REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-2022/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2020.g. iznos od 1.444,50 EUR bruto, zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom koja na navedeni iznos teče od 23.07.2022..g. do isplate, a koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim za isplatu kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva u odnosu na potraživanje zakonskih zateznih kamata kao neosnovan i to za razdoblje od 01.01.2021. godine do 23.07. 2022. godine.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnice tužiteljice TFT, a koji se vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] u iznosu od 1.890,45 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 13.06.2022.godine tužiteljica navodi da je bila zaposlena kod tuženika na radom mjestu medicinske sestre u jedinici intenzivne skrbi na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Ističe da je za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika u 2020.g. ostvarila pravo na 13 dana godišnjeg odmora, a koje da joj je tuženik nije omogućio da ih iskoristi. Navodi da je početkom 2021.g. zahtijevala od neposredno nadređenih osoba da joj omogući korištenje preostalih 15 dana godišnjeg odmora iz 2020.g., a što da joj je odbijeno. Nakon povrata s bolovanja u lipnju 2022.g. tužiteljica ističe da je pismenom molbom ponovno zahtijevala od tuženika da joj omogući korištenje preostalih 15 dana godišnjeg odmora iz 2020.g., odnosno podredno da joj isplati naknadu. Također se ističe da je tuženik svojim dopisom od 9. lipnja 2022.g. obavijestio tužiteljicu kako joj nije u mogućnosti udovoljiti zahtjevu pozivajući se na odredbe čl.84. Zakona o radu tužiteljica, tumačeći kako je godišnji odmor iz 2020.g. mogla iskoristiti najkasnije do 30.lipnja 2021.g. Tužiteljica ističe da sadržaj dopisa tuženika od 09.06.2022.g ukazuje na odlučnu činjenicu da tužiteljica nije iskoristila godišnji odmor iz 2020.g. u cijelosti (preostalo je 13 dana). Nadalje se ističe da je člankom 37.Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nadalje se navodi da čl.81. Zakona o radu propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Ističe se da čl.82 Zakona o radu propisuje da u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, te se ova naknada određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora. Tužiteljica u tom smislu ističe da sukladno odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te čl. 7.Direktive EU broj 203/88, tužiteljica ima pravo na naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor iz 2018.g. u visini razmjernog dijela (10 dana) prosječne mjesečne plaće isplaćena u prethodna tri mjeseca, jer svaki radnik koji nije iskoristio godišnji odmor u roku u kojem ga mora iskoristiti iz bilo kojeg razloga, ima pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Također, tužiteljica ističe da je za vrijeme trajanja njezinog radnog odnosa tuženik pogrešno obračunavao naknadu plaće jer nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, a o kojim parametrima da ovisi i izračun visine neiskorištenog godišnjeg odmora što je predmet ovog postupka (prosjek tri plaće). Tužiteljica zaključno ističe da obzirom na činjenicu da se pravo na puni godišnji odmor stječe nakon 6 mjeseci kontinuiranog rada da smatra da se za utvrđenje izračuna razlike neiskorištenog dijela godišnjeg odmora za 2020.g. trebaju uzeti u obzir prosječne mjesečne plaće ostvarene u travnju, svibnju i lipnju 2020.g. Nadalje, tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 14.10.2024.godine (list 44-45 spisa) tako da ista potražuje na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2020.godinu ukupan iznos od 1.444,50 Eur-a bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu (list 9 spisa) navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da zbog objektivnih okolnosti nije mogao tužiteljici prenijeti korištenje preostalih dana godišnjeg odmora iz 2020.godine u sljedeću kalendarsku godinu jer da za to nisu bili ispunjeni uvjeti propisani člankom 84. Zakona o radu. Isti ističe da tužiteljica još uvijek radi kod tuženika pa da joj nije prestao ugovor o radu temeljem kojeg je 2020.godine radila kod tuženika i temeljem kojeg je ostvarila pravo na korištenje godišnjeg odmora za 2020.godinu. Nadalje, tuženik je podneskom od 29.08.2022.godine (list 14 spisa) istakao da obzirom da je tužiteljica u međuvremenu prekinula radni odnos sa tuženikom da su ostvareni uvjeti iz članka 82. stavka 1. Zakona o radu pa da tuženik priznaje osnov tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva tužiteljice od 06.06.2022.godine (list 4 spisa); očitovanje KBC Split tužiteljici od 09.06.2022.godine (list 5 spisa); sporazuma o prestanku radnog odnosa zbog odlaska u mirovinu od 28.06.2022.godine (list 13 spisa); nalaza i mišljenja vještaka Marijana Jović (list 29- 31 spisa).

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5.Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor u 2020.godini u trajanju od 15 dana, a u zatraženom iznosu od 1.444,50 Eur-a bruto sa pripadajućom kamatom.

6.Među strankama u ovom postupku nije sporan pravni osnov tužbe budući nije sporno da tužiteljici nije plaćena naknada zbog neiskorištenog godišnjeg odmora u trajanju od 15 dana za 2020.godinu budući nije sporno da je tužiteljica 06.06.2022.godine predala tuženiku zahtjev za isplatu neiskorištenog godišnjeg odmora u trajanju od 15 dana za 2020.godinu, a u kojem je istakla da joj od strane tuženika za 2020. godinu nije omogućeno korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 15 dana. Ovo proizlazi i iz sadržaja pregledanog zahtjeva tužiteljice od 06.06.2022.godine (list 4 spisa). Također nije sporno da je tuženik dopisom od 09.06.2022.godine (list 5 spisa) odgovorio na navedeni tužiteljičini zahtjev na način da je istakao da ne može udovoljiti istom jer da je tužiteljica mogla iskoristiti godišnji odmor iz 2020.godine najkasnije od 30.lipnja 2021.godine, a da se naknada za neiskorišteni godišnji odmor isplaćuje jedino u slučaju prestanka radnog odnosa.

7. Ono što je među strankama sporno i što je trebalo utvrditi je činjenica da li je tuženik bio u obvezi tužiteljici isplatiti naknadu s osnova neiskorištenog godišnjeg odmora u trajanju od 15 dana za 2020.godinu u zatraženom utuženom iznosu od 1.444,50 Eur-a, te da li je sukladno tome osnovan tužbeni zahtjev u zatraženom utuženom iznosu, budući je iz naknadnog očitovanja tuženika iz podneska tuženika od 29.08.2022.godine razvidno da tuženik više ne osporava pravni osnov tužbe već da je kao sporno pitanje ostala samo visina potraživanja. Nije sporna ni činjenica da su tužiteljica i tuženik zaključili dana 28.06.2022.godine sporazum o prestanku radnog odnosa zbog tužiteljičinog odlaska u mirovinu, a koja činjenica je i razvidna iz pregledanog sporazuma o prestanku radnog odnosa zbog odlaska u mirovinu od 28.06.2022.godine (list 13 spisa). Iz sadržaja navedenog pregledanog sporazuma o prestanku radnog odnosa zbog odlaska u mirovinu (list 13 spisa) proizlazi da je tužiteljici zbog odlaska u mirovinu navedenim sporazumom prestao važiti ugovor o radu od 15.09.2014.godine sa danom 22.07.2022.godine, te je točkom 2. navedenog sporazuma određeno da tužiteljica i nadalje ima potraživanja prema tuženiku iz ovog predmeta.

8. Iz pregledanog dopisa tuženika od 13.07.2022.godine (list 5 spisa) proizlazi da se tuženik ovim dopisom očitovao tužiteljici na njezin zahtjev kojeg je tuženik zaprimio dana 24.lipnja 2022.godine, a u kojem je tužiteljica uložila molbu tuženiku za isplatu neiskorištenog godišnjeg odmora u trajanju od 29 dana za 2020.godinu. Tuženik se istoj očitovao na način da je istakao tužiteljici da je godišnji odmor za 2020.godinu mogla iskoristiti najkasnije do 30.lipnja 2018.godine te da se neiskorišteni godišnji odmor isplaćuje jedino u slučaju prestanka radnog odnosa pa da ne može udovoljiti njenom zahtjevu.

9. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo Marijana Jović (list 29-31 spisa) proizlazi da vještak ističe da pregledom platnih lista te evidencije rada nije utvrdio nepravilnost pri obračunu dodataka u prekovremenom radu za navedene mjesece, te da stoga isti nisu dodani već isplaćenoj plaći u predmetnom nalazu. Vještak je istakao da tužiteljica traži izračun bruto iznosa neiskorištenog godišnjeg odmora u trajanju od 15 dana, temeljem prosjeka plaća isplaćenih za travanj, svibanj i lipanj 2020. godine. Isti ističe da iz zaključka Povjerenstva za tumačenje KU naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora da se izračunava sukladno zaključku broj 63. s 12. sjednice Povjerenstva. Navodi se da ako je to za radnika povoljnije da mu poslodavac izračunava prosječnu mjesečnu bruto plaću koja čini zbroj bruto plaća isplaćenih radniku u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor, te da dijeljenjem toga iznosa s brojem tri da se dobiva prosječna mjesečna plaća, te da se iznos prosječne mjesečne plaće dijeli sa redovitim mjesečnim fondom sati mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor te množi s brojem sati koje je radnik proveo na godišnjem odmoru. Ističe se da je u svrhu izrade nalaza i mišljenja bilo potrebno pribaviti obračunske liste plaće za 2020. godinu, a što da je tuženik dostavio vještaku. Za utvrđivanje neisplaćene naknade za godišnji odmor navodi se da je vještak uzeo prosjek bruto plaća iz tužbenog zahtjeva, odnosno da su uzeti mjeseci travanj, svibanj i lipanj 2020, te da je prosjek isplaćenih plaća tako iznosio 16.688,19 Kn. Vještak ističe da je prosjek isplaćenih plaća podijeljen s brojem sati rada u srpnju 2020, a na koji način da je dobivena satnica za obračun naknade za godišnji odmor. Navodi se da je množenjem satnice sa 120 sati (15 dana po 8 sati) izračunat iznos naknade za godišnji odmor, a koju da tuženik nije isplatio tužitelju. Vještak navodi da je obračun manje plaćene naknade prikazan u tablici 1. koja prileže nalazu. Zaključno vještak ističe u nalazu i mišljenju da je na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja da tužitelj nije iskoristio 15 dana godišnjeg odmora za 2020.godinu dok da tuženik kao poslodavac nije tužitelju platio naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor iz 2020.godine, te da na osnovu prosjek tromjesečne plaće za travanj, svibanj i lipanj bruto naknada plaće za neiskorišteni godišnji odmor iznosi 1.444,50 Eur-a.

10. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka Marijana Jović ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev u skladu s navedenim nalazom i mišljenjem na način da ista konačno uređenim tužbenim zahtjevom uređenim podneskom od 14.10.2024.godine na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2020.godinu potražuje iznos od 1.444,50 Eur-a bruto a tuženik nije osporavao matematički izračun vještva, niti je isticao primjedbe na vještvo, a ujedno je navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u skladu sa nalogom ovog suda i dokumentacijom koja prileže ovom spisu.

11. Temeljem odredbe članka 35.stavka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da na temelju plana rasporeda godišnjeg odmora poslodavac dostavlja radniku odluku o korištenju godišnjeg odmora najkasnije 15 dana prije početka godišnjeg odmora. Nadalje, temeljem odredbe članka 82. stavka 1. ZR-a je propisano da u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Također je temeljem odredbe članka 82.stavka 2. ZR-a propisano da se naknada iz stavka 1. ovog članka određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora.

12. Budući u predmetnom postupku nesporno proizlazi da je tužiteljici prestao ugovor o radu temeljem citiranog sporazuma o prestanku radnog odnosa zbog odlaska u mirovinu zaključenog između tužiteljice i tuženika 28.06.2022.godine (list 13 spisa) i to sa danom 22.07.2022.godine, a među strankama u ovom postupku nije sporno, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka Marijana Jović da tužiteljica u 2020.godini nije iskoristila 15 dana godišnjeg odmora, a što je vještak i utvrdio uvidom u raspoloživu dokumentaciju u spisu tada jasno proizlazi da je tuženik dužan sukladno odredbi članka 82.stavka 1. ZR-a tužiteljici isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora za 15 dana neiskorištenog godišnjeg odmora u 2020.godini, a koja se naknada određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora. U pogledu visine predmetnog potraživanja iz nalaza i mišljenja vještaka Marijana Jović jasno proizlazi da je isti istakao da iz zaključka Povjerenstva za tumačenje KU-a naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora se izračunava sukladno zaključku broj 63 sa 12 sjednice Povjerenstva, te u tom smislu ako je to za radnika povoljnije da mu poslodavac izračunava prosječnu mjesečnu bruto plaću koja čini zbroj bruto plaća isplaćenih radniku u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor, te da dijeljenjem toga iznosa s brojem tri da se dobiva prosječna mjesečna plaća, te da se iznos prosječne mjesečne plaće dijeli sa redovitim mjesečnim fondom sati mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor te množi s brojem sati koje je radnik proveo na godišnjem odmoru. U navedenom smislu vještak je za utvrđivanje neisplaćene naknade za godišnji odmor uzeo prosjek bruto plaća iz tužbenog zahtjeva te je uzeo mjesece travanj, svibanj i lipanj 2020, te utvrdio da je prosjek isplaćenih plaća iznosio 16.688,19 Kn, te je taj prosjek podjjelio sa brojem sati rada u srpnju 2020, te je tako dobivena satnica za obračun naknade za godišnji odmor te množenjem te satnice sa 120 sati (15 dana po 8 sati) je izračun iznos naknade za GO, a koju da tuženik nije isplatio tužiteljici.

13. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, te primjenom pravila o teretu dokazivanja, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor od 15 dana iz 2020.godine u zatraženom iznosu od 1.444,50 Eur-a, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude. U odnosu na potraživanje zakonske zatezne kamate, a na priznati iznos glavnice potraživanja u ovom postupku potrebno je istaći da naknada za neiskorišteni godišnji odmor odnosno razmjerni broj dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2020.godinu dospijeva sa danom prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika. Tužiteljici je prestao radni odnos kod tuženika dana 22.07.2022.godine, a kako je to sadržano u sporazumu o prestanku radnog odnosa zbog odlaska u mirovinu zaključenog između tužiteljice i tuženika dana 28.06.2022.godine (list 13 spisa), a slijedom čega zakonske zatezne kamate na navedenu glavnicu potraživanja naknade za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 1444,50 Eur-a počinju teći od 23.07.2022.godine do isplate. Tužiteljica u tom smislu neosnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na utvrđeni iznos glavnice potraživanja od 1.444,50 Eur-a počevši od 01.01.2021.godine budući istu zakonska zatezna kamata na navedeni iznos glavnice pripada iz navedenih razloga počevši od dana kad je istoj prestao radni odnos kod tuženika budući je tuženik dužan tužiteljici isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor od trenutka prestanka ugovora o radu sukladno odredbi članka 82. stavka 1. ZR-a. U navedenom smislu je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u odnosu na potraživanje zakonske zatezne kamate za razdoblje od 01.01.2021.godine do zaključno 23.07.2022.godine, dok je tužiteljici dosuđena zakonska zatezna kamata na utvrđeni iznos glavnice potraživanja od 1.444,50 Eur-a počevši od 23.07.2022.godine pa do isplate, a kako je i odlučeno u točki I/ i II/ izreke ove presude. Priznata zakonska zatezna kamata na utvrđeni iznos glavnice potraživanja od 1.444,50 Eur-a se do 31.12.2022.godine obračunava se sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Iz dosuđenog iznosa izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

14. Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

15. Što se tiče troškova ovog postupka, obzirom da tužiteljica nije uspjela samo sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva (u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi ovaj sud je odlučio da tuženik tužiteljici u cijelosti naknadi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 04.08.2022.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 15.04.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska 14.10.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 02.12.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 11.12.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 650 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.300,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 325,00 Eur-a ukupno iznosi 1.625,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 1.890,45 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), te kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude. Tuženik je podneskom od 21.10.2024.godine istakao da se protivi preinaci tužbe jer da je tužiteljica izmijenila točku II/ izreke tužbenog zahtjeva na način da sada potražuje da se parnični trošak umjesto tužiteljici isplati direktno na račun odvjetnika – punomoćnika tužitelja pa da se tuženik protivi takvoj preinaci jer da bi se isplatom parničnog troška na privatni bankovni račun punomoćnika tužiteljice otvorila mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljevih vjerovnika koji da sukladno odredbama Ovršnog zakona stoje u redu naplate na FINI, te je ujedno istaknuto da tužiteljica želi provesti ustup tražbine (cesiju) tj. da svoju tražbinu koju ima prema tuženiku prenese na treću osobu – odvjetnika. Prvenstveno je potrebno istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome koliki iznos naknade troška stranku pripada i to na određeni zahtjev stranke. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu preinaku tužbe slijedom čega je prigovor preinake tužbe od strane tuženika, a vezano za parnični trošak u cijelosti neosnovan. Također, u pogledu isplate tužiteljima dosuđenih troškove parničnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom na račun punomoćnika tužitelja nije osnovan prigovor tuženika da se ovakvim zahtijevanjem isplate parničnog troška otvara mogućnost izigravanja tužiteljevih vjerovnika budući u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužitelja „ovlašten primati novac i vrijednosti te o tome izdavati potvrde“. Stoga proizlazi da je punomoćnik tužitelja na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak. Radi svega navedenog dosuđen je pripadajući parnični trošak tužiteljici na račun punomoćnice tužiteljice, a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 25. ožujka 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

1/ tužiteljici-po punomoćniku

2/ tuženiku