Posl. broj: P-275/2024-22.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Zlatar, Trg slobode 14A
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EM, [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Faku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupano po punomoćniku Borisu Makaroviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stana, nakon javne glavne rasprave zaključene 12. veljače 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 25. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. O d b i j a j u s e tužbeni zahtjevi koji glase:
"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, potvrđen po javnom bilježniku KM iz [adresa], posl. br.: OV-2140/2023 od 14.06.2023. sklopljen između HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davatelja uzdržavanja i pok. EMP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja.
II. Nalaže se tuženiku HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, i to u:
- zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zlataru, ZK odjel Zlatar u 1/2 dijela nekretnine kod Općinskog suda u Zlataru, ZK odjel.
III. Nalaže se tuženiku HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trpjeti uspostavu ranijeg stanja, i to na:
- nekretninama upisanim u katastarski posjedovni list broj 1171 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo;
- nekretninama upisanim u katastarski posjedovni list broj 2402 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo;
- nekretninama upisanim u katastarski posjedovni list broj 2476 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo u 1/2 dijela nekretnine;
- nekretninama upisanim u katastarski posjedovni list broj 1774 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo u 1/2 dijela nekretnine;
- nekretninama upisanim u katastarski posjedovni list broj 1841 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo u 2/6 dijela nekretnine;
nekretninama upisanim u katastarski posjedovni list broj 1337 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo u 1/2 dijela nekretnine.".
II. O d b i j a j u s e podredni tužbeni zahtjevi koji glase:
"I. Poništava se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, potvrđen po javnom bilježniku KM iz [adresa], posl. br.: OV-2140/2023 od 14.06.2023. sklopljen između HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davatelja uzdržavanja i pok. LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja.
II: Nalaže se tuženiku HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, i to u:
- zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zlataru, ZK odjel Zlatar u 1/2 dijela nekretnine kod Općinskog suda u Zlataru, ZK odjel.
III. Nalaže se tuženiku HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trpjeti uspostavu ranijeg stanja, i to na:
- nekretninama upisanim u katastarski posjedovni list broj 1171 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo;
- nekretninama upisanim u katastarski posjedovni list broj 2402 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo;
- nekretninama upisanim u katastarski posjedovni list broj 2476 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo u 1/2 dijela nekretnine;
- nekretninama upisanim u katastarski posjedovni list broj 1774 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo u 1/2 dijela nekretnine;
- nekretninama upisanim u katastarski posjedovni list broj 1841 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo u 2/6 dijela nekretnine;
- nekretninama upisanim u katastarski posjedovni list broj 1337 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo u 1/2 dijela nekretnine.".
III. O d b i j a se zahtjev tužiteljice na za naknadu troškova postupka u cijelosti.
IV. N a l a ž e s e tužiteljici EM da tuženiku HM naknadi troškove postupka u iznosu od 5.062,50 EUR (pettisućašezdesetdva eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke u roku od 15 dana, a o d b i j a s e preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 62,50 EUR (šezdesetdva eura i pedeset centi).
Obrazloženje
1. Tužiteljica navodi da je kći pok. EMP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Između tuženika kao davatelja uzdržavanja i tužiteljičina oca, pok. EMP, kao primatelja uzdržavanja, sklopljen je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, potvrđen po javnom bilježniku KM iz [adresa], posl. br.: OV-2140/2023 od 14.06.2023. godine. EMP je dana 17.06.2023. zaprimljen u Opću bolnicu Zabok i bolnicu Hrvatskih veterana. Iz otpusnog pisma evidentno je da je došao zbog bolova u lijevoj ruci koja je bila natečena i bolna na dodir te su na lijevoj šaci vidljive rane koje su nastale višestrukim ugrizima. EMP umro je 23.06.2023. od sepse te je prema izjavama dežurnog liječnika smrtni ishod uzrokovan činjenicom da pacijent nije doveden na vrijeme u bolnicu. Tuženik si je Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju prenio pravo vlasništva na sljedećim nekretninama: nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zlataru, ZK odjel Zlatar u 1/2 dijela nekretnine; nekretnine upisane u katastarski posjedovni list broj 1171 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo; nekretnina upisana u katastarski posjedovni list broj 2402 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo; nekretnina upisana u katastarski posjedovni list broj 2476 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo u 1/2 dijela nekretnine; nekretnine upisane u katastarski posjedovni list broj 1774 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo u 1/2 dijela nekretnine; nekretnina upisana u katastarski posjedovni list broj 1841 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo u 2/6 dijela nekretnine; nekretnine upisane u katastarski posjedovni list broj 1337 k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo u 1/2 dijela nekretnine. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju potpisan je na način da je tuženik kao davatelj uzdržavanja isti potpisao, dok je primatelj uzdržavanja stavio otisak kažiprsta desne ruke. Tužiteljica navodi da je važno je ukazati sudu da je nekoliko mjeseci prije potpisivanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tuženik kao kupac sklopio Ugovore o kupoprodaji nekretnina s pok. EMP kao prodavateljem i to redom, kako slijedi: Ugovor o kupoprodaji nekretnine, potvrđen po javnom bilježniku KM iz [adresa], posl. br.: OV- 1162/2023 od 27.03.2023. kojim Ugovorom se prenosi vlasništvo nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zlataru, ZK odjel Zlatar te nekretnine upisane u posjedovni list broj 1774 k. o. [katastarska općina] u 1/2 dijela nekretnina; Ugovor o kupoprodaji nekretnine, potvrđen po javnom bilježniku KM iz [adresa], posl. br.: OV-1228/2023 od 31.03.2023. kojim Ugovorom se prenosi vlasništvo nekretnina upisanih u katastarski posjedovni list broj 1305 k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvu u 1/2 dijela nekretnine; Ugovor o kupoprodaji nekretnine, potvrđen po javnom bilježniku KM iz [adresa], posl. br.: Ov- 1286/2023 od 03.04.2023. kojim Ugovorom se prenosi vlasništvo nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zlataru, ZK odjel Zlatar kao suvlasnički dio u 2/9 dijela nekretnine, vlasništvo nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zlataru, ZK odjel Zlatar te nekretnine upisane u katastarski posjedovni list broj 207 k. o. [katastarska općina]; Ugovor o kupoprodaji nekretnine, potvrđen po javnom bilježniku KM iz [adresa], posl. br.: Ov-1256/2022 od 15.04.2022. kojim Ugovorom se prenosi vlasništvo nekretnina upisanih u katastarski posjedovni list broj 2402 k. o. [katastarska općina]; Ugovor o kupoprodaji nekretnine, potvrđen po javnom bilježniku KM iz [adresa], posl. br.: Ov-1258/2022 od 15.04.2022. kojim Ugovorom se prenosi vlasništvo nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zlataru, ZK odjel Zlatar te nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zlataru, ZK odjel Zlatar. Tužiteljica tvrdi da iz svega navedenog proizlazi: da je tuženik nedugo prije smrti EMP s istim sklopio kupoprodajne ugovore; da je pok. EMP zaključio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju otiskom kažiprsta desne ruke samo tri dana prije hospitalizacije; da se u spornom Ugovoru navodi se da tuženik kao davatelj uzdržavanja već tri godine brine za primatelja uzdržavanja, međutim, nejasno je zašto je pok. EMP nepuna tri mjeseca prije s tuženikom kao davateljem uzdržavanja sklapao ugovore o kupoprodaji nekretnine, odnosno zašto tada, kad je već bilo „očigledno“ da ga tuženik uzdržava nije sklopio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i potpisao ga. Opreza radi, ističe se da je tuženik kao kupac prema Ugovoru o kupoprodaji od 15.04.2022. stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u katastarski posjedovni list broj 2402 k. o. [katastarska općina]. Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju na tuženika se kao davatelja uzdržavanja u vlasništvo ponovo prenose nekretnine upisane u katastarski posjedovni list broj 2402 k. o. [katastarska općina]. U pogledu ništetnosti ugovora/ nedostatka oblika ugovora, tužiteljica navodi da članak 44. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu (u daljnjem tekstu: ZJB) propisuje: „Ako stranka ne zna ili ne može pisati, pozvat će se, na njen zahtjev, dva svjedoka ili još jedan javni bilježnik, pred kojima će ona svojeručno staviti na ispravu svoj rukoznak, dok će njeno ime potpisati jedan od svjedoka ili drugi javni bilježnik, označavajući sebe kao potpisnika imena stranke. Javni bilježnik je dužan upozoriti stranku na pravo da potpisivanju isprave budu nazočni svjedoci odnosno drugi javni bilježnik i to će upozorenje unijeti u ispravu. Ako stranka ne zatraži sudjelovanje svjedoka ili drugog javnog bilježnika, stavit će, ako to može, na ispravu svoj rukoznak, dok će njeno ime potpisati javni bilježnik označavajući sebe kao potpisnika imena stranke.“ Sukladno navedenoj odredbi, javni bilježnik je bio dužan upozoriti stranku na pravo da potpisivanju isprave budu nazočni svjedoci, odnosno drugi javni bilježnik i to se upozorenje unosi u ispravu. Takav stav zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rješenju, posl. br.: Rev 2093/2017-2 od 24.02.2021. godine. Ovakvo upozorenje od strane javnog bilježnika KM nije unijeto u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Sukladno čl. 589. u vezi s čl. 580. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je strogo formalan ugovor koji mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. Dakle, radi se o zahtjevu koji proizlaze iz ZOO-a i ZJB-a koji propisuju da Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju mora biti sklopljen u posebnom obliku, a sukladno čl. 290. st. 1. u vezi s čl. 286. st. 1. ZOO-a ugovor koji ne zadovoljava propisan oblik, nema pravnog učinka. Budući da je u Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju uz ime primatelja uzdržavanja navedeno „otisak kažiprsta desne ruke HMP uzela djelatnica ureda D. Dominko“ bez da je prethodno unijeto upozorenje stranci iz čl. 44. st. 3. ZJB-a, proizlazi da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije sastavljen u obliku propisanom za njegovu valjanost te stoga ne proizvodi nikakve pravne učinke. Takav stav potvrđuje i Rješenje Županijskog suda u Varaždinu, posl. br.: Gž Zk-474/16-2 od 31.10.2017. godine. Predmetni ugovor je zbog nedostatka oblika ništetan. U pogledu zelenaškog ugovora, tužiteljica navodi da je sukladno čl. 329. st. 1. ZOO-a ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Tužiteljica tvrdi da je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zelenaški ugovor s obzirom da su kumulativno ispunjene pretpostavke: 1.) očiti nerazmjer između obveza ugovornih strana u trenutku sklapanja ugovora koji se odnosi na prekomjerno primanje protuvrijednosti od iskorištenog suugovaratelja, a da je korist koja je ugovorena za tuženika daleko veća ogleda se u tome što je spornim ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju na tuženika preneseno gotovo 45.000 m2, a uzdržavanje je dano u periodu od samo 3 efektivna dana (uzevši u obrzir da je primatelj uzdržavanja od 17. lipnja 2023. do svoje smrti proveo u bolnici. Vrijednost poljoprivrednog zemljišta/šuma u Krapinsko-zagorskoj županiji iznosi cca 3,00 €/m2, dok vrijednost građevinskog zemljišta s kućom iznosi cca 2.000,00 €/m2. Formulacija da bi ugovor bio sklopljen kao posljedica pružanja uzdržavanja unatrag tri godine ne proizvodi nikakav pravni učinak poglavito iz razloga što je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju strogo formalan ugovor koji mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, dok sukladno čl. 290. ZOO-a ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak. Da je vrijednost stečene imovine nerazmjerna činidbi osobito se ogleda u činjenici da tuženik nije ispunio svoju zadaću da kao davatelj uzdržavanja pravovremeno osigura primatelju uzdržavanja adekvatnu zdravstvenu zaštitu, a propuštanje istog je u ovom slučaju rezultiralo smrću primatelja uzdržavanja od čega davatelj uzdržavanja ima direktni imovinski interes; 2.) iskorištavanje nepovoljnog položaja drugog suugovaratelja zbog kojeg je taj suugovaratelj sklopio takav ugovor (odnosno bez postojanja nužde, teškog materijalog stanja, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisnosti suugovaratelj ne bi sklopio zelenaški ugovor) da je pok EMP bio u stanju nužne i zavisnosti ogleda se u tome što je istome dijagnosticirana šećerna bolest uznapredovalog stadija (što se dokazuje time da je zbog ugriza na ruci došlo do sepse od koje je primatelj uzdržavanja konačno i umro, da je imao preko 90 godina, da nije bio sposoban vlastoručno potpisati ugovori i da je samo 9 dana nakon stavljanja rukoznaka na ugovor umro; 3.) da je zelenaš u trenutku sklapanja ugovora znao ili morao znati za nepovoljne okolnosti u kojima se našao iskorišteni – tuženik je nedvojbeno bio upoznat s okolnostima u kojima se primatelj uzdržavanja nalazi budući da je s njim samo 3 mjeseca prije sklapanja spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklapao ugovore o kupoprodaji nekretnina na način da je isti mogao napustiti svoj dom, otići s javnom bilježniku i vlastoručnim potpisom ovjeriti ugovor. Tužiteljica tvrdi da je tuženik s namjerom da u svoje vlasništvo prenese nekretnine EMP koje imaju veliku imovinsku vrijednost, iskoristio duboku starost i stanje nužde pok. LM te je ono što je tuženik kao davatelj uzdržavanja primio nerazmjerno s onim što je pok. EMP kao primatelju uzdržavanja dao. Tužiteljica nadalje tvrdi da je ugovor protivan moralu društva. Jedno od osnovnih obilježja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju jest njegova aleatornost. Međutim, svojstvo aleatornosti se gubi kad je očigledno da primatelju uzdržavanja izravno predstoji smrt. Takva okolnost je bila poznata tuženiku u vrijeme sklapanja spornog Ugovora s obzirom na bolest od koje je primatelj uzdržavanja patio, njegovu vrlo visoku životnu dob, opće stanje u trenutku sklapanja ugovora, a posebno činjenica da primatelj uzdržavanja nije bio u stanju niti potpisati Ugovor, a što je tuženiku bilo dobro poznato u trenutku sklapanja ugovora. Sukladno odredbama čl. 269. st. 2. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Sukladno odredbama čl. 270. st. 1. ZOO-a, kad je činidba nedopuštena ugovor je ništetan. Sukladno odredbama čl. 271. ZOO-a činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, dok čl. 322. st. 1. ZOO-a sadrži generalnu klauzulu o ugovorima protivnima javnom poretku koja propisuje da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan. Protivno je moralu sklapanje ugovora s osobom znajući da je ista iznimno teškog zdravstvenog stanja. Tuženik je bio potpuno svjestan da je tužitelj iznimno teškog zdravstvenog stanja, no vidio je za sebe jasnu priliku stjecanja imovinske koriste na štetu teško bolesne osobe, koja u trenutku sklapanja nije bila sposobna niti potpisati Ugovor. Takva činidba u ugovoru je nedopuštena, a takav Ugovor protivan moralu društva je ništetan. Tužiteljica dalje napominje da uzimajući u obzir izrazito teško zdravstveno stanje primatelja uzdržavanja kojem je neposredno predstojala smrt, njegovu sposobnost rasuđivanja i vladanja voljom, a posebice shvaćanje pravnih posljedica sklapanja ugovora, poslovna sposobnost nije bila očuvana pa je ugovor, primjenom čl. 276. st. 1. ZOO-a bio ništetan i po toj osnovi. U pogledu nedopuštenosti pobude, tužiteljica tvrdi da sporni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nipošto nije sklopljen radi pružanja uzdržavanja primatelju uzdržavanja, kako to propisuje čl. 586. st. 1. ZOO-a budući da je primatelj uzdržavanja bio imućan i da je imao dostatna sredstva za život te da ga tuženik u stvarnosti nikad nije uzdržavao, odnosno nije izvršavao svoje obveze koje proizlaze iz Ugovora. Iz svega proizlazi kako je isključiva pobuda za sklapanje predmetnog ugovora bila imovina primatelja uzdržavanja, a što predstavlja nedopuštene pobude za sklapanje ugovora budući da je, sukladno čl. 102. Zakona o nasljeđivanju (u daljnjem tekstu: ZN) ništav ugovor kojim netko svojem suugovorniku ili trećoj osobi ostavlja svoju ostavinu ili njezin dio, a sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s ciljem izigravanja zakonskog reda nasljeđivanja – odnosno isključivanje tužiteljice iz nasljedstva primatelja uzdržavanja protivno je moralu društva. U pogledu pobojnosti ugovora, tužiteljica navodi da članak 375. st. 1. ZOO-a propisuje da oštećena strana može tražiti poništaj ugovora ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer. Sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja je na tuženika kao davatelja uzdržavanja prenio nekretnine velike imovinske vrijednosti, a od kojih osobitu vrijednost ima nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Uzevši u obzir da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju potpisan 14.06.2023., a primatelj uzdržavanja je umro **.**.2023. time dokazuje da imovinski gledano vrijednost primljenog uzdržavanja nipošto ne odgovara vrijednosti nekretnina prenesenih davatelju uzdržavanja – tuženiku u vlasništvo. Slijedom navedenoga, tužiteljica je postavila tužbene zahtjeva kao u I. točki izreke presude, a ako sud te zahtjeve ne prihvati, postavila je i podredne tužbene zahtjeve kao u II. točki izreke presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica neosnovano tvrdi da je sporni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 14.06.2023. ništetan zbog nedostatka oblika ugovora. Kada bi postojao nedostatak u obliku Ugovora na koji se poziva tužiteljica, taj nedostatak ne bi utjecao na vjerodostojnost Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (članak 49 st. 2 ZPP). Osporava navod tužiteljice da je, prema izjavama dežurnog liječnika, smrtni ishod uzrokovan činjenicom da pacijent EMP nije doveden na vrijeme u bolnicu. No čak i da je dežurni liječnik tako nešto doista izjavio, ta izjava bi bila bespredmetna za ovaj postupak. O zdravstvenom stanju liječnici u bolnici moraju sastavljati pisane isprave. Iz pisane isprave - iz Otpusnog pisma koje je sačinjeno povodom boravka EMP u Općoj bolnici Zabok i bolnici hrvatskih veterana u razdoblju od 17.06.2023. do 23.06.2023. proizlazi suprotno od onog što implicira tužiteljica. Iz Otpusnog pisma je razvidno: da je, kod prijema u bolnicu, opće zdravstveno stanje EMP bilo dobro jer se u Otpusnom pismu navodi: "STATUS PRAESENS ... u adekvatnom verbalnom kontaktu, orijentiran u vremenu i prostoru, eupnoičan u mirovanju na sobnom zraku (med. koji dobro, normalno diše, koji je u stanju dobrog disanja, op.a.), koža i sluznice djeluju uredno prokrvljenima i hidriranima, anikteričan (med. bez žutice op.a.). Srce: akcija ritmična, tonovi jasni, šum ne čujem. Pluća: normalan šum disanja difuzno. ..."; da se opće zdravstveno stanje EMP naglo pogoršalo u bolnici, jer se u Otpusnom pismu navodi: "ZAKLJUČAK ... Stanje bolesnika dalje se komplicira sepsom i zatajivanjem srca što u konačnici unatoč svoj dodatnoj terapiji dovodi do smrtnog ishodas 23.06.2023. u 6 h 27 min.". Navodi dalje da tužiteljica neosnovano tvrdi da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 14.06.2023. zelenaški, zbog sljedećeg. EMP nije bio u stanju kakvo opisuje članak 329 st. 1 ZOO (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost). Upravo suprotno, EMP je slobodnom voljom s tuženikom sklopio ugovor jer je bio dobrog zdravstvenog stanja za svoju dob i nije imao psihičke probleme. Iz Liječničke potvrde od 07.02.2022. DZ KZŽ Ord.op.med.dr. PM proizlazi da nije bolovao od kroničnih psihijatrijskih oboljenja nego da je bolovao od uobičajenih staračkih bolesti kao što su povišeni krvni tlak i sl. i da je da trebao izvršiti oftamološku operaciju. Iz Otpusnog pisma Opće bolnice Zabok je razvidan gore navedeni Status praesens: "... u adekvatnom verbalnom kontaktu, orijentiran u vremenu i prostoru...". EMP je bio umirovljenik i primao je mirovinu. Navod tužbe da je"primatelj uzdržavanja bio imućan i da je imao dostatna sredstva za život" potkrepljuje navode ovog odgovora na tužbu i dokazuje da isti nije bio u stanju nužde, u teškom materijalnom stanju, zavisan i sl. (članak 329 st. 1 ZOO). EMP je imao prijatelje od kojih su neki utjecajne osobe - npr. DM (predsjednik Republike Hrvatske u dva mandata od 19.02.2000. do 18.02.2010., predsjednik prve vlade Republike Hrvatske od svibnja do kolovoza 1990., predsjednik drugog saziva Hrvatskog sabora od 1992. do 1994., predsjednik predsjedništva bivše SFRJ od listopada do prosinca 1991., obavljao je i druge istaknute funkcije). Na prvoj priloženoj fotografiji od **.