Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA

48260 KRIŽEVCI

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

Poslovni broj: P-131/2021-34

P-476/2023

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Miroslavu Lovrekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanela Kontin Miklin i Željku Rožić odvjetnicima iz Križevaca, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vidović & Vidović odvjetnicima iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne i glavne rasprave zaključene 6. veljače 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Križevcima u predmetu Ovr-789/2020 ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10 000 ZAGREB, OIB: 02535697732, protiv ovršenika ČČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]."

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos troška tekućom od dana 3. travnja 2023. do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u predmetu ovog suda posl. br. 131/2021 podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi u bitnom navodi da je ovršenik, sada tužitelj, ČČ primio je dana 27.1.2021. godine zaključak Općinskog suda u Bjelovaru Stale službe u Križevcima poslovni broj 31 Ovr- 789/2020-10 od 22.siječnja 2021. godine kojim zaključkom je zaključeno da se upućuje ovršenik ČČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu kojom će iz razloga čl.50.st.1.t.11. Ovršnog zakona, odnosno zbog prigovora zastare, zatražiti da se ovrha u ovom predmetu proglasi nedopuštenom. Prema članku 233.st.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOOa) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, dok je člankom 233.st.2. ZOO-a dalje pripisano: „ Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. „Nadalje, člankom 226.st.1. ZOO-a propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Prijedlog za ovrhu u predmetu ovog suda Ovr-789/2020, a u kojem je doneseno i rješenje o ovrsi 31 Ovr-789/2020-2 od 23.10.2020. g., ima datum 24.8.2020. g., te prijemni pečat suda 25.8.2020. godine. Prijedlog za ovrhu je podnesen temeljem Javnobilježničkog akta Ugovora o hipotekarnom kreditu od 21.1.2003. godine, solemniziranog po Javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz Koprivnice br. OU-063/2003 dana 27.1.2003. g. a koji je postao ovršan 13.11.2007. godine. Slijedom navedenog, osnovan je prigovor zastare obzirom da je protekao rok od 10 godina, a sukladno čl.233.st.1. ZOO-a. Isto tako, uz prijedlog za ovrhu je dostavljen i izvadak iz poslovnih knjiga iz kojeg je vidljivo da je potraživanje s osnove glavnice 12.834,81 EUR, s osnove redovitih kamata 790,34 EUR, s osnove zateznih kamata 18.792,26 kn, s osnove naknada 10,66 EUR i s osnove sudskih troškova 415,60 EUR. Iz Ugovora o kreditu, dostavljenog uz prijedlog za ovrhu vidljivo je iz članka OTPLATA KREDITA iz toč. 1. da je rok otplate kredita 120 mjeseci, iz točke 2. da je kredit u iznosu od 17.100 EUR te da se kredit i kamata isplaćuju u jednakim mjesečnim anuitetima od 225,79 EUR. Iz Ugovora o kreditu iz članka OTKAZ UGOVORA O KREDITU proizlazi da banka može otkazati ugovor o kreditu ako korisnik kredita ne plati dva uzastopna dospjela otplatna anuiteta, kao i da je u tom slučaju dužan platiti banci cjelokupnu tražbinu s pripadajućim kamatama i troškovima do dana namirenja. Iz prethodno navedenog slijedi da je ovdje tužitelj otplatio 15-ak rata kredita, prije nego što su se ispunili uvjeti iz ovog članka za otkaz kredita. Slijedom navedenog tražbina je dospjela daleko prije nego što se navodi da je isti Ugovor postao ovršan, tako da je osnovan i istaknuti prigovor zastare. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenim ovršni postupak koji se kod financijske agencije vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Križevcima u predmetu Ovr-789/2020 Potražuje trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da prvenstveno prigovara naznačenog vrijednosti predmeta spora obzirom je ovrha na nekretnini pokrenuta radi naplate duga u iznosu od 32.843,67 EUR što odgovara kunskoj protuvrijednosti od 246.491,74 kn, tako da tuženik smatra kako je naznačeni VPS u tužbi u iznosu od 10.000,00 kuna tužitelj odredio u preniskom iznosu. U cijelosti se osporava tužba i postavljen tužbeni zahtjev. Tužitelj tužbu temelji na prigovoru zastare potraživanja koje tuženik kao ovrhovoditelj potražuje od tužitelja kao