REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U OSIJEKU
Stalna služba u Valpovu
Valpovo, Kralja P. Krešimira IV br. 3.
Poslovni broj: P-287/2023-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja RF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici iz Đakova, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3, zastupan po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 3. ožujka 2025., osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102874782 od 01. ožujka 2006., zaključen između tužitelja i tuženika, a koja u:
- čl. 2. glasi: „… CHF… protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj.";
- čl. 7. glasi: „...obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja.“;
- čl. 8. toč. 1. glasi: „Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,150% godišnje.“;
- čl. 8. toč. 2. glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“.
II. N a l a ž e s e tuženiku Erste&Steiermärkische banka d.d., OIB 23057039320, da tužitelju RF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 10.310,32 € zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa, pa do isplate, i to na:
- iznos od 860,11 € od 29. lipnja 2011. ;
- iznos od 49,47 € od 27. siječnja 2012. ;
- iznos od 1.327,42 € od 30. ožujka 2012. ;
- iznos od 15,47 € od 12. travnja 2012. ;
- iznos od 30,97 € od 08. svibnja 2012. ;
- iznos od 30,67 € od 06. lipnja 2012. ;
- iznos od 196,80 € od 30. srpnja 2012. ;
- iznos od 0,29 € od 06. kolovoza 2012. ;
- iznos od 31,08 € od 05. rujna 2012. ;
- iznos od 27,31 € od 26. listopada 2012. ;
- iznos od 298,78 € od 28. prosinca 2012. ;
- iznos od 483,18 € od 27. veljače 2013. ;
- iznos od 239,28 € od 30. travnja 2013. ;
- iznos od 166,95 € od 29. svibnja 2013. ;
- iznos od 145,11 € od 28. lipnja 2013. ;
- iznos od 153,02 € od 29. srpnja 2013. ;
- iznos od 154,85 € od 31. kolovoza 2013. ;
- iznos od 200,25 € od 27. rujna 2013. ;
- iznos od 182,04 € od 30. listopada 2013. ;
- iznos od 169,73 € od 29. studenoga 2013. ;
- iznos od 181,98 € od 23. prosinca 2013. ;
- iznos od 330,94 € od 29. siječnja 2014. ;
- iznos od 141,51 € od 28. veljače 2014. ;
- iznos od 290,77 € od 28. ožujka 2014. ;
- iznos od 191,75 € od 29. travnja 2014. ;
- iznos od 196,32 € od 29. svibnja 2014. ;
- iznos od 645,07 € od 17. lipnja 2014. ;
- iznos od 108,27 € od 08. srpnja 2014. ;
- iznos od 131,85 € od 04. kolovoza 2014. ;
- iznos od 132,21 € od 05. rujna 2014. ;
- iznos od 132,30 € od 07. listopada 2014. ;
- iznos od 1.381,03 € od 26. studenoga 2014. ;
- iznos od 295,85 € od 12. prosinca 2014. ;
- iznos od 144,00 € od 09. siječnja 2015. ;
- iznos od 153,35 € od 05. veljače 2015. ;
- iznos od 149,91 € od 20. ožujka 2015. ;
- iznos od 298,42 € od 08. travnja 2015. ;
- iznos od 299,54 € od 11. svibnja 2015. ;
- iznos od 299,75 € od 09. lipnja 2015. ;
- iznos od 42,72 € od 23. rujna 2015., a sve u roku od 15 dana.
III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.045,86 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja tj. 25. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana;
r i j e š i o j e
O d b i j a s e prigovor tuženika mjesne nenadležnosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 01. ožujka 2006. zaključio Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102874782, koji je ovjeren 01. ožujka 2006. kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, a prema kojem mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 212.667,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredit u tečaj. Sukladno čl. 4. predmetnog Ugovora 02. ožujka 2006., zaključio je s tuženikom Ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom broj 2402006-1031262160 /85406010-8301095126, na iznos depozita od 21.266,70 CHF, koji depozit služi kao instrument osiguranja tražbine tuženika koja proizlazi iz Ugovora o kreditu. Tijekom otplate kredita su se zbog promjene tečaja CHF početno ugovoreni anuiteti povećavali naspram početnog ugovorenog plana otplate, a sve na njegovu štetu. Navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama (kamatnim stopama) su protivni kogentnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07 i 125/07., ZZP), koji je bio na snazi kako u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. ZZP).
1.1. Navodi da je s tuženikom zaključio Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102874782 dana 09. veljače 2016., a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka, pod brojem OV-1598/16 od 13. veljače 2016., radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Navedenim Aneksom promijenjen je broj partije kredita tako da isti glasi 5114160619. Temeljem označenog Aneksa, a po izračunu tuženika, stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. iznosi 116.693,18 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB, odnosno na dan sklapanja Aneksa ukupno potraživanje tuženika iznosi 124.130,17 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja.
1.2. Osim toga, 31. siječnja 2019. s tuženikom je zaključio i Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 5114160619, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka br. OV-809/2019 dana 31. siječnja 2019., a kojim Aneksom je promijenjen broj partije kredita tako da isti glasi 5116550323 te je utvrđena fiksna kamata po stopi koja iznosi 3,800% godišnje i primjenjuje se od 01.01.2019. do 31.12.2025., a po proteku navedenog vremenskog perioda primjenjuje se ugovorna promjenjiva kamatna stopa koja će iznositi zbroj šestmjesečnog NRS1 za EUR i 3,700 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale.
1.3. Navodi da je navedeni kredit otplaćen u cijelosti.
1.4. Ističe da Ugovor sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Ništetni ugovor ne može konvalidirati u valjani pravni posao, a prema odredbi čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) ništetan ugovor ili njegov dio ne postaje valjan onda kada uzrok ništetnosti naknadno nestane. Smatra da ima pravo i pravni interes utvrđivati ništetnost ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora, a nije ga niti izgubio kada je sklopio Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 5102874782 dana 09. veljače 2016. na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tzv. konverzijom kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu od 01.03.2006. izmijenile su se u pogledu valutne obveze, kamatne stope, iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te o raspolaganju preplatom.
1.5. Posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF (i u spomenutim presudama VTS-a povodom kolektivnih tužbi, a i u ovom predmetu), de facto anuliranje izmjena anuiteta po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet izračunat u kunama nepromjenjiva stavka otplatnoga plana, odnosno da je početno ugovoreni anuitet plaćen po tečajuza CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem plaćenih anuiteta do 09.02.2016., kao datuma obračuna konverzije, upravo onaj iznos kojeg je bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio od ukupno plaćenog iznosa je preplata tečajne razlike, te mu je upravo taj iznos banka dužna vratiti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
1.6. Poziva se odluke Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.7.2013., Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014., Pž-6632/2017- 10 od 14.06.2018., Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14, Rev-2245/17, Rev-2686/2018 , Rev 18/2018, Ustavnog suda RH br. U-III-4150/2019, U-III-4388/2019, U-III- 4389/2019, U-III-4390/2019, U-III-4396/2019, U-III-4516/2019 i U-III-4532/2019.
1.7. Navedenim odlukama utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi koje su banke primjenjivale na korisnike kredita, a koje se odnose na promjenjivu valutnu klauzulu.
1.8. Navodi da je čl. 502.c ZPP-a propisano da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, 79/07, 125/07 i 79/09, dalje ZZP): "Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača... obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokretne radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika."
1.9. Presudom Suda EU po španjolskom predmetu C-268/19, kojom je Sud EU trebao odgovoriti na pitanje ima li potrošač koji je konvertirao ugovornu odredbu pravo utvrđivati ništetnost te odredbe, ako u trenutku konverzije nije znao da će ta ugovorna odredba koja se konvertira, odnosno mijenja, kasnije biti utvrđena ništetnom, odlučeno je da potrošači koji su konvertirali kredit u CHF u kredit u EUR imaju pravo na obeštećenje, ukoliko nisu bili informirani o tome da će izmijenjena ugovorna odredba možda naknadno biti utvrđena ništetnom.
