Poslovni broj: UsI-2642/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te Sanji Kobilšek Ponjan, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja JZ, državljanina Islamske Republike Iran, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/22-06/6633, URBROJ: 511-01-212-24-14 od 8. svibnja 2024.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/22-06/6633, URBROJ: 511-01-212- 24-14 od 8. svibnja 2024. odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužitelju, rođenom **.**.1982. u mjestu Shiraz, Islamska Republika Iran, državljaninu Islamske Republike Iran (točka I.), te se utvrđuje da je tužitelj dužan napustiti EGP u roku od trideset dana od dana izvršnosti ovog rješenja jer će u protivnom biti prisilno udaljen (točka II.).

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te ističe kako traži zaštitu zbog svoje seksualne orijentacije, u vezi s čim opisuje događaj silovanja kada je bio u dobi od osam godina. Navodi kako mu je taj događaj ostavio duboke traume, te je zbog toga bio u tretmanu psihologa i maltretiran od strane vršnjaka. Nadalje, navodi kako je sudjelovao u prosvjedima protiv vlasti u Iranu, s čim u vezi navodi da je bio zatvoren jer je između ostalog bacao petarde na policijske aute. Kada je vlast saznala da je osoba homoseksualne orijentacije, udaran je bičem. Navodi kako je u svom iskazu detaljno i jasno ispričao što mu se sve događalo. Ukazuje da se stanje u Iranu nije promijenilo od vremena kada je on otišao, te da se tamo više ne može vratiti. Predlaže poništiti rješenje tuženika i da mu se prizna međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj, uz odobravanje besplatne pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je izvršio uvid u osporavano rješenje tuženika, te je izveo dokaz uvidom u Zapisnike o saslušanju tužitelja (od 28.11.2022., 24.5.2023. i 12.1.2024.), te u druge isprave koje prileže spisu tuženika. Dana 25. ožujka 2025. održana je rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika te tumača, čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. dalje: ZUS), strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravi je saslušan tužitelj kao stranka u prisustvu sudskog tumača za farsi jezik.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa Sud nalazi da je tužitelj 28. studenog 2022. podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Po provedenom postupku, u kojem je tužitelj višekratno saslušavan na Zapisnike, radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, zahtjev tužitelja je odbijen jer je ocijenjeno da ne ispunjava uvjete za priznanje azila i supsidijarne zaštite iz članaka 20. i 21 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: Zakon).

7. Iz iskaza tužitelja danih na Zapisnike proizlazi da je inicijalno kao razlog napuštanja Irana naveo nezadovoljstvo islamskim zakonima. Navodi kako je sudjelovao u protestima protiv vlade, radi čega je uhićen i zadržan u pritvoru tri mjeseca. Kada je izašao iz pritvora navodi da je još dva puta uhićen. Negira da bi u Iranu imao problema vezanih uz spol ili spolnu orijentaciju, te kao primarni razlog napuštanja Irana navodi probleme sa službenim vlastima, radi čega smatra da ne može dobiti zaštitu u Iranu, te da će biti zatvoren i mučen u slučaju povratka.

8. U iskazu na raspravi pred ovim Sudom, tužitelj navodi kako je iz Irana otišao 2015. jer mu je život bio ugrožen zato jer je biseksualac, a tamo je to kažnjivo. Osim toga navodi da je bio na prosvjedima u Iranu protiv vlasti, radi čega su ga pritvorili na dva mjeseca, a bio je mučen na ispitivanju. Nije dobio pisanu sudsku odluku o oduzimanju slobode već mi je to samo rečeno usmeno. Ne zna zašto nije dobio pisanu sudsku odluku, a bio je uhićen tri puta. Nije bio organizator prosvjeda već samo sudionik, a sve je krenulo samo od sebe zbog nezadovoljstva. Od njegove rodbine nitko nije bio pritvoren, svi su izvan Irana. Nakon napuštanja Irana boravio je tri godine u BiH, a u Hrvatsku je došao krajem 2021. Međunarodno zaštitu nije tražio u drugim zemljama jer je imao namjeru istu tražiti u EU, da bude blizu braće. Nije dostavljao dokumentaciju liječenja jer nije znao koji je postupak za to.

9. Po provedenom saslušanju tužitelja u ovom sporu, te po izvršenom uvidu u isprave spisa tuženika i dostupna izvješća, Sud nalazi pravilnim utvrđenja tuženika da ne postoji subjektivna životna ugroženost tužitelja odnosno da kod istog nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja.

10. Prije svega Sud nalazi nedosljednost tužitelja u navođenju razloga traženja međunarodne zaštite, što ukazuje na nevjerodostojnost njegova iskaza.

11. Naime, tužitelj je kao razlog napuštanja Irana naveo svoju seksualnu orijentaciju prvi put tek u tužbi pred ovim Sudom, dok isto nije navodio kao razlog ranije u upravnom postupku.

11.1 Nadalje, tužitelj nedosljedno iskazuje i u pogledu svoje spolne orijentacije, pa tako u tužbi navodi da je homoseksualac, dok u iskazu pred ovim sudom navodi da je biseksualan.

11.2 Isto tako po prvi put tužitelj ukazuje u tužbi da je bio silovan kada je imao osam godina, te kako je bio bičevan zbog seksualne orijentacije, odnosno da kada je pokušao prijaviti pokušaj silovanja u voćnjaku, da ga je policija istjerala te mu rekla da neće dobiti zaštitu policije zbog homoseksualne orijentacije.

11.3 Sve to, iako je mogao znati da je bitno za odluku o njegovom zahtjevu, tužitelj nije naveo na Zapisnicima saslušanja u upravnom postupku, već je kao razlog traženja zaštite navodio probleme sa službenim vlastima zbog sudjelovanja u prosvjedima.

11.4 Uzimajući u obzir da je bio saslušavan tri puta i svaki put mu je dano upozorenje na Zapisnik da je dužan iznijeti sve činjenice i okolnosti relevantne za njegov zahtjev, a Zapisnike saslušanja potpisivao je bez primjedbi, pravilno ukazuje tuženik da ovako naknadno naveden razlog (u odnosu na spolnu orijentaciju i događaje s tim u vezi), ukazuju na nevjerodostojnost iskaza tužitelja s ciljem ishođenja zaštite.

11.5 Stoga, uzevši u obzir analizu ukupno navedenih razloga traženja međunarodne zaštite, Sud ne može pokloniti povjerenje takvom iskazu tužitelja u odnosu na razlog spolne orijentacije.

11.6 U odnosu na razloge sudjelovanja u prosvjedima 2009. godine, koje tužitelj tijekom upravnog postupka navodi kao razloge napuštanja Irana, u vezi s čim navodi da je tri puta uhićen te bio fizički maltretiran i mučen, Sud nalazi kako je tužitelj proveo u Iranu četiri godine nakon što je po vlastitom iskazu zadnji put uhićen, te u tom periodu nije imao bilo kakvih problema, što ukazuje da tužitelju ne prijeti opasnost uhićenja u odnosu na opisane aktivnosti u kojima je po vlastitim navodima sudjelovao. S tim u vezi tuženik se ujedno pozvao na dostupna izvješća o stanju u zemlji podrijetla prema kojima je procijenio da tužitelju ne prijeti opasnost, odnosno obrazlaže kako ne bi imao problema kod povratka u Iran.

11.7 Polazeći od navedenog, a ujedno uzimajući u obzir iskaz tužitelja sa rasprave pred ovim Sudom, u dijelu gdje izričito iskazuje da u periodu od odlaska iz Irana (2015.g) do danas nije sudjelovao u bilo kakvim prosvjedima ili aktivnostima protiv vlasti, Sud nalazi da ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na opasnost po tužitelja u slučaju povratka. Pritom sam tužitelj na upit što bi mu se dogodilo da se vrati, odgovara tek da se ne osjeća sigurnim ni zaštićenim u Iranu, bez da to za to daje uvjerljive i Sudu prihvatljive razloge.

12. Uzevši u obzir navedeno, u pogledu razloga traženja međunarodne zaštite koje je tužitelj naveo u upravnom postupku i tijekom ovog spora, te na temelju procjene budućeg rizika i analize informacija u zemlji podrijetla, Sud ne nalazi da bi se kod tužitelja moglo utvrditi postojanje straha od proganjanja po nekoj od osnova propisanih člankom 20. Zakona

13. Temeljem svih utvrđenih činjenica i cjelokupnog stanja spisa, Sud ne nalazi da tužitelj ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20. Zakona, niti ispunjava uvjete za priznanje supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona, slijedom čega je pravilno tuženik postupio kada je na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona odbio zahtjev tužitelja.

14. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora ne mogu dovesti do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, to Sud nalazi osporavano rješenje zakonitim, slijedom čega je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.

15. Tijekom ovog spora tužitelj postavlja zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud našao osnovanim. Naime, prema podacima spisa tužitelj ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom (zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći u spisu) slijedom čega ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

16. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

17. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadom troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), te za zastupanje na raspravi pred ovim sudom u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), to je isti trošak zatražen sukladno tarifnom broju 27. Tarife, u vezi s tarifnim brojem 54. (vrijednost boda od 2 EUR), što uz uvećanje za pripadajući porez na dodanu vrijednost, iznosi ukupno 1.250,00 EUR, kako je traženo troškovnikom predanim na raspravi. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer – putem e- komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis