Zakon.hr

Poslovni broj Pr-74/2024-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužiteljica ad.1 FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2 VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.3 FDV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad.4 ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćniku Alenu Pešušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Opće bolnica Zadar, Bože Peričića 5, OIB: 11854878552, zastupane po punomoćnici Tanji Budimir Gulan, odvjetnici u Zadru, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 10. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljica i zamjenice punomoćnice tužene, 25. ožujka 2025. javno je objavio i p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici ad.1 iznos od 6.525,58 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 57,59 Eura od 16.06.2015.,

- na iznos od 56,72 Eura od 16.07.2015.,

- na iznos od 56,98 Eura od 16.08.2015.,

- na iznos od 71,19 Eura od 16.09.2015.,

- na iznos od 46,78 Eura od 16.10.2015.,

- na iznos od 54,98 Eura od 16.11.2015.,

- na iznos od 77,81 Eura od 16.12.2015.,

- na iznos od 55,43 Eura od 16.01.2016.,

- na iznos od 86,78 Eura od 16.02.2016.,

- na iznos od 89,90 Eura od 16.03.2016.,

- na iznos od 66,03 Eura od 16.04.2016.,

- na iznos od 78,47 Eura od 16.05.2016.,

- na iznos od 69,04 Eura od 16.06.2016.,

- na iznos od 55,23 Eura od 16.07.2016.,

- na iznos od 161,99 Eura od 16.08.2016.,

- na iznos od 105,26 Eura od 16.09.2016.,

- na iznos od 169,30 Eura od 16.10.2016.,

- na iznos od 136,50 Eura od 16.11.2016.,

- na iznos od 155,33 Eura od 16.12.2016.,

- na iznos od 140,13 Eura od 16.01.2017.,

- na iznos od 175,08 Eura od 16.02.2017.,

- na iznos od 132,33 Eura od 16.03.2017.,

- na iznos od 134,20 Eura od 16.04.2017.,

- na iznos od 139,21 Eura od 16.05.2017.,

- na iznos od 120,01 Eura od 16.06.2017.,

- na iznos od 90,54 Eura od 16.07.2017.,

- na iznos od 182,64 Eura od 16.08.2017.,

- na iznos od 145,32 Eura od 16.09.2017.,

- na iznos od 138,62 Eura od 16.10.2017.,

- na iznos od 173,87 Eura od 16.11.2017.,

- na iznos od 132,15 Eura od 16.12.2017.,

- na iznos od 106,18 Eura od 16.01.2018.,

- na iznos od 114,40 Eura od 16.02.2018.,

- na iznos od 115,84 Eura od 16.03.2018.,

- na iznos od 109,91 Eura od 16.04.2018.,

- na iznos od 109,93 Eura od 16.05.2018.,

- na iznos od 113,13 Eura od 16.06.2018.,

- na iznos od 123,91 Eura od 16.07.2018.,

- na iznos od 160,33 Eura od 16.08.2018.,

- na iznos od 141,92 Eura od 16.09.2018.,

- na iznos od 165,61 Eura od 16.10.2018.,

- na iznos od 154,84 Eura od 16.11.2018.,

- na iznos od 95,27 Eura od 16.12.2018.,

- na iznos od 77,79 Eura od 16.01.2019.,

- na iznos od 87,41 Eura od 16.02.2019.,

- na iznos od 88,47 Eura od 16.03.2019.,

- na iznos od 80,12 Eura od 16.04.2019.,

- na iznos od 95,87 Eura od 16.05.2019.,

- na iznos od 84,65 Eura od 16.06.2019.,

- na iznos od 84,13 Eura od 16.07.2019.,

- na iznos od 115,35 Eura od 16.08.2019.,

- na iznos od 109,60 Eura od 16.09.2019.,

- na iznos od 115,23 Eura od 16.10.2019.,

- na iznos od 114,17 Eura od 16.11.2019.,

- na iznos od 121,58 Eura od 16.12.2019.,

- na iznos od 132,38 Eura od 16.01.2020.,

- na iznos od 123,07 Eura od 16.02.2020.,

- na iznos od 118,69 Eura od 16.03.2020.,

- na iznos od 107,91 Eura od 16.04.2020.,

- na iznos od 2,47 Eura od 16.06.2020.

do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.

II. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici ad.2 iznos od 4.932,52 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 22,41 Eura od 16.09.2015.,

- na iznos od 32,09 Eura od 16.10.2015.,

- na iznos od 67,16 Eura od 16.11.2015.,

- na iznos od 58,21 Eura od 16.12.2015.,

- na iznos od 73,37 Eura od 16.01.2016.,

- na iznos od 70,35 Eura od 16.02.2016.,

- na iznos od 87,94 Eura od 16.03.2016.,

- na iznos od 70,95 Eura od 16.04.2016.,

- na iznos od 91,58 Eura od 16.05.2016.,

- na iznos od 82,34 Eura od 16.06.2016.,

- na iznos od 91,72 Eura od 16.07.2016.,

- na iznos od 98,49 Eura od 16.08.2016.,

- na iznos od 144,28 Eura od 16.09.2016.,

- na iznos od 77,54 Eura od 16.10.2016.,

- na iznos od 116,62 Eura od 16.11.2016.,

- na iznos od 80,97 Eura od 16.12.2016.,

- na iznos od 94,47 Eura od 16.01.2017.,

- na iznos od 104,72 Eura od 16.02.2017.,

- na iznos od 79,49 Eura od 16.03.2017.,

- na iznos od 82,29 Eura od 16.04.2017.,

- na iznos od 108,61 Eura od 16.05.2017.,

- na iznos od 65,83 Eura od 16.06.2017.,

- na iznos od 92,16 Eura od 16.07.2017.,

- na iznos od 107,67 Eura od 16.08.2017.,

- na iznos od 115,23 Eura od 16.09.2017.,

- na iznos od 88,25 Eura od 16.10.2017.,

- na iznos od 75,81 Eura od 16.11.2017.,

- na iznos od 81,56 Eura od 16.12.2017.,

- na iznos od 69,83 Eura od 16.01.2018.,

- na iznos od 84,68 Eura od 16.02.2018.,

- na iznos od 67,23 Eura od 16.03.2018.,

- na iznos od 57,55 Eura od 16.04.2018.,

- na iznos od 60,28 Eura od 16.05.2018.,

- na iznos od 73,96 Eura od 16.06.2018.,

- na iznos od 87,53 Eura od 16.07.2018.,

- na iznos od 95,46 Eura od 16.08.2018.,

- na iznos od 94,88 Eura od 16.09.2018.,

- na iznos od 87,04 Eura od 16.10.2018.,

- na iznos od 78,33 Eura od 16.11.2018.,

- na iznos od 77,68 Eura od 16.12.2018.,

- na iznos od 75,71 Eura od 16.01.2019.,

- na iznos od 87,98 Eura od 16.02.2019.,

- na iznos od 91,97 Eura od 16.03.2019.,

- na iznos od 76,03 Eura od 16.04.2019.,

- na iznos od 105,46 Eura od 16.05.2019.,

- na iznos od 82,27 Eura od 16.06.2019.,

- na iznos od 79,83 Eura od 16.07.2019.,

- na iznos od 102,21 Eura od 16.08.2019.,

- na iznos od 84,30 Eura od 16.09.2019.,

- na iznos od 125,83 Eura od 16.10.2019.,

- na iznos od 98,49 Eura od 16.11.2019.,

- na iznos od 110,56 Eura od 16.12.2019.,

- na iznos od 110,54 Eura od 16.01.2020.,

- na iznos od 140,41 Eura od 16.02.2020.,

- na iznos od 115,53 Eura od 16.03.2020.,

- na iznos od 148,84 Eura od 16.04.2020.

III. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici ad.3 iznos od 5.516,22 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 59,16 Eura od 16.06.2015.,

- na iznos od 68,07 Eura od 16.07.2015.,

- na iznos od 65,11 Eura od 16.08.2015.,

- na iznos od 102,17 Eura od 16.09.2015.,

- na iznos od 48,94 Eura od 16.10.2015.,

- na iznos od 105,28 Eura od 16.11.2015.,

- na iznos od 74,28 Eura od 16.12.2015.,

- na iznos od 60,89 Eura od 16.01.2016.,

- na iznos od 81,91 Eura od 16.02.2016.,

- na iznos od 107,71 Eura od 16.03.2016.,

- na iznos od 98,83 Eura od 16.04.2016.,

- na iznos od 87,15 Eura od 16.05.2016.,

- na iznos od 70,91 Eura od 16.06.2016.,

- na iznos od 100,71 Eura od 16.07.2016.,

- na iznos od 119,38 Eura od 16.08.2016.,

- na iznos od 110,30 Eura od 16.09.2016.,

- na iznos od 113,96 Eura od 16.10.2016.,

- na iznos od 116,81 Eura od 16.11.2016.,

- na iznos od 99,71 Eura od 16.12.2016.,

- na iznos od 109,73 Eura od 16.01.2017.,

- na iznos od 116,84 Eura od 16.02.2017.,

- na iznos od 78,80 Eura od 16.03.2017.,

- na iznos od 95,54 Eura od 16.04.2017.,

- na iznos od 95,90 Eura od 16.05.2017.,

- na iznos od 89,06 Eura od 16.06.2017.,

- na iznos od 87,56 Eura od 16.07.2017.,

- na iznos od 117,68 Eura od 16.08.2017.,

- na iznos od 95,33 Eura od 16.09.2017.,

- na iznos od 113,92 Eura od 16.10.2017.,

- na iznos od 74,42 Eura od 16.11.2017.,

- na iznos od 80,20 Eura od 16.12.2017.,

- na iznos od 63,62 Eura od 16.01.2018.,

- na iznos od 64,42 Eura od 16.02.2018.,

- na iznos od 80,68 Eura od 16.03.2018.,

- na iznos od 73,38 Eura od 16.04.2018.,

- na iznos od 67,10 Eura od 16.05.2018.,

- na iznos od 72,62 Eura od 16.06.2018.,

- na iznos od 100,17 Eura od 16.07.2018.,

- na iznos od 79,88 Eura od 16.08.2018.,

- na iznos od 98,56 Eura od 16.09.2018.,

- na iznos od 107,09 Eura od 16.10.2018.,

- na iznos od 81,20 Eura od 16.11.2018.,

- na iznos od 60,20 Eura od 16.12.2018.,

- na iznos od 81,88 Eura od 16.01.2019.,

- na iznos od 75,11 Eura od 16.02.2019.,

- na iznos od 91,47 Eura od 16.03.2019.,

- na iznos od 82,27 Eura od 16.04.2019.,

- na iznos od 86,07 Eura od 16.05.2019.,

- na iznos od 86,41 Eura od 16.06.2019.,

- na iznos od 129,22 Eura od 16.07.2019.,

- na iznos od 79,81 Eura od 16.08.2019.,

- na iznos od 123,63 Eura od 16.09.2019.,

- na iznos od 140,19 Eura od 16.10.2019.,

- na iznos od 106,48 Eura od 16.11.2019.,

- na iznos od 110,94 Eura od 16.12.2019.,

- na iznos od 124,86 Eura od 16.01.2020.,

- na iznos od 115,88 Eura od 16.02.2020.,

- na iznos od 127,72 Eura od 16.03.2020.,

- na iznos od 110,78 Eura od 16.04.2020.,

- na iznos od 48,32 Eura od 16.05.2020.

IV. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici ad.4 iznos od 5.192,75 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 66,92 Eura od 16.06.2015.,

- na iznos od 86,49 Eura od 16.07.2015.,

- na iznos od 50,92 Eura od 16.08.2015.,

- na iznos od 101,43 Eura od 16.09.2015.,

- na iznos od 42,78 Eura od 16.10.2015.,

- na iznos od 80,22 Eura od 16.11.2015.,

- na iznos od 42,02 Eura od 16.12.2015.,

- na iznos od 63,94 Eura od 16.01.2016.,

- na iznos od 70,04 Eura od 16.02.2016.,

- na iznos od 101,55 Eura od 16.03.2016.,

- na iznos od 79,93 Eura od 16.04.2016.,

- na iznos od 95,95 Eura od 16.05.2016.,

- na iznos od 93,59 Eura od 16.06.2016.,

- na iznos od 108,06 Eura od 16.07.2016.,

- na iznos od 135,84 Eura od 16.08.2016.,

- na iznos od 101,54 Eura od 16.09.2016.,

- na iznos od 94,02 Eura od 16.10.2016.,

- na iznos od 84,42 Eura od 16.11.2016.,

- na iznos od 100,74 Eura od 16.12.2016.,

- na iznos od 84,08 Eura od 16.01.2017.,

- na iznos od 98,52 Eura od 16.02.2017.,

- na iznos od 90,43 Eura od 16.03.2017.,

- na iznos od 109,88 Eura od 16.04.2017.,

- na iznos od 75,35 Eura od 16.05.2017.,

- na iznos od 107,58 Eura od 16.06.2017.,

- na iznos od 68,51 Eura od 16.07.2017.,

- na iznos od 95,71 Eura od 16.08.2017.,

- na iznos od 116,03 Eura od 16.09.2017.,

- na iznos od 73,54 Eura od 16.10.2017.,

- na iznos od 84,23 Eura od 16.11.2017.,

- na iznos od 57,28 Eura od 16.12.2017.,

- na iznos od 60,01 Eura od 16.01.2018.,

- na iznos od 54,79 Eura od 16.02.2018.,

- na iznos od 63,01 Eura od 16.03.2018.,

- na iznos od 68,06 Eura od 16.04.2018.,

- na iznos od 60,01 Eura od 16.05.2018.,

- na iznos od 82,33 Eura od 16.06.2018.,

- na iznos od 95,05 Eura od 16.07.2018.,

- na iznos od 96,79 Eura od 16.08.2018.,

- na iznos od 96,62 Eura od 16.09.2018.,

- na iznos od 79,12 Eura od 16.10.2018.,

- na iznos od 80,39 Eura od 16.11.2018.,

- na iznos od 71,94 Eura od 16.12.2018.,

- na iznos od 93,72 Eura od 16.01.2019.,

- na iznos od 72,19 Eura od 16.02.2019.,

- na iznos od 81,50 Eura od 16.03.2019.,

- na iznos od 77,62 Eura od 16.04.2019.,

- na iznos od 74,09 Eura od 16.05.2019.,

- na iznos od 70,87 Eura od 16.06.2019.,

- na iznos od 124,35 Eura od 16.07.2019.,

- na iznos od 100,33 Eura od 16.08.2019.,

- na iznos od 101,30 Eura od 16.09.2019.,

- na iznos od 107,38 Eura od 16.10.2019.,

- na iznos od 106,99 Eura od 16.11.2019.,

- na iznos od 107,38 Eura od 16.12.2019.,

- na iznos od 105,05 Eura od 16.01.2020.,

- na iznos od 120,64 Eura od 16.02.2020.,

- na iznos od 115,00 Eura od 16.03.2020.,

- na iznos od 147,27 Eura od 16.04.2020.,

- na iznos od 17,41 Eura od 16.05.2020.

r i j e š i o j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u dijelu kojim je

- tužiteljica ad.1 tražila isplatu iznosa od 377,99 Eura sa zateznim kamatama;

- tužiteljica ad.2 tražila isplatu iznosa od 410,63 Eura sa zateznim kamatama;

- tužiteljica ad.3 tražila isplatu iznosa od 436,29 Eura sa zateznim kamatama;

