REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-774/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Hlatki, odvjetniku iz Vukovara, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-253/2023-24 od 30. srpnja 2024. i žalbu tužitelja protiv rješenja istog suda poslovni broj: P-253/2023-24 od 30. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe tužitelja RS i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ukidaju se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-253/2023-24 od 30. srpnja 2024., u cijelosti i rješenje istog suda poslovni broj: P-253/2023-24 od 30. srpnja 2024. u dijelu odluke o troškovima postupka (stavak II. izreke), te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj: 9011838357., od 29. kolovoza 2006. godine, u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 23.630,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju na dan korištenja kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50., Zagreb, OIB: 02535697732., te stoga isti članak ne proizvodi bilo kakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj: 9011838357., od 29. kolovoza 2006. godine, koji je zaključen između tužitelja RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50., Zagreb, OIB: 02535697732., kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku, te u dijelu u kojem je ugovoreno kako se uplate po kreditu valutiraju s datumom odobrenja računa banke, te stoga isti članak ne proizvodi bilo kakav pravni učinak za ugovorne stranke.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50., Zagreb, OIB: 02535697732., da tužitelju RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., isplati preplaćene razlike valutnog tečaja od 3.098,93 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 33,93 eur od 31.07.2012.

- na iznos od 71,35 eur od 31.08.2012.

- na iznos od 121,34 eur od 30.09.2012.

- na iznos od 76,52 eur od 31.10.2012.

- na iznos od 75,87 eur od 30.11.2012.

- na iznos od 68,74 eur od 31.12.2012.

- na iznos od 74,82 eur od 31.01.2013

- na iznos od 75,11 eur od 28.02.2013.

- na iznos od 72,56 eur od 31.03.2013.

- na iznos od 99,41 eur od 30.04.2013.

- na iznos od 65,57 eur od 31.05.2013.

- na iznos od 67,04 eur od 30.06.2013.

- na iznos od 69,79 eur od 31.07.2013.

- na iznos od 74,00 eur od 31.08.2013.

- na iznos od 119,02 eur od 30.09.2013.

- na iznos od 73,07 eur od 31.10.2013.

- na iznos od 74,50 eur od 30.11.2013.

- na iznos od 66,96 eur od 31.12.2013.

- na iznos od 68,63 eur od 31.01.2014.

- na iznos od 68,13 eur od 28.02.2014.

- na iznos od 66,17 eur od 31.03.2014.

- na iznos od 99,13 eur od 30.04.2014.

- na iznos od 65,58 eur od 31.05.2014.

- na iznos od 68,11 eur od 30.06.2014.

- na iznos od 69,95 eur od 31.07.2014.

- na iznos od 69,53 eur od 31.08.2014.

- na iznos od 118,75 eur od 30.09.2014.

- na iznos od 72,52 eur od 31.10.2014.

- na iznos od 71,87 eur od 30.11.2014.

- na iznos od 72,74 eur od 31.12.2014.

- na iznos od 72,74 eur od 31.05.2015.

- na iznos od 72,75 eur od 28.02.2015

- na iznos od 72,74 eur od 31.03.2015.

- na iznos od 106,47 eur od 30.04.2015.

- na iznos od 72,75 eur od 31.05.2015.

- na iznos od 72,74 eur od 30.06.2015.

- na iznos od 72,74 eur od 31.07.2015.

- na iznos od 72,74 eur od 31.08.2015.

- na iznos od 119,81 eur od 30.09.2015.

- na iznos od 72,74 eur od 31.10.2015.

obračunatim po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50., Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] lati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.705,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2024. pa do isplate, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 1.458,07 eura.

Nalaže se tužitelju ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Privredna banka d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732 naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 366,16 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. srpnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

3. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, i to drugom vijeću odnosno sucu ili da se ista preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku, kao i troškova žalbe.

3.1. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) iz razloga što je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te da te da ista presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, i to prije svega zbog toga što isti sud pobijanom presudom u točki I. i II. izreke utvrđuje ništetnost određenih odredaba Ugovora o kreditu broj 9011838357 od 29. kolovoza 2006. kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 23.630,00 CHF, iako je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o kreditu broj 9010549167 od 18. svibnja 2005. kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 54.000,00 CHF, te da je vještak izradio nalaz i mišljenje prema Ugovoru o kreditu broj 9010549167 od 18. svibnja 2005., tako da je izreka u suprotnosti kako sa obrazloženjem, tako i sa materijalnim dokazima priloženim u spisu, zatim da je obrazloženje u suprotnosti s izrekom iz razloga što je u izreci naveo da nalaže tuženiku da isplati tužitelju utuženi iznos dok je u obrazloženju naveo da nalaže tuženiku da tužiteljima solidarno isplati taj iznos i da je pokojni prednik tužitelja prosječni potrošač iako iz priloženog Ugovora o kreditu proizlazi da je tužitelj korisnik kredita. Nadalje se u žalbi navodi da je počinjena i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a iz razloga što isti sud nije donio odluku na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza posebno, kao i u korelaciji sa ostalim dokazima.

