Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-965/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelja FE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tužitelja TE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. tužitelja GE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], TE [adresa], 5. tužitelja CE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. tužiteljice LE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7. tužitelja DE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 8. tužiteljice RE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 9. tužitelja ME, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužitelja TRINODIS d.o.o., OIB 81402669441, [adresa], svi zastupani po punomoćniku Andreju Šoošu Maceljskom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika KRAŠ prehrambena industrija d.d., OIB 94989605030, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mirna Mišetić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi 1.-10. tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. srpnja 2024., poslovni broj P-4666/2014-54, u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba 1. tužiteljice ŠE, 2. tužitelja FE, 3. tužitelja TE, 4. tužitelja PE, 5. tužitelja CE, 6. tužiteljice LE, 7. tužitelja DE, 8. tužiteljice RE, 9. tužitelja ME i 10. tužitelja TRINODIS d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. srpnja 2024., poslovni broj P-4666/2014-54.
II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Kraš d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94989605030, da svim suvlasnicima zgrade upisane u Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], na žiro-račun zgrade br.: [broj bankovnog računa], s pozivom na broj: 99430, isplate iznos od 177.000,00 EUR-a /1.333.606,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena na:
iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.06.2009. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.07.2009. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.08.2009. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.09.2009. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.10.2009. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.11.2009. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.12.2009. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.01.2010. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a/ 22.603,50 kn od dana 01.02.2010. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.03.2010. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.04.2010. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.05.2010. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.06.2010. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.07.2010. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.08.2010. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.09.2010. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.10.2010. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.11.2010. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.12.2010. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.01.2011. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.02.2011. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.03.2011. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.04.2011. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.05.2011. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.06.2011. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.07.2011. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.08.2011. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.09.2011. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.10.2011. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.11.2011. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.12.2011. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.01.2012. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.02.2012. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.03.2012. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.04.2012. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.05.2012. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.06.2012. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.07.2012. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.08.2012. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.09.2012. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.10.2012. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.11.2012. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.12.2012. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.01.2013. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.02.2013. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.03.2013. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.04.2013. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.05.2013. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.06.2013. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.07.2013. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.08.2013. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.09.2013. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.10.2013. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.11.2013. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.12.2013. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.01.2014. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.02.2014. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.03.2014. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 EUR-a / 22.603,50 kn od dana 01.04.2014. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 27.327,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."
2. Protiv takve presude tužitelji su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), te zbog odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se njihova žalba prihvati i presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sve uz naknadu troška tužiteljima. Traže trošak žalbe u iznosu od 6.907,36 eura.
2.1. U žalbi ukazuju na počinjenje bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega istu nije moguće ispitati. Smatraju pogrešno utvrđenu činjenicu da je tuženik bio pošteni posjednik na temelju rješenja Grada Zagreba - Općine Centar, Komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove od 27. prosinca 1984. (dalje u tekstu: rješenje iz 1984.), jer smatraju da je u razdoblju od 1984. godine do 2013. godine došlo do promjene državnog i pravnog režima, te su doneseni drugi opći akti tijela Grada Zagreba i drugi propisi, pa se pozivaju na Odluku o komunalnom redu Grada Zagreba od 5. listopada 2004. (dalje: Odluka iz 2004.) kojim je uređen novi postupak i novi uvjeti, te pretpostavke za postavljanje reklamnog panoa, pri čemu se pozivaju na odredbe članka 38. stavak 1., te članka 21-23. te Odluke. Prigovaraju što sud nije odredio gospodarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Đuri Horvatu, te što sud nije dao valjano obrazloženje odbijanja tog dokaznog prijedloga iako smatraju da su dali valjane pravne prigovore na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka. Osporavaju zaključak suda da se tuženik nalazio u poštenom posjedu dijela krova zgrade na kojem je bio postavljen reklamni znak tuženika sve do donošenja Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnom redu od 29. kolovoza 2013. (Sl. glasnik 18/13). Ističu da iz dostavljenih isprava u postupku proizlazi da tuženik nije bio pošteni posjednik pri čemu se pozivaju na tri dopisa tuženika kojima se obraća Gradu Zagrebu. Smatraju da je nakon donošenja Odluke iz 2004. tuženik trebao pokrenuti odgovarajući postupak i ishoditi odgovarajuće rješenje gradskog upravnog tijela za navedeni reklamni pano, pa tuženik u utuženom periodu nije imao valjanu pravnu osnovu za držanje svojeg reklamnog znaka na krovu zgrade tužitelja i nije bio u poštenom posjedu dijela krova zgrade tužitelja. U žalbi se tužitelji pozivaju na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 16/2121-5 od 1. ožujka 2021. (dalje: pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH) o početku nepoštenja poštenog posjednika. Prigovaraju pravnim shvaćanjima prvostupanjskog suda da su tužitelji odabrali pogrešan pravni put i da je došlo do ograničenja prava vlasništva tužitelja nepotpunim izvlaštenjem donošenjem rješenja od 1984. (u stavku 22. obrazloženja presude). Prigovaraju odluci o parničnom trošku.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve navode i pravna shvaćanja žalbe, ističe da su tužitelji na pripremnom ročištu tek podredno predložili gospodarsko vještačenje, te je sud proveo građevinsko vještačenje prema prijedlogu. U pogledu Odluke iz 2004. i odluke o komunalnom redu od 29. kolovoza 2013. navodi da iste djeluju "pro futuro", u budućnosti, a ne retroaktivno, pa smatra da je promašeno pozivanje žalbe na spomenute odluke o komunalnom redu. Predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje presude, uz nalog tužiteljima da naknade tuženiku trošak odgovora na žalbu u iznosu od 3.499.91 eura.
4. Žalba tužitelja protiv presude nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev suvlasnika zgrade u [adresa], da im tuženik isplati naknadu za korištenje krova na kojem tuženik od 1984. ima postavljen reklamni pano, pri čemu isti svoj zahtjev temelje na činjenici da je tuženik nepošteni posjednik dijela krova, jer je sukladno Odluci o komunalnom redu iz 2004. bio dužan ishoditi rješenje za postavljanje reklamnog panoa, odnosno ishoditi suglasnost suvlasnika ili sklopiti ugovor o zakupu sa suvlasnicima, pa kako je u spornom periodu koristio dio krovišta bez pravne osnove, tužitelji smatraju da imaju pravo na naknadu zbog stjecanja bez pravne osnove.
6. Iako je osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer sud u presudi zbog pogrešnog pravnog stajališta nije pravilno utvrdio sve odlučne činjenice (posebno u pogledu ocjene poštenja ili nepoštenja tuženika kao posjednika) niti je dao detaljne i potpune razloge koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje iako su provedeni svi dokazi koji su bili potrebni za pravilno i potpuno utvrđenje relevantnih činjenica. Međutim, iz utvrđenih činjenica, te provedenih dokaza koje sud navodi i koji se nalaze u spisu, mogu se utvrditi činjenice koje proizlaze iz tako utvrđenih činjenica i dati dodatni razlozi za inače pravilnu odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu za korištenje tuđe stvari. Stoga je ovaj sud na temelju isprava, zapisnika i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu utvrdio sve odlučne činjenice koje nisu utvrđene u razlozima presude i donio presudu primjenom članka 373.a ZPP.
7. Protivno stajalištu tužitelja u konkretnom predmetu se tužbeni zahtjev ne odnosi na stjecanje bez osnove, već se radi o zahtjevu radi isplate naknade zbog korištenja tuđe stvari u smislu odredbe članka 165. stavak 1. i stavak 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., 81/15. -pročišćeni tekst, 94/17. - ispravak, dalje: ZV) pri čemu je odlučna činjenica poštenja, odnosno nepoštenja tuženika u posjedovanju dijela krovišta za isticanje reklamnog panoa i trenutka kada pošteni posjednik postaje nepošten. Međutim, kako sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe, na temelju gore citiranih odredbi ZV moguće je suditi o tužbenom zahtjevu.
8. Na temelju svih provedenih dokaza po prijedlozima stranaka, ovaj sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali da je tuženik bio nepošten u spornom periodu koji se odnosi na plaćanje naknade, odnosno nisu dokazali trenutak kada je postao nepošten, iako je teret dokaza te činjenice bio na tužiteljima u smislu članka 221.a ZPP. S obzirom da je tužbeni zahtjev neosnovan, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za provođenje gospodarskog vještačenja (pored izvršenog građevinskog vještačenja) radi utvrđivanja visine naknade za korištenje tuđe stvari čija visina odgovara visini zakupnine za dio krovišta koji je tuženik koristio za isticanje reklamnog panoa.
9. Nedvojbeno je utvrđena činjenica da je tuženik ishodio rješenje iz 1984. od tada nadležnog tijela za postavljanje svjetlećeg reklamnog panoa na krovu zgrade u kojoj su tužitelji suvlasnici (stranica 41 spisa) i od tada je bio pošteni posjednik. Sukladno prije spomenutom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari. U konkretnom slučaju po shvaćanju ovog suda poziv tužitelja na sklapanje ugovora o zakupu ili vraćanje posjeda korištenog dijela krovišta morao je tuženiku biti upućen jasno i nedvojbeno, tako da bi se nepoštenje tuženika moglo računati od trenutka primitka takvog nedvojbenog i jasnog poziva većine suvlasnika predmetne nekretnine.
9.1. S obzirom na izneseno, opravdano žalba tužitelja ukazuje da je nepravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da su tužitelji izabrali pogrešan pravni put zaštite, odnosno da su trebali podnijeti izvanredni pravni lijek za ukidanje pravomoćnog upravnog rješenja iz 1984., koje nije ukinuto ili izmijenjeno, budući da se u međuvremenu izmijenio pravni režim vlasništva donošenjem ZV, vlasnička struktura predmetne nekretnine (koja je 1984. bila u društvenom vlasništvu), te nije više postojalo niti pravno uređenje niti upravno tijelo koje je 1984. donijelo rješenje. Nadalje, nepravilno je pravno stajalište tužitelja da je donošenjem Odluke o komunalnom redu iz 2004. tuženik postao nepošteni posjednik, budući ta Odluka regulira uvjete za ishođenje dozvole za postavljanje (između ostalog) reklamnih panoa za ubuduće i ne odnosi se na već postavljene prema prijašnjim propisima.
10. Protivno navodima žalbe, tužitelji u spis nisu dostavili dopis ili drugi dokaz o tome da su na jasan i nedvosmislen način pozvali tuženika na sklapanje ugovora o zakupu krovišta ili predaju u posjed tužiteljima tog dijela krovišta, već su priložili prepisku odgovora tuženika od 23. veljače 2004. na neke navodne dopise od 12. veljače 2004. i 17. veljače 2004. (potonji nisu u spisu) iz kojih je vidljivo da se društvo INERAGRA d.o.o. obratila tuženiku tražeći sklapanje ugovora, a što je tuženik otklonio zbog nedostatka pravnog temelja takvog zahtjeva, te izostanka dokaza da ima pravo i ovlaštenje upravljanja i korištenja krova predmetne zgrade. Dapače, tužitelji su isti dopis na listu 24 spisa dostavili u preslici iz koje nije vidljivo kome tuženik odgovara i šalje dopis, dok je iz istog dopisa na listu 68 spisa vidljivo da je odgovor upućen INTERAGRI d.o.o.
11. Tužitelji nisu dostavili niti Međuvlasnički ugovor za predmetnu zgradu iz kojeg bi bilo vidljivo ovlaštenje za takvu vrstu odluka o upravljanju zgradom (kao što je odluka o sklapanju ugovora o zakupu dijela krovišta), niti su dokazali u tijeku postupka da za takav posao redovne uprave imaju ukupno većinu glasova suvlasnika (po suvlasničkim dijelovima) u smislu članka 40. stavak 1. i 2. ZV. Među poslove redovite uprave spada iznajmljivanje i davanje u zakup zajedničkih dijelova zgrade sukladno članku 86. ZV, pri čemu se ovaj sud priklonio postojećoj sudskoj praksi u presudi Županijskog suda u Zagrebu od 7. svibnja 2024., broj Gž-6/2022-2 da postavljanje reklamnog panoa i reklama na zajednički dio zgrade spada u poslove redovne uprave. Uostalom, iz dopisa Gradskog ureda za upravljanje imovinom Grada Zagreba od 16. svibnja 2004. (stranica 70 spisa) proizlazi d je Grad Zagreb jedan od suvlasnika, te da njegov suvlasnički dio na predmetnoj zgradi iznosi 54,51%. Iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu zgradu ne može se zaključiti u kojem su ukupnom omjeru tužitelji suvlasnici predmetne zgrade.
12. Kako tužitelji nisu dokazali niti svoje ovlaštenje za traženje naknade na temelju odredbe članka 165. stavak 1. i stavak 6. ZV niti trenutak kada je na pozive većine suvlasnika tuženik postao nepošten posjednik dijela krovišta na kojem se nalazi njegov reklamni znak, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva radi isplate naknade za korištenje krovišta, a ovaj sud je otklonio nedostatke u obrazloženju presude nadopunom činjeničnog stanja koje se može utvrditi ili uvidom u dokaze u spisu ili izvođenjem zaključaka o činjenicama koje je prvostupanjski sud utvrdio.
13. Odluka o parničnom trošku se temelji na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. ZPP i članka 155. ZPP, jer su tužitelji u cijelosti izgubili parnicu, pa tuženik ima pravo na opravdani parnični trošak, kako je to obračunao i obrazložio prvostupanjski sud.
14. Slijedom iznesenog, žalba tužitelja protiv presude je odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda primjenom članka 373.a stavak 1. i 3. ZPP.
15. Tužitelji u žalbenom postupku nisu uspjeli osporiti prvostupanjsku presudu, a odgovor na žalbu tuženika nije bio potreban za provođenje postupka, zbog čega su njihovi zahtjevi za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni kao neosnovani i odlučeno kao u točki II. izreke ove presude primjenom članka 166. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP i člankom 155. ZPP.
U Sisku 25. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Ana Beloglavec