**.2021. EMP sjedi na čelu stola, a DM pored njega; JM ( potpredsjednik Vlade RH 1990. i 1991. godine; premijer RH 1991. i 1992., godine, zastupnik u Saboru). EMP je imao živuću rodbinu: kćerku EM (ovdje tužiteljicu), brata KMP, suprugu LMP, unuka TM (sina tužiteljica). Tuženik i njegova supruga su pomagali LM (i njegovu suprugu LMP) više godina prije sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 14.06.2023. Navedeno je razvidno iz članka VIII tog Ugovora u kojem se navodi da "... unatrag gotovo tri godine isključivo davatelj uzdržavanja brine za njega i uzdržava ga u smislu ispunjenja na odgovarajući način obveza iz točke III ovog ugovora.". Na tu okolnost u prilogu se dostavljaju: fotografije iz 2021. godine na kojima je prikazano druženje na kojemu je pok. EMP kao domaćin ugostio svoje prijatelje, a tuženik i njegova supruga su za EMP faktički obavljali poslove oko ugošćivanja; Obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu od 10.11.2022. iz kojeg je vidljivo da je dana **.**.2022. EMP završio u bolnici jer se spotaknuo i da je pri tome kao kontakt naveo broj mobitela HM, susjeda: [broj telefona] (to je ovdje tuženik); računi u vezi sahrane EMP. Troškove je snosio tuženik. To je u skladu s člankom II/ Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 14.06.2023. Osim navedenih troškova tuženik je snosio troškove bez da je primio račun (muzikaši 200 EUR, zvonarka 50 EUR, kolači...). Iz navedenog je vidljiva i neosnovanost tvrdnji tužiteljice da je pok. EMP bio u nepovoljnom položaju, da je tuženik znao za te okolnosti, da je ugovor protivan moralu, da je primatelj uzdržavanja ČM bio poslovno nesposobna osoba, da je ugovor sačinjen iz nedopuštene pobude, da tuženik nikada nije izvršavao obveze koje proizlaze iz ugovora, da je ugovor pobojan zbog nerazmjera davanja. Navod tužiteljice da je cilj ugovora bio isključiti tužiteljicu iz nasljedstva primatelja uzdržavanja je ne samo netočan nego i nelogičan. EMP ima dvije zakonske nasljednice: suprugu LMP koja ne pobija ugovor i kćerku
- ovdje tužiteljicu. Nejasno kako bi to ugovorne strane postupale sa ciljem da iz nasljedstva isključe baš tužiteljicu. Čak i kada bi bio nevaljan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 14.06.2023. (a nije nevaljan), valjani su kupoprodajni ugovori o prijenosu nekretnina s EMP na tuženika koji prileže tužbi. To je dodatni razlog zbog kojeg su zahtjevi za uspostavu ranijeg stanja u zemljišnim knjigama i u katastarskom operatu neosnovani (čl. 150 st. 1 ZZK i dr.) i zbog kojeg tužiteljica nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u odnosu na nekretnine koje su obuhvaćene kupoprodajnim ugovorima. Sukladno navedenom, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
3. Kako tužiteljica nije u tužbi odredila vrijednost predmeta spora, a tuženik se podnošenjem odgovora na tužbu upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, sud je na pripremnom ročištu 8. listopada 2024. omogućio strankama da se o istome izjasne. Tužiteljica se izjasnila da bi vrijednost predmeta spora bila 20.000,00 eura, a tuženik je istaknuo da je u spornom ugovoru u dosmrtnom uzdržavanju u točki VI. utvrđena vrijednost nekretnina i pokretnina u iznosu od 57.500,00 eura. Budući da je takva vrijednost imovine koja je predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju doista određena samim ugovorom, a predmet raspravljanja u ovom postupku je valjanost tog ugovora u cijelosti, sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., proč. tekst , 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), odredio vrijednost predmeta spora s iznosom od 57.500,00 eura.
4. U postupku su pročitani: izvadak iz matice rođenih za tužiteljicu, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 14. lipnja 2023. između PMP kao primatelja uzdržavanja i HM, kao davatelja uzdržavanja, otpusno pismo za PMP od 23. lipnja 2023., ugovori o kupoprodaji nekretnina sklopljeni između PMP kao prodavatelja i HM kao kupca **.**.2023., 31. ožujka 2023., 3. travnja 2023. i 15. travnja 2022.; liječnička potvrda Doma zdravlja Krapinsko-zagorske županije, Ordinacije opće medicine dr. Safy od 7. veljače 2022., obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu – list B za medicinske sestre-medicinske tehničare od 10. studenoga 2022., račun R1 br. 9/2023 Pogrebne usluge "Plancutić", UM od 26. lipnja 2023., račun broj 146/01/01 od **.**.2023. [obrt], obrta za proizvodnju, vl. RM, račun broj 42/1/2022. [obrt], vl. MM od 26. lipnja 2023., račun broj 66/2023 Općina Lobor od 28. lipnja 2023. s uplatnicom, troškovnik radova [obrt], vl. ŠM, račun br. 1231-1-1 Trgovačkog [obrt], vl. ĆM od 22. srpnja 2023., karton pacijanta PMP i cijeli spis ovog suda pol. broj: O-745/2024 (O-1027/2023.) iza pok. PMP; pregledani su ispisi fotografija na stranama 83-85 spisa; saslušani su svjedoci IM, PM, KM, ZM i BM te su saslušane i stranke.
5. Na pripremnom ročištu je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za pribavljanjem podataka Financijske agencije o stanju računa pol. PMP jer to za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovoj parnici nije potrebno.
6. Na ročištu za glavnu raspravu 12. veljače 2025. tužiteljica je odustala od dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoke FM te za provođenje psihijatrijskog vještačenja, a na istom su ročištu odbijeni dokazni prijedlozi tuženika sa saslušanje svjedoka LMP, ĐM, SM, DMP, AM, CM i GM, budući da izvođenje tih dokaza nije potrebno za utvrđivanje odlučnih činjenica.
7. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
8. Tužbeni zahtjevi su neosnovani.
9. Iz isprava u spisu je vidljivo, a nije ni sporno:
- da je odvjetnik BM sastavio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između PMP kao primatelja uzdržavanja i HM kao davatelja uzdržavanja;
- da je 14. lipnja 2023. u [adresa], u domu PMP, HM potpisao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a na ugovor je "otisak kažiprsta desne ruke HMP uzela djelatnica ureda E" te je javni bilježnik KM iz [adresa] na ugovor stavio potvrdu OV-2140/2023., kojom je potvrdio da su EMP i HM, čije je istovjetnosti utvrdio uvidom u osobne iskaznice podnijeli privatnu ispravu: ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 14. 06. 2023. na potvrdu te da je tu ispravu ispitao i utvrdio da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkih isprava te da je sudionicima pravnog posla ispravu pročitao te ih upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a sudionici izjavljuju da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj volji;
- da je EMP, rođen **.**.1933., 17. lipnja 2023., kao "90-godišnji bolesnik s arterijskom hipertenzijom i šećernom bolesti primljen zbog opsežnog celulitisa lijeve ruke i tahikardne forme novootkrivene fibrilacije atrija u Opću bolnicu Zabok i Bolnicu hrvatskih veterana, gdje je odmah uključena antimikrobna terapija uz konzultaciju infektologa, uz infuzijsku, antiritmijsku, ostalu kroničnu i simptomatsku terapiju ali stanje bolesnika se dalje kompliciralo sepsom i zatajivanjem srca što je u konačnici, unatoč svoj dostatnoj terapiji, dovelo do smrtnog ishoda 23. lipnja 2023. u 6 h i 27 min;
- da je prema otpusnom pismu navedene bolnice, bolesnik prilikom dolaska naveo da osjeća bolove unazad par dana u lijevoj ruci te da ne može normalno stisnuti šaku, a prema opažanju liječnika IM, spec. internista-kardiologa, bolesnik je bio "pri svijesti, u adekvatnom, verbalnom kontaktu, orijentiran u vremenu i prostori…";
- da prema potvrdi Doma zdravlja Krapinsko-zagorske županije, Ordinacije opće medicine dr. Safy od **.**.2022., EMP ne boluje od kroničnih psihijatrijskih oboljenja;
- da je HM platio troškove u vezi pogreba PMP, odnosno račun R1 br. 9/2023 Pogrebne usluge " UM", UM od 26. lipnja 2023., račun broj 146/01/01 od **.**.2023. [obrt], obrta za proizvodnju, vl. RM, račun broj 42/1/2022. [obrt], vl. MM od 26. lipnja 2023., račun broj 66/2023 Općina Lobor od 28. lipnja 2023. s uplatnicom, troškovnik radova [obrt], vl. ŠM, račun br. 1231-1-1 Trgovačkog obrta [obrt], vl. ĆM od 22. srpnja 2023.;
- da su EMP, kao prodavatelj i HM, kao kupac, i prije sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopili ugovore o kupoprodaji nekretnina i to: 15. travnja 2022., 27. ožujka 2023., 31. ožujka 2023. i 3. travnja 2023., a na kojima je potpise ovjerio javni bilježnik KM iz [adresa].
10. Sporno je, je li navedeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetetan iz razloga na koje se poziva i koje činjenično supstancira tužiteljica, odnosno zbog: a) nedostatka oblika, b) zelenaškog sadržaja, c) protivnosti moralu društva, d) poslovne nesposobnosti primatelja uzdržavanja PMP i d) nedopuštenosti pobude, odnosno je li taj ugovor pobojan zbog očite nerazmjernosti uzajamnih davanja, a na čemu tužiteljica temelji podredni tužbeni zahtjev za poništenje ugovora.
11. Prema odredbi čl. 586. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO), važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. Prema stavku 2. tog članka, davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavaju kad mu, na temelju toga ugovora, te stvari ili ta prava budu preneseni na zakonom predviđeni način.
12. Prema odredbi čl. 589. ZOO-a, na ugovor o dosmrtnom uzdržavaju na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o ugovoru o doživotnom uzdržavanju.
13. Temeljem navedene odredbe, a sukladno odredbama čl. 580. ZOO-a, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, a prilikom ovjere ili sastavljanja ugovora ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice.
14. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, ugovor koji je protiv Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
15. Prema odredbi čl. 329. st. 1. ZOO-a, ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.
16. Prema odredbi čl. 276. st. 1. ZOO-, za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje tog ugovora.
17. Prema odredbi čl. 273. st. 1. ZOO-a, pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Ali, prema stavku 2. tog članka, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Prema stavku 4. tog članka, odredbe o nedopuštenosti činidbe primjenjuju se i na pobude za sklapanja ugovora, a to znači da se primjenjuje odredbe čl. 271. ZOO-a, prema kojoj je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva te odredba čl. 270. st. 1. ZOO-a, prema kojoj kad je činidba nedopuštena, ugovor je ništetan.
18. Imajući u vidu navedene odredbe, a radi utvrđivanja odlučnih činjenica, sud je, osim čitanja isprava u spisu, izveo dokaze saslušanjem svjedoka i stranaka.
19. Svjedok IM, dr. med., specijalist internist – kardiolog, nakon što mu je predočeno zbog čega sam pozvan, odnosno otpusno pismo na str. 25 spisa, navodi da se, s obzirom na protek vremena i broj pacijenata u svakodnevnom radu, ne može sjetiti konkretnih detalja i ne sjeća se više ni kako je pacijent EMP izgledao. Poznavao ga nije i može samo komentirati što piše u navedenom otpusnom pismu. U navedenom otpusnom pismu napisao je sve što je utvrdio. Na pitanje suda odgovara da je tako navedeno i da je pacijent bio pri svijesti, u adekvatnom verbalnom kontaktu, orijentiran u prostoru i vremenu. Navedene se konstatacije odnose na vrijeme kad je pacijent primljen u bolnicu i iz te povijesti bolesti je vidljivo da je njegovo zdravstveno stanje kod prijama u bolnicu bilo bolje nego kasnije. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice, odgovara, da se ne sjeća je li razgovarao o tom pacijentu s nekim od članova njegove obitelji. Vjerojatno jest jer uvijek razgovara s osobama koje dođu s pacijentom, odnosno s članovima obitelji u uredovno vrijeme za informacije ali konkretnog slučaja se stvarno ne sjeća. Ne zna je su li ugrizi koji se spominju u otpusnom pismu bili životinjskog porijekla. Pacijent je vjerojatno bio pregledan i kod kirurga ali ne zna o kojem se kirurgu radi. Ne sjeća se niti je li pacijent došao u pratnji nekoga. Nekada se u otpusnom pismu navede da je s pacijentom došao neko u pratnji ali to nije obvezno. Podaci koji se navedeni u anamnezi dobiveni su u hitnom bolničkom prijemu, a ne na odjelu gdje je pacijent poslije dovezen. Iz otpusnog pisama proizlazi da je pacijent umro zbog sepse, a koja je uzrokovana infekcijom podlaktice. Ne može spekulirat o tome je li pacijent prekasno dovezen u bolnicu.
20. Svjedok PM, dr. med., navodi da u ambulanti u [adresa] radi unatrag 6 godina i kroz to vrijeme je poznavao PMP i to isključivo kroz posao odnosno kroz kontakte u ambulanti. Privatno se nisu družili. Sjeća se da je u ambulantu dolazio tri do četiri puta godišnje. S obzirom na godine malo se teže kretao, bio je pogrbljen, ali nije upotrebljavao niti štaku. Što se tiče njegovog psihičkog stanja, bio je bistar, duhovit, razgovarali su o raznim temama, bivšoj Jugoslaviji i sl.; nije pokazivao nikakve znakove seniliteta ili općenito pogoršanja nekakvog psihičkog stanja. Nakon što mu je predočena liječnička potvrda na str. 86 spisa, navodi da je i iz nje vidljivo da EMP nije bolovao od kroničnih psihijatrijskih oboljenja, a lijekovi koji su navedeni u liječničkoj potvrdi odnose se na tlak, srce i šećer. Posljednji puta je bio u ambulanti negdje pred njegovu smrt oko 6 do 8 mjeseci ali to sa sigurnošću ne može tvrditi. Sjeća se da je u zadnja dva do tri navrata s njim u ambulantu došao i prisutni HM. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice, odgovara da se ne sjećam da bi EMP 2019. bio negdje duže odsutan i je li onda dolazio u ambulantu. Ne sjeća se ni da bi netko drugi od njegove obitelji dolazio po uputnice za njega ili nešto slično. Svih detalja se uglavnom ne može sjetiti jer u ambulanti imam 100 do 160 pacijenata dnevno, a svi podaci o dolascima pacijenta i njegovom stanju su zabilježeni u njegovom osobnom zdravstvenom kartonu. O privatnom odnosu NM i Vladimira kosa Tušeka ne zna ništa.
21. Svjedok KM, javni bilježnik iz [adresa], navodi da je pok. PMP poznavao preko 30 godina ,točnije od 1995. godine kada je bio i u nadzornom odboru trgovačkog društva ARMKO iz Konjščine. Surađivali su često poslovno, a družili su se i privatno. Može reći da su se i sprijateljili i to druženje mu je uvijek bilo drago. ČM je bio duhovit; znao je dosta viceva, a imao je i najbolje vino. Isto tako, dugi niz godina poznajem HM te je i s njime surađivao poslovno, a privatno se nisu družili. Naravno, poznajem i kolegu BM. Upravo kolega BM, odvjetnik iz [adresa], ga je zvao da bi trebalo ići ovjeriti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg je on sastavio i to doma kod PMP jer on nije mogao doći u ured. Tako su dogovorili termin te je sa svojom djelatnicom ŽM došao do kuće PMP odnosno zadnjih par kilometara ih je tamo otpeljao kolega BM. Tamo su zatekli Vladimira, HM i jednu gospođu koju nije poznavao, a misli da je bila Koradeova supruga s obzirom na ponašanje u prostoriji. EMP je bio u kolicima , ali psihički je bio u redu, kao i uvijek kada ga je vidio. Bio je dobro raspoložen te su i nevezano razgovarali ali se detalja tog razgovora naravnom ne sjeća. Sjeća se da mu je i čitao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, objašnjavao mu pravno značenje tog ugovora a i posljedice koje iz tog proizlaze. Sjeća se još da je na to, a u vezi imovine a koja je predmet ugovora, on po domaći govorio "se, se" odnosno govorio je da svu imovinu tim ugovorom daje HM. Potpisati se nije mogao te je njegova djelatnica uzela otisak njegovog kažiprsta. Napominje da se nije radilo o sastavljanju ugovora već o potvrđivanju te da tu nije trebalo nikakvih svjedoka ili još jedan javni bilježnik. Sve skupa to je trajalo oko pola sata te su njegova djelatnica i on otišli. Nakon nekoliko dana čuo je da je ČM umro i to ga je jako iznenadilo jer, iako je već bio u godinama i kolicima, izgledao mu je inače dobro. Što se otiska prsta tiče, napominje da neki kolege pišu pored toga zašto se uzima otisak prsta ali on to ne radim jer ne može nagađati o razlozima, odnosno napiše to ako je siguran zbog čega se osoba ne može potpisati. U konkretnom slučaju se ne sjećam je li ČM ili netko drugi rekao zašto se on ne može potpisati. Sjeća se još da se je iznenadio da je ČM bio u kolicima ali nije ga posebno pitao ništa u vezi toga. Atmosfera je općenito bila normalna dok su sve to obavljali i on je njemu izgledao psihički u redu i dobro raspoložen. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice, odgovara da se ne sjećam je li se tom prilikom ČM uopće pokušao potpisati. Po redovitoj proceduri, naravno, da uvijek traži da se stranka potpiše; netko pokuša pa ne može, a netko odmah i sam kaže da ne može. Za konkretni slučaj se sada ne sjeća. Nekad se vidi da se čovjek ne može potpisati; da mu se trese ruka ili da mu je opće stanje takvo da ne može. Ne sjeća se je li pitao Vladimira može li se potpisati. Na posebno pitanje iz kojeg razloga je njegova zaposlenica VM išla sa njim, odgovara da uvijek ide, on stranci objašnjavam sadržaj i značenje ugovora, a ona obavlja tehničke radnje. Te tehničke radnje pretpostavljaju davanje isprave stranci na potpis ili u konkretnom slučaju uzimanja otiska prstiju, ispisivanje potvrde, uvezivanje ugovora i slaganje spisa. Sama isprava nije uvezivana kod Kosa doma već naknadno u uredu gdje su obavljene sve ostale propisane radnje. ŽM u uredu obavlja administrativne poslove, a sada točno ne zna kako se zove njezino radno mjesto. Kad je bio mlađi znao je i sam izlaziti na ovjere potpisa ali zadnjih godina uvijek ide i zaposlenica iz ureda s njim. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice, je li upozorio Vladimira sukladno odredbi čl. 44 st. 3. Zakona o javnom bilježništvu, ponavlja da to u konkretnom slučaju nije bilo niti potrebno budući da on nije sastavljao ispravu već ju je samo potvrđivao, pa sukladno tome nije niti Vladimira na to upozoravao. Nije primijetio je li ČM imao kakve ozljede na rukama, a niti je to posebno gledao. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika, odgovara da ga je ČM negdje oko godinu dana prije njegove smrti zvao kod sebe na proslavu rođendana ali ja nije, otišao a poznato mu je da su kod njega bile često fešte gdje su dolazili mnogi ljudi, a i on mu je često o tome pričao. Osim predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ovjeravao je Vladimirove potpise i na nekim drugim ugovorima koje je sklapao sa HM u vezi nekretnina ali se detalja o tome sada ne sjeća.
22. Svjedok ZM navodi da je PMP poznavao dugi niz godina i zna da je on govorio da "nikome ne bu niš potpisal" i to je govorio i par dana prije nego što je otišao u bolnicu, odnosno kad je zadnji put vidio ČM prije nego što je odvezen u bolnicu. l taj dan ga je još nazvao da dođem na pivu k njemu. Kad je došao, tamo je zatekao HM, kojeg isto već dugi niz godina poznaje. On mu je rekao da je Vladimiru pozlilo te ga je s kolicima odvezao u kuću. I on je išao Vladimira onda pogledati, izmjerio mu je tlak koji je bio jako nizak. HM je u međuvremenu pozvao Hitnu pomoć koja je došla i odvezla Vladimira. Tada mu je još HM rekao da mu ČM ni sada nije želio ništa potpisati. I on je inače Vladimiru pomagao u vinogradu i što je već trebalo, a pomagao mu je i HM. U vinogradu su radili i skupa. HM se inače "brigovao" za Vladimira, nosio mu je jesti i što je već trebalo. Tako je to bilo barem godinu dana prije Vladimirove smrti. Oni su inače i od prije bili prijatelji i redovito su se družili. Taj zadnji dan kad je vidio Vladimira, on je bio svjestan, normalno se razgovarao sa njim, kao što je rekao prije toga, mobitelom ga je zvao na pivu; bio je dobre volje, rekao je da je lijepo vrijeme i da dojde na pivu. U tom razgovoru se samo žalio da ga boli ruka. Prije tog dana Vladimira je redovito viđao, barem jednom tjedno, uvijek su se normalno razgovarali; on je bio pametan, školovan, čovjek i bili su si cijelo vrijeme u dobrim odnosima. Koliko je vidio, ČM si je isto bio u dobrim odnosima i s HM te su se redovito družili, dugi niz godina. O ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju odnosno o dolasku javnog bilježnika KM u [adresa] ne zna ništa. Na posebno pitanje punomoćnice tužitelja, odgovara da ne zna je li OM nešto plaćao za to što mu je donosio hranu i obavljao neke usluge. Zna da se ČM žalio na bolove u desnoj ruci. Misli da je oko dvije godine prije toga on negdje pao i iščašio si je rame. Nije mu spominjao nikakve ugrize na rukama. On je tog zadnjeg dana otišao doma prije nego što je došla Hitna. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika, odgovara da je ČM često organizirao fešte kod sebe. Znao je njemu dati novce da on nabavi domaćeg odojka, janjca i što je već trebalo kad su dolazili DM, H i njegovi generali i slično. Kad su bile te fešte, i OM i njegova žena su isto organizirali i obavljali sve što je trebalo. K Vladimiru je dolazila i tužiteljica i njezin suprug i vidio je da su razgovarali međusobno i da je sve bilo normalno. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice, odgovara da ne znam je li i suprug tužiteljice pomagao Vladimiru, a ne znam niti za njezinog sina odnosno on ih nije vidio kad je bio kod Vladimira. Tužiteljicu i njezinog supruga je kod Vladimira znao vidjeti kad je imao rođendane i tome slično.
23. Svjedok BM, odvjetnik iz [adresa], navodi da je on sastavio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je predmet ovog postupka, negdje polovinom lipnja 2023. godine. Pokojnog PMP poznavao je preko 30 godina; ČM je bio je i na njegovoj svadbi, a radio mu je neke pravne poslove i prije. Sjeća se još da ga je oko dva tjedna prije sastavljanja tog ugovora i nazvao i to baš u nedjelju, za vrijeme ručka, te mu je otprilike rekao što bi želio napraviti. Rekao je da bi svoju imovinu želio ostaviti HM koji se u to vrijeme i prije toga za njega brinuo pa je zaključio u biti je želio da se sastavi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. To mu je u razgovoru rekao i on je bio s time suglasan. U tom je razgovoru ČM zvučao sasvim normalno, razgovjetno, te nije imao niti dojam da bi to bilo nešto hitno. Dogovorili su se da mu HM donese podatke o nekretninama koje su bile predmet tog ugovora te je on to i učinio. Sukladno tim podacima i dogovoru s PMP je i sastavio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te mu ga i odnio prije nego je bila sama ovjera ugovora. Ovjeru ugovora dogovorili su s javnim bilježnikom KM i to u domu PMP. Još je on autom išao ispred javnog bilježnika jer su zbog nekih radova na cesti išli sporednim putevima. Sam EMP mu je rekao da želi da se ovjera napravi kod njega doma, a pretpostavlja da je to rekao zato jer se teže kretao, a što je i vidio kad su došli kod njega. On mu je sugerirao da angažiramo za ovjeru javnog bilježnika KM. Pretpostavlja zato jer su se i oni znali otprije. Kad su došli do doma PMP, osim njega, javnog bilježnika KM, njegove suradnice, i EF, bili su prisutni HM i njegova supruga. Bili su u zimskom vrtu, za velikim stolom; javni bilježnik je Vladimiru pročitao ugovor te ga upozorio na sve njegove posljedice i pitao ga da li je to njegova volja i ČM je to sve potvrdio. Osim samog tog službenog dijela, razgovarali su nevezano; ČM je bio dobre volje, šalio se, bio je inače uredno obučen, obrijan, vidjelo se da ih je čekao. Nakon što mu je bilježnik sve objasnio, čini mu se da je ČM i počeo potpisivati sam ugovor, ali to je išlo, jako, jako sporo i misli da je onda bilježnik rekao: "Dajte da Vam uzmemo otisak prsta, bit ćemo prije gotovi". Nakon toga je bilježnikova suradnica uzela otisak prsta PMP i na taj način je izvršena ovjera. Nakon toga su bilježnik i njegova suradnica otišli, a on ostao još 15 minuta u razgovoru sa Vladimirom. Zadnji puta prije opisanog događaja Vladimira je vidio oko godinu i pol, dvije. Kao što je rekao, i u telefonskom razgovoru, i prilikom opisane ovjere, ČM mu je djelovao sasvim normalno, šalio se, bio je jasno orijentiran i vremenu i prostoru te je jasno znao o čemu se radi. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice, odgovara da nekakve ugovore, npr, o kupoprodaji, darovanju, nije s Vladimirom radio. Obavljao mu je poslove u vezi sređenja gruntovnog stanja, legalizacije navedenog objekta, čini mu se i ishođenja građevinske dozvole, a bilo je to pred puno vremena. Osim toga, dogovarali su i jedan veći projekt, odnosno kompletno sređenje zemljišnoknjižnog stanja njegovih nekretnina te je ČM i pribavio dokumentaciju za pokretanje pojedinačnog zemljišno knjižnog postupka a što mu je pripremio geodet. To je jedno vrijeme kod njega stajalo a onda je on rekao da sada ipak ne bi u to išli te je od njega uzeo dokumentaciju. Inače, kad je ČM bio u [adresa] znao je često stati i u njegovom uredu pa bi onda razgovarali o zemljištu koje je imao i mislio sređivati i tome sl.. Nema neposrednih saznanja da bi ČM te godine kad je sastavio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na drugi način raspolagao sa svojom zemljom, odnosno on mu o tome ništa nije govorio, niti je on u vezi toga sastavljao bilo kakve isprave. Inače mu je HM rekao da je on već kupio neka zemljišta od PMP; ne zna o kojim se točno nekretninama radilo, a kad je sastavljao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, mislim da je kopirao sve podatke iz izvadaka zemljišne knjige, posjedovnih listova, odnosno nije mogao znati točne podatke o tome s kojim nekretninama ČM već eventualno raspolagao u tom trenutku budući da, kao što je rekao, on druge ugovore za njega nije sastavljao niti ih je vidio. HM mu je to govorio jer je želio da mu sredi zemljišnoknjižno stanje tih nekretnina ali do toga nije došlo. Sukladno ovome što je rekao, nije mu poznato ni kada je ČM raspolagao s tim nekretninama. ČM je tražio da mu sastavi upravo ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a ne o doživotnom uzdržavanju. O tome su razgovarali i to su baš raščistili i on mu je objasnio razliku između tih ugovora i misli da je njemu ta razlika bila jasna već i prije toga. Nekakve posebne razloge o tome zašto je želio baš ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije navodio, osim što je rekao da supruga već nekoliko godina ne živi s njim, što je on već tada znao, pa se niti za njega može brinuti, a da se HM u to vrijeme brinuo za njega. Troškove odnosno naknadu za sastavljanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju po izdanoj fakturi plati mu je HM, odnosno njemu je predao fakturu; pretpostavlja da je on izvršio uplatu, a ne zna tko je dao novce za to. Ne zna točno ali mu se čini da je faktura bila naslovljena na Vladimira, a možda i na HM, sad to točno ne zna. Sam termin ovjere ugovora dogovorio je s javnim bilježnikom i to prema njegovim mogućnostima tako da je u biti on odredio termin te je o tome obavijestio Vladimira. Bilježniku je prije toga dao ugovor da si on pripremi sve što treba. Radilo se o sasvim uobičajenoj proceduri. Taj dogovor odnosi se ne na samo vrijeme u dano već i sam dan. HM mu je podatke o nekretninama donio nekoliko dana nakon onog telefonskog razgovora s Vladimirom. Napominje da je i tuženika poznavao i prije toga, doduše ne tako dobro kao Vladimira. Misli da nije tuženika ranije zastupa u njegovim predmetima. Ugovore je javnom bilježniku posao e-mailom ,a možda mu ih je čak dostavio i fizički, sad to točno ne zna. Isprintane primjerke ugovora za potpis na ovjeru je donio javni bilježnik. Nije mu poznato koliko je primjeraka bilo. ČM je onda bio u kolicima, a nije vidio može li hodati i kako.
24. Tužiteljica EM u svom iskazu navodi da su HM i njegova supruga bili uvijek plaćeni za sve što su radili za njenog oca PMP. Ona je ocu kad je bila kod njega uvijek ostavila i nešto novaca i rekla mu da je to mali prilog da može platiti HM i njegovu suprugu za to što su radili, a oca nikada nije pitala kolika mu je mirovina. Otac se inače teško kretao, uz pomoć štake, a onda si je za to nabavio i kolica. Kod oca je inače redovito dolazila subotom jer i dalje radi i kroz tjedan ne stigne. Uvijek mu je donijela voća i tome slično; pomogla bi što bi već trebalo, npr. izvadila na sušenje veš kojeg je tuženikova supruga stavila u pranje i tako to. Za sam ugovor o dosmrtnom uzdržavanju saznala je mjesec dana nakon očeve smrti i to ju je jako iznenadilo jer otac nije baš lako raspolagao sa svojom zemljom. Otac joj o tom ugovoru nikada ništa nije govorio. Oca je zadnji puta prije njegove smrti vidjela oko šest mjeseci ranije jer je imala puno obveza na poslu i jednostavno nije stigla. Kroz to vrijeme čuli su se telefonom. On nju nije nazivao jer je znao za njenu gužvu na poslu, a ona je njega nazivala koliko je stigla, nekad jednom a nekada i pet puta tjedno. Otac inače nije volio da ga se pita: "Kako si?" pa ga ona to i nije ispitivala. U tim razgovorima on ju je ispitivao o svemu; jako su ga zanimali ti njeni poslovi koje je obavljala za židovsku zajednicu; govorio je da bi želio upoznati rabina i da bi tamo išao s gospodinom DM ali do toga nije na kraju došlo. Ispitivao ju je kako su njena djeca i njihova djeca i sve ga je zanimalo. Na taj je način "na daljinu" bio jako uključen u njihov život. Posljednji puta se s ocem telefonom čula negdje u ožujku 2023. Sjeća se da ga je onda ispitivala i za njegov rođendan. Naime, te godine mu je bio 90. rođendan, 22. travnja, a on je i onda rekao da "što će to slaviti", jer inače nije volio slaviti rođendane, iako je bio vrlo društven i volio je imati društvo oko sebe. Još ga je nagovarala da bi to trebao proslaviti; da se ipak radi o 90. rođendanu; da ga pozna puno ljudi iz cijele države, i ove i bivše, ali on je to i dalje odbijao. Poslije toga je saznala da su mu njegovi prijatelji organizirali rođendansku proslavu. Nju na tu proslavu nitko nije zvao, a niti njenu obitelj. Nije se posvađala s ocem u tom razgovoru, a poslije ga nije nazvala, niti on nju, zbog svih ti njenih obveza. HM i njegova supruga K su za oca radili na način koje je opisala i za to bili plaćeni, još dok je gore bila i njegova supruga LMP, a koja je negdje 2021. zbog zdravstvenih razloga odvezena u bolnicu. Jedno vrijeme HM i njegova supruga nisu dolazili jer su se nešto posvadili zbog kotla za rakiju i nekih drugih stvari ali su poslije ponovno dolazili. Otac je inače bio dobrog imovnog stanja, nije imala osjećaj da mu bilo što fali u životu, ali mu je zbog moralne obveze, kao što je ranije rekla, ostavila nekakve novce kad je bila kod njega, a i uvijek mu je nešto i donijela. U onom zdanjem telefonskom razgovoru otac joj je zvučao sasvim normalno; rekao je da ga noge napuštaju; ona ga je ispitivala uzima li lijekove koje treba, a on je rekao da ih uzima. Nema nikakvih saznanja da bi se nakon tog razgovora ocu nešto pogoršalo u smislu psihičkog stanja. Znala je razgovarati sa LMP te joj ni ona nešto takvog nije govorila. Na posebno pitanje svojeg punomoćnika, odgovaram da je njena kćer FM u dva navrata bila ocu u posjeti kad je bio u bolnici. Ona nije mogla doći k njemu u posjetu jer je imala 30 turista u navedenoj zajednici za koje se trebala brinuti. Kćer joj je i rekla da je razgovarala s liječnikom te da joj je on rekao da bi oca i spasili da je došao dva dana prije u bolnicu. Prije toga otac je bio u bolnici na operaciji mrene 2021., a bio je i na bolničkom liječenju 2019. U to vrijeme je i živio kod nje u Zagrebu, od trećeg mjeseca 2019. do 1. mjeseca 2020. Nakon što je gospođa LMP 2021. odvezena u bolnicu, više se nije vraćala ocu, odnosno njenom mužu. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika, odgovara da su se kod oca često događale razne fešte; na njih je dolazila i ona, i njena obitelj; znala je donijeti kolače, a sin i suprug su znali peći roštilj i tome slično. Ne zna jesu li tuženik i njegova supruga štogod donosili na te fešte, a ako su štogod i radili za to su bili plaćeni. Oni su na tim feštama znali poslagati stolove, posluživati hranu i tome slično. Koliko i kao su bili plaćani, to je dogovarao otac i njegova supruga. Kad je govorila o gospodinu DM, govorila je o bivšem predsjedniku države s kojim su prijatelji već 60 godina i koji je krsni kum njene mlađe kćeri.
25. Tuženik HM u svom iskazu navodi da je pokojnog Vladimira poznavao još od 1980. godine i od onda su se redovito družili i bili u dobrim odnosima. Točno je da su on i njegova supruga K i radili za njega sve što je trebalo, te da je K za to i bila plaćena po satnicu kako su se dogovorili. On se isto brinuo za vinograd i za sve što je trebalo raditi na zemlji i oko kuće. Takvo stanje je bilo i onda kad je kod njega živjela supruga LMP, a naročito nakon što je ona otišla, a ČM je bio sam. ČM je inače bio jako pedantan i uredan i sve je moralo biti čisto i na mjestu i kad je bilo tako on je bio sretan s takvom situacijom. Za sve to su se brinuli supruga i on. Kad je ostao sam, nosio mu je ručak kojeg je kuhala njegova supruga i on mu je još onda govorio da neka odmah donese i sebi tako da skupa jedu i da ne bude sam. Govorio je još kako supruga fino kuha, a da njegova LMP nikada nije kuhala. Jednom prilikom mu je rekao: "Ti si meni produžil život za dvije, tri godine", na što ga ja pitao kako to, a on je na to rekao: "Nejdeš mi na živce, pomažeš mi". Isto tako, kod Vladimira su se redovito organizirale fešte; četiri-pet puta godišnje i na njih je dolazilo uvijek 40 ljudi pa i više, od gospodina DM pa na dalje. Uvijek su i skupa radili popis ljudi koji će biti pozvani te su supruga i on pomagali u svemu što je trebalo prilikom organizacija tih fešti. Na feštama je onda Vladimiri sjedio i pored njega te znao svima govorit: "Da nije njega ne bi više bio živ" misleći i pokazujući pri tome na njega. ČM je u njega imao očito povjerenje i inače te mu je dao i punomoć za podizanje mirovine koja je iznosila 1.160,00 eura, kad su euri uvedeni. On mu je tako mirovinu u cijelosti podigao te mu predao novce s potvrdom, a što si je on pospremio. Vladimira je vozio i k liječnicima i on je tom prilikom znao uvijek uveseljavati sve ljude oko sebe; ljudi su ga poznavali i on je sa svima volio razgovarati. Što se tiče nekretnina, ČM je do kraja želio sa svime "gospodariti"; želio je još otkupljivati odnosno kupovati zemlju, te mu je govorio da on to za njega i ispita - što bi mogli kupiti, i imao je stalno planova u vezi toga. U vezi ugovora o kupoprodaji nekretnina koje je s njim sklopio, do toga je došlo na Vladimirovu inicijativu. On mu je rekao da vidi da i on trošim i svoje novce, kako prilikom organizacije ovih fešti, tako i kad su išli u trgovinu i u ugostiteljske objekte gdje se oko njega skupilo puno ljudi jer su ga svi poznavali i željeli su se družiti pa je onda i on plaćao račune; pa da stoga on od njega kupi te neke šume i šikare gdje je i neraščišćeno zemljišnoknjižno stanje, a "da ćemo s tim novcima dalje gospodariti, trošiti i što već bude trebalo". Što se tiče ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nije niti sanjao da bi do njega moglo doći, niti mu je ČM nešto o tome govorio, a on ga ništa takvog ne bi niti pitao. Jednom prilikom mu je samo ČM rekao da odnese papire koje je on pripremio odvjetniku BM a nije mu rekao zašto to treba, odnosno na njegovo pitanje odgovorio je "da ću to vidjeti". Onda mu je u biti odvjetnik BM rekao o čemu se radi. Rekao je da ga je ČM nazvao i po njegovoj uputi slaže ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na što ja rekao "Dobro neka, tako bude". Što se same ovjere tiče, bilježnik KM, njegova suradnica i odvjetnik BM su došli do Vladimira gdje su bili i on i njegova supruga. Javni bilježnik je Vladimiru čitao ugovor i sve mu objašnjavao, a ČM je još rekao "Ja to sve znam". Bilježnik mu je još rekao da ako ne bi bilo nešto u redu, odnosno da on ne bi izvršavao svoje obveze, da ga samo neka nazove, a ČM mu je na to rekao "da je to sve već i izvršeno", na što su se svi nasmijali, a pri čemu je mislio da se supruga i on brinu za njega dugo godina. ČM je bio dobro raspoložen, šalio se. Onda je krenuo potpisivati ugovor ali to baš nije išlo te su nakon toga uzeli otisak prsta. Nešto su si još svi skupa pojeli i popili te su javni bilježnik i njegova suradnica, a nakon nekog vremena i odvjetnik BM, otišli. Još prije toga ČM je njegovoj supruzi rekao da sada on mora odmah prenijeti na sebe struju, odnosno plaćati sve račune koji se odnose na nekretninu. Te račune i plaća, iako prijenos još nisu obavili. Slijedećeg dana ČM se žalio da ga jako svrbi lijeva ruka te se i vidjelo da je crvena. Po tome se je češao i on je zvao Hitnu pomoć. Ruku mu je još zamotao. ČM je inače 2017. pao i slomio nešto u ramenu lijeve ruke i onda mu se bolnica jako zamjerila jer su ga tamo ostavili jako dugo čekati u kolicima. Kad je Hitna pomoć došla i doktorica ga je nagovarala da ga odvezu, a on se nije dao, još se šalio s doktoricom pitajući ju da li bi se ona dala u bolnicu, a ona je sama rekla da ne bi, te ga taj puta nisu odvezli. Drugi dan mu je bilo još gore, ruka je bila jako crvena, ogrebena i kao da se i grizao po tome, pa je ponovno zvao Hitnu i onda su ga odvezli u bolnicu. On je odmah autom išao za njima. U bolnici je još pokazao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kako bi znali da se upravo i on mora brinuti za Vladimira. Još tada je ČM sa svima razgovarao i šalio i takao je bilo i u srijedu. U četvrtak mu se stanje pogoršalo; vidjelo se da je bio slabiji ali se i dalje šalio s ljudima. Supruga i on su mu išle u posjete i to dva puta te su razgovarali i s liječnicima. U petak su ga iz bolnice nazvali i rekli da nas je ČM napustio, a što ga je i jako iznenadilo jer je psihički bio cijelo vrijeme dosta vedar i razgovarao je o svemu. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice, odgovara da je s Vladimirom sklopio tri ili četiri ugovora o kupoprodaji koja je spominjao i sve te ugovore, kao i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju predao je i tužiteljici kad je došla Vladimirovu kuću mjesec dana nakon njegove smrti. Po tim ugovorima je nešto plaćao na račun, nešto mu je dao u gotovini i on je to pospremio u džep odnosno u svoj novčanik i rekao "sad bumo to trošili". U cijelosti je platio cijene koje su navedene u ugovorima; ČM se sigurno ne bi dao prevariti, a niti bi to bila njegova namjera. Ugovore su potpisivali kod javnog bilježnika KM. Troškove sastava ugovora odvjetniku BM je plaćao on. Troškove za fešte koje je spominjao snosio je ČM, a kao što je rekao, dosta tih troškova snosio je i on, i to je bio i razlog i zašto su sklapali ove ugovore o kupoprodaji kao što je opisao. Svojih novaca je s Vladimirom potrošio sigurno 4 do 5 tisuća kad je već trebalo. Režijske troškove za kuću plaćali su se iz Vladimirove mirovine dok je to išlo, a nakon toga ih je plaćao i on da se ne bi nešto iskopčalo. Troškovi režija, plina struje, vode, bili su oko 200 eura, a troškove hrane, koju je njegova supruga kuhala nije nikada računao koliki bi bili. Ostatak Vladimirove mirovine je odlazio na čašćenja u gostionama i slično; kao što sam rekao, ČM je uvijek volio da kod njega bude ljudi i tako se živjelo praktički i do njegove smrti. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika, odgovara da je nakon Vladimirove smrti on snosio sve troškove pogreba, karmine i ostaloga.
26. Iskaze svih svjedoka i stranaka sud ocjenjuje neposredno uvjerljivima i nema razloga sumnjati u njihovu istinitost, naročito zato što između tih iskaza nema nikakvih bitnih kontradikcija.
27. Svjedoci IM, dr. med., PM, dr. med., ZM i tužiteljica EM nemaju neposrednih saznanja o okolnostima sklapanja spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ali su i ti iskazi relevantni za utvrđivanje psihičkog stanja pok. PMP, odnosno njegove sposobnosti da shvati značenje i izrazi pravno relevantnu volju za sklapanje tog ugovora.
28. Iz navedenih iskaza, kao i iskaza svjedoka KM i BM te tuženikovog iskaza i dokumentacije u spisu, može se sa sigurnošću zaključiti da je pok. EMP, unatoč životnoj dobi i zdravstvenim tegobama koje su se prvenstveno očitovale u otežanom kretanju, povišenom krvnom tlaku i dijabetesu, a pred sam kraj i bolovima, oteklinama i ranama na lijevoj ruci koje su dovele i do sepse i zatajivanja srca što je dovelo i do smrtnog ishoda, bio osoba vrlo živog duha, zainteresirana za sve što se oko njega događa i potpuno svjesna toga te vrlo aktivnog društvenog života te je još kod prijema u Općoj bolnici Zabok i bolnici hrvatskih veterana 17. lipnja 2023. bio "pri svijesti, u adekvatnom verbalnom kontaktu, orijentiran u prostoru i vremenu" (kao što je navedeno u otpusnom pismu) te je i idućih dana u bolnici sa svima razgovarao i šalio se, pa čak i u četvrtak kad mu se stanje vidljivo pogoršalo, a da bi u petak umro (kao što navodi tuženik).
29. Svjedoci KM i BM te tuženik također uvjerljivo i u bitnome suglasno opisuju da je i prilikom ovjere ugovora o dosmrtnom uzdržavanu EMP bio dobro raspoložen, jasno orijentiran i potpuno svjestan svih okolnosti pa tako i sadržaja i značenja navedenog ugovora (prema iskazu svjedoka BM, to mu je bilo sasvim jasno i prilikom telefonskog razgovora kad je s njim dogovarao sastavljanje tog ugovora), a jedino fizički nije uspio potpisati ugovor, zbog čega je i uzet otisak njegovog kažiprsta.
30. S obzirom na navedeno, očito nije točna tvrdnja iznesena u tužbi da "…njegova sposobnog rasuđivanja i vladanja voljom, a posebice shvaćanje pravnih posljedica sklapanja ugovora, poslovna sposobnost nije bile očuvana", a čega je očito postala svjesna i tužiteljica budući da je na ročištu za glavnu raspravu 12. veljače 2025. odustala od dokaznog prijedloga za provođenje psihijatrijskog vještačenja.
31. Sukladno navedenom, ne postoji nesposobnog rasuđivanja i vladanja voljom pok. PMP kao razlog ništetnosti predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
32. Što se tiče protivnosti moralu, nedopuštenosti pobude i zelenaških svojstava ugovora kao razloga ništetnosti ugovora, iz navedeni iskaza sasvim jasno proizlazi i da je pok. EMP bio dobrog imovinsko stanja (i tužiteljica navodi da nije imala osjeća da mu bilo što fali u životu ali mu je, iz moralne obveze, uvijek kad je bila kod njega ostavila nešto novaca, donijela voće i tome slično) te vrlo aktivnog društvenog života, kako na druženjima kod njega tako i u ugostiteljskim objektima, a što naravno uzrokuje i troškove te je volio "gospodariti" (kao što navodi tuženik), pa to objašnjava i, na prvi pogled neobične, aranžmane s tuženikom u pogledu kupoprodaje nekretnine prije sklapanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, prema kojima je tuženik od njega kupovao neke nekretnine, a da bi onda tim novcima oni i dalje "gospodarili, trošili i sve što bude trebalo". U vezi društvenog života treba reći da je pok. EMP održavao redovite kontakte i s tužiteljicom te njenom obitelji ali je nakon odlaska njegove supruge LMP živio sam, tužiteljica ga je posjećivala koliko su joj to omogućavale njene obveze, a redovito se družio i sa svjedokom ZM koji mu je i pomagao u vinogradu, a naročito sa tuženikom (koji se inače "brigovao" za Vladimira, kao što navodi svjedok ZM) i njegovom suprugom koja mu je i kuhala, čistila te se zajedno s tuženikom brinula za sve Vladimirove potrebe i to godinama prije sklapanja spornog ugovora. Činjenica da je tuženikova supruga "za to bila plaćena po satnici kako su se dogovorili" pri tome nije odlučna. Naime, upravo je tuženik (i njegova supruga) održavao najredovitije, svakodnevne, odnose s Vladimirom, pomagao mu i brinuo se za njega i godinama prije sklapanja predmetnog ugovora, a i nakon toga, sve do odlaska u bolnicu i Vladimirove smrti te je i nakon toga, sukladno odredbama ugovora, snosio i sve troškove Vladimirovog pogreba. ČM je s takvim odnosom očito bio zadovoljan (tuženik mu "nije išao na živce, pomagao mu je") te je sasvim svjesno i voljno s tuženikom sklopio predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.
33. Sukladno tome, u konkretnom slučaju očito se nije radilo ni o kakvom stanju nužde ili teškim materijalnim prilikama ili nedovoljnom iskustvu, lakomislenosti ili zavisnosti PMP, a zbog kojih bi okolnosti on sklopio predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.
34. Upravo zbog navedenih okolnosti predmetni ugovor nije ni protivan moralu društva. U vezi toga, tužiteljica u tužbi točno ističe da je jedno od osnovanih obilježja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju njegova aleatornost. Aleatornost ugovora o dosmrtnom (kao i doživotnom) uzdržavanju ogleda se u tome što se ne zna unaprijed koliko će dugo živjeti primatelj uzdržavanja i koliko će sukladno tome trajati obveza davatelja uzdržavanja te kakav će u konačnici biti ekonomski učinak tog ugovora.
35. U konkretnom slučaju, EMP je u vrijeme sklapanja ugovora (14. lipnja 2023.) navršio 90 godina života; u bolnicu je zaprimljen 17. lipnja 2023. te je umro **.**.2023. No, unatoč njegovoj životnoj dobi, ČM je očito u vrijeme sklapanja ugovora bio u takvom stanju da tuženik nije mogao predvidjeti da će do njegove smrti doći tako brzo. Tako nešto očito nije mogla predvidjeti niti tužiteljica, koja je, po vlastitom iskazu, kod Vladimira zadnji puta bila oko šest mjeseci prije njegove smrti, a zbog obveza na poslu nije mu mogla doći niti u posjetu kad je zaprimljen u bolnicu. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu Vladimirovu vitalnost, ne može se tvrditi da je tuženik mogao očekivati da će do Vladimirove smrti doći tako brzo, a nije bilo nemoguće niti da ČM poživi još dosta godina, u kojima bi, po redovitom tijeku stvari, tuženik imao i više obveza, ne samo financijskih već i osobne brige koja bi iziskivala puno vremena i emocionalnog angažmana, naročito s obzirom na dugogodišnje prijateljske odnose. Sukladno navedenom, a naročito s obzirom na činjenicu da je tuženik faktično i prije sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanja izvršavao sadržaj obveze koje je prema Vladimiru tim ugovorom i formalno preuzeo, predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije protivan javnom moralu pa stoga nije ništetan niti po toj osnovi.
36. U opisanom kontekstu, ne radi se ni o nedopušenoj pobudu tuženika za sklapanje predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, budući da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju dvostrano obvezni, naplatni, pravni posao te je sasvim legitimno očekivanje davatelja uzdržavanja da temeljem navedenog ugovora stekne imovinu koju mu, za ugovoreno uzdržavanje, predaje primatelj uzdržavanja i ne može se očekivati takav altruizam davatelja uzdržavanja da on za dano uzdržavanje ništa ne dobije. Pri tome je sasvim promašeno pozivanje tužiteljice na odredbu čl. 102. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019.) budući da su u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru o nasljeđivanju, niti iz utvrđenih činjenica proizlazi da bi isključiva pobuda za sklapanje ugovora bila imovina primatelja uzdržavanja te da bi ugovor bio sklopljen "s ciljem izigravanja zakonskog reda nasljeđivanja – odnosno isključenju tužiteljici iz nasljedstva primatelja uzdržavanja". Pri tome treba naglasiti i da je rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Đurđice Pozaić posl. broj: O-1027/2023-20, UPP/OS- 82/2023-20. od 20. lipnja 2024. utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pok. PMP sačinjavanju tamo navedene nekretnine (koje nisu predmet spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju) te novčana sredstva na tekućem računu Privredne banke Zagreb d.d. u točno neutvrđenom iznosu, a njegovim su nasljednicima proglašene supruga LMP i kći – tužiteljica EM, na jednake dijelove.
37. Konačno, što se tiče nedostatka oblika ugovora, tužiteljica osporava da bi javni bilježnik pravilno izvršio potvrdu (solemnizaciju) ugovora, a koja je, prema odredbi čl. 580. st. 1. ZOO-a, a u vezi odredbe čl. 589. ZOO-a, jedan od propisanih oblika ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
38. Prema odredbi čl. 44. st. 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", br. 78/1993., 29/1994., 162/1998., 16/2007., 75/2009., 120/2016. i 57/2022., dalje: ZJB), ako sudionik ne zna pisati, to će se u ispravi naznačiti. Ako sudionik ne može pisati, u ispravi će se naznačiti i razlog o tome. Prema stavku 3. tog članka, ako stranka ne zna ili ne može pisati, pozvat će se, na njen zahtjev, dva svjedoka ili još jedan javni bilježnik, pred kojim će ona svojeručno staviti na ispravu svoj rukoznak, dok će njeno ime potpisati jedan od svjedoka ili drugi javni bilježnik, označavajući sebe kao potpisnika imena stranke. Javni bilježnik dužna je upozoriti stranu na pravo da potpisivanju isprave budu nazočni svjedoci odnosno drugi javni bilježnik i to će upozorenje unijeti u ispravu. Ako stranka ne zatraži sudjelovanje svjedoka ili drugog javnog bilježnika, stavit će, ako to može, na ispravu svoj rukoznak, dok će njeno ime potpisati javni bilježnik označavajući sebe kao potpisnika imena stranke.
39. Na predmetnom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju vidljivo je da se na svakoj strani nalazi otisak prsta, a na kraju teksta ispod oznake: primatelj uzdržavanja EMP, uz otisak prsta nalazi se rukom pisana napomena: "otisak kažiprsta desne ruke HMP uzela djelatnica ureda E". Osim toga, nigdje na ispravi, a ni u potvrdi javnog bilježnika KM nije naznačeno da EMP ne može pisati niti razlog tome (čl. 44. st. 2. ZJB), a u ispravu nije unijeto niti upozorenje PMP na pravo da potpisivanju isprave budu nazočni svjedoci odnosno drugi javni bilježnik (čl. 44. st. 3. ZJB).
40. U pogledu ovjere ugovora, svjedok BM navodi da je javni bilježnik Vladimiru pročitao ugovor i upozorio ga na sve njegove posljedice te ga pitao je li to njegova volja, a što je ČM potvrdio te mu se čini da je, nakon što mu je bilježnik sve objasnio, ČM i počeo potpisivati sam ugovor, ali to je išlo, jako, jako sporo i misli da je onda bilježnik rekao: "Dajte da Vam uzmemo otisak prsta, bit ćemo prije gotovi". Nakon toga je bilježnikova suradnica uzela otisak prsta PMP i na taj način je izvršena ovjera. Tuženik HM navodi da je javni bilježnik Vladimiru čitao ugovor i sve mu objašnjavao, a ČM je rekao: "Ja to sve znam" te je nakon daljnjeg razgovora "krenuo potpisivati ugovor ali to baš nije išlo te su nakon toga uzeli otisak prsta". Svjedok KM, javni bilježnik iz [adresa], među ostalim, navodi da je Vladimiru ugovor čitao i objašnjavao njegovo pravno značenje i posljedice koje iz toga proizlaze te da se on nije mogao potpisati pa je njegova djelatnica uzela otisak Vladimirovog kažiprsta. Napominje "da se nije radilo o sastavljanju ugovora već o potvrđivanju te da tu nije trebalo nikakvih svjedoka ili još jedan javni bilježnik". Ne sjeća ste je li s ČM uopće pokuša potpisati te je li on ili netko drugi rekao zašto se on ne može potpisati, a niti je li on pitao Vladimira može li se potpisati. Na pitanje je li upozorio Vladimira sukladno odredbi čl. 44. st. 3. ZJB-a, ponavlja da to u konkretnom slučaju nije bilo niti potrebno jer da nije sastavljao ispravu već ju je samo potvrđivao pa sukladno tome Vladimira na to nije ni upozoravao.
41. Po ocjeni ovoga suda, javni bilježnik KM je u pogrešnom uvjerenju da u konkretnom slučaju nije trebao postupiti sukladno odredbama čl. 44. st. 2. i 3. ZJB-a.
42. Naime, odredbama čl. 44. ZJB-a propisano je, kao što i naslov te odredbe određuje, "potpisivanje javnobilježničkih isprava". Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZJB-a, javnobilježničke isprave su isprave o pravnim poslovima i izjavama koje su sastavili javni bilježnici (javnobilježnički akti), zapisnici o pravnim radnjama koje su obavili ili kojima su bili nazočni javni bilježnici (javnobilježnički zapisnici) i potvrde o činjenicama koje su posvjedočili javni bilježnici (javnobilježničke potvrde). Postupak pri sastavljaju javnobilježničkog akta propisan je odredbom čl. 57. ZJB-a, a sadržaj javnobilježničkog akta propisan je odredbama čl. 69. ZJB-a, prema kojima javnobilježnički akt mora sadržavati, među ostalim: 2) podatke o sudionicima: o fizičkim osobama te 7) potpis osoba pod točkom 1. i 2. Prema odredbi čl. 59. st. 1. ZJB-a, ako nisu u pitanju pravni poslovni iz članka 53. ovog Zakona, sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta…Prema stavku 2. navedenog članka, javni će bilježnik privatnu ispravu ispitati u skladu s odredbama čl. 34., 57. i 58. ovog Zakon i ako za to ne nađe zapreke potvrdit će je. Prema stavku 3. navedenog članka, ako privatna isprava odgovara po svom obliku propisima javnobilježničke isprave (članak 43 do 48.) i propisima o sadržaju javnobilježničkog akta (članak 69. stavak 1. točke 2., 4. i 4.), te ako su ju potpisali sudionici iz članka 69. stavka 1. točke 2.) ovog Zakon, ona će se potvrditi bez sastavljanja posebnog javnobilježničkog akta na taj način što će se na ispravu staviti posvjedočenja navedena u članku 60. točki 1., 3. i 5. ovog Zakona.
43. Sukladno navedenom, i pri sastavljaju javnobilježničkog akta i pri potvrdi (solemnizaciji) privatnih isprava, primjenjuju se odredbe čl. 44. ZJB-a o potpisivanju javnobilježničkih isprava pa je javni bilježnik KM prilikom potvrde predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju trebao PMP upozoriti na pravo da potpisivanju isprave budu nazočni svjedoci odnosno drugi javni bilježnika i to upozorenje unijeti u ispravu, a trebao je i u ispravi naznačiti razlog zašto on ne može pisati.
44. No, navedeni propusti javnog bilježnika, po ocjeni ovoga suda, ne uzrokuju ništetnost predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
45. Naime, nepobitno je da se na ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju nalazi upravo otisak kažiprsta PMP; da je javni bilježnik, osim što je PMP i osobno poznavao, utvrdio njegov identitet prema odredbi čl. 60. st. 1. ZJB-a i to naveo u potvrdi; da je javni bilježnik sukladno odredbi čl. 57. u vezi odredbe čl. 59. st. 2. ZJB-a, ispitao da su stranke sposobne i ovlaštenje za poduzimanje i sklapanje posla, objasnio im smisao i posljedice posle te se uvjerio o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji te ih sukladno odredbi čl. 580. st. 2. u vezi odredbe čl. 589. ZOO-a upozorio na posljedice sklapanja ugovora.
46. Prema odredbi čl. 290. st. 1. ZOO-a, ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.
47. U konkretnom slučaju, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju jest sastavljen u pisanom obliku i potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku sukladno odredbi čl. 580. st. 1. ZOO-a, te je prilikom ovjere javni bilježnik ugovarateljima sukladno odredbi stavka 2. tog članka pročitao ugovor i upozorio ih na njegove posljedice.
48. S obzirom da nema nikakve sumnje da je upravo pok. EMP kao primatelj uzdržavanja na opisani način sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te da se na ugovoru nalaze otisci njegovog kažiprsta, navedeni propusti javnog bilježnika nisu uzrokovali ništetnost ugovora jer bi to predstavljalo pretjerani formalizam koji bi doveo do povrede tuženikovih legitimnih očekivanja u pogledu stjecanja vlasništva temeljem ugovora.
49. Sukladno navedenom, odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a posljedično tome i zahtjevi za trpljenje uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno "ranijeg stanja" za nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu.
50. Neosnovani su i tužbeni zahtjevi podneseni u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a podredno (kao uvjetna supsidijarna objektivna alternacija), a koji se temelje na tvrdnji tužiteljice o očitom nerazmjeru uzajamnih činidaba u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZOO-a.
51. Naime, kao što je već obrazloženo, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je aleatorni pravni posao, a prema odredbi čl. 375. st. 5. ZOO-a, zbog očitog nerazmjera uzajamnih činidaba ne može se zahtijevati poništaj, među ostalim, ugovora na sreću pa to nije temelje na kojem bi se mogao tražiti poništaj ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (tako i: L, P: "Ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju", Novi Zakon o obveznim odnosima, Zbornik radova, Organizator, Zagreb, travanj 2005., str. 138). Pri tome treba naglasiti da su tvrdnje o suprotnosti ugovora moralu, društva, nedopuštenoj pobudi i zelenaškom karakteru ugovora razmotrene i obrazložene u pogledu zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovora.
52. Sukladno tome, odbijen je i podredno postavljeni tužbeni zahtjev za poništaj ugovora, a posljedično tome i zahtjevi za trpljenje uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno "ranijeg stanja" za nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu.
53. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu pa je valjalo njen zahtjev za naknadu troškova u cijelosti odbiti te joj naložiti da tuženiku naknadi parnični trošak.
54. Troškovi zastupanja tuženiku su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023., dalje: Tarifa), a od troškova određeno zatraženih troškovnikom, kao potrebni su mu priznati troškovi: sastava odgovora tužbe po tbr. 8/1. u visini od 500 bodova; zastupanja na ročištima 8. listopada 2024., 12. prosinca 2024. i 12. veljače 2025. po tbr. 9/1 u visinama od po 500 bodova te sastava podneska od 12. veljače 2025. po tbr. 8/4 u visini od 25 bodova, a što zajedno iznosi 2.025 bodova, odnosno, prema vrijednosti boda od 2,00 eura iz tbr. 54, 4.050,00 eura, čemu valja dodati i PDV u iznosu od 1.012,50 eura.
55. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podnesak od 30. rujna 2024. budući ih je sam uzrokovao jer je uz njega dostavio dokumentaciju koju je omaškom propustio dostaviti uz odgovor na tužbu.
56. Sukladno navedenom, tužiteljici je naloženo da tuženiku na ime naknade troška plate ukupno 5.062,50 eura, a odbijen je preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 62,50 eura.
U Zlataru 25. ožujka 2025.
S u d a c:
Damir Čižmek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.
DNA:
1. punomoćniku tužiteljice Marku Faku, odvjetniku iz Zagreba
2. punomoćniku tuženika Borisu Makaroviću, odvjetniku iz Zagreba
