Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva29a
Poslovni broj: Kž-326/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ER, zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona i dr. ("Narodne novine"br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru podnesenima protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja K-308/2020- 119 od 13. rujna 2024., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog ER i Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru optuženog ER proglasio je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11 i tri kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11, a sve u svezi s člankom 51. istog zakona. Za svako kazneno djelo optuženom ER utvrđene su kazne zatvora i to za svako od dva kaznena djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11, u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, a za svako od tri kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11, u trajanju od po 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi ER potom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti, ako u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo (pri čemu je propušteno navesti kako rok provjeravanja uvjetne osude teče od pravomoćnosti presude).
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, za slučaj opoziva uvjetne osude, optuženiku će se uračunati vrijeme lišenja slobode od 4. rujna 2018. do 6. rujna 2018.
1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19 , 130/20- odluka Ustavnog suda 80/22 i 36/24– dalje u tekstu: ZKP/08) prihvaćeni su imovinsko pravni zahtjevi oštećenika te je naloženo optuženom ER da u roku od 15 dana naknadi štetu oštećenom društvu „[trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj] u visini od 944,86 eura i u visini od 765,45 eura, a oštećenom društvu „[obrt]d. [adresa], [osobni identifikacijski broj] u visini od 420,11 eura.
1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 društvo „[trgovačko društvo] s imovinsko pravnim zahtjevom upućeno je u parnicu.
1.4. Na temelju članka 560. ZKP/08 od optuženog ER oduzeta je imovinska korist u visini od 280,55 eura, koju je ostvario počinjenjem kaznenog djela činjenično i pravno opisanog pod točkom 2. izreke presude, kao i imovinska korist u visini od 227,67 eura, koju je ostvario počinjenjem kaznenog djela činjenično i pravno opisanog pod točkom 3. izreke presude te imovinska korist u visini od 391,72 eura, koju je ostvario počinjenjem kaznenog djela činjenično i pravno opisanog pod točkom 5. izreke presude. Potom je utvrđeno da je svaki od navedenih iznosa imovina Republike Hrvatske pa je naloženo optuženiku da u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske uplati 899,94 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
1.5. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi ER u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka i to troškove iz članka 145. stavka 1. i 2. točaka 1. i 6. ZKP/08 te troškove koji se odnose na nagradu i nužne izdatke braniteljice postavljene po službenoj dužnosti.
2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli optuženi ER po braniteljici Kseniji Kanturi, odvjetnici u Zaboku i Općinsko državno odvjetništvo u Zaboku.
2.1. Optuženi ER pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.2. Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru pobija presudu zbog odluke o kazni i predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženog ER osudi na „bezuvjetnu“ kaznu zatvora.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Prije održavanja sjednice vijeća na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je nakon obavljenog uvida vratilo ovom sudu na nadležno postupanje.
5. Žalbe optuženog ER i Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru su neosnovane.
6. Optuženi ER pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka koje označava kao povrede iz članka 468. stavka 2. i 468. stavka 3. ZKP/08. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 optuženik nalazi u tome što je sud odbio dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedoka policijskih službenika RR i ĐR, koji su obavili dokaznu radnju ispitivanja optuženika na temelju članka 208.a ZKP-a jer da je ispitivanjem tih svjedoka trebalo razjasniti tijek njegovog ispitivanja, jesu li djelatnici policije omogućili optuženiku da pozove stručnu osobu radi praćenja ispitivanja, jesu li obavijestili bliske srodnike optuženika o njegovom uhićenju s obzirom na postojanje metalne retardacije kod navedenog, a u kojem slučaju bi ispitivanje optuženika u toj fazi postupka predstavljalo nezakoniti dokaz.
6.1. Pregledavajući zapisnik i snimku ispitivanja optuženika, sačinjene na temelju članka 208.a ZKP/08, zaključuje se kako su policijski službenici optuženika upozorili na sva prava koja mu pripadaju, iz načina iznošenja obrane i načina na koji je optuženik odgovarao na pitanja, policijski službenici doista nisu mogli zaključiti da se radi o osobi kod koje postoji intelektualna insuficijencija jer je u slobodnom izlaganju, a potom odgovarajući na pitanja, optuženik jasno, suvislo i logički iznio tijek inkriminiranih događaja na temelju čega se zaključuje kako je razumio značenje i pravne posljedice postupaka policijskih službenika, kao i učinke njegove obrane.
6.2. Ostali žalbeni navodi kojima optuženik obrazlaže istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, u naravi se odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer se njima dovodi u pitanje valjanost nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. Vladimire Vozny Dug, a koji će se i ocijeniti u okviru te žalbene osnove.
6.3. Iako se u žalbi optuženika navodi kako je prvostupanjski sud ostvario i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08, ne obrazlaže se na koji način bi neka od relativno bitnih povreda bila počinjena, a radi se o povredi zakona na koju sud ne pazi po službenoj dužnosti.
7. U uvodu žalbe optuženi ER ne apostrofira da prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali iz sadržaja žalbe ipak proizlaze navodi koji se odnose na tu žalbenu osnovu. Tako optuženik u žalbi dovodi u pitanje valjanost nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. Vladimire Vozny Dug, smatrajući kako je ono u bitnim i odlučnim dijelovima koji se odnose na raspravnu sposobnost optuženika, proturječno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Gordana Makarića, koje je provedeno u drugom kaznenom postupku koji se vodio protiv optuženika. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje dr. Vladimire Vozny Dug jasan, logički obrazložen, neproturječan i da je vještačenje obavljeno po pravilima struke. Navedena vještakinja, osim toga, na raspravi održanoj 12. veljače 2024., osvrnula se i na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Gordana Makarića, kojeg je izradio u postupku lišenja poslovne sposobnosti optuženika, a u kojem se zaključuje kako je stanje bolesti optuženika onemogućuje cjelovito shvaćanje značenja postupaka lišenja poslovne sposobnosti, kao i cjelovito razumijevanje značenja i pravnih posljedice odluka koje se donose u sudskim predmetima, na temelju čega je Općinski građanski sud u Zagrebu donio odluku kojom je optuženik djelomično lišen poslovne sposobnosti. Također se vještakinja očitovala i na nalaz i mišljenje kojeg je izradila 21. srpnja 2022. za potrebe drugog kaznenog postupka koji se vodio protiv optuženika kada je ustvrdila da je optuženik raspravno nesposoban te da zbog intelektualne insuficijencije je njegova nesposobnost trajna.
7.1. Međutim stalna sudska vještakinja dr. Vladimira Vozny Dug pojasnila je kako trajnu intelektualnu insuficijenciju optuženika valja dovesti u vezu s konkretnim okolnostima slučaja pa tek onda u odnosu na svaki slučaj posebno se treba odrediti je li optuženik raspravno sposoban ili ne, a okolnost da optuženik nije bio sposoban razumjeti značenje postupka djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti dokazuje upravo to da je u nekoj situaciji optuženik sposoban razumjeti značenje postupka koji se protiv njega vodi, a u nekoj drugoj situaciji da nije. Kako se u ovom kaznenom postupku radi o imovinskim kaznenim djelima, vještakinja je objasnila da se kod takvih kaznenih djela utvrđuje je li optuženik raspravno sposoban tako što mu se može objasniti visina štete koja je nastupila počinjenjem kaznenog djela. Vještakinja je potvrdila kako je optuženik doista intelektualno insuficijentna osoba i upravo radi toga postoje poteškoće koncentracije, točne vremenske orijentacije, razumijevanja i stupanj sugestibilnosti. Zbog toga da otežano razumije pojedine sudske radnje i njihove posljedice te mu je potrebna stručna pomoć koja bi mu te okolnosti objasnila na primjeren način. U odnosu na svoj raniji nalaz i mišljenje iz 2022. iz drugog kaznenog postupka vještakinja je navela kako je u tom periodu optuženik iznimno puno konzumirao alkohol i da je za konkretno kazneno djelo za koje se tada teretio bio i amnestičan i nije točno shvaćao za što ga se "tuži" nego je te informacije "dobio od odvjetnika“. Kako se u tom ranijem predmetu nije sjećao počinjenog kaznenog djela, a u dogovoru s braniteljem branio se šutnjom i iskazao kako nije kriv, stoga optuženiku nije bilo moguće objasniti zbog čega se njega "tuži“ i posljedično tome nije bio raspravno sposoban. U odnosu na ovaj konkretan predmet i kaznena djela za koja se tereti, optuženik je u potpunosti svjestan što mu se stavlja na teret, svjestan je da se to ne smije raditi, a da bi shvatio značenje i posljedice pojedinih sudskih radnji potrebna mu je stručna pomoć u vidu branitelja, a što je u potpunosti ispoštovano u ovom postupku. S obzirom na to vještakinja smatra da su u ovom slučaju zadovoljeni glavni kriteriji raspravne sposobnosti optuženika. Naglasila je kako je intelektualna insuficijencija kod optuženika trajna, ali na koji način će se ona odraziti na raspravnu sposobnost optuženika, ovisi o karakteristikama slučaja.