1.10. Ističe kako nije mogao postaviti specificirani tužbeni zahtjev s razlikom svakog pojedinačnog preplaćenog iznosa po osnovi kamata po pojedinom anuitetu od početka plaćanja kredita pa nadalje budući ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom niti stručnim znanjem. Stoga je zahtjev postavio okvirno a tek nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja će specificirati tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186. b. st. 3. ZPP-a. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. Tužitelj je podneskom od 25. veljače 2025. uredio je tužbeni zahtjev pod. toč. II tužbenog zahtjeva sukladno financijsko-knjigovodstvenom vještačenju predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 22. svibnja 2023. ističe prigovor mjesne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Navodi da prema članku 46. i 48. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište.
2.1. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor zastare te da je tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača. Navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli odraz dispozitivne zakonske odredbe čl. 22. ZOO-a te je, sukladno mišljenju Suda EU u odlukama C-81/19 i C-243/20, isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti čak i ako se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF. Odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila je razumljiva tužitelju te je bio svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja takve odredbe.
2.2. Ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 6.830,06 € (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja). Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije.
3. Sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda te je takav prigovor, u smislu odredbe čl. 59. ZPP-a, neosnovan. Naime, citiranom zakonskom odredbom jasno je određeno da je za suđenje u sporovima protiv prave osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svoga sjedišta i ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj iskazao da je navedeni ugovor o kreditu s tuženikom sklopio u Osijeku, a ovjerila ga je javna bilježnica u Osijeku, razvidno je da je prigovor tuženika neosnovan.
3.1. Pod zaštitom istaknutog prigovor tuženika usmjeren na nenadležnost ovoga suda ne bi bio osnovan niti s obzirom da je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., a koja Direktiva je implementirana u Hrvatski pravni sustav, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s tim da se smatra da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 49. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15, dalje ZZP))
3.2. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je i samim zakonom i to na način da je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna (čl. 50. st. 1. ZZP).
4. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu dok nije provodio dokaz saslušanjem svjedokinje ČF jer je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga na ročištu održanom 8. siječnja 2025. (list spisa 1026). Isto tako sud je odbio tuženikov prijedlog za dodatno očitovanje vještakinje jer se vještakinja o tome očitovala podneskom od 22. kolovoza 2024. (list spisa 1012).
5. Tužitelj HF, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao je da je 2006. zaključio ugovor o kreditu s tuženikom u Poslovnici u Osijeku. Pregovarao je sa ČF, predstavnicom banke, a bio je klijent te banke kao što je i danas. Naveo je da je tražio stambeni kredit u kunama, a ČF mu je rekla da nemaju kredite u kunama već u eurima i CHF. Zatim je planirao kredit podići u eurima, ali mu je djelatnica banke objasnila uvjete tog kredita koji su bili dosta nepovoljni jer je morao imati četiri jamca i dvije nekretnine kao zalog, a ne samo jednu. Kredit je mogao ostvariti jedino ako ga podiže u CHF pod uvjetima kako je ugovor i sklopljen. Nije mu ni spomenula rizike vezano za kredite u CHF u odnosu na promjene kamatnih stopa, tečaj i valutu. Radilo se o iznosu oko 100.000 EUR-a za koji iznos je morao imati sudužnika i založnog dužnika. Pribavio je podatke o plaći i djelatnici banke su izvršili procjenu nekretnine. Kada je pribavio dokumentaciju, banka je sačinila ugovor po svojim uvjetima i nije mogao pregovarati vezano za njihove uvjete kreditiranja. Zanimao ga je iznos kredita, rok otplate od 30 godina, niska kamatna stopa, a što je u ugovoru bilo i navedeno. Razumije se u promjenjive kamatne stope i tečaj, ali nitko nije mogao predvidjeti da će tečaj CHF rasti enormno u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora. Nitko ga nije upozorio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro. Ugovor je pročitao i nije pitao djelatnike u banci vezano za tumačenje pojedinih odredbi ugovora, a odredbe su mu bile jasne. Nakon toga, ugovore je odnio na ovjeru kod javnog bilježnika zajedno sa suprugom koja je bila sudužnik i založnim dužnikom. Ugovore je ovjerila javna bilježnica Lidija Perić 2006. Nakon toga, ugovore je vratio u banku. Kredit mu je bio isplaćen na tekući račun u kunama. Početna rata je bila oko 750,00 CHF da bi se ubrzo nakon otprilike godinu dana, a možda i prije, znatno povećala, a povremeno i do 50 %. Da mu je početna rata kredita iznosila kao ova povećana, ne bi ni ispunjavao uvjete za kredit niti bi ga uopće podigao. Raspitivao se vezano za povećanje rata u banci, a dobio je odgovor da to tako mora biti zbog porasta tečaja CHF. Naveo je da je 2006. s tuženikom zaključio ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom, a što je bio uvjet banke za odobrenje kredita. Po njegovom zahtjevu s tuženikom je zaključio Aneks br. 1. Ugovora o kreditu 2016. pod uvjetima kako je opet odredila banka. Kredit je konvertiran i pretvoren u eure i zbog određivanja visoke kamatne stope nije imao nekakve koristi vezano za visinu rata pa se žalio banci, a kako nisu mogli ništa učiniti u poslovnici u Osijeku uputili su ga na Upravu banke u Rijeci koja mu je uvažila zamolbu i onda je sačinio opet pod uvjetima banke Aneks br. 2. tog temeljnog ugovora 2019. Podaci vezano za uvjete tog aneksa prileže u tom aneksu ugovora. Po tom drugom aneksu, ukupan iznos neotplaćenog kredita je bio 113.500,00 eura na rok od 30 godina i taj aneks mu je ovjerila javna bilježnica Mandica Popović. Rata kredita i nakon konverzije kredita mu je velika i otplaćujem kredit do 2036., a trenutno mu rata iznosi oko 670,00 eura. Kredit je podigao isključivo kao fizička osoba i cijeli je uložio u svoju obiteljsku kuću u kojoj živi sa svojom obitelji. Kuću nikada nije iznajmljivao niti je obavljana nekakva trgovačka djelatnost. Isključivo je pregovarao za kredit u Poslovnici tuženika u Osijeku. Morao je otići u Njemačku na privremeni rad gdje i dan danas radi kako bi mogao otplaćivati kredit i odlasci na sud u Rijeku bi mu bili veoma otežani. Rate kredita i dan danas uredno otplaćuje. Djelatnica banke ga nije nagovarala da podigne kredit u CHF, ali nakon izvršene ponude i uvjeta vezano za kredit u euro, taj kredit mu je bio najpovoljniji i jedini mogući. Banka mu je uvjetovala da ide depozit iz kredita u CHF, ali su ga prenijeli u protuvrijednosti kuna jer je kredit podignut u CHF. Na toj nekretnini u koju je uložio kredit nikada nije bio registriran obrt.
6. Iz pismenog nalaza i mišljenja - zaključka vještakinje Dajane Vuković od 07. svibnja 2024. razvidno je da izračunata tečajna razlika kao razlika između više i manje plaćenih iznosa iznosi 10.310,32 €. Vještakinja navodi da kredit nije uredno otplaćivan, a čl. 8. Aneksa ugovora o kreditu br. 510287 4782 od 09.02.2016. utvrđen je manjak u iznosu od 8.688,85 €.
7. Tuženik u podnesku od 17. srpnja 2024. ne prigovara samom matematičkom izračunu vještaka, ali predlaže da se vještakinja očituje da li je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15 te jesu li su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa predmetnog Ugovora o kreditu bile uzete u obzir navodne preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije kao i da li je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF-EUR), zatim koje uplate nisu vršene od strane tužitelja, a sve sukladno istaknutom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja iz toč. II. odgovora na tužbu. Specificirao je prigovor radi prijeboja sukladno nalazu i mišljenju vještaka.
8. Tužitelj je u podnesku od 19. srpnja 2024. predložio dopunu nalaza i mišljenja glede izračuna razlike kamatne stope, kao i da vještakinja navede koliko bi iznosila preplata na dan sklapanja dodatka ugovoru (konverzija), odnosno koliko bi iznosilo njegovo potraživanje samo s uključenim pozitivnim stavkama tečajne razlike i kamatne stope nakon izvršene konverzije predmetnog kredita te koliko bi iznosilo potraživanje tužitelja s uključenim i negativnim stavkama tečajne razlike i kamatne stope nakon izvršene konverzije predmetnog kredita.
11. Vještakinja se u podnesku od 22. kolovoza 2024. očitovala na podneske tužitelja i tuženika. Vezano za podnesak tužitelja kojim traži dopunu nalaza i mišljenja, vještakinja je dostavila tablicu sa samo pozitivnim tečajnim razlikama koje iznose 130.530,36 kn /17.324,37 €, a samo pozitivna razlika kamata iznosi 4.052,34 €.
11.1. U odnosu na podnesak tuženika navela je da je izračun konverzije u cijelosti sačinjen prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju i tuženik je uzeo u obzir sve izvršene uplate u korist partije predmetnog kredita. Tuženik potražuje u prijeboju manje plaćene iznose tečajne razlike u visini od 7.014,05 €, a manje plaćene iznose kamata u visini od 1.349,44 €.
12. U podnesku od 03. siječnja 2025. tužitelj je predložio saslušanje vještakinje jer je vještakinja u svom pisanom nalazu i mišljenju od 07. svibnja 2024., kao i u dopuni nalaza i mišljenja od 22. kolovoza 2024. navela kao datum uplate po dva različita datuma za pojedini mjesec i godinu, a osim toga, posebno iskazuje razliku tečaja i razliku kamatne stope, tako da nije u mogućnosti specificirati tužbeni zahtjev.
13. Vještakinja se u podnesku od 23. siječnja 2025. očitovala na podnesak tužitelja navodeći da su u nalazu upisani datumi plaćanja, a obzirom da je kredit neuredno vraćan, u istom su upisani svi datumi plaćanja u pojedinim mjesecima. Preplata je nastala posljednjom uplatom te je dostavila tablice s izračunom samo pozitivne tečajne razlike u visini od 17.324,37 €.
14. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje te očitovanja vještakinje jer su isti dani sukladno pravilima struke na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.
15. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da su stranke zaključile Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160 / 51400607-5102874782 od 01. ožujka 2006. kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 212.667,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj kao i ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom br. 2402006-1031262160/85406010-8301095126 od 2. ožujka 2006. za iznos od 21.266,70 CHF kao instrument osiguranja tražbine banke koja proizlazi iz ugovora o kreditu;
- da se povrat obveza iz ugovora obračunava po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke;
- da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja;
- da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,150 % godišnje;
- da je između stranaka zaključen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu br. 5102874782 dana 09.02.2016. te je utvrđeno manje uplaćenog iznosa (manjak) od 8.688,85 €;
- da je između stranaka zaključen Aneks broj 2 Ugovora o kreditu br. 5114160619 dana 31.01.2019.;
- da tužitelj otplaćuje kredit do 2036.
16. Među strankama je prijeporno:
- da li je osnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti;
- da li su ništetni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu;
- da li tužitelj ima pravni interes za pokretanje ovog parničnog postupka;
- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi a s obzirom da je između stranaka zaključen Aneks br. 1 Ugovora o kreditu 28.12.2015.;
- da li su osnovani istaknuti prigovori tuženika i to nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, prijeboja tuženika, nedopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva i zastare potraživanja.
17. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, navode iz odgovora na tužbu, iskaz tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
18. U odnosu na prijeporna pitanja stranaka sud prihvaća navode tužitelja u cijelosti.
19. Po ocijeni suda, nije sporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03.).
20. Po stavu ovoga suda ovdje je sporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin- potrošač.
20.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koji je neuk po tom pitanju.
21. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.
21.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.
22. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati sa tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj dovedena u izrazito nepovoljan položaj.
22.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.
23. Imajući u vidu navedeno, sud prihvaća navode tužitelja da su dijelovi odredbe čl. 2., 7., 8.1. i 8.2. Ugovora o kreditu ništetni i primijenjeni protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl.7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO-a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.
24. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl.270, čl.295.st.4, čl.296, čl.322. i čl.329. ZOO-a, te čl.5. u svezi čl. 62.st.1. i čl. 74. Zakona o zaštiti potrošača.
25. Naime, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na ugovorenu kamatu stopu od 4,150 % i učinjeno je isključivo na štetu tužitelja, jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja sa tužiteljicom jednostranim povećavanjem kamatne stope.
26. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/17, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
27. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. 04. 1993. , u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.
28. Odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
29. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
30. Prema odredbama čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
31. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
32. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.07.2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je između ostalih banaka i tuženik "u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke", a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
33. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.07.2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. 06.2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9.04. 2015.
34. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. 06. 2018.g. u čl. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012, od 04. 07. 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da su banke povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
35. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3.09.2019., odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. 06. 2018. br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
36. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH svoje mišljenje da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako je po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru.
37. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.
38. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.
39. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:
"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:
– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,
– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,
Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,
8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:
– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i
– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.
(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."
40. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu te je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.
41. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi.
42. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.
43. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.
44. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20 kao i odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022- 4 o 5.11.2024.).
45. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen, pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio preinačeni tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.
46. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim jer sud prihvaća stav tužitelja da je tuženik, s pravnog stajališta, stekao utuženi iznos po osnovi koja je kasnije otpala, i to tek pravomoćnošću presude CHF (14.06.2018.) kojom je utvrđena ništetnost odredbe o ugovaranju valutne klauzule vezivanjem glavnice uz valutu CHF. Od pravomoćnosti te presude teče zastarni rok za isticanje kondemnatornog zahtjeva radi povrata tečajne razlike, a navršava se dana 14.06.2023. Naime, u konkretnom slučaju isprepliću se instituti ništetnosti i stjecanja bez osnove. Onog trenutka kada je presuda u predmetu Franak postala pravomoćna u dijelu koji se tiče konkretnog spora, sve ono što je tuženik stekao od tužitelja ugovaranjem sporne odredbe, ujedno je za tuženika postala „osnova koja je kasnije otpala“. Prema stavu suda zastarni rok od 5 godina, sukladno čl. 220 ZPP-a u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama, teče od 14. lipnja 2018. te su potrošači ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe.
46.1. Stoga sud smatra da se zastara smatra prekinutom danom podnošenja tužbe u kolektivnom sporu u predmetu Franak (4. travnja 2012.) sve u skladu sa čl. 241. i 245 ZOO-a a do pravomoćne odluke (14.6.2018.) ista zastara je bila u prekidu. Jednom prekinuta zastara počinje teći ispočetka, što bi značilo da nije u zastari sve što je uplaćivano unazad 5 godina od dana podnošenja kolektivne tužbe.
47. Odredbom čl. 195. ZOO-a propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.
48. Odredbom čl. 196. ZOO-a propisano je da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.
49. Sud nije odlučivao o prijebojnom zahtjevu tuženika jer je, sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, tužitelj specificirao tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude s uključenim negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.
50. Odluka o kamatnom potraživanju zasniva se na odredbi čl. 29. st.1 i 2.ZOO.
51. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a.
52. Tužitelju su priznati zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 2.045,86 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 250,00 € (s uračunatih 25 % PDV-a) na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 138/23. dalje: Tarife), tri iznosa od po 250,00 € (s uračunatih 25 % PDV-a) na ime sastava obrazloženog podneska po punomoćniku od 02.06.2023., 19.07.2024. i 25.02.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, iznosa od 62,50 € (s uračunatih 25 % PDV-a) na ime podneska od 02.01.2025. po Tbr. 8/4. Tarife, iznosa od 125,00 € (s uračunatih 25 % PDV-a) na pristupa punomoćnika na ročište održano 26.09.2023. po Tbr. 9/2. Tarife, dva iznosa od po 250,00 kn (s uračunatih 25 % PDV- a) na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 19.07.2024. i 03.03.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 331,81 € na ime troškova vještačenja, iznosa od 26,55 € na ime plaćene pristojbe na tužbu, a sve u skladu s važećom Tarifom.
53. Slijedom iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci presude.
U Valpovu 25. ožujka 2024.
Sudac
Zvonimir Rogić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
