Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-92/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari ovrhovoditelja VERBRIEFUNG & Co. d.o.o., OIB: 50053576872, Zagreb, Hribarov prilaz 6A, kojega zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u REMENAR & REMENAR odvjetničkom društvu, j.t.d., Zagreb, Gajeva ulica 57, protiv ovršenice UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ovršenika RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva ulica 35, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-6/2025-5 od 24. siječnja 2025., 25. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika UŽ i RŽ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-6/2025-5 od 24. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev ovršenika UŽ i RŽ za naknadom troška postupka u iznosu od 1.250,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za odgodu ovršenika od 18. travnja 2024., kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žale se ovršenici zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ističu da su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe sukladno članku 65. stavku 1. točki 4. Ovršnog zakona i to neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nenadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti. Predlažu ukinuti pobijano rješenje te potražuju naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu ovršenika, ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenika i predlaže njihovu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba ovršenika je neosnovana.

5. Predmet ovog žalbenog postupka je odgoda ovrhe koja se provodi na nekretnini ovršenika iz razloga što su ovršenici podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnosti javnobilježničke isprave koja je ovršna isprava i ugovora o kreditu iz kojeg potječe tražbina ovrhovoditelja.

6. Donošenjem pobijanoga rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ) na koju u žalbi ukazuje ovrhovoditelj. Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, odnosno sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

6.1. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a i odredbom članka 21. st. 1. OZ-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba postupka na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

7. Iz stanja spisa proizlazi:

- da su ovršenici podneskom od 18. travnja 2024. predložili odgodu ovrhe pozivajući se na to da ovršna isprava proizlazi iz ugovora koji su zaključili s trgovcem, a koji sadrži ništetne odredbe te su naveli da su podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnosti kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1984/2023

- da su ovršenici odgodu predložili na temelju članka 65. stavka 1. točke 11. OZ-a navodeći da nije potrebno učiniti vjerojatnim nastanak nenadoknadive štete, međutim onda su naveli da bi im nastala nenadoknadiva šteta jer je ovrhovoditelj pravna osoba koja ima temeljni kapital od 20.000,00 kuna te može prestati postojati u roku nekoliko mjeseci

- da se ovrhovoditelj podneskom od 24. svibnja 2024. protivio odgodi ovrhe i istaknuo da ovršenici nisu potrošači te je kao dokaz dostavio zapisnik s održanog ročišta od 2. svibnja 2024. u predmetu poslovni broj P-1984/2023 na kojem je saslušan bankarski službenik ŠŽ koji je iskazao da je kredit odobren radi adaptacije kuće s 4 apartmana za iznajmljivanje

- da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio prijedlog za odgodu ovrhe nakon što je ispitao je li ugovor o kreditu ništetan te utvrdio da ne bi došlo do narušavanja ravnoteže u pravima i interesima ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Odredbom članka 65. stavka 1. točkom 4. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti.

8 .1. U presudi Suda Europske unije C-407/18 od 26. lipnja 2019. koja predstavlja izvor prava Europske unije te je obvezujuća za sve države članice, sud je odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

8. 2. Kako nacionalni hrvatski propis kojim je uređen ovršni postupak ne dopušta da sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene te da bi time šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, predstavljala pravnu zaštitu koja bi bila nepotpuna i nedovoljna i ne bi predstavljala odgovarajuće i učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe, to se u konkretnom slučaju, a sve sukladno načelu usklađenog tumačenja prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe treba razmotriti na način da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive.

8.3. U predmetnom postupku podnesena je tužba za utvrđenje ništavosti javnobilježničke isprave na temelju koje je određena ovrha, čime je ispunjena pretpostavka iz članka 65. stavka 1. točke 4. OZ-a.

8.4. Međutim kako iz ugovora o jednokratnom kreditu broj računa 545.392 od 18. veljače 2009. proizlazi da je namjena kredita prenamjena garaže u stan, prenamjena krovišta i uređenje fasade te uzimajući u obzir navode ovršenika RŽ na ročištu u predmetu utvrđenja ništetnosti pod poslovnim brojem P-1984/2023 da je riječ o kući koju su adaptirali žena i on u kojoj nisu živjeli te je bila na obali i predstavljala je vikendicu kao i navode svjedoka bankarskoga službenika EŽ koji je iskazao da je kredit odobren radi adaptacije kuće s 4 apartmana za iznajmljivanje, to se može zaključiti da nije riječ o potrošačkom ugovoru na koji bi se onda primjenjivala zaštita koja je zajamčena Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. kao niti zaštita prema presudi Suda Europske unije C-407/18 od 26. lipnja 2019.

8.5. Kako su u konkretnom slučaju ovršenici uz ispunjene pretpostavke da su podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnosti javnobilježničke isprave i ugovora o kreditu, a koji se ne može smatrati potrošačkim ugovorom, trebali učiniti vjerojatnim nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete, a što navodima kojima tvrde da je ovrhovoditelj pravna osoba koja ima temeljni kapital od 20.000,00 kuna te može prestati postojati u roku nekoliko mjeseci, nisu učinili, to je njihov prijedlog za odgodu ovrhe trebalo odbiti kao neosnovan.

9. Iako je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem ispitao jesu li odredbe ugovora o kreditu ništetne te je li bi njima došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te utvrdio da ne bi došlo do te neravnoteže, iako to nije trebao ispitivati jer sam ugovor o kreditu nije potrošačke naravi, navedena okolnost nema utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanoga rješenja. Ovo stoga što je pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u odredbi članka 65. stavka 1. OZ-a trebalo jednako odlučiti o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe.

10. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, trebalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

11. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a. Ovršenicima nije sukladno s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, dosuđen trošak sastavljanja žalbe, jer ista nije osnovana.

U Velikoj Gorici 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Verica Kos