- tužiteljica ad.4 tražila isplatu iznosa od 536,06 Eura sa zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženoj po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužiteljicama iznos od 9.452,23 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos od 3.290,63 Eura zahtjev tužiteljica za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljice FD iz [adresa] (dalje: tužiteljica ad.1), ND iz [adresa] (dalje: tužiteljica ad.2), FDV iz [adresa] (dalje: tužiteljica ad.3) i ZD iz [adresa] (dalje: tužiteljica ad.4) 08. lipnja 2020. sudu podnose tužbu protiv tužene Opće bolnica Zadar (dalje: tužena) radi isplate plaće u kojoj navode da su tužiteljica ad.1 i tužena 14. svibnja 2014. zaključili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto I. vrste, Specijalist medicinske biokemije u bolnici, Odjel za laboratorijsku dijagnostiku, sa Dodatkom Ugovora o radu od 4. srpnja 2016. za radno mjesto položaj I. vrste – v.d. voditelja Odjela za laboratorijsku dijagnostiku, s time da je tužiteljica ad.1 u neprekinutom radnom odnosu kod tužene od 12. prosinca 1995.; da su tužiteljica ad.2 i tužena 07. svibnja 2015. zaključili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto I. vrste – Specijalist medicinske biokemije, Odjel za laboratorijsku dijagnostiku, s time da je tužiteljica ad.2 u neprekinutom radnom odnosu kod tužene od 01. listopada 2008.; da su tužiteljica ad.3 i tužena 13. lipnja 1988. te 01. veljače 1996. zaključili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto dipl. inženjer medicinske biokemije specijalist službe za laboratorijsku dijagnostiku te 14. svibnja 2014. Ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto I. vrste – Specijalist medicinske biokemije u bolnici, Odjel za laboratorijsku dijagnostiku; te da su tužiteljica ad.4 i tužena 14. rujna 2009. zaključili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Specijalizant medicinske biokemije u bolnici, Odjel za laboratorijsku dijagnostiku, 25. veljače 2014. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto: Specijalist medicinske biokemije unutar Odjela za laboratorijsku dijagnostiku te 14. svibnja 2014. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto I. vrste –Specijalist medicinske biokemije u bolnici, Odjel za laboratorijsku dijagnostiku. Sukladno čl. 94. Zakona o radu za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik da ima pravo na povećanu plaću. Sukladno čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja plaću radnika da čini osnovna plaća i dodatak na osnovnu plaću, osnovnu plaću da čini umnožak koeficijenta složenosti poslova i dodatka na osnovnu plaću, s time da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice plaće, uvećan za 0,5 % za svaku godine navršenog staža, dok se dodacima na plaću smatra stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaća. Sukladno čl. 49. Kolektivnog ugovora osnovna plaća radniku da će se uvećati za rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na povećanu plaću za 150%. Pri tome se prekovremenim radom smatra svaki rad duži od predviđenog rada utvrđenim dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Sukladno čl. 28. Kolektivnog ugovora puno radno vrijeme da iznosi 40 sati tjedno. Odredbama čl. 55. do čl. 58. Kolektivnog ugovora da je propisano uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada, odnosno položajni dodaci. Sukladno čl. 81. Zakona o radu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik da ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca. Tužena kao poslodavac da tužiteljicama nije obračunavao plaću sukladno odredbama Kolektivnog ugovora i Zakona o radu. Tužena da nije obračunavala tužiteljicama prekovremene sate sukladno čl. 49. Kolektivnog ugovora, pri čemu da je pogrešno obračunala broj prekovremenih sati, a samim time i dodatak za prekovremene sate. S obzirom da naknada za prekovremene sate predstavlja dio osnovne plaće, na tako obračunatu plaću, koja obuhvaća i prekovremene sate, da se trebaju obračunavati i isplatiti svi dodaci na plaću koji se plaćaju u redovnom radnom vremenu ili prema redovnom mjesečnom fondu sati pa tako i dodatak iz čl. 58. Kolektivnog ugovora. Naime, čl. 58. Kolektivnog ugovora da je određen dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i to za nezdravstvene radnike koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja, te takav da je dodatak poslodavac trebao obračunati na osnovnu plaću kojom je trebalo obuhvatiti i prekovremene sate koje je tužena međutim propustila obračunati i isplatiti. S obzirom da je poslodavac tužiteljicama pogrešno obračunavao mjesečnu plaću, zbog toga da je pogrešno obračunata i naknada za godišnji odmor iz čl. 81. Zakona o radu. Tužiteljice da ne raspolažu posebnim stručnim znanjem da bi mogle bez provođenja financijskog vještačenja utvrditi iznos bruto plaće koje im tužena nije obračunala i isplatila, tim više što se obračun plaće vrši temeljem Centraliziranog obračuna plaće te je takav obračun vrlo složen i potrebna su posebna stručna znanja za tumačenje takvog obračuna. Slijedom navedenog tužiteljice smatraju da su ispunjenje pretpostavke iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku te predlažu sudu donijeti rješenje kojim će naložiti tuženiku da u roku od 15 dana dostavi sve obračune plaća tužiteljica za period od svibnja 2015. do svibnja 2020. godine, evidenciju radnog vremena za to razdoblje te obračun iz kojeg će biti razvidni iznosi neisplaćenih plaća i naknada za isti period i to za slučaj da su svi dodaci na plaću na koja tužiteljice imaju pravo bili obračunati na sve sate prekovremenog rada tužiteljica za razdoblje od svibnja 2015. do svibnja 2020. godine, a nakon pribave koje dokumentacije tužiteljice predlažu provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine neisplaćenog dijela plaće i naknade plaće za utuženi period, nakon čega da će tužiteljice odrediti visinu plaće i naknade plaće isplatu koje potražuju od tužene ovom tužbom za utuženi period. Za slučaj da sud ocijeni da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe u ovoj pravnoj stvari, tužiteljice postavljaju podredni tužbeni zahtjev kojim od tužene traže isplatu iznosa od 50.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom svaka. Tužiteljice postavljaju i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom.

1.1. Tužiteljice dakle sudu podnose tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 29. lipnja 2020. tužena navodi da je nesporno da su tužiteljice zaposlene kod tužene na radnom mjestu I. vrste - specijalist medicinske biokemije unutar Odjela za laboratorijsku dijagnostiku. Međutim, tužena da je sukladno odredbama čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13, dalje: KU/13) identičnoj odredbi čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ((„Narodne novine“ br. 29/18, dalje: KU/18) te odredbama Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/18) i Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 92/19) tužiteljicama isplaćivao dodatak za prekovremeni rad, rad nedjeljom, rad noću i rad subotom na osnovnu plaću, dakle, sve dodatke na plaću da je isplaćivao sukladno odredbama Kolektivnog ugovora pri čemu tužena dalje citira odredbu čl. 47. KU/13 odnosno čl. 45. KU/18, odredbu čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18, odredbu čl. 59.a KU/13 odnosno čl. 58. KU/18. Navodi da se navedeni dodaci na plaću obračunavaju na način da se uveća osnovna plaća bez mogućnosti kumuliranja dodataka iz čl. 55. KU/13, dakle, tužiteljice da kao specijalisti imaju pravo na dodatak od 16% tj. 19% na uvjete rada te dodatak od 4% tj. 8% na sudjelovanje u postupku dijagnostike i liječenja, ali na osnovnu plaću ostvarenu u redovnom mjesečnom fondu sati, a ne na način kako to tužiteljice tvrde. Tužena osporava tvrdnje tužiteljica da imaju pravo kumulativno na sve dodatke na plaću (16% tj. 19% za uvjete rada, 4% tj. 8% na sudjelovanje u postupku dijagnostike liječenja) za sate odrađene u prekovremenom radu budući da takve tvrdnje nisu u skladu s odredbama važećih KU niti njihovih tumačenja. U odnosu na navode tužiteljica da im tužena pogrešno isplaćuje dodatke na plaću odnosno da isplata dodataka na prekovremeni rad ne isključuje isplatu dodataka na uvijete rada i na dodatak za sudjelovanje u postupku dijagnostike i liječenja te da tužitelji imaju pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad odnosno da za svaki sat odrađen u prekovremenom radu, tužena ističe da su takvi navodi u potpunosti netočno i da ne proizlaze niti iz odredbi KU niti iz njegovih obvezujućih tumačenja. Prema odredbi čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01, 39/09), plaću službenika i namještenika da čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Elementi za plaće u javnim službama da su dakle koeficijent složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen, osnovica za izračun plaće i uvećanje osnovice za izračun plaće za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a koji se elementi množe te sačinjavaju osnovnu plaću. Tako da je i KU određeno kako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto, osnovice za izračun plaća, i to uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Pri tome da se pojmom osnovna plaća označava ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodatka i uvećanja, te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Ovdje tužena naglašava kako odredba st. 3. tog članka izričito navodi kako se (svi) dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću kako je definirana čl. 47. st. 2. KU/13 odnosno čl. 45. st. 2. KU/18. Dakle, prekovremeni rad kao i noćni rad, rad subotom, rad nedjeljom te rad u drugoj smjeni da predstavlja uvećanje osnovne plaće i cijena takvog rada da je ugovorena za svaki pojedini slučaj i svako takvo uvećanje da se isplaćuje radniku na osnovnu plaću i to ne na cijelu osnovnu plaću, već samo na ostvarene sate noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, te za prekovremeni rad. Za uređenje plaća u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja, u KU/13 da su ključne odredbe čl. 47. KU/13 te njoj identična odredba čl. 45. KU/18. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. godine da višekratno, zaključcima 58. i 95. navodi da „Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka. dok zaključkom 106. navodi „Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću, čime da je Zajedničko povjerenstvo izrijekom utvrdilo kako se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću i to prethodno obračunu drugih dodataka. Kako da dakle postoji izričito uređenje, iskaz suglasnosti volje stranaka Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. i 2018. godine glede smisla i domašaja ugovornih odredaba o dodacima i uvećanjima plaće te načinu obračuna i isplate istih, pri čemu da postoje i usuglašena obvezujuća tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. godine koja da sve dodatke i uvećanja obračunavaju na osnovnu plaću bez prethodno obračunatih drugih dodataka, to da se valjano može zaključiti kako bi svako drugačije tumačenje ili primjena ovih odredbi o dodacima i uvećanjima na plaću bilo nevaljano i nepravno, protivno samoj volji ugovornih strana Kolektivnog ugovora, pri čemu tužena napominje da sukladno čl. 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ove odredbe Kolektivnog ugovora treba primjenjivati onako kako glase, dakle, da ih ne treba posebno tumačiti. To da nikako ne implicira da bi to značilo da radnici koji rade, primjerice, prekovremeno, ne rade u jednako otežanim uvjetima, međutim, način obračuna odgovarajućih dodataka, tako i za prekovremeni rad, odnosno drugi, da je suglasnom voljom stranaka jasno i izričito uređen kao dodatak samo na osnovnu plaću. Način na koji tužiteljice smatraju da je potrebno obračunavati plaću za slučaj prekovremenog rada da je u suprotnosti s Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, pa tako i u suprotnosti sa voljom stranaka koje su ugovarale KU. Navedenim zaključkom da je izričito određeno na koji se način obračunava prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati, a to da je sukladno čl. 51. st. 1. podst. 4. Kolektivnog ugovora na osnovnu plaću radnika. Nadalje, odredba čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19) da propisuje da radnik ima pravo na povećanu plaću za otezane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Zakon o radu da pri tome ne propisuje iznos povećanja plaće za ove situacije već da se to povećanje određuje ugovorom o radu, pravilnikom o radu i kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca, eventualno i sporazumom radničkog vijeća sa poslodavcem pod uvjetima delegacije uređenja odnosno ovdje KU. Tužena da tužiteljicama nije pogrešno obračunavala mjesečnu plaću, a samim time da im nije pogrešno obračunavala niti naknadu za godišnji odmor određenu čl. 81. Zakona o radu. Tužena ističe i to da ona plaću tužiteljica od lipnja 2014. godine obračunava i isplaćuje sukladno parametrima odredbenim Centralnim obračunom plaća (COP), dodajući da tužena nema ovlasti niti tehničkih mogućnosti mijenjati postojeći način obračuna plaće s obzirom da se informacijski sustav COP postavlja po naputku resornog ministarstva iz kojeg proizlazi kako se prekovremeni rad obračunava sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u svim bolnicama Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, tužena predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

