Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-84/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske više sudske savjetnice Sare Bušić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AA, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-1145/2020-7, od 10. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci je proglasio krivim okrivljenika AA, zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11 te ga je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Nakon toga, na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11, okrivljeniku AA je izrečena uvjetna osuda pa se kazna na koju je osuđen neće izvršiti, ako isti, u roku od 4 (četiri) godine (pri čemu je propušteno navesti da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude), ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku AA će se, u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu zatvora uračunati vrijeme uhićenja od 9. ožujka 2020. do 10. ožujka 2020.

3. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11, od okrivljenika AA trajno je oduzeto 426,06 grama droge marihuane, privremeno oduzete po potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Ministarstava unutarnjih poslova, PU PG, Službe kriminaliteta droga, brojevi 00130585 i 00130586, od 8. ožujka 2020., s tim što će se nakon pravomoćnosti presude oduzeta droga uništiti.

4. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11, od okrivljenika AA trajno je oduzeta jedna siva digitalna vaga, zelene škare i prozirna drobilica, koji su od njega privremeno oduzeti po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Ministarstva unutarnjih poslova, PU PG, Službe kriminaliteta droga serijskog broja [serijski broj], od 8. ožujka 2020., s time što se nakon pravomoćnosti presude oduzeti predmeti imaju uništiti.

5. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik AA oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

6. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda sukladno žalbenim navodima te okrivljeniku izrekne „bezuvjetna“ kazna zatvora u primjerenom trajanju.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

9. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci je neosnovana.

10. S obzirom na to da se žalba protiv prvostupanjske presude odnosi samo na žalbenu osnovu odluke o kazni, to je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, postupajući povodom podnesene žalbe u smislu odredbe članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije utvrdio da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

11. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako je sud prilikom izricanja kaznene sankcije prema okrivljeniku trebao kritičnije cijeniti i vrednovati prvenstveno motiv i okolnosti na strani okrivljenika pri počinjenju predmetnog kaznenog djela, težinu samog kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra i okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno. Nadalje se ističe kako je sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a otegotnim da je trebalo cijeniti što se radilo o količini od ukupno 420,06 grama marihuane, pohranjene u 8 staklenih tegli, čija vrijednost je najmanje 23.000,00 kuna, očito radi daljnje prodaje, kako bi se na ilegalnom tržištu ostvarila protupravna imovinska korist i time okrivljenik došao do brze i lake zarade. Postupanjem okrivljenika da je ugroženo zdravlje ljudi te da je izrečena uvjetna osuda ostala neprimjerena težini kaznenog djela, kojom se neće moći ostvariti svrha specijalne ni generalne prevencije.

12. Što se tiče istaknutih žalbenih navoda potrebno je navesti kako je prvostupanjski sud potpuno pravilno utvrdio i adekvatno vrednovao sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije pa je tako ispravno kao olakotne okolnosti cijenio da je okrivljenik neosuđivan, osoba mlađe životne dobi te njegove materijalne prilike, odnosno činjenicu da je nezaposlen i bez primanja, dok posebnih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika nije našao.

13. U takvoj situaciji ne može se prihvatiti žalbeni navod da bi olakotne okolnosti bile precijenjene od strane prvostupanjskog suda, pogotovo u situaciji kad otegotnih okolnosti na strani okrivljenika nije bilo, a one koje državni odvjetnik iznosi u svojoj žalbi uglavnom ulaze u zakonska obilježja kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim. Naime, okolnost da bi okrivljenik drogu koja je kod njega pronađena dalje preprodavao jest bitni element zakonskog opisa kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 te se radi o kvalificiranom obliku kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, za koji modalitet počinjenja je predviđena teža sankcija pa se ta okolnost ne može još dodatno vrednovati i kao otegotna okolnost, kako se to predlaže u žalbi državnog odvjetnika.

13.1. Sve ostale okolnosti koje državni odvjetnik iznosi u svojoj žalbi, u pogledu toga što smatra da je prvostupanjski sud trebao kritičnije cijeniti i vrednovati, se odnose na reproduciranje zakonske odredbe članka 47. KZ/11, kojom su u stvari propisani kriteriji kojima se sud treba voditi prilikom odmjeravanja kazne, pri čemu državni odvjetnik nije iznio nikakve nove okolnosti, niti je posebno istakao neke postojeće okolnosti, koje je sud moguće propustio cijeniti prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije. Sama količina od ukupno 420,06 grama marihuane se ne može smatrati nekom znatnijom količinom droge koja bi, sama za sebe, opravdavala izricanje teže vrste sankcije, pogotovo u situaciji kada je okrivljenik do sada bio neosuđivan, radi čega se ovaj događaj može tumačiti kao jedan izolirani incident u dosadašnjem urednom životu okrivljenika. Stoga je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno prvostupanjski sud okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja je u potpunosti primjerena stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra te svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovog kaznenog djela. Isto tako, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, s uspjehom može ostvariti i izricanjem uvjetne osude, s jednim duljim vremenom provjeravanja, u trajanju od četiri godine.

13.2. Naime, opravdano je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju, kada se ima u vidu da je okrivljenik do sada bio neosuđivan i da se radi o mlađoj osobi, ne ukazuje nužnim reagirati „bezuvjetnom“ zatvorskom kaznom jer se osnovano može očekivati da će se i uvjetnom osudom, s kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i rokom provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude, s uspjehom ostvariti odvraćajući učinak na okrivljenika te da se on ubuduće neće pojaviti kao počinitelj novih kaznenih djela.

14. Kod ovoga je za istaknuti kako kaznena sankcija mora odražavati smisao i intenciju kažnjavanja, biti svrhovita za javni poredak i pojedinca te adekvatna počinjenom djelu i osobinama počinitelja, a nikako ne besmislena odmazda i nepotreban zahvat u socijalne odnose. Olakotne okolnosti, kao i izostanak ikakvih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika zavređuju da se i ovakvom kaznenopravnom sankcijom, kao određenim upozorenjem uz prijetnju kaznom, pruži prilika okrivljeniku da svoj život u potpunosti uskladi s društveno prihvaćenim normama ponašanja te da nema potrebe dodatno intervenirati izoliranjem okrivljenika iz društva pa mu je ova kaznenopravna sankcija prilika i poticaj za nastavak života u skladu s općeprihvaćenim uzusima ponašanja, a na okrivljeniku je odluka hoće li ponuđenu prigodu iskoristiti. Ako bi se on pojavio kao počinitelj novog kaznenog djela u vremenu provjeravanja, tada uvijek postoji mogućnost opoziva uvjetne osude, u skladu s odredbom članka 58. KZ/11, radi čega okrivljenik mora biti svjestan da mu je ovo posljednja šansa koja mu se pruža i da se bilo kakvo novo kršenje zakona s njegove strane neće moći tolerirati. Stoga se žalba državnog odvjetnika ukazuje neosnovanom.

15. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 25. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić