REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9202/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČK, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. alineje 1. i stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18. i 117/21.) i članka 161. stavka 1. točke 1. i 10. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“ broj: 82/13., 148/13., 115/18. i 52/21.), rješavajući o žalbi okrivljenog ČK, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 48. Pp-7868/2022 od 11. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenog ČK, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na točku 2. i 3. izreke pobijane presude, na način da se na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni ČK (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađaju od optužbe

• da bi dana 13. ili 14. kolovoza 2021. premjestio sa svoga gospodarstva jednog ponija, ženskog spola, crveno-smeđe-bijele boje, brnjastog, starog oko dvije godine, grive preko čela smeđe boje, grive na vratu bijele boje, prednje lijeve noge čarapaste, prednje desne noge putaste, zadnjih nogu visoko čarapastih (bijele boje do iznad skočnih zglobova), visokog 82 cm u grebenu, neoznačenog mikročipom, prodavši ga nepoznatoj osobi s područja Zvečaja, a da prije premještanja predmetne životinje nije za istu ishodio Svjedodžbu o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje, te da dana 11. listopada 2021. ne bi predočio na uvid veterinarskom inspektoru Državnog inspektorata na uvid Svjedodžbu o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje kojom se potvrđuje da nema veterinarskih smetnji za otpremu životinje, za ponija muškog spola, pastuha, svijetlog alata, smeđe-bijele boje, brnjastog, cvjetastog, težine cca 90-100 kg, starog oko 8 godina, visokog u grebenu 88 cm, prednje lijeve noge čarapaste, prednje desne noge gaćaste, zadnje lijeve noge gaćaste, zadnje desne noge čarapaste, neoznačenog mikročipom, a kojeg je kupio dana 1. rujna 2021. od nepoznate osobe s područja Bjelovara,

čime bi počinio prekršaj iz članka 49. stavka 1., kažnjiv po članku 163. stavku 1. točki 1. Zakona o veterinarstvu (NN 82/13, 148/13, 115/18, 52/21).

• da bi dana 13. ili 14. kolovoza 2021. premjestio sa svog gospodarstva jednog ponija ženskog spola, crveno-smeđe-bijele boje, brnjastog, starog oko dvije godine, grive preko čela smeđe boje, grive na vratu bijele boje, prednje lijeve noge čarapaste, prednje desne noge putaste, zadnjih nogu visoko čarapastih (bijele boje do iznad skočnih zglobova), visokog 82 cm u grebenu, neoznačenog mikročipom, prodavši ga nepoznatoj osobi s područja Zvečaja, a da novom vlasniku nije za predmetnu životinju predao jedinstveni doživotni identifikacijski dokument (IDK), te da dana 11. listopada 2021. nije predočio veterinarskom inspektoru Državnog inspektorata na uvid jedinstveni doživotni identifikacijski dokument (IDK) za ponija muškog spola, pastuha, svijetlog alata, smeđe-bijele boje, brnjastog, cvjetastog, težine cca 90-100 kg, starog oko 8 godina, visokog u grebenu 88 cm, prednje lijeve noge čarapaste, prednje desne noge gaćaste, zadnje lijeve noge gaćaste, zadnje desne noge čarapaste, neoznačenog mikročipom, a kojeg je kupio dana 1. rujna 2021. godine od nepoznate osobe s područja Bjelovara,

čime bi počinio prekršaj iz članka 66. stavka 1. Delegirane uredbe komisije (EU) 2019/2035 o dopuni Uredbe (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu pravila za objekte u kojima se drže kopnene životinje i valionice, te u pogledu pravila o sljedivosti određenih držanih kopnenih životinja i jaja za valjenje, a što je kažnjivo po članku 161. stavku 10. Zakona o veterinarstvu (NN 82/13, 148/13, 115/18, 52/21).

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke, žalba okrivljenika je u tom dijelu bespredmetna.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ČK te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na djelo opisano pod točkom 1. izreke pobijane presude.

IV. Uslijed odluke pod točkom I. i III. izreke preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljenom ČK, za djelo opisano pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude, na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 398,17 eura (tristodevedesetosameuraisedamnaestcenti) koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana računajući od primitka ove presude s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

V. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni ČK proglašen je krivim i uz primjenu članka 37. prekršajnog zakona kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kuna, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. alineje 1. i stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18. i 117/21.) i članka 161. stavka 1. točke 1. i 10. Zakona o veterinarstvu, opisanih u izreci, te je, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, upozoren da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku dodijeljenom za plaćanje, smatrati da je kazna u cijelosti plaćena.

2. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu obrazlažući okolnosti počinjenja prekršaja te se žaleći na visinu izrečene novčane kazne te navodi da bi plaćanjem iste bila ugrožena životna egzistencija njegove obitelji.

4. Žalba okrivljenika je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud), ocijenio je da je prvostupanjski sud pobijanom presudom pod točkama 2. i 3. izreke počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, prekoračenjem optužnog prijedloga, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Naime, usporedbom činjeničnih opisa navedenih prekršaja iz optužnog prijedloga te činjeničnih opisa djela iz točke 2. i točke 3. izreke pobijane presude, proizlazi da je prvostupanjski sud u opis djela dodao blanketne propise – Pravilnik o veterinarskim pregledima živih životinja u unutarnjem prometu i Delegiranu uredbu komisije (EU) 2019/2035 o dopuni Uredbe (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća, i njihove relevantne odredbe, kojima se određuje biće prekršajnih djela, i na taj način ostvarena je povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, jer je okrivljenik proglašen krivim za djela koja po optuženju nisu prekršaji. Naime, radi se o prekršajima blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja dopunjuje biće prekršajnog djela i koja čini konstitutivno obilježje predmetnih prekršaja, a okrivljenicima optužbom nije bila stavljena na teret, nego je prvostupanjski sud u činjenični opis dodao odlučne činjenice za ispunjenje bića inkriminiranog prekršaja, s time da ovlašteni tužitelj u optužnom aktu te bitne činjenice navodi tek u okviru pravne oznake djela, a ne u činjeničnom opisu djela, pa je dopunu činjeničnog opisa prekršaja koji su okrivljenicima stavljeni na teret, samoinicijativno, na taj način, izvršio prvostupanjski sud.

7. Potrebno je istaknuti da zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, je podvođenje odlučnih činjenica, sadržanih u činjeničnom opisu, pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, a što u konkretnom slučaju uključuje i navođenje blanketnog propisa, opisana djela nisu prekršaji.

8. Odredbom članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da optužni prijedlog između ostalog sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja te vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja i ostale bitne okolnosti za točno utvrđenje prekršaja, a kako optužni prijedlog nije sadržavao bitna obilježja predmetnih prekršaja te je prvostupanjski sud sam dodao u činjenični opis djela bitne činjenice kojima je je konkretizirao činjenične opise navedenih djela pa je tako samoinicijativno sastavio činjenični opis djela, takva izmjena, po stajalištu ovog Suda, predstavlja prekoračenje optužbe.

9. Prema tome, radnjom prvostupanjskog suda na opisani način, ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti.

10. Međutim, imajući na umu da, poštujući načelo zabrane preinačenja na teže, tužitelj niti sud više ne mogu mijenjati činjenični opis optužbe konkretiziranjem istog s podacima koji nedostaju, ovaj Sud nije, utvrdivši navedenu bitnu povredu, ukinuo pobijanu presudu, već je istu, u skladu s ovlaštenjem iz članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio, na način da je okrivljenike za navedena djela, opisana pod točkama 2. i 3. izreke prvostupanjske presude, oslobodio od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

11. Rješavajući dalje predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), u odnosu na djelo opisano pod točkom 1. izreke, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je ocijenio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, pri čemu nisu počinjene povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Razmatrajući odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj sud je ocijenio da je kazna, odmjerena okrivljeniku za prekršaj opisan pod točkom 1. izreke pobijane presude, razmjerna težini počinjenog djela i stupnju njihove odgovornosti, pri čemu prvostupanjski sud na strani okrivljenika nije našao otegotne okolnosti te mu je kaznu ublažio na iznos znatno ispod tada, a i sada, zakonom propisanog minimuma novčane kazne za tu vrstu prekršaja, pa se ista ne ukazuje prestrogom. Naime, za prekršaj opisan pod točkom 1 izreke pobijane presude zakonom je bila propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 20.000 kuna za fizičku osobu (sada u rasponu od 660,00 do 2.650,00 eura za fizičku osobu).

13. Ovaj sud nije našao razloge, budući da okrivljenik svoje žalbene navode ničim nije dokumentirao, za daljnje ublažavanje novčane kazne te kaznu odmjerenu od strane prvostupanjskog suda, za predmetno djelo, smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

14. U skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako žalitelj, u roku koji je određen za plaćanje kazni, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka.

16. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.