3. U podnesku dostavljenom sudu 21. rujna 2020. kojim se očituje na odgovor na tužbu tužiteljice citiraju odredbe Kolektivnih ugovora te ističu da one ostvaruju pravo na dodatak na plaću sukladno čl. 55. Kolektivnog ugovora odnosno čl. 57. Kolektivnog ugovora („Narode novine“ br. 143/13) za posebne uvjete rada te dodatak iz čl. 58. Kolektivnog ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a tužiteljica ad.1 i položajni dodatak iz čl. 56. Kolektivnog ugovora odnosno čl. 58. Kolektivnog ugovora („Narode novine“ br. 143/13), koje da im dodatke tužena nije obračunala niti isplatila za sate kada su tužiteljice radile prekovremeno. Neosnovano da tužena navodi da tužiteljice ne ostvaruju pravo na dodatke na posebne uvjete rada odnosno dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate kada su tužiteljice radile prekovremeno, a obzirom da su tužiteljice kroz cijelo utuženo razdoblje radile upravo na poslovima za koje im pripadaju dodaci na plaću odnosno cijelo vrijeme su radile u otežanim uvjetima, te da su cijelo vrijeme imale posebnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dakle, ne samo kada su radile u redovnom radnom vremenu, već i kada su radile prekovremene sate i stoga da tužiteljicama pripada pravo na dodatak za posebne uvjete rada, te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i na sate koje su tužiteljice radile prekovremeno. O navedenom da je pravnom pitanju stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 09. prosinca 2019. broj Su-IV- 56/19-18 koje glasi „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“ Iz navedenog da je jasno da je tumačenje tužene potpuno pogrešno te da je tužena očito pogrešno obračunavala tužiteljicama prekovremene sate te dodatke na prekovremene sate. Navod tužene o tome da je plaću obračunavala i isplaćivala sukladno parametrima određenim Centralnim obračunom plaća (COP) od lipnja 2014. godine da je irelevantan i to jer da je sukladno čl. 90. Zakona o radu poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, dakle, obveznik isplate plaće da je poslodavac ovdje tužena koja da je odgovorna i za pogrešan obračun prekovremenih sati, te dodataka na plaću i naknade plaće. Slijedom svega navedenog tužiteljice predlažu po provedenom postupku prihvatiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženu na naknadu parničnog troška tužiteljicama.

4. Ocijenivši da tužiteljice imaju imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 2. ZPP budući ne raspolažu svim ispravama nužnim za određivanje visine tužbenog zahtjeva među kojima posebno evidencijom radnog vremena za utuženo razdoblje jer da istima raspolažu logično je da bi iste dostavile uz tužbu u prilog tužbenim navodima dok obveza tuženika na dostavu tih isprava kao i dostavu obračunskih lista plaće

– naknade plaće proizlazi iz čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 32/15, 102/15, 25/17) te čl. 13. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 32/15) i čl. 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 73/17) kojima je propisana obveza poslodavca na čuvanje ovih isprava do pravomoćnog okončanja spora za koji bi te isprave mogle biti relevantne, što prema tumačenju suda upućuje na obvezu tužene kao poslodavca na dostavu ovih isprava po traženju suda u sudskom postupku koji protiv njega pokrene radnik u svezi tih isprava, neovisno o činjenici da li je poslodavac eventualno ranije te isprave već dostavio radniku; sud je predmetnu stupnjevitu tužbu cijenio dopuštenom te je tuženoj na pripremnom ročištu održanom 28. rujna 2020. naložio dostaviti obračune plaća – naknade plaća i evidenciju radnog vremena za tužiteljice za utuženo razdoblje od svibnja 2015. do uključno svibnja 2020. godine. Tuženik je po takvom nalogu postupio te je u sudski spis dostavio traženu radnopravnu dokumentaciju.

5. Po zaprimanju nalaza i mišljenja društva ovlaštenog za obavljanje poslova vještačenja iz područja financija Vještak Tkalec d.o.o. Zagreb od 14. travnja 2021., tužiteljice u podnesku dostavljenom sudu 11. lipnja 2021. sukladno čl. 186.b st. 4. ZPP određuju visinu tužbenog zahtjeva na način da tužiteljica ad.1 po osnovi neisplaćene plaće i naknade plaće od tužene potražuje isplatu iznosa od 52.014,93 kn (6.903,57 Eura) bruto sa specificiranim zakonskim zateznim kamatama, tužiteljica ad.2 po osnovi neisplaćene plaće i naknade plaće od tužene potražuje isplatu iznosa od 40.257,97 kn (5.343,15 Eura) bruto sa specificiranim zakonskim zateznim kamatama, tužiteljica ad.3 po osnovi neisplaćene plaće i naknade plaće od tužene potražuje isplatu iznosa od 44.849,19 kn (5.952,51 Eura) bruto sa specificiranim zakonskim zateznim kamatama te tužiteljica ad.4 po osnovi neisplaćene plaće i naknade plaće od tužene potražuje isplatu iznosa od 43.163,72 kn (5.728,81 Eura) bruto sa specificiranim zakonskim zateznim kamatama.

6. Nakon zaprimanja rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 370/2022-3 od 17. prosinca 2024. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-125/2020 od 27. srpnja 2021. kojom je prethodno odlučeno o tužbenom zahtjevu na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev kako je određen u podnesku tužiteljica od 11. lipnja 2021., tužiteljice podneskom od 06. veljače 2025. uređuju tužbeni zahtjev na način da tužiteljica ad.1 po osnovi neisplaćene plaće i naknade plaće od tužene potražuje isplatu iznosa od 6.525,58 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je to specificirano u izreci ove presude, tužiteljica ad.2 po osnovi neisplaćene plaće i naknade plaće od tužene potražuje isplatu iznosa od 4.932,52 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je to specificirano u izreci ove presude, tužiteljica ad.3 po osnovi neisplaćene plaće i naknade plaće od tužene potražuje isplatu iznosa od 5.516,22 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je to specificirano u izreci ove presude te tužiteljica ad.4 po osnovi neisplaćene plaće i naknade plaće od tužene potražuje isplatu iznosa od 5.192,75 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je to specificirano u izreci ove presude. Kako su određenim tužbenim zahtjevom tužiteljice prvotno potraživale isplatu tužiteljica ad.1 iznosa od 6.903,57 Eura, tužiteljica ad.2 iznosa od 5.343,15 Eura, tužiteljica ad.3 iznosa od 5.952,51 Eura i tužiteljica ad.4 iznosa od 5.728,81 Eura, to podneskom od 06. veljače 2025. tužiteljice u naravi djelomično povlače tužbu i to tužiteljica ad.1 za iznos od 377,99 Eura sa zateznim kamatama, tužiteljica ad.2 za iznos od 410,63 Eura sa zateznim kamatama, tužiteljica ad.3 za iznos od 436,29 Eura sa zateznim kamatama i tužiteljica ad.4 za iznos od 536,06 Eura sa zateznim kamatama. Kako se tužena po zaprimanju podneska tužiteljica od 06. veljače 2025. nije usprotivila djelomičnom povlačenju tužbe, sud je temeljem čl. 193. ZPP utvrdio kao u točci I. izreke ovog rješenja.

7. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao Dodatak ugovora o radu od 4. srpnja 2016. (list spisa 6-7), Ugovor o radu broj: 01-526/06 od 22. ožujka 2006. (list spisa 7- 8), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 02-77-1024/14 od 14. svibnja 2014 (list spisan 8-9), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 02-77-113/15 od 07. ožujka 2015. (list spisa 10), Ugovor o radu broj: 01-82/1 od 20. studenoga 2000. (list spisa 11), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 02-77-1043/14 od 14. svibnja 2014 (list spisa 12-13), Ugovor o radu broj: 01-1755/09 od 14. rujna 2009 (list spisa 13-14), Ugovor o radu broj 02- 77-23/14 od 25. veljače 2014. (list spisa 14-15), Ugovor o radu na određeno vrijeme broj:

02-77-1031/14 od 14. svibnja 2014. (list spisa 15-16), radnopravnu dokumentaciju za JD (digitalni zapis na listu spisa 30), radnopravnu dokumentaciju za FDV (digitalni zapis na listu spisa 31), radnopravnu dokumentaciju za ČD (digitalni zapis na listu spisa 32), radnopravnu dokumentaciju za FD (digitalni zapis na listu spisa 33), potvrde o plaćanju predujma u iznosu od po 2.500,00 kn (list spisa 39-42), nalaz i mišljenje društva ovlaštenog za obavljanje poslova vještačenja iz područja financija Vještak Tkalec d.o.o. Zagreb od 14. travnja 2021. (list spisa 48-483) i pisano očitovanje društva ovlaštenog za obavljanje poslova vještačenja iz područja financija Vještak Tkalec d.o.o. Zagreb od 08. siječnja 2025. (list spisa 550-551). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi uz što sud napominje da nije pozivao stalnog sudskog vještaka usmeno pred sudom iznijeti nalaz i mišljenje dano u pisanom obliku budući niti tužiteljice niti tužena nisu iznijeli prigovore na matematički obračun sadržan u nalazu i mišljenju sudskog vještaka o kojem bi se sudski vještak trebao očitovati pa je sud vodeći računa kao prvo, o činjenici da se radi o financijskom nalazu i mišljenju koje se najbolje razumije upravo čitanjem sadržaja pisanog nalaza budući se radi o konkretnim brojčanim iznosima, a pisani nalaz i mišljenje je jasno i pregledno; kao drugo, vodeći računa o tome da su stranke izričito na ročištu glavne rasprave 10. ožujka 2025. navele da nije potrebno pozivati sudskog vještaka da usmeno na ročištu pred sudom iznesene svoj nalaz i mišljenje te kao treće, vodeći računa o načelu ekonomičnosti (budući bi pristupom vještaka iz [adresa] u [adresa] nastali dodatni materijalni troškovi u postupku) ocijenio da nije potrebno pozivati sudskog vještaka radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu pred sudom.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8.1. Tužiteljice tužbom traže da im tužena isplati dio plaće i naknade plaće koji da im je propustila isplatiti za rad u razdoblju od svibnja 2015. do svibnja 2020. zbog toga što dodatke na plaću koje tužiteljice ostvaruje sukladno KU i TKU nije obračunavala i na osnovnu plaću za prekovremeni rad već isključivo na osnovnu plaću za rad u redovnom radnom vremenu pa je tako predmet ovog spora isplata plaće sukladno odredbama KU i TKU.

8.2. Sukladno odredbi čl. 90. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZoR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu odnosno ugovorom o radu.

8.3. Pri tome, odredba 94. ZoR propisuje da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.4. Odredba čl. 81. ZoR propisuje da za korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

8.5. Odredba čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (“Narodne novine” br. 143/13, 96/15, dalje: KU/13) kao i odredba čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (“Narodne novine” br. 29/18, dalje: KU/18) propisuju da plaću radnika čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, pri čemu su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

9. Uvidom u Dodatak ugovora o radu od 4. srpnja 2016. (list spisa 6-7), Ugovor o radu broj: 01-526/06 od 22. ožujka 2006. (list spisa 7-8), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 02-77-1024/14 od 14. svibnja 2014 (list spisan 8-9) i radnopravnu dokumentaciju za FD (digitalni zapis na listu spisa 33) sud utvrđuje da je u utuženom razdoblju tužiteljica ad.1 bila zaposlena kod tužene i to na radnom mjestu specijalist medicinske biokemije po propisima poznato kao radno mjesto I. vrste – zdravstveni radnik specijalist u bolnici upućen na rad na Odjel za laboratorijsku dijagnostiku, pri čemu je od u periodu od 01. srpnja 2016. do 31. listopada 2018. obavljala poslove položaja I. vrste – v.d. voditelja odjela.

9.1. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 02-77-113/15 od 07. ožujka 2015. (list spisa 10) i radnopravnu dokumentaciju za ČD (digitalni zapis na listu spisa 32) sud utvrđuje da je u utuženom razdoblju tužiteljica ad.2 bila zaposlena kod tužene i to na radnom mjestu specijalist medicinske biokemije po propisima poznato kao radno mjesto I. vrste – zdravstveni radnik specijalist u bolnici upućen na rad na Odjel za laboratorijsku dijagnostiku.

9.2. Uvidom u Ugovor o radu broj: 01-82/1 od 20. studenoga 2000. (list spisa 11), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 02-77-1043/14 od 14. svibnja 2014. (list spisa 12-13) i radnopravnu dokumentaciju za FDV (digitalni zapis na listu spisa 31) sud utvrđuje da je u utuženom razdoblju tužiteljica ad.3 bila zaposlena kod tužene i to na radnom mjestu specijalist medicinske biokemije po propisima poznato kao radno mjesto I. vrste – zdravstveni radnik specijalist u bolnici upućen na rad na Odjel za laboratorijsku dijagnostiku.

9.3. Uvidom u Ugovor o radu broj: 01-1755/09 od 14. rujna 2009 (list spisa 13-14), Ugovor o radu broj 02-77-23/14 od 25. veljače 2014. (list spisa 14-15), Ugovor o radu na određeno vrijeme broj: 02-77-1031/14 od 14. svibnja 2014. (list spisa 15-16) i radnopravnu dokumentaciju za JD (digitalni zapis na listu spisa 30) sud utvrđuje da je u utuženom razdoblju tužiteljica ad.4 bila zaposlena kod tužene i to na radnom mjestu specijalist medicinske biokemije po propisima poznato kao radno mjesto I. vrste – zdravstveni radnik specijalist u bolnici upućen na rad na Odjel za laboratorijsku dijagnostiku.

9.4. Osim što navedene činjenice proizlaze uvidom u označenu dokumentaciju, tužena u odgovoru na tužbu izrijekom navodi da je nesporno da su tužiteljice zaposlene kod tužene na radnom mjestu I. vrste - specijalist medicinske biokemije unutar Odjela za laboratorijsku dijagnostiku.

10. Nadalje, uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade plaće FD u razdoblju od 5/2015 do 5/2020 (digitalni zapis na listu spisa 33) sud utvrđuje da je tužena tužiteljici ad.1 u utuženom razdoblju po osnovi radnog mjesta priznavala i obračunavala dodatak na osnovnu plaću po osnovi rada na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada i to dodatak u visinu od 16% u razdoblju od 01. svibnja 2015. do 31. kolovoza 2019. odnosno 19% u razdoblju od 01. rujna 2019. do 31. svibnja 2020. kao i dodatak na osnovnu plaću po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u visini od 4% od 01. listopada 2015. do 31. kolovoza 2019. odnosno 8% od 01. rujna 2019. do 31. svibnja 2020.

10.1. Uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade plaće OD u razdoblju od 5/2015 do 5/2020 (digitalni zapis na listu spisa 32) sud utvrđuje da je tužena tužiteljici ad.2 u utuženom razdoblju po osnovi radnog mjesta priznavala i obračunavala dodatak na osnovnu plaću po osnovi rada na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada i to dodatak u visinu od 16% u razdoblju od 01. svibnja 2015. do 31. kolovoza 2019. odnosno 19% u razdoblju od 01. rujna 2019. do 31. svibnja 2020. kao i dodatak na osnovnu plaću po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u visini od 4% od 01. listopada 2015. do 31. kolovoza 2019. odnosno 8% od 01. rujna 2019. do 31. svibnja 2020.

10.2. Uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade plaće FDV u razdoblju od 5/2015 do 5/2020 (digitalni zapis na listu spisa 31) sud utvrđuje da je tužena tužiteljici ad.3 u utuženom razdoblju po osnovi radnog mjesta priznavala i obračunavala dodatak na osnovnu plaću po osnovi rada na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada i to dodatak u visinu od 16% u razdoblju od 01. svibnja 2015. do 31. kolovoza 2019. odnosno 19% u razdoblju od 01. rujna 2019. do 31. svibnja 2020. kao i dodatak na osnovnu plaću po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u visini od 4% od 01. listopada 2015. do 31. kolovoza 2019. odnosno 8% od 01. rujna 2019. do 31. svibnja 2020.