3.2. Osim navedenog tuženik ističe da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija, te da je u postupku utvrđeno da je tuženik konverziju proveo u skladu sa odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje u tekstu: ZID ZPK), te da navedena činjenica nije uzeta u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja vještaka, kao niti činjenica da je Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj: Gos-1/2019 isključio pravo korisnika kredita koji su izvršili konverziju na bilo kakva daljnja potraživanja preplate, tako da tužitelj koji je sklopio Dodatak ugovoru u potpunosti namiren na način da je stavljen u poziciju sa svim onim potrošačima koji su tada sklapali ugovore o kreditu u eurima, a da je to sve u skladu i s odlukom Suda Europske unije C-567/20, te da zbog svega navedenog tužitelj nema pravni interes za vođenje postupka usmjerenog na povrat učinjenih plaćanja s naslova eventualno ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, a u prilog svojih tvrdnji tuženik se poziva na sudsku praksu sudova.

3.3. Tuženik, nadalje, žalbenim navodima ukazuje da tužitelj nije dokazao svoj status potrošača, a da se samo potrošač se može pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivne presude koja se tiče potrošača, te da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije osnovan njegov prigovor zastare obzirom da su zastara i zastarni rokovi strogo definirani zakonom, te da se zastara se ne može prekinuti podnošenjem tužbe od strane treće osobe koja nije sudionik konkretnog obveznog odnosa, kao i da ne postoje posebne zakonske odredbe koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava. Također tuženik ističe da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno i da se ugovorni odnos u koji su stranke stupile svojom voljom ne može mijenjati, a osporava i nalaz i mišljenje vještaka koji je prema njegovom mišljenju protivno pravilima struke i dokumentaciji u spisu kredit s valutnom klauzulom pretvorio djelomično u kunski kredit i to na način kao da je tužitelj uzeo kredit u kunama, ali da je pri tome imao u vidu kamatu koja je postojala samo za kredite sa valutnom klauzulom u CHF.

3.4. Tuženik zaključno osporava i odluku o troškovima postupka zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari, kao i zbog toga što nije cijenio postignuti uspjeh stranaka u parnici, odnosno da je tužitelj uspio u parnici u omjeru od 68%, a tuženik u omjeru od 32,00 %, s tim da osporava i opravdanost dosude naknade troškova sastava 4 obrazložena podneska kojima su uređivani tužbeni zahtjevi.

4. Protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu odluke o troškovima postupka (stavak II. izreke) žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio županijskom sudu da usvoji žalbu i preinači navedenu odluku sukladno žalbenim navodima. Traži troškove žalbenog postupka.

4.1. Tužitelj u žalbi u bitnom ističe da odluka o troškovima postupka, prema kojoj je tužitelj tuženiku dužan isplatiti prouzročeni parnični trošak u iznosu od 366,16 eura, nije na zakonu osnovana, odnosno da je pogrešno primijenjena odredba članka 158. stavka 1. ZPP-a jer se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je tužitelj podnio tužbu kao potrošač pa da mu prema presudi suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 i odredbama Direktive 93/13, pripadaju troškovi parničnog postupka u cijelosti bez obzira što je tijekom postupka povukao dio tužbenog zahtjeva, te da nije cijelosti uspio u sporu.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.

7. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući je izreka pobijane presude u suprotnosti sa razlozima presude i sa priloženim ispravama, te da se ista presuda ne može ispitati.

8.1. Naime, prvostupanjski sud u točki I. i II. izreke pobijane presude utvrđuje ništetnost odredbi članka 4. i 7. Ugovora o kreditu broj 9011838357 od 29. kolovoza 2006. u dijelovima u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, a koji ugovor da je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, i to u visini novčanog iznosa od 23.630,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju na dan korištenja kredita, iako je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o kreditu broj 9010549167 od 18. svibnja 2005. (list 10-15) koji je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika i kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 54.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, te da iz obrazloženja iste presude proizlazi da je prvostupanjski sud tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o kreditu koji je tužitelj priložio uz tužbu.

8.2. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka Darija Dumančića iz Posrednika d.o.o. iz [adresa] (list 366-389) proizlazi da je vještak na temelju rješenja prvostupanjskog suda od 25. travnja 2024. proveo vještačenje na temelju Ugovora o kreditu broj 9010549167 od 18. svibnja 2005., te da je prvostupanjski sud prihvatio navedeni nalaz i mišljenje i na temelju istog obvezao tuženika da isplati tužitelju iznos od 3.098,93 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

9. Slijedom iznijetih razloga valjalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i presuda u točki IV. izreke, kao i rješenje u stavku II. izreke, kojima je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

11. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, nakon što otkloni bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano, ponovo ocijeniti sve provedene dokaze imajući pri tome u vidu da je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio utvrđenje ništetnosti odredbi članka 4. i 7. Ugovora o kreditu broj 9011838357 od 29. kolovoza 2006., te će nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i o cjelokupnim troškovima postupka.

13. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 369. stavka 1. i članka 380. točka 3. ZPP-a kao u izreci.

Slavonski Brod, 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Zlatko Pirc