REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 51 Pn-2947/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Jošku Kalebu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupan po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 10. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, isplatiti tužiteljici NN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 19.979,10 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 159,27 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. listopada 2020. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.699,71 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u štetnom događaju, prometnoj nezgodi od dana 27.09.2020. koja se dogodila u Zagrebu, u ulici Maksimirska cesta 77, oštećeno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], marke Mercedes klasa C 220 D, broj šasije:

WDD2050041F693265, a koje vozilo je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici ugovornog osiguranja - kasko polica, kasko broj 03068200014332 te je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, da je u trenutku nastanka štetnog događaja motorno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] bilo u vlasništvu MERCEDES BENZ LEASINGA d.o.o., a korisnik leasinga tužiteljica, da je po nastanku štetnog događaja s danom 06.10.2020. tuženiku podnesena Prijava i zahtjev za naknadom štete iz Automobilskog kaska, te je od strane stručnih procjenitelja tuženika sa danom 08.10.2020. izvršen izvid štete te su fotografirani i popisani oštećeni dijelovi na predmetnom vozilu, da tuženik predmetni postupak naknade štete u svojim evidencijama vodi pod Oznakom 2082 0320 4112, da je tuženik odlukom od dana 19.10.2020. otklonio svoju obvezu po kasko šteti po podnesenom odštetnom zahtjevu za štetu na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] kao pravno neosnovan pozivajući se na odredbe iz čl.D3. st. 2. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, da šteta na predmetnom vozilu nije u osigurateljnom pokriću sukladno čl. D3. st. 2. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, i to bez obzira na to što je tuženiku za predmetnu policu osiguranja, a sve po pozivu i podsjetniku tuženika, u cijelosti plaćena premija osiguranja, da je MERCEDES BENZ LEASING d.o.o. s danom 23.06.2021. ustupio tužiteljici sva potraživanja s osnova naknade štete za predmetno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] u svezi štetnog događaja od dana 27.09.2020. prema tuženiku zbog čega je tužiteljica aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, da su odluke tuženika od dana 19.10.2020. i od 09.03.2021., a kojom tuženik otklanja svoju obvezu za isplatom nakade štete s osnova osigurnine u cijelosti neosnovane. Tužiteljica ističe da u postupku naplate premije po predmetnoj polici kasko osiguranja, koja se smatra ugovorom o osiguranju na koji se primjenjuju odredbe čl. 924 Zakona o obveznim odnosima ( ZOO) , osiguratelj nije postupio sukladno čl. 937 st 3 ZOO-a, da je neprijeporno da tuženik kao osiguravajuće društvo masovno sklapa ugovore o osiguranju kasko vozila i to tako da se zaključuju tipski ugovori s općim uvjetima koje je izradio sam tuženik kao osiguratelj kao gospodarski jača strana te da osiguranici i ugovaratelji osiguranja/osiguranik kao druga strana nije utjecao niti je mogao utjecati niti sudjelovati u određivanju sadržaja predmetnih uvjeta osiguranja, da je zaključenje ugovora prema već unaprijed određenim i formuliranim klauzulama donesenih od strane osiguratelja, a na čiji sadržaj i definiranje kao i tumačenja istih Ugovaratelj osiguranja/osiguranik kao ugovorna strana nije mogao utjecati, niti mijenjati, značajno narušen princip ravnopravnosti i jednakosti stranaka, odnosno slobodno načelo ugovaranja, da je sklapanjem predmetnog ugovora tuženik u biti „nametanjem“ ugovornih klauzula o ograničenju i isključenju svoje odgovornosti u velikoj mjeri tužitelja doveo u pravno neravnopravan položaj, da je neprijeporno da je tuženiku kao osiguravatelju u cijelosti plaćena premija kasko osiguranja. Tužiteljica nadalje navodi ako je kod ugovornog osiguranja najvažnija obveza ugovaratelja osiguranja – osiguranika, plaćanje premije koja je tuženiku u cijelosti uredno plaćena, odgovara najvažnija obveza osiguratelja tuženika - isplata osigurnine - koja u ovom slučaju nije izvršena, da se istog, uskratom isplate štete, kao slabiju stranu iz ovog ugovornog odnosa dovodi u krajnje nepovoljnu i neizvjesnu situaciju, a što je u protivnosti s kodeksom osigurateljne etike te načelom savjesnosti i poštenja u ispunjenju preuzetih obveza, da isto tako ugovaratelju osiguranja nisu prilikom zaključenja ugovora o osiguranju dostavljeni niti predani Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila, da stoga tužiteljica u smislu odredaba iz čl. 296. st 1., a u svezi s čl. 295. ZOO-a osnovanim ističe prigovor da su za konkretni slučaju ništetne odredba iz čl. D3 st.2 „Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila jer su u suprotnosti sa svrhom i ciljem za koji je zaključen ugovor o osiguranju, da s obzirom na to da tuženik otklanja svoju obvezu za isplatom štete po kasko polici osiguranja jer da neplaćanja premije u određenim rokovima ima za posljedicu prestanak osigurateljnog pokrića, osnovanim se ukazuje na nesporne činjenice i to da je premija plaćena u cijelosti od strane tužiteljice, da je osiguravatelj - tuženik prihvatio plaćenu premiju u cijelosti od tužiteljice te da je tuženik, osiguravatelj kao ugovorna strana i nakon isteka rokova za plaćanje premije ugovor održao na snazi tako da je sukladno odredbama iz čl. 361. st 2. Zakona o obveznim odnosima pozivao tužiteljicu za ispunjene svoje dužne obveze plaćanjem premije dostavljajući istoj podsjetnik za Dospijeće plaćanja Ugovorene obveze, a po istima je tužiteljica i postupila te je izvršila dužne uplate. Tužiteljica nadalje navodi da je tuženik dostavom podsjetnika o dospijeću ugovorene premije tužiteljici, a kojime se zahtijevalo ispunjenje ugovorne obveze, te plaćanjem premije u cijelosti sukladno odredbama iz čl. 361. st 2 ZOO-a, tuženik kao vjerovnik predmetni ugovor o osiguranju održao na snazi i ne može se pozivati da predmetni štetni događaj nije u osigurateljnom pokriću, pa da se stoga kod plaćanje štete tuženik ne može pozivati da predmetni ugovor o osiguranju ne proizvodi svoje pravne učinke - obveza tuženika za isplatom štete jer je po zahtjevu tuženik u cijelosti primio dužnu premiju osiguranja, da nastavno, po primitku dužne premije tj. premije u cijelosti, tuženik kao osiguravatelj nije u smislu odredbi iz čl. 361. st 3. Zakona o obveznim odnosima dostavio niti tužiteljici, niti osiguraniku Leasing društvu izjavu da raskida predmetni Ugovor o osiguranju, da tužiteljica osnovanim ukazuje na odredbu iz čl. 937. st 2. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da ako je ugovoreno da se premija plaća nakon sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati osigurninu određenu ugovorom počinje od dana određenog u ugovoru kao dana početka osiguranja", da sama činjenica da neke pojedinačne rate nisu uplaćene sukladno ugovorenom dospijeću ne predstavlja da predmetni ugovor ne proizvodi svoje učinke - te pravo tuženika da tužiteljici isplati naknadu štete, jer tuženik nije postupio sukladno kognitivnoj odredbi iz čl. 937. st 3. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano ako ugovaratelj osiguranja premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora ne plati do dospjelosti, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka roka od trideset dana otkad je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije, ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne trideset dana od dospjelosti premije", da neplaćanje premije u roku daje mogućnost osiguratelju da raskine ugovor („može raskinuti“), ali ako to ne učini ugovor ostaje na snazi – a ugovaratelj osiguranja je dužan platiti premije, da se dakle, neplaćanjem premije u roku ugovor ne raskida ni po zakonu niti po odredbama ugovora, već je ostavljeno na volju osiguratelju da ugovor raskine ili da to ne učini – pa ugovor ostaje na snazi. Tužiteljica ističe da ugovaratelju osiguranja niti osiguraniku od strane tuženika u konkretnom slučaju nije dostavljena preporučena izjava pismo osiguratelja - tuženika o dospjelosti premije s izjavom o raskidu ugovora o osiguranju, pa kako je premija podmirena, primanjem uplaćenih premija osiguranja, dakle ispunjenjem ugovora u cijelosti od strane tužiteljice, a koji ugovor nije raskinut od strane tuženika i koji je na snazi, otpao je razlog za raskid ugovora i naknadne izjave o raskidu ugovora nemaju učinka. Nadalje navodi kako je u predmetnom štetnom događaju nastala imovinska šteta na predmetu osiguranja po polici kasko osiguranja i to na motornom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] to se od tuženika s osnova isplate naknade osigurnine/štete po polici kaska potražuje iznos od 151.732,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 07.10.2020. (od podnošenja odštetnog zahtjeva ) pa do isplate, a sve sukladno odredbama iz čl. 943. Zakona o obveznim odnosima, da je, naime, odredbom čl. 943. st. 1., st 2. i st 3. ZOO-a propisano da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 dana ili 30 dana računajući od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, odnosno bez odgađanja izvršiti isplatu predujma, a stavkom 4. istog članka propisano je ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz tog članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, da je, dakle, odredbom stavka 4. članka 943. ZOO-a postavljeno pravilo da se zatezne kamate zbog zakašnjenja osiguratelja u ispunjenju svojih preuzetih obveza na isplatu osigurnine za nastalu štetu, duguju od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, da temeljem odredbe Ovršnog zakona, odredbi ZOO-a, sudske prakse Županijskog suda, te VSRH tužiteljica potražuje i kamate na parnični trošak.

1.1. Podneskom od 30. siječnja 2025., po provedenom prometnom vještačenju, tužiteljica usklađuje tužbeni zahtjev s važećom valutom u Republici Hrvatskoj na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 20.138,37 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07. listopada 2020. do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice, osnov i visinu tuženog zahtjeva, da je po predmetnom ugovoru o osiguranju tužiteljica ugovaratelj osiguranja, a u tu je ulogu stupila postupajući u skladu s ugovornom obvezom koju je je preuzela sklapajući ugovor o leasingu s vlasnikom predmetnog vozila, tvrtkom Mercedes-Benz Leasing Hrvatska, sve sa svrhom da se zaštiti imovinski interes vlasnika vozila i osiguranika po predmetnoj polici osiguranja u situaciji kad uzima u najam njegovo vozilo, da je oštećenjem predmetnog vozila Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.d. oštećen imovinski interes vlasnika vozila, te da bi se iz sadržaja tužbe dalo zaključiti da mu je ta šteta na neki način nadoknađena, te on više nema nikakvih potraživanja, barem ne prema tuženiku kao kasko osiguratelju predmetnog vozila, da bi se iz dokumentacije dostavljene uz tužbu dalo zaključiti da je predmetni štetni događaj skrivila osoba kojoj je tužiteljica unajmljeno vozilo dala na upravljanje, pa se tuženiku čini nespornim da je tužiteljica bila odgovorna za štetu koja je u predmetnom štetnom događaju nastala na stvari (vozilu) koju je unajmila od tvrtke Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.d. pa je izvjesno da je upravo tužiteljica nadoknadila štetu za koju je odgovorna, da je na taj način, a zbog načelne zakonske zabrane bogaćenja na šteti (odštetno načelo imovinskih osiguranja), Mercedes-Benz Leasing d.o.o. izgubio pravo na naplatu osigurnine od tuženika, pa to nepravo nikakvim prijenosom na treću osobu ne može postati pravom i da se tužiteljica u predmetnom postupku ne može s uspjehom legitimirati na temelju bilo kakvog prijenosa prava ili cesije, da je uz tužbu dostavljena Punomoć od 23.06.2021. kojom vlasnik vozila opunomoćuje tužiteljicu da u odnosu na tuženika u svoje ime i za svoj račun ostvari naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja, da sadržaj ove isprave predstavlja pravni nonsens jer je punomoć ovlaštenje za zastupanje (čl. 313. ZOO-a) koje opunomoćitelj daje opunomoćeniku radi poduzimanja određenih radnji u ime i za račun opunomoćitelja, a ne opunomoćenika, pa kako se suštinski očito ne radi ni o kakvoj punomoći nego o pogrešno nazvanom ugovoru o prijenosu prava ili ugovoru o cesiji, tuženik ponovo ukazuje na činjenicu da je tužiteljica bila odgovorna za štetu koja je nastala na vozilu, a navedenu štetu je nadoknadila vlasniku vozila slijedom čega je Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.d. izgubio pravo na naplatu osigurnine, da je nesporno da je tužiteljica po predmetnom ugovoru o osiguranju ugovaratelj osiguranja, a ne i osiguranik - te ona ne polaže pravo na utuženu osigurninu i tužbeni zahtjev je neosnovan. Nadalje navodi da sve i kad bi tuženik i bio u obvezi isplatiti osigurninu osiguraniku, dakle, tvrtci Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.d. – tada bi temeljem odredbi čl. 963. ZOO-a i K.1. Uvjeta osiguranja ostvario regresno pravo prema osobi odgovornoj za štetu, što je u konkretnom slučaju tužiteljica, pa je i iz tog razloga zahtjev tužiteljice neosnovan, osporava visinu tužbenog zahtjeva te ukazuje na ugovorenu odbitnu franšizu u iznosu od 1.200,00 kn, a koja je za predmetni osigurani rizik jasno navedena na polici osiguranja i za taj iznos valja umanjiti osigurninu, ukazuje na odredbu čl. D.3. (2) Uvjeta osiguranja, a imajući u vidu da tužiteljica u tužbi priznaje da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja imala nepodmirene obveze plaćanja premije osiguranja po predmetnoj polici osiguranja, da je u konkretnom slučaju nastupila ugovorena posljedica – prestanak osigurateljnog pokrića, a koja posljedica je otklonjena tek za period nakon što je tužiteljica podmirila dug, odnosno za period nakon predmetnog štetnog događaja i da je iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan. U odnosu na navod tužbe da bi odredba Uvjeta osiguranja čl. D.3. (2) bila ništetna jer je, kako se u tužbi navodi „u suprotnosti sa svrhom i ciljem za koji je zaključen ugovor o osiguranju“ tuženik ističe kako je navedena odredba Uvjeta osiguranja upravo u skladu sa svrhom ugovora o osiguranja čija je svrha na strani osiguranika - zaštita imovinskog interesa osiguranika na predmetu osiguranja, a na strani osiguratelja - naplata premije odgovarajuće preuzetom riziku. S obzirom na odredbe F.1. i F.2. Uvjeta osiguranja tuženik se protivi i utuženom početku tijeka zateznih kamata. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izveo uvid u punomoć Mercedes-benz Leasing Hrvatska d.o.o. (list 10 spisa), policu kasko osiguranja 03068200014332 (list 11-12 spisa), potvrdu MUP RH od 10.10.2020. (list 13-14 spisa), izvid štete broj 208203204112 (list 15-16 spisa), presliku računa popravka br 5952/ZG1/1 od 27.11.2020. (list 17-21 spisa), poziv za uplatu premije (list 22-23 spisa), preslika podataka o plaćenoj premiji (list 24-48, 61 spisa), dopisi tuženika (list 49-50 spisa), prigovor tužitelja od 08.02.2021. (list 51-56), mail korespondencija (list 57 spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete iz automobilskog kaska (list 81-82), prometnu dozvolu (list 83-84 spisa), Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 85-110 spisa), sudska praksa (list 111-121 spisa), Ugovor o financijskom leasingu 43144/18 (list 134, 136 spisa), plan otplate tužiteljice kao primatelja leasinga (list 137-138 spisa), opće uvjete ugovora o financijskom leasingu br 05/16 (list 139-143 spisa), kartice konta 120110- kratkoročna potraživanja po leasingu (list 144-148 spisa), izjave (list 149, 150 spisa), dokumentaciju vezana uz policu autokaska 03068200014332 (list 154-155 spisa), odluku po odštetnom zahtjevu od 19.10.2020. (156-157 spisa), izvid štete broj 208203204112 uz fotografije oštećenja na vozilu (list 158-184 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji između tuženika i Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.o.o. (list 187- 197 spisa), obvezujuću ponudu kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200014332 (list 198-199 spisa), saslušani su: tužiteljica (list 152-153 spisa) i svjedok JN (list 200-201 spisa), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 211-223 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, i to do visine pod točkom I. izreke ove presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen za iznos kao pod točkom II. izreke ove presude.

5. Među strankama su sporni aktivna legitimacija, osnov i visina tužbenog zahtjeva.

6. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice sud je izvršio uvid u Punomoć od 23. lipnja 2021., koja sadržajno predstavlja ugovor o ustupu potraživanja, utvrđeno je da istom Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.o.o., kao vlasnik vozila marke Mercedes – Benz, tip C 220 d, broj šasije [broj šasije], reg oznaka ZG5655GO, koje je na temelju Ugovora o financijskom leasingu broj 43144/18 dao na korištenje gospođi NN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelju leasinga, ovime opunomoćuje primatelja leasinga, da može s naslova naknade štete od 27.09.2020., a koja se vodi pod brojem 208203204112 u osiguravajućem društvu Adriatic osiguranje d.d., Podružnica Zagreb, Remetinečka cesta 98, 10020 Zagreb, ostvarivati sva prava u svoje ime i za svoj račun, uključujući i pokretanje sudskog postupka protiv osiguravatelja, a sve s ciljem naknade ove štete u cijelosti, da navedenu punomoć primatelj leasinga ĐN može prenijeti i na odvjetnika ili odvjetničko društvo po vlastitom izboru. Nadalje, pod točkom C.6 st. 3 Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila Adriatic osiguranja d.d., ovdje tuženika, propisano je da je primatelj leasinga kao ugovaratelj osiguranja dužan ispuniti obvezu plaćanja premije i ostale obveze propisane uvjetima, a prava iz osiguranja ovlašten je ostvarivati samo uz pisani pristanak davatelja leasinga. Kako tužiteljica, kao primatelj leasinga ima pisani pristanak – ugovor o ustupu potraživanja (punomoć) koja je popisana točkom C.6 st. 3 Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila Adriatic osiguranja d.d., za utvrditi je da je ista aktivno legitimirana za pokretanje predmetnog postupka, te da se prigovor tuženika ukazuje neosnovan.

6.1. U odnosu na navod tuženika da tužiteljica nije legitimirana iz razloga što je ista odgovorna za štetu koja je nastala na vozilu koje je unajmila od tvrtke Mercedes- Benz Leasing Hrvatska d.d. i da je izvjesno da je upravo ona nadoknadila štetu za koju je odgovorna, a zbog čega Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.d. izgubio pravo na naplatu osigurnine od tuženika, pa da stoga nije niti mogao prenijeti nikakvo potraživanje na tužiteljicu ustupom potraživanja, valja navesti da tuženik kao osiguravatelj nije nastupom osiguranog slučaja nije naknadio štetu, pa je pravno irelevantno je li tužitelj otklonio štetu prije nego mu je leasing društvo Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.o.o. ustupilo predmetno potraživanje obzirom da u konkretnom slučaju tužiteljica nije štetnik nego ugovorna strana, čime se prigovor nedostatka aktivne legitimacije i u tom dijelu ukazuje neosnovan u cijelosti.

7. U odnosu na spornu osnovanost tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u Policu kasko osiguranja cestovnih vozila broj: 03068200014332, saslušani su tužiteljica i svjedok JN.

8. Uvidom u Policu kasko osiguranja cestovnih vozila broj: 03068200014332 (list 11-12 spisa) utvrđeno je da je naslovljena na ugovaratelja ČN, ovdje tužiteljicu, za osiguranika Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.o.o., Kovinska 5, 10 090 Zagreb, uz trajanje na određeno vrijeme/jednogodišnje s početkom 24.03.2020. u 13,00 sati i istekom 24.03.2021. u 24 sata, da je datum izdavanja obvezujuće ponude 24.03.2020., da je istom osigurano cestovno vozilo reg oznake ZG5655GO koje je u prometu od 2018., vrste i namjene: osobno vozilo, snage motora 125 KW, marke i tipa:

Mercedes Klasa C220 D, br. šasije: [broj šasije] da je ugovoreni model osiguranja – puno kasko osiguranje (B.3.1.1.), da su osigurani rizici: prometna nesreća uz odbitnu franšizu 1.200,00 kn, vandalizam uz odbitnu franšizu od 1.200,00 kn i udar u vozilo uz odbitnu franšizu od 1.200,00 kn, da je obvezujuća ponuda (polica) izdana u skladu sa odredbama Osnovnog ugovora o poslovnoj suradnji sa leasing društvom, da ukupna premija iznosi 6.363,41 kn, uz porez od 10% ukupno iznosi 6.999,75 kn, da se premija za razdoblje od 24.03.2020. do 24.03.2021. plaća u osam uzastopnih mjesečnih rata (obroka), s time da se prva rata plaća prilikom sklapanja ugovora, i to u sa slijedećim dospijećima i iznosima premije:

1 rata - dospijeće 24/03/2020. - iznos premije 874,96 kn

2 rata - dospijeće 24/04/2020 - iznos premije 874,97 kn

3 rata - dospijeće 24/05/2020 - iznos premije 874,97 kn

4 rata - dospijeće 24/06/2020 - iznos premije 874,97 kn

5 rata - dospijeće 24/07/2020 - iznos premije 874,97 kn

6 rata - dospijeće 24/08/2020 - iznos premije 874,97 kn

7 rata - dospijeće 24/09/2020 - iznos premije 874,97, kn

8 rata - dospijeće 24/10/2020 - iznos premije 874,97 kn, da ugovorne strane posebno ugovaraju da je plaćanje premije u točno određenom roku (dospijeće) bitan sastojak ugovora, sa svim pravnim učincima koji iz toga proizlaze, a propisani u točki D.3. Uvjeta, da su sastavni dio ove ponude (ugovora o osiguranju): uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila broj: 2019/01.03.01-1.

9. Iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da ista nema neposrednih saznanja oko sklapanja predmetne police obzirom je policu u njeno ime sklapao suprug JN, koji je i plaćao premije osiguranja.

9.1. Iz iskaza svjedoka JN sud je utvrdio da je on sklopio predmetnu policu kasko osiguranja sa Vita plus obrtom i da je navedenu policu platio jednokratno, da su ga kasnije nazvali da mu kažu kako kartica nije prošla, da je u 6. mjesecu 2020. dobio obavijest o plaćanju i platio je kako je dobio, da je dogovor bio da se predmetna polica plaća jednokratno, a kasnije je plaćena na rate, da nikakav ugovor ni uvjete nije dobio prilikom ugovaranja nego je telefonski obaviješten o svemu i sve je platio do kraja, da mu je polica stigla tek u 6. mjesecu, da od leasinga nije dobio nikakvu obavijest da polica nije plaćena ili da se kasni sa plaćanjem, da je plaćanje izvršeno do kraja.

10. Uvidom u podsjetnik o dospijeću ugovorene obveze od 16.09.2020. utvrđeno je da u istom tuženik obavještava tužiteljicu da su temeljem Sporazuma o obročnom plaćanju na njezin zahtjev, izdali policu osiguranja, preuzeli osigurateljno pokriće i suglasili se da dužnu premiju osiguranja plaća obročno po ugovoreni rokovima dospijeća, da prema njihovoj evidenciji dio tužiteljičine obveze dospijeva na naplatu, pa da je ljubazno mole da u ugovorenom roku izvrši uplatu dijela premije i to: iznos premije koja dospijeva 874,97 kn, VII/VIII obroka s datumom dospijeća 24.09.2020., da je stanje dospjelih obveza na dan pisanja podsjetnika 2.683,90 kn te joj je izdana uplatnica na iznos od 3.558,87 kn. Uvidom u ispis prometne stavke – isplate utvrđeno je da je naprijed navedeni iznos plaćen 28.09.2020.

11. Uvidom u podsjetnik o dospijeću ugovorene obveze od 16.10.2020. utvrđeno je da u istom tuženik obavještava tužiteljicu da su temeljem Sporazuma o obročnom plaćanju na njezin zahtjev, izdali policu osiguranja, preuzeli osigurateljno pokriće i suglasili se da dužnu premiju osiguranja plaća obročno po ugovoreni rokovima dospijeća, da prema njihovoj evidenciji dio tužiteljičine obveze dospijeva na naplatu, pa da je ljubazno mole da u ugovorenom roku izvrši uplatu dijela premije i to: iznos premije koja dospijeva 874,97 kn, VIII/VIII obroka s datumom dospijeća 24.10.2020., da je stanje dospjelih obveza na dan pisanja podsjetnika 0,00 kn, nedospjelo 874,97 kn, da je od ukupne premije od 6.999,75 kn plaćeno 6.972,65 kn te joj je izdana uplatnica na iznos od 27,10 kn. Uvidom u ispis prometne stavke – isplate utvrđeno je da je naprijed navedeni iznos plaćen 27.10.2020.

12. Tuženik smatra da u predmetnom slučaju dolazi do primjene odredbe čl. D.3. (2) Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila Adriatic osiguranja d.d. kojom je propisano da kod ugovorenog plaćanja premije, sukladno modalitetima dospijeća iz čl. D.2. st. 1. točki 1.1., 1.2. i 1.3. neplaćanje dospjele premije ima za posljedicu prestanak osigurateljnog pokrića jer plaćanje premije u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora o osiguranju i naveden je u polici, a iz razloga jer je tužiteljica u vrijeme predmetnog štetnog događaja imala nepodmirene obveze plaćanja premije osiguranja po predmetnoj polici osiguranja, da je u konkretnom slučaju nastupila ugovorena posljedica – prestanak osigurateljnog pokrića, a koja posljedica je otklonjena tek za period nakon što je tužiteljica podmirila dug, odnosno za period nakon predmetnog štetnog događaja. Tužiteljica smatra da je u konkretnom slučaju ništetna odredba iz čl. iz čl. D3 st.2 Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila jer je u suprotnosti sa svrhom i ciljem za koji je zaključen ugovor o osiguranju.

13. Odredbom čl. 924. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje u tekstu ZOO) propisano je da se ugovorom može odstupiti samo od onih odredaba ovoga odsjeka u kojima je to odstupanje izričito dopušteno te od onih koje daju ugovarateljima mogućnost da postupe kako hoće.

14. Odredbom čl. 937. st. 1 ZOO-a propisano je da ako je ugovoreno da se premija plaća prilikom sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati osigurninu određenu ugovorom počinje idućeg dana od dana uplate premije, stavkom 2. istoga članka propisano je ako je ugovoreno da se premija plaća nakon sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati osigurninu određenu ugovorom počinje od dana određenog u ugovoru kao dana početka osiguranja, dok je stavkom 3. istoga članka propisano da ako ugovaratelj osiguranja premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora ne plati do dospjelosti, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka roka od trideset dana otkad je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije, ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne trideset dana od dospjelosti premije.

15. Sud je na temelju naprijed navedenog imao u vidu među strankama nesporne činjenice, a koje su potvrđene i izvođenjem dokaza u ovom postupku, da je premija plaćena u cijelosti od strane tužiteljice, da je osiguravatelj - tuženik prihvatio od tužiteljice plaćenu premiju u cijelosti te da je tuženik, osiguravatelj kao ugovorna strana, i nakon isteka rokova za plaćanje premije ugovor održao na snazi tako da je sukladno odredbama iz čl. 361. st 2. ZOO-a pozivao tužiteljicu za ispunjene svoje dužne obveze plaćanjem premije dostavljajući istoj podsjetnik za dospijeće plaćanja ugovorene obveze, po kojima je tužiteljica postupila te izvršila dužne uplate unutar roka od 30 dana od poziva za plaćanje. Tuženik je dostavom podsjetnika o dospijeću ugovorene premije tužiteljici, a kojim se zahtijevalo ispunjenje ugovorne obveze, postupio sukladno odredbama iz čl. 361. st 2 ZOO-a te je kao vjerovnik predmetni ugovor o osiguranju održao na snazi i ne može se pozivati da predmetni štetni događaj nije u osigurateljnom pokriću, naročito kraj činjenice da je primio dužnu premiju u cijelosti. Sve navedeno kad se ima u vidu da tuženik nije postupio niti u skladu sa odredbom čl. 937. st. 3 ZOO-a odnosno nije ugovaratelju osiguranja, ovdje tužiteljici, uručio preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije niti je postupio u smislu odredbi iz čl. 361. st 3. ZOO-a, odnosno nije dostavio niti tužiteljici, niti osiguraniku Leasing društvu izjavu da raskida predmetni Ugovor o osiguranju. Navod tuženika da je tužiteljica u vrijeme predmetnog štetnog događaja imala nepodmirene obveze plaćanja premije osiguranja po predmetnoj polici osiguranja i da je u konkretnom slučaju nastupila ugovorena posljedica – prestanak osigurateljnog pokrića, a koja posljedica je otklonjena tek za period nakon što je tužiteljica podmirila dug, odnosno za period nakon predmetnog štetnog događaja, ovaj sud nije mogao prihvatiti jer isti nema uporišta niti u samom ugovoru o osiguranju niti u pozitivnim zakonskim propisima jer je prestanak prava iz ugovora o kasko osiguranju moguć jedino u situaciji prestanka samog ugovora, a ne i zbog neplaćanja premije.

16. Nadalje, kraj naprijed utvrđenih činjenica, važno je za istaknuti i da je odredba čl. D.3. (2) Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila tuženika kojom je propisano da kod ugovorenog plaćanja premije, sukladno modalitetima dospijeća iz čl. D.2. st. 1. točki 1.1., 1.2. i 1.3. neplaćanje dospjele premije ima za posljedicu prestanak osigurateljnog pokrića jer plaćanje premije u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora o osiguranju i naveden je u polici, prema mišljenju ovoga suda je ništetan. Naprijed navedeno jer nije dopušteno Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila propisati da je posljedica neplaćanja premije u roku dospijeća prestanak osigurateljnog pokrića, a sve iz razloga jer je navedena odredba u suprotnosti sa odredbom iz čl. 937. ZOO-a koja je kogentne naravi. Naprijed navedena odredba ugovora o osiguranju i Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila tuženika ništetna je i temeljem odredbe čl. 296. st. 1 ZOO-a jer se radi o odredbama uvjeta, a slijedom toga i samog ugovora o kasko osiguranju koji su tegobni za ugovaratelja osiguranja i takve odredbe su u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu ugovaratelja osiguranja. (tako i VSRH u odluci Rev-1102/2024-2 od 27. kolovoza 2024.)

17. Odredbom čl. 943 st. 1 ZOO-a propisano je kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, stavkom 2. istoga članka propisano je ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan, stavkom 3. istoga članka propisano je ako je iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma, dok je stavkom 4. istoga članka propisano ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

18. Slijedom navedenoga, a primjenom odredbe čl. 943. st. 1 ZOO-a, ostaje za utvrditi da je tuženik dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom.

19. U odnosu na spornu visinu štete sud je izveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću koji u svom nalazu od 27.04.2024. navodi da je na vozilu tužitelja nastala šteta na stražnjem dijelu vozila udarom tramvaja u desni bok, tako da je kompletan volumen prtljažnog prostora zajedno sa stražnjom osovinom pomaknut u lijevu stranu, da je prema izvidu i naknadnom izvidu štete tuženika broj 208203204112 od 08.10.2020. i 23.11.2020. utvrđen opseg štete na koji nema primjedbi, da je sva evidentirana šteta vidljiva na fotografijama u prilogu, koje je tuženik uložio u spis ili je obzirom na intenzitet i strukturu oštećenja mogla nastati u ovopredmetnom štetnom događaju, da trošak popravka vozila ne premašuje 75% vrijednosti neoštećenog vozila na dan utvrđivanja štete, koja se zajedno s uključenim PDV-om kretala u području oko 40.000,00 EUR-a, pa proizlazi da je popravak vozila bio isplativ i da štetu nije trebalo rješavati kao ekonomsku totalnu štetu.

19.1. Vještak slijedom navedenoga utvrđuje da visina troška popravka prema cijenama dijelova kod ovlaštenih koncesionara za MERCEDES vozila na današnji dan i satnici od 33,18 EUR-a (ili 250,00 HRK) iznosi 21.177,13 EUR-a, a što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25 % iznosi oko 26.471,41 EUR-a, da izračun načinjen pomoću programa AUDATEX prilaže uz nalaz i mišljenje, da visinu troška popravka s uvažavanjem povijesnih podataka nije moguće načiniti jer ne postoje načini niti programska rješenja za navedeno, čak niti kod ovlaštenih koncesionara. Vještak nema primjedbi na račun za popravak vozila tužitelja broj 5952/ZG1/1 priložen u spis izdan od ovlaštene radionice Jolly autoline d.o.o. iz Zagreba, da je tužitelju pripadala naknada za umanjenu vrijednost vozila po dvije osnove, obzirom na umanjenu uporabnu vrijednost vozila gledano kroz ukupno očekivano eksploatacijsko razdoblje i obzirom na umanjenu tržišnu vrijednost vozila zbog činjenice da se vozilo više ne nalazi u cijelosti u tvornički isporučenom stanju, a ista je iznosila oko Uv=40.000,00 + .088,27/100 x 1,96 x 2 = 2.355,46 EUR-a.

19.2. Sukladno naprijed navedenom nalazu vještak daje mišljenje da nema primjedbi na opseg štete kako to proizlazi iz opsega štete utvrđenog po tuženiku izvidom štete broj 208203204112, da su sva oštećenja vidljiva na priloženim fotografijama ili su obzirom na strukturu i intenzitet udara mogla nastati, da na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta jer trošak popravka nije premašivao 75% vrijednosti neoštećenog vozila osiguranika tužitelja, da visina troška popravka prema cijenama dijelova kod ovlaštenih koncesionara za MERCEDES vozila na današnji dan i satnici od 33,18 EUR-a iznosi 21.177,13 EUR-a, a što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25 % iznosi oko 26.471,41 EUR-a i da nema primjedbi na račun za popravak vozila tužitelja priložen u spis izdan od ovlaštene radionice za MERCEDES vozila Jolly Autoline iz Zagreba.

20. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isto prihvaća i ovaj sud obzirom je objektivan, stručan i detaljno obrazložen te izrađen u skladu sa pravilima prometne struke.

21. Kako je naprijed navedenim vještačenjem utvrđeno da vještak nema primjedbi na račun za popravak vozila tužitelja priložen u spis (list 17-21 spisa) izdan od ovlaštene radionice za MERCEDES vozila Jolly Autoline iz Zagreba koji je izdan tužiteljici za obavljeni popravak vozila, stoga je utvrđena i visina štete na predmetnom vozilu u iznosu od 20.138,37 EUR /151.732,54 kn.

22. Tuženik je odgovoru na tužbu navodi kako je predmetnim ugovorom o osiguranju ugovorena odbitna franšiza u iznosu od 1.200,00 kn, a koja je za predmetni osigurani rizik jasno navedena na polici osiguranja te da za taj iznos valja umanjiti osigurninu.

22.1. Iz predmetne police osiguranja proizlazi da je, između ostalih, osigurani rizik i prometna nesreća uz odbitnu franšizu 1.200,00 kn/159,27 eur, te kako je uvidom u odredbu I.1. (1) Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila tuženika propisano da se vrste kasko osiguranja navedene u odredbi članka B.3. sukladno Uvjetima obvezno ugovaraju s tzv. odbitnom franšizom – ugovorenim sudjelovanjem osiguranika u nastaloj šteti, dok je odredbom I.1. (3) propisano da se prilikom umanjenja osigurnine za sudjelovanje u šteti osigurnina prvo umanjuje za obveznu odbitnu franšizu, a potom se na ostatak iznosa primjenjuje ugovorena odbitna franšiza, ako je ista ugovorena.

22.2. Slijedom navedenog, valjalo je utvrđeni iznos štete umanjiti za odbitnu franšizu u iznosu od 159,27 eur, tako da tužiteljici pripada iznos od 19.979,10 eur.

23. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljica nema pravo na PDV u sklopu osigurnine jer eventualno tužiteljičino pravo po polici osiguranja nije izvorno nego je preneseno s pravne osobe osiguranika valja navesti da je s obzirom na predmetnu policu i uvjete tuženika koji se primjenjuju na predmetni slučaj bitan porezni status ugovaratelja osiguranja, u ovom slučaju tužiteljice koja je fizička osoba i nije u sustavu PDV-a. Nadalje prema odredbi čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Iz navedene odredbe proizlazi da je u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Kako oštećenik ima pravo popraviti stvar kod ovlaštene stručne osobe (poduzetnik), koji je kao porezni obveznik ovlašten zaračunati kupcu (naručitelju) porez na dodanu vrijednost, slijedi zaključak da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija oštećenika dovodi u stanje prije štetne radnje (ili propuštanja) u smislu čl. 1090. ZOO-a (tako i VSRH u odluci broj: Rev 1667/10-2 od 22.10.2014.). Slijedom navedenoga sud je dosudio tužiteljici utvrđeni iznos štete, umanjen za odbitnu franšizu, a u koji je uračunat i PDV.

24. Slijedom svega navedenoga, valjalo je tužiteljici temeljem odredbe 943 st. 1 ZOO-a dosuditi iznos od 19.979,10 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.10.2020. do isplate, dok je za preostali iznos od 159,27 eur tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

25. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos tužiteljici je dosuđena temeljem odredbe čl. 943. st. 4. ZOO-a, dok se odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st.2. i 8. ZOO.

26. U odnosu na odluku o parničnom trošku valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2 ZPP-a propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, dok je odredbom stavka 5. istoga članka propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Shodno izloženom, a imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela sa postavljenim zahtjevom u razmjerno neznatnom dijelu, istoj je valjalo dosuditi trošak u cijelosti.

27. Visina troškova tužiteljici je odmjerena u skladu s odredbom 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je obračunat trošak sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku. Tužiteljici je kao potreban priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 250 bodova (Tbr. 32 Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 30.01.2023. i 30.01.2025. u iznosu od po 250 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 08.02.2023., 14.09.2023., 05.02.2024. i 10.02.2025. u iznosu od po 250 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 14.02.2023. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), odnosno ukupno 2025 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 4.050,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 5.062,50 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 265,45 eura s naslova troška prometnog vještačenja, za plaćeni iznos od 123,92 eur s naslova sudske pristojbe na tužbu i iznos od 247,84 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan trošak tužiteljice iznosi 5.699,71 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

27.1. Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 13.09.2022. obzirom da je isto po prijedlogu punomoćnika tužiteljice odgođeno.

28. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 247,84 eur

- pun. tuženika