7.2. Nadalje u žalbi optuženik navodi kako prvostupanjski sud ne raspolaže odgovarajućim stručnim znanjem za procjenu njegove raspravne sposobnosti, a kojim žalbenim navodima nastoji dovesti u pitanje zakonitost postupanja suda koji je na početku rasprave optuženiku postavio pitanja koja se odnose na konkretan postupak i mogućnost optuženika da razumije tijek i bit postupka, kao i općenita pitanja koja se odnose na mogućnost vremenskog i prostornog orijentiranja optuženika i svakodnevnih zbivanja, a čime se sud nije upustio u ocjenu raspravne sposobnost optuženika, a kako se to implicira u njegovoj žalbi, već je na temelju tih pitanja i uzimajući u obzir i nalaz i mišljenje sudske vještakinje dr. Vladimire Vozny Dug, sud samo ocijenio je li se s optuženikom prije početka rasprave može uspostaviti kontakt, je li optuženik razumije pitanja koja mu se postavljaju, a koju ovlast sud čak ima i u postupku prema okrivljenicima s duševnim smetnjama prema članku 552. stavku 2. ZKP/08.
7.3. S obzirom na navedeno pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako su optuženikove sposobnosti da shvati značenje svog postupanja i vlada svojom voljom bile smanjene, ali ne bitno i to uslijed nedovoljnog duševnog razvitka te da je tijekom rasprave bio raspravno sposoban.
8. U uvodu žalbe optuženik ne navodi da presudu pobija zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu, ali iz sadržaja žalbe, posebno u dijelu u kojem ističe kako je odluka suda o "usvajanju imovinsko pravnih zahtjeva oštećenika odnosno oduzimanja imovinske koristi nerazumljiva jer da je šteta koja je nastupila za oštećena društva [trgovačko društvo] i [obrt] ... nastupila upravo u onim visinama koje su im od strane osiguravajućih društva naknađena“, proizlazi da se presuda pobija i zbog te žalbene osnove.
8.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda, stav je ovog suda kako je pravilan zaključak prvostupanjskog suda u pogledu odluke o imovinsko pravnim zahtjevima koji su dosuđeni društvu [trgovačko društvo] u odnosu na štete koje su nastupile počinjenjem kaznenih djela opisanim pod točkama 2. i 3. izreke presude društvu [trgovačko društvo] odnosno društvu „[obrt]“ u odnosu na štetu koja je nastupila počinjenjem kaznenog djela opisanog pod točkom 5. izreke presude društvu [trgovačko društvo] Naime, iz dopisa društva [trgovačko društvo] proizlazi kako je to osiguravajuće društvo, u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke presude, oštećenom društvu [trgovačko društvo] naknadilo štetu u visini od tadašnjih 7.119,03 kune, a pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je vrijednost ukupno otuđenih predmeta iz trgovine [obrt] u [adresa] iznosila 9.096,47 kuna, dok je u odnosu na kazneno djelo pod točkom 3. izreke pobijane presude [trgovačko društvo] oštećenom društvu [trgovačko društvo] naknadilo štetu u visini od 5.767,31 kunu, iako je ukupna šteta počinjena tim kaznenim djelom 7.382,00 kune, a dok u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 5. izreke prvostupanjske presude iz spisa predmeta proizlazi kako je društvo [obrt] naknadilo štetu društvu [trgovačko društvo] u visini od 420,11 eura, iako je tim kaznenim djelom tom društvu pričinjena šteta u visini od tadašnjih 4.291,80 kuna. Kako su ova dva osiguravajuća društva u visini isplaćenih naknada šteta društvima [trgovačko društvo] i [trgovačko društvo] postavili imovinsko pravne zahtjeve, to je ispravno prvostupanjski sud te zahtjeve prihvatio i naložio optuženiku da im ih plati, dok u odnosu na razliku postavljenih imovinsko pravnih zahtjeva osiguravajućih društava i nastale štete društvima [trgovačko društvo] i [trgovačko društvo], ispravno je prvostupanjski sud u toj visini, kao nepripadnu imovinsku korist, oduzeo od optuženika, kao i štetu koja je pričinjena oštećenom PR, koji je odustao od ranije postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva, a sve u ukupnoj visini od 899,94 eura. Stoga žalba optuženika zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu i oduzimanju imovinske koristi nije osnovana.
9. Optuženi ER pobija presudu i zbog odluke o kazni i u žalbi navodi kako je "kazna pogrešna“ jer da prvostupanjski sud nije adekvatno cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani.
9.1. Zbog iste žalbene osnove presudu pobija i Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru smatrajući kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, ali ih nije cijenio na pravilan način pa tako u dovoljnoj mjeri nije cijenio dosadašnju kaznenu i prekršajnu osuđivanost optuženika, visoki stupanj kriminalne volje te ocjenu probacijskog ureda da kod optuženika postoji i srednja vjerojatnost od ponovnog počinjenja djela, zbog čega se svrha generalne i specijalne prevencije može ostvariti samo osudom na jedinstvenu kaznu zatvora bez izricanja uvjetne osude.
9.2. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odluci o kazni ovaj sud zaključuje kako je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne pravilno ocijenio stupanj krivnje optuženika u odnosu na svako od počinjenih djela te je pravilno ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a ispravno je vrednovao i jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, kao i posljedice koje su nastupile počinjenjem kaznenih djela. Tako je na odgovarajući način prvostupanjski sud optuženiku kao otegotnu okolnost utvrdio njegovu dosadašnju kaznenu i prekršajnu osuđivanosti, kao i izraženu upornost koja ukazuje na veći opseg kriminalne volje prilikom počinjenja kaznenih djela. Kao olakotne okolnosti na odgovarajući način je prvostupanjski sud optuženiku cijenio da se od 2020. nije javljao kao počinitelj novih imovinskih kaznenih djela, a kaznena djela za koja je pobijanom presudom proglašen krivim počinio je od 2017. do 2018., da je osoba s nedovoljnim duševnim razvitkom, koja je odrastala u nepovoljnim socioekonomskim uvjetima, a što ukazuje na to kako nije imao prikladan uzor za primjereno i društveno prihvatljivo ponašanje. Isto tako na odgovarajući način je prvostupanjski sud uzeo u obzir i činjenicu da zrelost kod osoba, kao što je optuženik, sa svim njegovim osobinama nastupa kasnije nego u odnosu na osobe s normalnim duševnim razvitkom, kao i okolnost da se u razdoblju od 6 godina od počinjenja inkriminiranih djela nije javljao kao počinitelj novih imovinskih kaznenih djela, zaključuje se da je ipak razvio određeni stupanj kritičnosti u odnosu na svoje ponašanje.
9.3. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio izvješće probacijskog ureda o okolnostima koje se odnose na optuženika, a od značaja su za pravilno odmjeravanje pojedinačnih i jedinstvene kazne zatvora, kao i način izvršenja te kazne. Iako ispravno državni odvjetnik u žalbi navodi kako je prema tom izvješću utvrđena srednja vjerojatnost od ponovnog počinjenja djela te srednja razina rizika od štete prema drugima i da su kriminogeni faktori kod optuženika obrazovanje, zaposlenje, financije, zlouporaba alkohola, emocionalna prilagodba te razmišljanje i ponašanje, državni odvjetnik zanemaruje da iz tog izvješća proizlazi kako okolnosti koje bi mogle povećati rizik od počinjenja kaznenih djela su društvena izolacija, a što svakako predstavlja kazna zatvora bez izricanja uvjetne osude, a potom prekomjerna konzumacija alkohola te nekritičnost prema vlastitim neprihvatljivim ponašanjima. Zaključak je probacijskog ureda kako u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja bi se postigla i izricanjem neke od alternativnih sankcija, pri čemu bi rad za opće dobro bio upitan, a možda i nemogućeg izvršenja, s obzirom da je riječ o osobi sniženog kognitivnog funkcioniranja što je prepreka za eventualni tretmanski rad. Iz ovakvog zaključka probacijskog ureda zaključuje se kako je jedino primjerena sankcija po svojoj vrsti, uvjetna osuda. Pravilno ocjenjujući značaj olakotnih i otegotnih okolnosti prvostupanjski sud je optuženiku utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 6 mjeseci, a potom ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a posebno cijeneći zaključak probacijskog ureda, ispravno mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 3 godine pa je očekivati da će se takvom mjerom i vrstom kazne u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, djelovat će se na optuženika ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a ujedno će se omogućiti optuženiku i potpuno uključivanje u društvo.
10. Iako optuženik pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona niti označava koju bi to povredu kaznenog zakona prvostupanjski sud počinio, a niti opisuje na koji način bi bilo koju povredu kaznenog zakona taj sud počinio.
11. Budući da navodima žalbi optuženik i državni odvjetnik nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a nisu utvrđene ni povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. ZKP/08, to je te žalbe valjalo odbiti kao neosnovane na temelju članka 482. ZKP/08.
Split, 25. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