ovršenika. Međutim, navedena tvrdnja da je potraživanje u zastari je neosnovana. Naime, obzirom je odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) određeno da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Odredbom čl. 240. ZOO-a određeno je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, a dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja, dok je čl. 241. ZOO-a određeno i da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, time da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. ZOO). Tuženik kao ovrhovoditelj svoje potraživanje temelji na ovršnoj ispravi - Ugovoru o hipotekarnom kreditu broj 51401320-09-193-04980-7 od 21.01.2003. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz Koprivnice, pod br. OU-063/2003 dana 27.01.2003. godine koji je postao ovršan dana 13.11.2007. godine. Na temelju navedene ovršne isprave tuženik je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak na založenim nekretninama ovršenika, sada tužitelja, podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 28.01.2013. na temelju kojeg je doneseno Rješenje o ovrsi br. Ovr-156/13 od 08.04.2013. godine. Navedeni ovršni postupak je okončan donošenjem Rješenja o obustavi br. Ovr-500/2015 dana 27.09.2016. godine, obzirom nekretnina nije prodana niti na drugoj javnoj dražbi. Stoga je zastarni rok od 10 godina od trenutka pravomoćnosti navedenog rješenja počeo teći iznova. Međutim, spomenuti ovršni postupak broj Ovr-156/13 bio je već drugi ovršni postupak koji je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo i vodio protiv ovdje tužitelja budući da je prije toga pred Općinskim sudom u Križevcima vodio i ovršni postupak na nekretninama, a koji se vodio radi naplate iste tražbine temeljem iste ovršne isprave, i to pod poslovnim brojem Ovr-1324/07, u kojem postupku je rješenje o ovrsi doneseno dana 20.12.2007. godine pod brojem Ovr-1324/07-2. Dakle, tuženik je već tada podnošenjem spomenutog prijedloga za ovrhu prekinuo zastaru svog potraživanja prema ovdje tužitelju. Uz navedeno, tužitelj je po navedenom Ugovoru o kreditu vršio uplate od čega posljednju dana 18.04.2016. godine, čime je također došlo do prekida zastare te je desetogodišnji zastarni rok počeo teći iznova. Iz svega navedenog proizlazi kako nije nastupila zastara potraživanja tuženika ni u kojem dijelu. Stoga su iz istih razloga neosnovani i navodi tužitelja da je tražbina tuženika dospjela daleko prije nego što se navodi da je predmetni ugovor postao ovršan. Naime, na predmetom ugovoru o kreditu jasno je navedeno kad je isti postao ovršan, a ukoliko tužitelj smatra da tome nije tako, na istome je teret dokaza o tome, no u svakom slučaju, budući da je tuženik već 2007. godine vodio spomenuti ovršni postupak protiv tužitelja radi naplate iste tražbine, jasno je da tuženikovo potraživanje koje je osigurano založnim pravom ne može biti u zastari, koja je prvi puta prekinuta 2007. godine, drugi puta 2013. godine te posljednji puta pokretanjem ovrhe čije se proglašenje nedopuštenom traži u sklopu ovog parničnog postupka. Osim toga, ističe se da sukladno Ugovoru o kreditu, banka može (ali ne mora) otkazati ugovor, između ostalog, ako korisnik kredita ne plati dva uzastopna dospjela otplatna anuiteta. Točno je da je korisnik kredita neuredno otplaćivao kredit, slijedom čega mu je isti i otkazan 2007. godine, nakon čega je dospjela postala sva preostala tražbina. Prema potrebi, tuženik će dostaviti isprave iz kojih proizlazi ovršnost ovršne isprave, kao i popis uplata tužitelja vršenih prije otkaza ugovora o kreditu, no iste u ovoj fazi postupka smatra nebitnim, obzirom na navode tužitelja na kojima temelji tužbu, kao i obzirom na činjenicu da je zastara prekidana onako kako je to tuženik istaknuo, a uvažavajući činjenicu da se ovaj postupak temelji samo na razlogu tvrdnje tužitelja da je predmetno potraživanje u zastari. IV/ Slijedom navedenog, a kako iz podnesene tužbe ne proizlazi njezina osnovanost koja bi bila temeljena na predloženim dokazima, očito je tužba tužitelja neosnovana, pa se predlaže istu odbiti u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Rješenjem poslovni br. P-131/2021-14 od 14. siječnja 2024., po suglasnom prijedlogu stranaka, ovosudni predmet P-476/2023 je spojen na predmetni spis P- 131/2021 radi zajedničkog raspravljanja, ubrzanja postupka i smanjenja troškova.

4. U predmetu ovog suda posl. br. P-476/2023 tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je tužitelj, ČČ po punomoćniku primio dana 5.5.2023. godine zaključak Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj 10 Ovr-789/2020-36 od 24.travnja 2023. godine kojim zaključkom je zaključeno da se upućuje ovršenik da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona koju je izjavio u žalbi, i o tome obavijesti sud. Ovršenik, sada tužitelj, podmirivao je određeno vrijeme obveze po kreditu te potraživanje ovrhovoditelja, sada tuženika, nikako nije u iznosu kako se to navodi u prijedlogu za ovrhu. Nadalje, u prijedlogu za ovrhu navodi se i iznos odvjetničkih troškova od 426,26 eura, kao i u rješenju o ovrsi, dok u izvatku iz poslovnih knjiga tuženika od 30.7.2020. g. koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu se navodi iznos sudskih troškova od 415,60 eura. Nadalje, i troškovi određeni prema samom prijedlogu za ovrhu su neosnovano dosuđeni, a posebno trošak pribave potvrde ovršnosti, obzirom je ista pribavljena na Ugovoru dana 13. studenog 2007. godine, te očito nije pribavljena radi pokretanja ovog ovršnog postupka. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenim ovršni postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Križevcima u predmetu Ovr-789/2020. Potražuje trošak.

4. U svom odgovoru na tužbu u predmetu ovog suda posl. br. P-476/2023. tuženik u bitnom navodi da prvenstveno se prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora obzirom je ovrha na nekretnini pokrenuta radi naplate duga u iznosu od 32.843,67 EUR što odgovara kunskoj protuvrijednosti od 246.491,74 kn, tako da tuženik smatra kako je naznačeni VPS u tužbi u iznosu od 10.000,00 kn/1.323,23 EUR tužitelj odredio u preniskom iznosu. U cijelosti se osporava tužba i postavljen tužbeni zahtjev. Tužitelj tužbu temelji na tvrdnji da je dug manji od onog radi kojeg je pokrenuta ovrha na nekretnini ovršenika, a koja tvrdnja je iznesena vrlo paušalno i bez uporišta u ikakvim dokazima. S druge strane, tuženik tvrdi da je dugovanje upravo onakvo kako to proizlazi iz njegovih poslovnih knjiga, odnosno kako je to određeno rješenjem o ovrsi. Tuženik kao ovrhovoditelj svoje potraživanje temelji na ovršnoj ispravi - Ugovoru o hipotekarnom kreditu broj 51401320-09-193-04980-7 od 21.01.2003. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz Koprivnice, pod br. OU-063/2003 dana 27.01.2003. godine koji je postao ovršan dana 13.11.2007. godine. Tužitelj je po navedenom Ugovoru o kreditu vršio uplate vrlo neuredno, od čega je posljednju izvršio dana 18.04.2016. godine. Stoga su neosnovani navodi tužitelja da iznos duga nije ispravan. Tuženik ističe da se pred istim sudom već vodi parnični postupak pod brojem P-131/2021 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ali iz drugih žalbenih razloga, slijedom čega je suglasan s prijedlogom tužitelja da se radi ekonomičnosti postupka ovaj predmet spoji s predmetom P-131/2021, radi jedinstvenog raspravljanja i donošenja jedinstvene presude. Slijedom navedenog, a kako iz podnesene tužbe ne proizlazi njezina osnovanost koja bi bila utemeljena na predloženim dokazima, očito je tužba tužitelja neosnovana, pa se predlaže istu odbiti u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku

5. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dopis, izjavu suglasnosti, unos naloga /5-6/, i spis Općinskog suda u Zlataru posl. br. Ovr-892/2009 iz kojeg su spisu priloženi podnesci ovrhovoditelja i obavijesti /54-74/.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru - Stalne službe u Križevcima u predmetu Ovr-789/2020 tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, odnosno zbog prigovora zastare nije osnovan.

7. Nije osnovan ni zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Križevcima u predmetu Ovr- 789/2020 tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika iz razloga propisanih odredbom čl. razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona.

U odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u predmetu posl. br. P-131/2021:

8. Nije sporno da je zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru, posl. broj Ovr- 789/2020-10 od 22. siječnja 2021., tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, niti da je temeljem navedenog tužitelj podnio tužbu 10. veljače 2021.

9. Sporno je nastupanje zastare ovrhom određenog potraživanja.

8. Odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

9. Odredbom čl. 241 ZOO-a je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

10. Uvidom u predmet Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr-1185/2010, utvrđeno je da je u navedenom predmetu prijedlogom za pristupanjem ovrsi od 26. studenog 20007. na temelju ovršne isprave Ugovora o hipotekarnom kreditu broj 51401320-09-193-04980-7 od 21.01.2003. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz Koprivnice, pod br. OU-063/2003 dana 27.01.2003. godine koji je postao ovršan dana 13.11.2007. godine, određena ovrha na nekretninama tužitelja kao ovršenika rješenjem posl. br. Ovr-1324/2007-2 od 20. prosinca 2007., koji predmet je pravomoćno obustavljen rješenjem istog suda posl. br. Ovr-1185/10-7 od 12. listopada 2010.

11. Uvidom u predmet Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. Ovr-500/2015 putem aplikacije e spis, utvrđeno je da je temeljem ovršne isprave rješenja o ovrsi Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr-1324/2007-2 od 20. prosinca 2007. i ovršne isprave Ugovora o hipotekarnom kreditu broj 51401320-09-193-04980-7 od 21.01.2003. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz Koprivnice, pod br. OU-063/2003 dana 27.01.2003. godine koji je postao ovršan dana 13.11.2007. godine, određena ovrha na nekretninama tužitelja kao ovršenika rješenjem posl. br. Ovr-156/2013-2 od 18. 04. 2013., koja je obustavljena rješenjem posl. br. Ovr-500/2015-28 od 27. rujna 2016.

12. Napokon, uvidom u predmet Općinskog suda u Bjelovaru posl. br.Ovr- 789/2020 je utvrđeno da je rješenjem o ovrsi posl br. Ovr-789/2020-2 od 23. listopada 2020., određena ovrha na nekretninama tužitelja kao ovršenika temeljem ovršne isprave, ovršnog javnobilježničkog akta, Ugovora o hipotekarnom kreditu broj 51401320-09-193-04980-7 od 21.01.2003. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Nikoli Bakrač iz Koprivnice, pod br. OU-063/2003 dana 27.01.2003. godine, a koji je postao ovršan dana 13.11.2007.

13. Sud zaključuje je da je navedenim radnjama tuženik kao ovrhovoditelj poduzimao radnje radi ostvarenja predmetne tražbine u smislu odredbe čl. 241 ZOO- a i na taj način prekinuo tijek zastare podnošenjem tužbe zbog čega da nije nastupila zastara potraživanja tuženika prema tužitelju temeljem ovršne isprave – Ugovoru o hipotekarnom kreditu broj 51401320-090193-04980-7 od 21. siječnja 2013. godine, solemniziranog po javnoj bilježniku Nikoli Bakrač iz Koprivnice, pod br. OU-063/2003 dana 27. siječnja 2003. godine koji je postao ovršan dana 13. studenog 2007. godine.

14. Iz navedenih razloga valjalo je kao neosnovan odbiti tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenim ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru - Stalne službe u Križevcima u predmetu Ovr-789/2020 ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10 000 ZAGREB, OIB: 02535697732, protiv ovršenika ČČ, [adresa], 48 214 MČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, odnosno zbog prigovora zastare i odlučiti kao u toč. I/ izreke.

U odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u predmetu posl. br. P-131/2021:

15. Nije sporno da je zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru, posl. broj Ovr- 789/2020-36 od 24. travnja 2023., koji je mu je dostavljen 5. svibnja 2023., tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona, niti da je temeljem navedenog tužitelj podnio tužbu 22. svibnja 2023.

16. Sporna je visina tražbine koju tuženik kao ovrhovoditelj potražuje protiv ovršenika u navedenom ovršnom postupku.

17. Na navedenu okolnost određeno je provođenje knjigovodstveno financijsko vještačenje na okolnost visine podmirenog i nepodmirenog duga tužitelja kao ovršenika prema tužitelju kao ovrhovoditelju temeljem ovršene isprave – javnobilježničkog akta broj OU-063-2003 Javnog bilježnika Nikole Bakrača iz Koprivnice, kako ukupne visine, tako i visine glavnice, kamata i troškova postupka, po vještaku knjigovodstveno-financijske struke Zoranu Milobari, dipl. oec. iz Križevaca, Tomislavova 22b.

18. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka proizlazi da nepodmireni dug tužitelja po osnovi Ugovora o hipotekarnom kreditu na dan otkaza kredita 10.05.2007. godine iznosio 13.963,28 EUR-a, a sastojao se od glavnice u iznosu od 13.418,05 EUR-a, redovne kamata u iznosu od 403,58 EUR-a i zakonskih zateznih kamata u iznosu od 141,65 EUR., dok je nepodmireni dug tužitelja po osnovi Ugovora o hipotekarnom kreditu na dan posljednje izvršene uplate tužitelja dana 18.04.2016.godine iznosio 28.144,24 EUR-a, a sastojao se od glavnice u iznosu od 13.418,05 EUR-a, redovne kamate u iznosu od 403,58 EUR-a i zakonskih zateznih kamata u iznosu od 14.322,61 EUR.

19. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi, dok je tužitelj podneskom od 1. srpnja 2024. predložio da se vještak dodatno očituje na okolnost stanja duga na dan 30.07.2020. godine kao dana obračunatih zakonskih zateznih kamata od strane tuženika, odnosno da specificira ukupno dugovanje na taj dan kao i na dan izrade nalaza i mišljenja, a sve radi konstatiranja da li postoji dugovanje koje je tuženik utužio podnošenjem prijedloga za ovrhu u iznosu od 32.843,67 EUR na dan 30.07.2020. godine, uvećano za daljnje zakonske zatezne kamate na iznos glavnice, tekuće od 31.07.2020. godine pa do isplate, a koji prijedlog je na ročištu od 6. veljače 2025. povukao.

20. Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka, jer je vještak pregledno prikazao sve korištene podatke i svoje izračune, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio te ih analizirao jasno i nedvosmisleno, u skladu sa pravilima struke.

21. Uvidom u predmet općinskog suda u Bjelovaru posl. br. Ovr-789/2020 utvrđeno je da je prijedlog za ovrhu na nekretninama tužitelja kao ovršenika, tuženik kao ovrhovoditelj podnio 25. kolovoza 2020. radi naplate potraživanja u iznosu od 32.843,67 eura/246.491,74 kuna.

22. Kako iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno- financijskog vještaka proizlazi da nepodmireni dug tužitelja kao ovršenika po osnovi Ugovora o hipotekarnom kreditu na dan posljednje izvršene uplate tužitelja dana 18.04.2016.godine iznosio 28.144,24 EUR-a, sud temeljem dostupnog izračuna knjigovodstvenog vještaka, uzimajući u obzir godišnju kamatnu stopu zakonske zatezne kamate i to za 2016. od 8,05 %, 2017., 7,68 %, za 2018. 7,09 %, 2019. 6,30% te za 2020. 6,11 % i temeljem činjenice da je među strankama nesporno da po predmetnom dugovanju tuženik kao ovršenik nije vršio nikakve uplate, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao pretpostavke propisane odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona, odnosno da je sporna tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka ili da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka.

23. Iz navedenih razloga valjalo je kao neosnovan odbiti tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenim ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru - Stalne službe u Križevcima u predmetu Ovr-789/2020 ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10 000 ZAGREB, OIB: 02535697732, protiv ovršenika ČČ, [adresa], 48 214 MČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona, odnosno zbog prigovora zastare i odlučiti kao u toč. II/ izreke.

24. Sud temeljem odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a zaključuje da je tužitelj pravilno označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,23 eura, obzirom se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu.

25. Na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik osnovano od tužitelja potražuje trošak parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) i Zakonu o sudskim pristojbama (NN br. 26/03 (pročišćeni tekst), 125/11, 112/12 i 157/13, dalje ZSP) odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 75 bodova (Tbr.7. t.1. i 54 OT) trošak sastava podneska od 2. srpnja 2024. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 19. kolovoza 2021. godine u vrijednosti od 75 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 12. listopada 2021. godine u vrijednosti od 75 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 12. prosinca 2023. godine u vrijednosti od 75 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 6. veljače 2024. godine u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), što iznosi 500 bodova x 2,00 EUR/bod, što iznosi 1.000,00 eura, trošak PDV 25% (Tbr. 42. i 54 OT) u vrijednosti od 250,00 eura, tako da ukupan trošak tužitelja u ovom postupku iznosi 1.250,00 eura. Ovaj trošak tuženiku je dužan naknaditi tužitelj u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 25. ožujka 2025. godine.

20. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima, 25. ožujka 2025.

Sudac

Miroslav Lovreković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte