REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3333/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja STARA TRŽNICA d.o.o., OIB: 38797651807, Zadar, Obala kneza Branimira 27, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Gluić Ninčević Odvjetničko društvo d.o.o. iz Zadra, protiv 1. tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, i 2. tuženika H-ABDUCO d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 13667298928, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-106/2024-4 od 3. srpnja 2024., 25. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-106/2024-4 od 3. srpnja 2024. u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženicima da solidarno tužitelju naknade trošak postupka u iznosu od 1.317,50 eur.
II. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-106/2024-4 od 3. srpnja 2024. u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženicima da solidarno tužitelju naknade trošak postupka u iznosu od 0,50 eur.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena. U točki II. izreke naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.318,00 eura, sve u roku od 8 (osam) dana.
1.1. Prvostupanjski sud je rješenje donio primjenom odredbe čl. 193. st. 1. i čl. 158. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).
2. Tuženici su podnijeli žalbu protiv točke II. izreke pobijanog rješenja s prijedlogom da ju ovaj sud preinači ili vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Nakon što je pobijano rješenje u pobijanim dijelovima ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je sud kod obračuna troška djelom pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
5. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu u ovom predmetu 10. lipnja 2024., a kojom je postavio tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva, i alternativno, ukoliko se takav tužbeni zahtjev ne usvoji, tužitelj je postavio zahtjev za izdavanjem isprave (brisovnog očitovanja). U tužbi je naznačio vrijednost predmeta spora od 70.000,00 eur.
6. Tužitelj je podneskom od 2. srpnja 2024., a prije nego što su tuženici dostavili odgovor na tužbu, povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari navodeći kako je prvotuženik 19. lipnja 2024. udovoljio tužbenom zahtjevu na način da je izdao predmetnu ispravu te je temeljem iste tužitelj u zemljišnim knjigama upisao svoje pravo vlasništva, slijedom čega je tužitelj povukao tužbu u odnosu na oba tuženika.
7. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Stavkom 2. istog članka je određeno iznimno od st. 1. ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.
8. Iz spisa proizlazi da je tužitelj dopisom od 12. veljače 2024. i e-mail porukom od 12. ožujka 2024. zatražio od oba tuženika izdavanje brisovnog očitovanja te im je dao rok od pet dana da postupe po zahtjevu.
8.1. Kako tuženici nisu postupili po zahtjevu, tužitelj je podnio tužbu 10. lipnja 2024. kojom je postavio tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva i alternativno, ukoliko se takav tužbeni zahtjev ne usvoji, zahtjev za izdavanjem isprave (brisovnog očitovanja).
8.2. Prvotuženik je tek 19. lipnja 2024. izdao traženu ispravu te je na temelju nje tužitelj u zemljišnim knjigama upisao svoje pravo vlasništva, slijedom čega je tužitelj 2. srpnja 2024. povukao tužbu u odnosu na oba tuženika.
9. Slijedom navedenoga, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je prvotuženik udovoljio njegovom traženju. Stoga su tuženici dužni naknaditi tužitelju trošak postupka kojeg su nepostupanjem po zahtjevima tužitelja prouzročili.
10. Prema čl. 40. st. 2. ZPP-a, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.
10.1. Suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud nije imao razloga po službenoj dužnosti mijenjati vrijednost predmeta spora koju je tužitelj postavio u tužbi budući da je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva, a tek ukoliko taj zahtjev sud ocijeni kao neosnovan, tada postavlja zahtjev za izdavanjem brisovnog očitovanja.
10.2. Sudska praksa na koju se tuženik poziva u žalbi nije primjenjiva u ovom slučaju jer je tamo sud postupao po prigovoru tuženika, a ne po službenoj dužnosti.
11. Međutim, tužitelj je u podnesku, kojim je povukao tužbeni zahtjev u odnosu na oba tuženika, zatražio trošak sastava tužbe u iznosu od 1.054,00 eur i PDV od 25%, što čini 1.317,50 eur. Kako je sud u izreci naložio tuženicima naknaditi trošak u iznosu od 1.318,00 eur, valjalo je ukinuti rješenje za iznos od 0,50 eur sukladno čl. 369. st. 3. ZPP-a, jer je u tom dijelu prekoračen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka.
12. Valjalo je stoga na temelju čl. 380. t. 2. i 3. riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 25. ožujka 2025.
Sudac
Kamelija Parać