10.3. Uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade plaće ZD u razdoblju od 5/2015 do 5/2020 (digitalni zapis na listu spisa 30) sud utvrđuje da je tužena tužiteljici ad.4 u utuženom razdoblju po osnovi radnog mjesta priznavala i obračunavala dodatak na osnovnu plaću po osnovi rada na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada i to dodatak u visinu od 16% u razdoblju od 01. svibnja 2015. do 31. kolovoza 2019. odnosno 19% u razdoblju od 01. rujna 2019. do 31. svibnja 2020. kao i dodatak na osnovnu plaću po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u visini od 4% od 01. listopada 2015. do 31. kolovoza 2019. odnosno 8% od 01. rujna 2019. do 31. svibnja 2020.

10.4. Odredba čl. 57. KU/13 te čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 92/19, dalje: Dodatak II. KU/18) propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za radno mjesto I. vrste – zdravstveni radnik specijalist u bolnici dodatak u visini od 16% od osnovne plaće do 31. kolovoza 2019. odnosno 19% u razdoblju od 01. rujna 2019.

10.5. Nadalje, čl. 59.a KU/13, koji je na snazi od 01. listopada 2015., te čl. 58. KU/18 propisuju da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4%, a od 01. rujna 2019. u visini od 8% od osnovne plaće.

10.6. Konačno, odredba čl. 58. KU/13 te čl. 56. KU/18 propisuju da se osnovna plaća po osnovi položajnog dodatka uvećava radnicima na položaju I. vrste – voditelj odjela za 12% više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu.

10.7. Pri tome, uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade plaće FD u razdoblju od 5/2015 do 5/2020 (digitalni zapis na listu spisa 33), obračunske isprave za isplatu plaće – naknade plaće OD u razdoblju od 5/2015 do 5/2020 (digitalni zapis na listu spisa 32), obračunske isprave za isplatu plaće – naknade plaće FDV u razdoblju od 5/2015 do 5/2020 (digitalni zapis na listu spisa 31) i obračunske isprave za isplatu plaće – naknade plaće ZD u razdoblju od 5/2015 do 5/2020 (digitalni zapis na listu spisa 30) proizlazi da je plaća tužiteljica za redovan rad obračunavana uz dodatak na osnovnu plaću u visini od 16% do 31. kolovoza 2019. odnosno 19% od 01. rujna 2019. po osnovi rada na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada i uz dodatak na osnovnu plaću u visini od 4% od 01. listopada 2015. do 31. kolovoza 2019. odnosno 8% od 01. rujna 2019. po osnovi obavljanja posla s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi dok ti dodaci nisu obračunavani i na osnovnu plaću tužiteljica za prekovremeni rad u dijelu utuženog razdoblja od 01. svibnja 2015. do 31. ožujka 2020., a kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja društva ovlaštenog za obavljanje poslova vještačenja iz područja financija Vještak Tkalec d.o.o. Zagreb od 14. travnja 2021. (list spisa 48-483) u kojem sudski vještak navodi da utuženi dodaci nisu obračunati za sate koje je tuženik evidentirao kao prekovremeni rad, osim u travnju i svibnju 2020. godine u kojim su mjesecima utuženi dodaci obračunati za sve odrađene sate, kako one redovnog tako i one prekovremenog rada.

10.8. Iz navedenog tako proizlazi kao nedvojbeno da tužiteljicama s obzirom na njihovo radno mjesto kod tuženika u utuženom razdoblju pripada pravo na uvećanje osnovne plaće po osnovi rada na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada u visini od 16% do 31. kolovoza 2019. odnosno 19% od 01. rujna 2019. i po osnovi obavljanja posla s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u visini od 4% od 01. listopada 2015. do 31. kolovoza 2019. odnosno 8% od 01. rujna 2019., a tužiteljici ad.1 i pravo na položajni dodatak od 12% u periodu od 01. srpnja 2016. do 31. listopada 2018. dok je sporno da li im pravo na takvo uvećanje pripada samo za redovan rad ili i za prekovremeni rad u utuženom razdoblju.

11. U svezi spornog pitanja, sud ističe kako tumačenjem odredbi 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II. te čl. 59.a KU/13 odnosno čl. 58. KU/18 kao i čl. 58. KU/13 odnosno čl. 56. KU/18 proizlazi to da predmetne dodatke tužiteljice ostvaruju na osnovnu plaću, a kako se osnovna plaća ostvaruje i isplaćuje i za redovan rad i za prekovremeni rad, neovisno o tome što se za prekovremeni rad ostvaruje i pravo na uvećanje osnovne plaće u smislu odredbe čl. 94. ZoR, te kako iz niti jedne druge odredbe KU/13 niti KU/18 ne proizlazi da radniku pravo na predmetne dodatke pripada samo na plaću za redovan rad, to sud kao nedvojbeno utvrđuje da tužiteljice koje za redovan rad imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada, pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i tužiteljica ad.1 pravo na uvećanje plaće za položajni dodatak, imaju pravo na navedene dodatke (kumulativno) i za sate prekovremenog rada, a kakvo shvaćanje zauzima i sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 09. prosinca 2019. (Su- IV-56/19-18). Odredba čl. 51. st. 1. KU/13 odnosno čl. 49. st. 1. KU/18 koje propisuju da će se osnovna plaća radniku uvećati za 50% za prekovremeni rad, ne isključuje pravo na (kumulativno) povećanje osnovne plaće za prekovremeni rad i po predmetnim osnovama. Te je odredbe kojima je propisano pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, potrebno tumačiti na način da se njima samo pobliže označava osnovica na koju se vrši obračun povećanja plaće za 50% za prekovremeni rad tj. da se uvećanje plaće za prekovremeni rad vrši uvećanjem osnovne plaće za 50%. Osim toga, takvo je tumačenje citiranih odredbi KU/13 i KU/18 i logično budući da tužiteljice i u prekovremenom radu također rade na radnom mjestu i poslovima s posebnim uvjetima rada te da obavljaju posao s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a tužiteljica ad.1 i posao radnog mjesta za koji se sukladno KU ostvaruje položajni dodatak, dakle, odgovornosti i uvjeti njihovog se posla ne mijenjaju ovisno o tome da li poslove svog radnog mjesta tužiteljice obavljaju unutar redovne mjesečne satnice ili izvan te satnice u prekovremenom radu, a kako to pogrešno smatra tužena navodeći da nije moguća kumulacija predmetnih dodataka s dodatkom za prekovremeni rad.

11.1. Sud pri tome pojašnjava da se obračun plaće za prekovremeni rad obračunava na način da se kao prvo, na osnovnu plaću obračunavaju svi dodaci na koje tužiteljice ostvaruju pravo (16%/19% za posebne uvjete rada, 4%/8% za iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi, 12% za položajni dodatak za tužiteljicu ad.1 i 50% za prekovremeni rad) pa se onda za tako dobivene iznose uvećava osnovna plaća tužitelja. Dakle, predmetni se dodaci ne obračunavaju na iznos osnovne plaće već uvećan za dodatak po osnovi prekovremenog rada nego na osnovnu plaću, a kakav način obračuna proizlazi iz odredbi čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II. te čl. 59.a KU/13 odnosno čl. 58. KU/18 kao i čl. 58. KU/13 odnosno čl. 56. KU/18, iz sadržaja kojih je odredbi jasno razvidno da se ovi dodaci obračunavaju na osnovnu plaću. Dakle, sud utvrđuje da tužiteljice imaju pravo na isplatu plaće obračunate na način da se svi dodaci i uvećanja obračunavaju na osnovnu plaću, dakle, ne na iznos osnovne plaće već prethodno uvećan za druge dodatke primjerice dodatak za prekovremeni rad, te kakav način obračuna ne zabranjuje kumuliranje dodataka na osnovnu plaću po različitim osnovama kako to pogrešno smatra tuženik te kakvo je pravno shvaćanje zauzeto u nizu sudskih odluka donesenih u pravno i činjenično istovrsnim sporovima.

11.2. Naime, rad u redovnom radnom vremenu i rad izvan redovnog radnog vremena predstavljaju jednaki rad u smislu obavljanja poslova radnog mjesta, s razlikom koja se očituje jedino u vremenskom određenju obavljanja poslova koje se sukladno načelima radnog prava te primjenjivim ZoR i KU/13 odnosno KU/18 posebno nagrađuje u smislu uvećanja plaće radnika na temelju činjenice da se rad obavlja izvan redovnog radnog vremena, pa je tako dodatak po osnovi prekovremenog rada predviđen kao posebna kategorija uvećanja plaće koji se kao i svi ostali dodaci na koja radnik ima pravo obračunava na osnovnu plaću. Činjenica da KU/13 kao i KU/18 propisuje da se dodatak po osnovi prekovremenog rada (50%) obračunava na osnovnu plaću, suprotno navodima tuženika, ne znači niti može značiti da radnik gubi prava na obračun dodataka i uvećanja plaće koja mu pripadaju po drugim osnovama propisanim KU, već znači da radnik ima pravo na obračun (kumulativno) svakog pripadajućeg dodatka i uvećanja plaće koji se pojedinačno računa na osnovnu plaću u za to određenom postotku te da konačna plaća predstavlja zbroj osnovne plaće i apsolutnih iznosa dodataka obračunatih na osnovnu plaću, a kako to zaključuje i primjerice Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-998/2020-2 od 16. listopada 2020. Suprotno tumačenje bi dovelo radnika u situaciju da mu je prekovremeni rad, koji je po svojoj naravi otegotniji jer znači da radnik radi dulje od predviđenog redovnog fonda radnih sati i koji rad pozitivni propisi reguliraju kao rad koji zaslužuje posebnu nagradu u vidu veće plaće (uvećane osnovne plaće za 50%), zapravo manje ili jednako plaćen nego da je taj isti rad obavljao u redovnom radnom vremenu, što je prema ocjeni suda protivno naravi i smislu instituta prekovremenog rada.

12. Utvrdivši tako da tužiteljice za razdoblje od svibnja 2015. do uključno ožujka 2020. imaju pravo na isplatu plaće za prekovremeni rad obračunate uvećanjem osnovne plaće ne samo za dodatak za prekovremeni rad (50%) već i za dodatak po osnovi posebnih uvjeta rada (16%/19%) i po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi (4%/8%) te tužiteljica ad.1 i za položajni dodatak (uz primjenu koeficijenta složenosti poslova njenog osnovnog radnog mjesta), a da im tužena nije plaću za prekovremeni rad u ovom razdoblju obračunavala uvećanjem za te dodatke, sud je sudskom vještaku kao zadatak odredio napraviti izračun plaće koji bi tužiteljicama bio obračunat u utuženom razdoblju da je obračun plaće vršen na način da su označeni dodaci obračunavani i na osnovnu plaću tužiteljica za prekovremeni rad u utuženom razdoblju, a ne isključivo na osnovnu plaću za rad u redovnom radnom vremenu te da je tako obračunati iznos plaće korišten za obračun naknade plaće koju tužiteljice ostvaruju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i odsutnosti s rada zbog bolovanja do 42 dana. Također, sudskom vještaku je kao zadatak dano izraditi i prikaz razlike između tako obračunatog iznosa (bruto) plaće i naknade plaće i iznosa (bruto) plaće i naknade plaće koji je tužiteljicama stvarno obračunat i isplaćen u utuženom razdoblju.

12.1. Istaknimo ovdje, a u svezi naknade plaće, da odredba čl. 36. KU/13 odnosno čl. 34. KU/18 propisuju da za se vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu dok onom radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nadalje, odredba čl. 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 141/12, dalje: TKU/12) kao i čl. 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 24/17, dalje: TKU/17) propisuju da zaposleniku koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

12.2. Radeći izračun na navedenu okolnost, društvo ovlašteno za obavljanje poslova vještačenja iz područja financija Vještak Tkalec d.o.o. Zagreb u nalazu i mišljenju od 14. travnja 2021. (list spisa 48-483) daje dvije varijante traženog izračuna razlike u plaći tužiteljica, od kojih je druga varijanta izračuna (sati) prekovremenog rada rađena na način da je fond radnih sati utvrđen sukladno Zaključcima br.148 i 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja odnosno na način da je za period od svibnja 2015. do uključno studenog 2015. godine fond sati (za potrebe izračuna sati prekovremenog rada) računan sukladno Zaključku br. 148, a za period od prosinca 2015. na dalje na način da je fond sati (za potrebe izračuna sati prekovremenog rada) računan sukladno Zaključku br. 153 (kako to prema ocjeni ovog suda jasno i nedvojbeno proizlazi iz samog nalaza i mišljenja, a što izričito potvrđuje i društvo ovlašteno za obavljanje poslova vještačenja iz područja financija Vještak Tkalec d.o.o. Zagreb u svom pisanom očitovanju od 08. siječnja 2025. (list spisa 550-551)), kakav je način izračuna fonda sati i posljedično tome izračuna točnog broja prekovremenih sati rada tužiteljica u utuženom periodu ispravan. Naime, čl. 51. st. 10. KU/13 propisuje da su redovni mjesečni fond radnih sati, sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog radnog tjedna te da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Ovu je odredbu KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora dva puta tumačilo, prvi puta na sjednici održanoj 01. srpnja 2015. Zaključkom br. 148 prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati te drugi puta na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. Zaključkom br. 153 kojim je stavljen izvan snage Zaključak br. 148 te je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati. S obzirom da tumačenja Zajedničkog povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva (tako u Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i druge), pri čemu sukladno Zaključku br. 169 Zajedničkog povjerenstva Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene, što primjenjivo u ovoj pravnoj stvari, obzirom da se ovdje radi o obračunu fonda radnih sati koji se nužno vrši na mjesečnoj bazi za potrebe obračuna plaće koja se isplaćuje mjesečno, znači da je fond radnih sati (nužan za potrebe izračuna sati prekovremenog rada u svakom pojedinom mjesecu utuženog razdoblja) bilo potrebno računati primjenom Zaključka br. 148 (prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati) za period od 01. svibnja 2015. do 30. studenog 2015., a primjenom Zaključka br. 153 (prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati) za period od 01. prosinca 2015. do 31. ožujka 2020., upravo kako to čini sudski vještak u drugoj varijanti izračuna sadržajnoj u nalazu i mišljenju od 14. travnja 2021. (list spisa 48-483). Iz te druge varijante izračuna razlike u plaći tužiteljica sadržane u nalazu i mišljenju, a koji nalaz i mišljene sud cijeni detaljnim, jasnim, preglednim, potpunim i sastavljenim sukladno pravilima struke i temeljem radnopravne dokumentacije koju za potrebe vještačenja u spis dostavlja sama tužena, proizlazi da razlika između iznosa (bruto) plaće i naknade plaće koju je tužena u utuženom razdoblju obračunala tužiteljicama i plaće obračunate na način da su dodaci za koje je sud u ovom postupku utvrdio da tužiteljicama pripadaju temeljem KU/13 i KU/18 obračunavani i na osnovnu plaću tužiteljica za prekovremeni rad, a ne isključivo na osnovnu plaću za rad u redovnom radnom vremenu te da je tako obračunati iznosi plaće korišten za obračun naknade plaće koju tužiteljice ostvaruju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i odsutnosti s rada zbog bolovanja do 42 dana iznosi za tužiteljicu ad.1 ukupno 6.525,58 Eura (49.167,01 kn) bruto, za tužiteljicu ad.2 ukupno 4.932,52 Eura (37.164,26 kn) bruto, za tužiteljicu ad.3 ukupno 5.516,22 Eura (41.561,62 kn) bruto te za tužiteljicu ad.4 ukupno 5.192,75 Eura (39.124,65 kn) bruto, mjesečno u iznosima prikazanim za svaku od tužiteljica u zasebnim tablicama sadržanim u nalazu i mišljenju od 14. travnja 2021. (list spisa 48-483).

12.3. Na tako izrađeni nalaz i mišljenje niti tužiteljice niti tužena nisu imali prigovora dok je navod tužene da tužiteljice nemaju pravo na obračun dodataka s osnova posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i na plaću za prekovremeni rad jer da ta plaća predstavlja osnovnu plaću već uvećanu za dodatak za prekovremeni rad, a kumulacija dodataka da nije moguća, usmjeren na osporavanje pravne osnove tužbenog zahtjeva pa kako je sud u postupku kao nedvojbeno utvrdio da tužiteljicama pripada pravo na obračun dodataka po tim osnovama i na osnovnu plaću za prekovremeni rad, sud je drugu varijantu obračuna sadržanu u nalazu i mišljenju društva ovlaštenog za obavljanje poslova vještačenja iz područja financija Vještak Tkalec d.o.o. Zagreb od 14. travnja 2021. (list spisa 48-483) prihvatio u cijelosti, posebno vodeći računa da je ta varijanta obračuna izvršena sukladno Zaključku br. 148 i Zaključku br. 153 Zajedničkog povjerenstva (čime su otklonjeni kao neosnovani oni navodi koje je tužena isticala u žalbi uloženoj protiv ranije presude donesene u ovoj pravnoj stvari) te vodeći računa da je ispravno sudski vještak obračun utužene razlike plaće računao primjenom koeficijenta (osnovnog) radnog mjesta tužiteljica od 2,027 u cijelom utuženom razdoblju, a obzirom se plaća za prekovremeni rad obračunava upravo primjenom koeficijenta osnovnog radnog mjesta, a ne primjenom koeficijenta koji u sebi (ovo vezano za rad tužiteljice ad.1 u razdoblju od 01. srpnja 2016. do 31. listopada 2018.) sadrži položajni dodatak kao sastavni dio koeficijenta, a posljedično kojoj je činjenici ispravno utužena razlika u plaći za tužiteljicu ad.1 (kojoj je plaća za prekovremeni rad obračunavana primjenom koeficijenta osnovnog radnog mjesta 2,027, a ne primjenom koeficijenta koji u sebi sadrži položajni dodatak 2,318) računana i uvećanjem osnovne plaće za položajni dodatak; te je upravo temeljem tog materijalnog dokaza utvrdio da razlika između plaća koju je tužena obračunala tužiteljicama za utuženo razdoblje i onih koje im je bila dužna obračunati sukladno važećim i primjenjivim odredbama KU/13 odnosno KU/18 i TKU/12 odnosno TKU/17 iznosi za tužiteljicu ad.1 ukupno 6.525,58 Eura (49.167,01 kn) bruto, za tužiteljicu ad.2 ukupno 4.932,52 Eura (37.164,26 kn) bruto, za tužiteljicu ad.3 ukupno 5.516,22 Eura (41.561,62 kn) bruto i za tužiteljicu ad.4 ukupno 5.192,75 Eura (39.124,65 kn) bruto, mjesečno u iznosima prikazanim za svaku od tužiteljica u zasebnim tablicama sadržanim u nalazu i mišljenju od 14. travnja 2021. (list spisa 48-483).

12.4. Slijedom navedenog, sud je tuženoj naložio isplatiti tužiteljici ad.1 iznos od 6.525,58 Eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom, tužiteljici ad.2 iznos od 4.932,52 Eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom, tužiteljici ad.3 iznos od 5.516,22 Eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom te tužiteljici ad.4 iznos od 5.192,75 Eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom, pri čemu je odluka o zakonskoj zateznoj kamati donesena temeljem čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) kojom je propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje obveze osim glavnice duguje vjerovniku i zatezne kamate, a sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koje reguliraju visinu kamate kroz utuženo razdoblje, pri čemu je sud tijek zatezne kamate odredio za svaki pojedinačni mjesečni iznos plaće od 16og u idućem mjesecu kao prvog dana po danu dospijeća plaće na naplatu sukladno čl. 92. st. 3. ZoR.

12.5. Zaključno pri tome valja istaknuti da činjenica da se obračun plaće vrši u COP sustavu (sustavu centraliziranog obračuna plaća) u kojem je zadana osnovica za obračun plaće, nije osnova za oslobođenje tužene kao poslodavca od obveze isplate plaće tužiteljicama kao radnicama sukladno važećim propisima i kolektivnim ugovorima. Naime, nedvojbeno je sud utvrdio da je tužena poslodavac tužitelja pa činjenica na koji je način kod tužene organiziran način obračuna plaće kao ni činjenica naravi sredstava iz kojih se isplaćuje plaća tužiteljica ne utječu na činjenicu da je upravo tužena kao poslodavac koji se tužiteljicama kao radnicama Ugovorima o radu obvezala isplatiti plaću za obavljeni rad, dužna uredno obračunati i isplatiti plaću tužiteljicama, a što podrazumijeva i poduzeti sve potrebne radnje i mjere da se, ukoliko se plaća obračunava u COP sustavu, ista obračuna ispravno i sukladno primjenjivim propisima i kolektivnim ugovorima, poduzimanje kakvih radnji tužena u ovom postupku ne dokazuje. Činjenica da je način obračuna plaće zadan u COP sustavu i da tužena isti ne može mijenjati, činjenica je koja bi se mogla eventualno isticati u odnosu između tužene i tijela zaduženih za organiziranje i rad COP sustava u kojem drugom postupku, ali to prema ocjeni suda nije činjenica koja bi uskratila pravo tužiteljica kao radnika da upravo od tužene kao svog poslodavca traže isplatu neisplaćenog dijela plaće.

13. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 5. ZPP koji propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi budući je sud cijenio da djelomično povlačenje tužbe za iznose specificirane u točci I. izreke rješenja, a obzirom na iznose u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen, predstavljaju neznatan neuspjeh tužiteljica u sporu u pogledu kojeg dijela nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Temeljem čl. 154. st. 5. ZPP je stoga sud tužiteljicama priznao pravo na naknadu troškova u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora određenoj zbrojem utuženih iznosa, a obzirom su sve tužiteljice zastupane po istom punomoćniku te obzirom su jedinstvene radnje poduzimane u korist svih tužiteljica, a što je u konačnici ekonomičnije za tuženu nego da je svaka od tužiteljica poduzimala zasebne radnje prema vrijednosti svog tužbenog zahtjeva. Tužiteljicama su prema ocjeni suda osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava tužbe podnesene sudu 08. lipnja 2020. (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife uvećano za 30% po osnovi Tbr. 40. Tarife), trošak sastava prvog obrazloženog podneska od 21. rujna 2020. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife uvećano za 30% po osnovi Tbr. 40. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 28. rujna 2020. (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife uvećano za 30% po osnovi Tbr. 40. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave održanim 20. studenog 2020. i 15. veljače 2021. (2 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife uvećano za 30% po osnovi Tbr. 40. Tarife), trošak sastava podneska od 05. ožujka 2021. (1 x 25% od 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife uvećano za 30% po osnovi Tbr. 40. Tarife), trošak sastava podneska od 11. lipnja 2021. kojim sukladno nalaz i mišljenju sudskog vještaka određuju tužbeni zahtjev (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife uvećano za 30% po osnovi Tbr. 40. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave 16. lipnja 2021. (1 x 250 bodova x 10,00 kn sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife uvećano za 30% po osnovi Tbr. 40. Tarife), trošak sastava žalbe protiv presude u dijelu koji predstavlja odluku o troškovima postupka od 16. kolovoza 2021. (1 x 250 bodova uvećano za 25% x 2,00 Eura sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife uvećano za 30% po osnovi Tbr. 40. Tarife), trošak sastava podneska od 27. prosinca 2024. (1 x 25% od 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife uvećano za 30% po osnovi Tbr. 40. Tarife), trošak sastava podneska od 06. veljače 2025. kojim djelomično povlači tužbu (1 x 25% od 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife uvećano za 30% po osnovi Tbr. 40. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave 10. ožujka 2025. (1 x 250 bodova x 10,00 kn sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife uvećano za 30% po osnovi Tbr. 40. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i sukladno Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% te uz materijalni trošak nastao za potrebe provođenja vještačenja u ovoj pravnoj stvari u visini od 1.327,23 Eura (10.000,00 kn) ukupno iznosi 9.452,23 Eura. Sud nije cijenio osnovanim zahtjev tužiteljica za naknadu troška sastava podneska od 26. travnja 2021. kojim predlažu dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka obzirom se taj podnesak tužiteljica, uslijed njihova idućeg podneska onog od 11. lipnja 2021. kojim povlače prijedlog za dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka, ukazao podneskom koji nije bio nužan za vođenje postupka, a poradi čega sukladno čl. 155. ZPP tužiteljicama niti ne pripada pravo na naknadu troškova nastalih sastavom tog podneska. Nadalje, sud nije cijenio osnovanim zahtjev tužiteljica za sastav podneska od 26. veljače 2021. budući se radi o podnesku u kojem tužiteljice samo navode da u prilogu dostavljaju potvrdu o plaćanju predujma, a kako su tužiteljice mogle (i od strane suda bile upućene) sudu dostaviti samo potvrdu o plaćanju predujma, to je jasno da sastav podneska od 26. veljače 2021. nije bio nužan za vođenje postupka, poradi čega tužiteljice sukladno čl. 155. ZPP niti ne ostvaruju pravo na naknadu troškova sastava tog podneska. Konačno, sud nije kao osnovan cijeniti niti zahtjev tužiteljica za naknadu troška sastava podnesaka od 10. siječnja 2022. i 18. travnja 2023., prvo navedenog jer se radi o podnesku kojim tužiteljice požuruju dostavu spisa po žalbi na odlučivanje višem sudu, a sastav kojeg podneska nije bio nužan za vođenje postupka budući sud u dostavi spisa po žalbi nadležnom sudu postupa sukladno važećim propisima pa tužiteljice sukladno čl. 155. ZPP ne ostvaruju pravo na naknadnu troškova sastava istog, a drugo navedenog jer spisu ne prileži podnesak tužiteljica od 18. travnja 2023. što je i logično obzirom se u tom periodu spis nalazi na drugostupanjskom sudu pa nema razloga poradi kojeg bi tužiteljice u tom periodu sudu uopće dostavljale podnesak nužan za vođenje ovog postupka. Kako punomoćnik tužiteljica nije pristupio na ročište za objavu presude, nije osnovan niti zahtjev tužiteljica za naknadu troška po toj osnovi. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) tužiteljicama je priznato pravo na zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću na dosuđeni im iznos troškova ovog parničnog postupka od dana presuđenja do isplate.

U Zadru, 25. ožujka 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćnici.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte