zahtjev i podnio. U istom se smislu spori i činjenica da je tuženik u pouci o pravnom lijeku naveo kako "zahtjev za zaštitu prava ne zadržava izvršenje ove Odluke", koje je utvrđenje samo po sebi u potpunosti suprotno s čl. 90. Kolektivnog ugovora, te kao takvo ništavo. Sukladno čl. 90. Kolektivnog ugovora: "zahtjev za zaštitu prava zadržava izvršenje Odluke osim u slučajevima: izvanrednog otkaza ugovora o radu, privremenog rasporeda, udaljenja i rješenja o plaći." Tuženik je navedeno u potpunosti zanemario, te je tužiteljičin otkazni rok, prema pobijanoj odli o otkazu počeo teći danom dostave. Točkom 4. Odluke o otkazu tuženik je utvrdio da će tužiteljici umjesto korištenja godišnjeg odmora isplatiti naknadu za iskorišteni godišnji odmor sukladno čl. 82. Zakona o radu. Isto utvrđenje predstavlja jednostranu odluku tuženika kao poslodavca koji radniku ukida pravo na godišnji odmor. Ovo se posljedično referira na trajanje tužiteljičinog otkaznog roka, uvažavajući da isti ne teče za vrijeme korištenja godišnjeg odmora sukladno čl. 83. st. 4.: "otkazni rok ne teče za vrijeme … godišnjeg odmora …". Tužiteljica ukazuje kako je isplatom godišnjeg odmora tuženik zapravo oštetio tužiteljicu za pravo na godišnji odmor koji bi svakako iskoristila i imala priliku iskoristiti uzevši u obzir tuženikovu argumentaciju da je tužiteljica "tehnološki višak" i nije obvezna raditi. Posljedično tužiteljica bi imala pravo na isplatu naknade plaće za istovjetni broj dana korištenja godišnjeg odmora nakon iskorištavanja istog, odnosno nakon što bi otkazni rok nastavio teći. Predlaže da su nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi ništetnima točke 2., 3. i 4. Odluke tuženika od 28.08.2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, te obvezati tuženika da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak.

2. Podneskom od 09.10.2015. (list 21-22 spisa), tužiteljica je postavila konačan tužbeni zahtjev na način da zahtjeva da se pobijane točke Odluke tuženika od 28.08.2014. utvrde nedopuštenima, umjesto ništetnima.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te ističe prigovor prekluzije. Predlaže da sud sukladno čl. 194. ZPP-a odbaci predmetnu tužbu. Tužiteljica predmetnom tužbom predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je točka 2. tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. 698/12 broj Odluke 7154 od dana 28.08.2014. ništetna, te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad za trajanja otkaznog roka. Da se presudom utvrdi kako je točka 3. tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. 698/12 broj Odluke 7154 od dana 28.08.2014. ništetna, u dijelu "… a koji počinje teći od dana dostave ove Odluke radniku", odnosno da se utvrdi kako je točka 4. Odluke ništetna, kao da se naloži tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak tužiteljici. Tužiteljica predmetnom tužbom pobija točke od 2. do 4. Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, dok je dana 10.11.2014. kod istog suda podnijela tužbu kojom pobija točku 1. Odluke o otkazu ugovora o radu, a koji se predmet vodi pod posl. br. Pr- 9410/2014. Slijedom navedenog tuženik ističe kako tužiteljica nema pravni interes za podizanje predmetne tužbe. Tužiteljica u tužbi navodi kako je protiv odluke o otkazu izjavi Zahtjev za zaštitu prava. Zahtjev za zaštitu prava odnosi se na točku 1. Odluke o otkazu ugovora o radu, a koju točku tužiteljica predmetnom tužbom uopće ne pobija, već predmetnom tužbom pobija točke od 2. do 4. Odluke o otkazu. Slijedom navedenog tuženik ističe prigovor prekluzije budući da je tužiteljica propustila sukladno čl. 133. Zakona o radu tražiti sudsku zaštitu, pa je prekludirana u tom pravu. Opreza radi, tuženik ističe da tužiteljica pogrešno shvaća odredbe Zakona o radu, u svezi s odredbama Kolektivnog ugovora. Pozivanje tuženika, odnosno poslodavca u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu na čl. 122. st. 4. Zakona o radu, ne zanemaruje se, kako to smatra tužiteljica čl. 85. Kolektivnog ugovora iz razloga što te dvije odredbe imaju jednako značenje. Nema mjesta tužiteljičinom navodu da se poslodavac vodio samo čl. 122. st. 4. Zakona o radu, te da je tako tužiteljicu stavio u nepovoljniji položaj. Nejasni su navodi tužiteljice da joj je tuženik trebao uputiti zahtjev da prestane raditi, budući da niti Zakon o radu, niti Kolektivni ugovor ne propisuju isto, te budući da poslodavac ne može zabraniti radniku da dolazi na rad za vrijeme trajanja otkaznog roka, a u predmetnom slučaju tuženik je oslobodio tužiteljicu obveze dolaska na rad iz razloga što je tužiteljici otkazan ugovor o radu, pa su tim više navodi tužiteljice nejasni i neosnovani. Tuženik je u potpunosti postupio sukladno čl. 122. st. 4. Zakona o radu i čl. 85. Kolektivnog ugovora kada je točkom 2. predmetne Odluke oslobodio tužiteljicu dolaska na rad za vrijeme otkaznog roka. Tužiteljica dovodi u pitanje početak računanja otkaznog roka pri čemu se poziva na čl. 90. Kolektivnog ugovora, potpuno zanemarujući tuženikov stav u predmetnoj Odluci, a sve sukladno čl. 93. Kolektivnog ugovora. Čl. 93. Kolektivnog ugovora propisano je da odluke poslodavca koje se uručuju radniku trebaju sadržavati uputu o pravu na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava ili utvrđenje da je odluka konačna. Kako zahtjev za zaštitu prava protiv predmetne Odluke ne zadržava pravo izvršenja ista je konačna. Tužiteljica je dana 06.09.2014. primila Odluku o otkazu i od tog joj dana počinje teći otkazni rok, a sve sukladno čl. 92. Kolektivnog ugovora tuženika. Navodi tužiteljice kako je tuženik predmetnom Odlukom jednostrano odredio tužiteljici isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor su točni, a isto pravo je propisano čl. 82. Zakona o radu koji kaže: "u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Naknada se određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora". Tuženik svojim postupanjem nije postupio protivno odredbama Zakona o radu kao niti odredbama Kolektivnog ugovora te predlaže da sud odbaci tužbu tužiteljice, podredno da odbije tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom te da naloži tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25.09.2012. (list 4 spisa), u Odluku tuženika od 28.08.2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici br. 698/12 od 25.09.2012. (list 5 spisa), u tužiteljičin zahtjev od 16.09.2014. za zaštitu prava (list 6-7 spisa), u tužiteljičin zahtjev od 16.10.2014. za mirenjem (list 8-9 spisa), u zapisnik s treće sjednice Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora od 23.10.2014. (list 16-17 spisa), u Odluku tuženika od 29.08.2014. o prestanku rada za vrijeme trajanja otkaznog roka na zahtjev poslodavca (list 24 spisa), u Odluku tuženika od 20.03.2014. o listi tehnološkog viška (list 24 spisa – poleđina), u poziv na prvu sjednicu Povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora (list 46 spisa), u Odluku od 07.03.2014. o imenovanju predstavnika poslodavca u Povjerenstvo za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora i praćenje njihove primjene (list 47 spisa), u Poslovnik od 27.03.2014. o radu Povjerenstva za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora (list 48-50 spisa), u zapisnik s prve sjednice Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora od 27.03.2014. (list 51-51 spisa), u Kolektivni ugovor HŽ CARGO d.o.o., Aneks kolektivnog ugovoru HŽ CARGO d.o.o., s prilozima 1. i 2. i Pravilnik o I. izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji HŽ CARGO d.o.o. (list 53-88 spisa), u presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Pr-9/2017-31 od 26.04.2017. (str. 150-154 spisa), u presudu Županijskog sud au Zagrebu, posl. br. Gž R-1080/2017-2 od 11.07.2017. (str. 155-158 spisa), u presudu Vrhovnog suda RH posl. br. Revr 948/2017-2 od 13.10.2020. (str. 159-162 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrde nedopuštenima dijelovi pod točkama 2., 3. i 4. Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 28.08.2014., s time da je točkom 2. Odluke određeno da tužiteljica nije dužna dolaziti na rad; točkom 3. Odluke kojom je određeno da otkazni rok počinje teći danom dostave Odluke i točkom 4. Odluke kojom je određeno da će se tužiteljici, kao bivšoj radnici tuženika, isplatiti naknada za neiskorišteni dio godišnjeg odmora.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila radnica tuženika.

10. Među strankama nije sporno da je radni odnos tužiteljica kod tuženika prestao Odlukom tuženika od 28.08.2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 25.09.2012..

11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica uložila Zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke tuženika od 28.08.2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, te da se poslodavac na isti nije očitovao.

12. Među strankama nije sporno da je tužiteljica pokrenula postupak mirenja sukladno Kolektivnom ugovoru tuženika te da mirenje nije održano u propisanom roku.

13. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor prekluzije navodeći da tužiteljica nije pravovremeno ustala tužbom u ovom predmetu.

14. U čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), koji se ima primijeniti u konkretnom slučaju, navodi se da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

15. U čl. 88. Kolektivnog ugovora HŽ CARGO d.o.o. od 05.02.2014., koji je bio na snazi u sporno vrijeme, navodi se da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz prethodnog stava ne udovolji tom zahtjevu, radnik može pokrenuti postupak mirenja u daljnjem roku od 15 dana. Rok za mirenje traje 8 dana, a ako istekom roka nije postignuto mirno rješenje spora radnik može u roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

16. U čl. 9. st. 3. Zakona o radu/14 koji je stupio na snagu 07.08.2014., kaže se da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

17. Imajući u vidu da je tužiteljica nakon ulaganja zahtjeva za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio, u daljnjem roku od 15 dana inicirala postupak mirenja s tuženikom, te da u roku od 8 dana koji je Kolektivnim ugovorom predviđen kao rok za mirenje, nije došlo do mirenja, te da je tužiteljica u daljnjem roku od 15 dana zahtijevala zaštitu povrijeđenog prava kod ovog suda, neosnovan je prigovor prekluzije jer je tužiteljica u roku ustala tužbom kod ovog suda.

18. U odgovoru na tužbu tuženik je isticao kako tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Ovaj sud smatra da tužiteljica ima pravni interes za vođenje postupka u ovoj pravnoj stvari, a radi utvrđenja nedopuštenima točaka 2., 3. i 4. Odluke tuženika od 28.08.2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu sukladno čl. 124. st. 1. Zakona o radu/14 u svezi s čl. 187. st. 1. ZPP-a. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije neodređen. Isti je postavljen na način da tužiteljica od suda traži da se utvrde nedopuštenima određeni dijelovi Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu i to točke 2., 3. i 4. navedene Odluke. Tužbeni zahtjev je dovoljno jasan, konkretan i određen i u pogledu subjekata i u pogledu predmeta spora.

19. Na ročištu održanom 03.05.2017. sud je odredio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari dok se pravomoćno ne završi postupak koji se radi utvrđenja nedopuštenosti točke 1. Odluke tuženika od 28.08.2014. o otkazu ugovora o radu između istih stranaka vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod posl. br. Pr-9/17 (raniji poslovni brojevi predmeta su bili Pr-437/15, a zatim Pr-9410/14).

20. Kako Odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice u ovom predmetu ovisi o odluci će biti donesena (koja je u međuvremenu donesena) u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Pr-9/17 (raniji poslovni brojevi predmeta su bili Pr- 437/15, a zatim Pr-9410/14), do donošenja pravomoćne odluke u tom predmetu nije moguće zaključiti jesu li točke 2., 3. i 4. Odluke tuženika od 28.08.2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zakonite.

21. Tužiteljica predmetnom tužbom pobija točke 2., 3. i 4. Odluke tuženika od 28.08.2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, dok je tužiteljica kod ovog suda pod posl. br. Pr-9410/2014 podnijela tužbu kojom pobija točku 1. Odluke tuženika od 28.08.2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. U točki 1. Odluke tuženika od 28.08.2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu navodi se da se radnici NE iz [adresa] otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 25.09.2015. za rad na poslovima glavni referent za skladišno nabavno poslovanje (ZG, ST) zbog toga što je zbog gospodarskih i organizacijskih razlog prestala potreba za obavljanjem tih poslova. Predmet posl. br. Pr-9410/2014 je predstavljao prethodno pitanje za rješenje ove parnice. Iz navedenog razloga ovaj predmet je bio u prekidu (rješenje o prekidu postupka ovaj sud je donio na ročištu dana 03.05.2017., a to rješenje je postalo pravomoćno istoga dana), do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Predmet ovoga suda posl. br. Pr-9410/2014 je u tri navrata mijenjao poslovni broj, te je prvostupanjska odluka u tom predmetu donesena od strane Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl. br. Pr-9/17-31 dana 26.04.2017.. Tom odlukom je utvrđeno da je točka 1. Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. 698/12, broj odluke 7154 upućena od strane tuženika HŽ CARGO d.o.o. tužiteljici NE nedopuštena i da radni odnos tužiteljice i tuženika nije prestao. Naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na rad u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe te j e obvezan tuženik nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupak u iznosu od 4.000,00 kuna. Odlučujući o žalbi tuženika Županijski sud u Zagrebu je dana 11.07.2017. pod posl. br. Gž R-1080/2017-2 donio presudu kojom je odbio kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. br. Pr-9/17-31 od 26.04.2017.. Protiv pravomoćne presude izvanredni pravni lijek

– reviziju uložio je tuženik. Odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1080/2017-2 od 11.07.2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Pr-9/2017-31 od 26.04.2017., Vrhovni sud RH je donio presudu posl. br. Revr 948/2017-2 od 13.10.2020. kojom je odbijena revizija tuženika kao neosnovana. Tužiteljica u ovom predmetu je kao tužiteljica u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu uspjela u radnom sporu u kojem je pobijala točku 1. Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kojom joj je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 25.09.2012. zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Iako su pobijane točke 2., 3. i 4. Odluke tuženika od 28.08.2014. pravno korektno navedene, zbog činjenice da je tužiteljica pobila Odluku poslodavca od 28.08.2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog posebno uvjetovanih razloga, to posljedično ima utjecaj i na zakonitost i dopuštenost preostalih točaka sporne odluke, a koje su predmet ove tužbe. To znači da su posljedično naprijed navedenom nezakonite i nedopuštene i sve tri točke sporne Odluke odnosno i točka 2. i 3. i 4. Odluke tuženika od 28.08.2014..

22. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 09.10.2015. (list 21-22 spisa) nije preinačen prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, budući da je tužiteljica promijenila pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Tako se u čl. 191. st. 3. ZPP-a navodi da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

23. Slijedom naprijed navedenog sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kao pravno osnovan, odnosno donio je odluku kao u točci I izreke, jer je tužiteljica pravomoćno uspjela u parnici koja je prethodno pitanje za ovu parnicu, a u kojoj parnici je utvrđeno da je Odluka tuženika od 28.08.2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici nedopuštena.

24. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

25. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 172 spisa).

26. Tužiteljica je uspjela u sporu, pa joj je tuženik dužan nadoknaditi prouzročene parnične troškove.

27. Trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku odmjeren u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22), a imajući u vidu Tbr. 52. st. 4 važeće OT (NN 138/23) u kojem se navodi da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Tužba u ovom predmetu je podnesena 07.11.2014., a nova, sada važeća odvjetnička tarifa (NN 138/23) stupila je na snagu 25.11.2023. Temeljem Tarifnog broja 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22) odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u radnom sporu radi poništenja otkaza odnosno utvrđivanja prava na rad, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova. Vrijednost odvjetničkog boda iznosi 2 € temeljem Tbr. 54. važeće OT (NN 138/23). 200 bodova izraženo u novcu iznosi 400,00 €. Na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati PDV (Tbr. 46. važeće OT) koji trenutno iznosi 25%, a to je daljnjih 100,00 €. Sveukupno je tužiteljici priznat trošak ove parnice u visini od 500,00 €.

28. Tužiteljica je na dosuđeni trošak potraživala zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3. u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17), pa je njezin zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 25. ožujka 2025.g. pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

29. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvj. Vedran Skočibušić iz Rijeke

- pun. tuženika odvj. Dinko Rebrović iz Zgb